Prošlotjedna posjeta ruskog predsjednika Dimitrija Medvedeva četirima latinsko-američkim zemljama: Peruu, Brazilu, Venecueli i Kubi - pokazuje namjere njegove zemlje da poveže „zemlje u usponu", a naročito one koje su skeptične prema Americi. To bi moglo voditi čak i stvaranju neke međunarodne organizacije u kojoj bi Rusija (sama ili s Kinom i Indijom) imala vodeću ulogu.
Jedna od mogućnosti za takvo povezivanje najavljena je u spekulativnom izvještaju o svijetu u 2025., kojeg je nedavno objavio američki Nacionalni analitičko-obavještajni savjet (NIC). U tom se izvještaju tzv. BRIC zemlje - Brazil, Rusija, Indija i Kina - spominju kao „sile u usponu". Amerika će zbog njih, procjenjuje NIC, uskoro (do 2025.) izgubiti monopolističku poziciju, iako će ostati najsnažnija pojedinačna zemlja u svijetu. Rusija radi i na uključivanju jednog broja drugih, njoj prijateljskih zemalja u tu globalnu „alternativu Zapadu". U tu neformalnu „alternativnu koaliciju" vjerojatno ulazi i Venecuela, možda i Iran, a - da u njoj nisu prevagnule proevropske snage na prošlim parlamentarnim i predsjedničkim izborima - tu bi vjerojatno bila i Srbija.
Kad se prije nekoliko dana pojavio taj izvještaj, neki su se pitali: što u BRIC-u radi Brazil. No, Brazil je ne samo najveća zemlja Latinske Amerike (koja ima 190 milijuna stanovnika), nego je i jedna od onih zemalja u kojima su nedavno otkrivena velika nalazišta nafte. Čak i američki izvještaj identificira Brazil kao potencijalnu „četvrtu silu" u nekom novom, multipolarnom svijetu, kojim više ne bi dominirala (samo) Amerika.
Ruski pokušaj da stvori svoju vlastitu „mrežu utjecaja" (ako ne već i čvrstu međunarodnu organizaciju) izravna je posljedica ocjene da bez jedne takve međunarodne mreže pod njenom kontrolom, Rusija ne može uspješno parirati Americi. Amerika ima NATO, a do neke mjere i utjecaj unutar Evropske Unije. No, otkako je izgubila svoju političko-vojnu mrežu („Varšavski pakt") prije dvadeset godina, Rusija je djelovala kao „osamljeni igrač". Sada je, procjenjuje se u Moskvi, vrijeme da stvori svoju „uniju" (ne geografsku, nego političku), a možda i svoj „vojni savez". Posjete Dimitrija Medvedeva Brazilu (gdje je razgovarao o vojnoj suradnji) i Venecueli (gdje su danas počeli zajednički manevri venecuelanske i ruske mornarice), koraci su u tom smjeru. (Usput, od 2005. do danas, Venecuela je uvezla oružja i vojne opreme iz Rusije za oko 4,4 milijardi dolara!) S istom je svrhom za januar najavljena zajednička vojna vježba ruske i indijske mornarice. Kao što je najavljeno početkom novembra, uskoro će se održati i dva susreta kineskog i ruskog predsjednika. Dakle, Moskva vrlo intenzivno radi na odnosima upravo sa ostale tri iz grupe BRIC zemalja.
Pitanje je, naravno, kako će se u sve to uklopiti Indija i Kina. Te dvije zemlje imaju svoje politike, i suradnja s Rusijom neće biti jednostavna. Ne dolazi u obzir da se Rusija pojavi kao glavni lider te grupe - odnosi (barem u trokutu: Kina-Indija-Rusija) moraju biti ravnopravni. Povrh toga, Kina i Indija imaju i međusobne nesuglasice (oko Tibeta i Kašmira). Te nesuglasice su, vjerojatno namjerno, dodatno produbljene „iznenadnim" pojavljivanjem pitanja Tibeta u zapadnim medijima, neposredno pred održavanje Olimpijskih igara u Pekingu. Pa ipak, zajednička im je želja da se izbore za status jedne od pet-šest važnih svjetskih sila. To se posebno odnosi na Kinu, čije je gospodarstvo na zdravijim nogama, jer se - za razliku od ruskog - ne oslanja samo na jedan izvor bogatstva (naftu i plin) nego i na vlastitu proizvodnju. Olimpijske igre u Pekingu pokazale se da Kina sebe vidi kao novu svjetsku velesilu. Tako je - sve više - vidi i sama Amerika.
Dogodi li se stvaranje te nove mreže pod ruskim vodstvom (ili bez stvarnog vodstva, kao saveza ravnopravnih zemalja), to će značajno utjecati i na zemlje na Balkanu. Evropska Unija - i sama značajno zavisna od ruskih izvora nafte i plina - morat će voditi računa o Rusiji: daleko više nego što je to morala u devedesetima.
Kako će se taj eventualni razvoj odraziti na srpsku vanjsku i unutrašnju politiku? Bez obzira na to što se okrenula prema zapadu i što sebe sada vidi kao buduću članicu Evropske Unije (koju američki strategijski izvještaj vidi kao manje važnu globalnu silu), Srbija i dalje postiže određene vanjskopolitičke uspjehe zahvaljujući relativno dobrim odnosima s Rusijom i Kinom. Bez te dvije zemlje, Srbija ne bi mogla postići relativno povoljne odluke u Savetu bezbednosti Ujedinjenih naroda - a time niti popraviti svoju poziciju u odnosu na pitanje Kosova (koje joj je i dalje važno). Bude li se svijet razvijao prema multipolarnosti, Srbija bi mogla profitirati - ali samo ako dodatno popravi svoje odnose i sa zemljama BRIC-a i sa Zapadom. U odnosu na druge u regiji, ona za takvo ekvilibriranje ima možda najbolje pretpostavke.
Na Kosovu i Metohiji zbog snega koji je padao tokom noći i jutros saobraćaj se odvija otežano, neki od puteva su neprohodni....
Nemački košarkaš Dirk Novicki pre nekoliko dana izjavio je da ne zaslužuje mesto na ‘Ol star’ utakmici, ali su ga...
Lingvistkinji Svenki Savić uručena je na svečanosti u Vladi Vojvodine nagrada Zavoda za kulturu Vojvodine za celokupno...
Državni sekretar Ministarstva pravde Slobodan Homen pozvao je zainteresovane na novi konkurs za polaganje ispita za privatne...
Luka Bojović, charged with several murders and attempted murders, has been arrested in Spain on a warrant by the Serbian...
Kao što je i najavljeno u martu 2011. godine, nemački proizvođač lansirao je pojačanu verziju sportskog modela TT RS...
Želja da se bude “normalan” je razumljiva, ali to zaista može potkopati vaše seksualno iskustvo....
Vest o tome da pukotine na krilima Airbus-ovog najvećeg putničkog aviona na svetu A380 moraju biti ispitane dolazi u nevreme...