Stigao mi urednikov zahtev: “dream team” i “nightmare team”!
Za prvo mi i nije trebalo objasnjenje a uz drugo je stiglo nekoliko recenica: ne najgorih 11, tih ima tonu, nego onih koji su bili takvi da se nikada nije znalo sta mogu da naprave, kako da preokrenu utakmicu… Zbog kojih se danima posle budimo obliveni znojem!
“Nightmare “ jedinica” bez dileme - Petar Borota!
Koliko znam, rodjeni je Beogradjanin i karijeru je zapoceo u OFK Beogradu. Naravno, talenat ga je odveo u Partizan, gde je uspesno branio od 1977.
Bio je prvi nas golman koji je nosio sorc do kolena, neko vreme je imao i mini val, bio je sav svoj, za druge ekscentrican!
Za “nightmare” jedinicu kvalifikovale su ga neverovatne (ali mahom istinite) price.
Bio je to derbi, po snegu (kako su meni ispricali, prihvatam ispravke). Borota je i te kako bio na iskusenju, s obzirom da je centarfor u Zvezdi bio Milos Sestic.
Posle jednog skoka, u kome je bio “malo” i fauliran ali nedovoljno za “delioca pravde”, Borota je lezao na zemlji, s loptom u narucju. Sestic mu je prisao: “Kume, svirao sudija faul!” Pera je spustio loptu da izvede slobodni udarac, a centarfor crveno-belih se usetao u gol! E onda stvarno jeste sudija i odsvirao – pogodak za Crvenu zvezdu.
- Meni to Dule Savic nikada ne bi uradio – “legenda” je prokomentarisao!
Kada je branio za Jugoslaviju protiv Rumunije 1977. u kvalifikacijama za Svetsko prvenstvo (krajnji rezultat 6:4 za “nas”), komentator je izjavio: Jadan Susic, ne moze da se nadaje golova koliko Borota moze da primi! Debitant Safet Susic je dao tri gola na tom mecu.
Takav kakav je bio, kazu da je cesto upadao u nevolje. Jednom je krenuo u posetu Cavi Dimitrijevicu u bolnici, ali je promasio sprat i zavrsio na psihijatarskom odeljenju. Usao je unutra, ali kada je krenuo da izadje zaustavio ga je cuvar:
- Gde ces?
- Napolje!
- Nema sansi!
- Kako nema sansi, pa ja sam Petar Borota, golman Partizana!
- Znam, znam, ovde je svaki drugi Dragan Dzajic, levo krilo Crvene zvezde!
Za Celzi je potpisao 1979. godine za celih 70.000 funti! Iako je u toj sezoni Celzi vec bio vidjen za ispadanje, Borota je postao ljubimac fanova. Voleo je da dribla, igrao je kao treci bek, istrcavao daleko ispred 16 metara. (Kasnije je, tvrde strucnjaci, Iguita kopirao njegov stil.) Bio je akrobata na terenu, nesto do tad nevidjeno! Pa uostalom, 1981. godine je bio proglasen za najboljeg igraca Celsija!
Iako nisam nasla nigde ni snimak, a ni podatak, prepricao mi je jedan od ocevidaca najveci Borotin blam, koji ga je apsolutno zakucao za mesto jedinice mog “nightmare” tima.
To je bila Kup utakmica. Borota je branio fenomenalno. U jednoj akciji, pred kraj, kada je vec bilo izgledno da ce Celsi da pobedi, Borota je prvo odbio loptu bacivsi se u jednu stranu, onda je napravio “paradu” u suprotnu stranu i loptu je uhvatio tek iz treceg puta ponovo se bacivsi sa zemlje! U toj poslednoj odbrani mu je spao kacket sa glave i zavrsio iza gol linije, u mrezi.
Petar Borota, kome su navijaci u tom trenutku skandirali, sa loptom ispod ruke se usetao u gol da pokupi kacket!!! Sudija je svirnuo i pokazao na centar! Autogol!
Iako je "unistio" tim, Borota je sa tribina imao freneticnu podrsku. On se bacio na zemlju, udarao i rukama i nogama o travu, a fanovi su ga naprosto obozavali!
Cudni su bili putevi Petra Borote posle svega toga. U Lonodnu je neko vreme imao i galeriju, a bio je i u zatvoru zbog svercovanja umetnickih dela.
Petar Borota, “nightmare” jedinica!