Posto mi se ime prvi put pojavilo na naslovnoj strani bloga (sa novinskih naslovnih strana ne silazim :P), da iskoristim momenat slave pa da jos nesto napisem....
Ateista sam-gresna mi dusa, ali takav izbor coveq ne garantuje da se nece naci u situaciji vernika. Zvuci cudno, ali je istinito. Nesto kao-ako je svaki korisnik zdravstvenih usluga pacijent, onda je mozda i svaki korisnik crkvenih-vernik?
Imala sam dva susreta sa predstavnicima SPC u skorije vreme. Sto su se, bre, modernizovali!
Pre par meseci sam imala smrtan slucaj u Familiji, a zbog opravdane sprecenosti muskih clanova Familije, na moja (nejaka) pleca se svalila sva odgovornost oko organizacije svega-sto-treba. Kad sam zavrsila sve u VMA (potvrda o smrti oko koje je bilo toliko maltretiranja da sam pomislila da bi mi laxe izdali potvrdu da je Pokojnik ziv), onda u Centralnoj Kapeli, na Groblju i dosao red da se ide u crkvu. Sta cu, gde cu, nema ko drugi-odem ja! Kazem svesteniq kojim povodom dolazim i da bih da zakazem (mozda ne koristim najbolje termine, ali sta cu, lepo sam rekla da nisam iz te price) opelo, a da ce ispracaj za kremaciju biti... Kaze meni Svestenik: " Znate sta crkva ne blagosilja kremaciju. To nije u duhu pravoslavlja. Ali, vidite, ako vi napisete molbu Crkvi, to cemo razmotriti... Molba je 1000din." Dobro, ne odlucujem ja-dam 1000din da umilostivim Crkvu pa da blagoslovi ono sto inace ne blagosilja, zgrozena (ako nicim drugim) nedoslednoscu Crkve... Na groblje je Svestenik kasnio i 5 min pre zakazane ceremonije se pojavljuje drugi koji nije onaj-sto-je-rekao-da-ce-doci. Pretstavi se on da je DezurniSvestenik na groblju, bas za takve slucajeve. I bez Potvrde o blagoslovu Crkve odrza opelo. Ta usluga je kostala 6000din! I nije bilo onog "koliko imate, ali", bilo je lepo receno "meni 4000, djakonu 1000, i osvestana sveca 800din.")
Od tad nisam crkvama blizu prilazila. Pustila ja njih, ali nece oni mene. Pre par meseci, stojim pored kola sa dve prijateljice, cekamo trecu da krenemo gde smo naumile, kad niotqda se pojavljeje uniformisan svestenik. Prilazi nam sa "Pomaze Bog", ja odgovaram civilnim "Dobar dan!" Pita Svestenik da li bi mogle da ga povezemo do Autokomande, ja najljubaznije odgovaram da zurimo i da ne idemo u tom pravcu, a tu se stvari kompliqju... Svestenik objasnjava da je otacAlexandar iz Moskve, daje nam neke crkvene ruske novine sa svojom slikom i adresom (?), poziva da dodjemo kod njega, prica kako je Rusija buducnost, kako zla Evropa ne-znam-ni-ja-sta, i kako nije daleko do Autokomande, samo tamo nesto da ostavi pa cemo se vratiti. Ja sve sigurnija da Taj u moja kola uci nece. I tu nastupa glavni zaplet. Vadi Svestenik krst iz dzepa i kaze da ce da mi osvesta kola, pre mog pristanka (tacnije pre nego sto sam stigla da odbijem) pocinje on da krstava moja kola na sred ulice: "Boze blagoslovi ovaj auto, masinu marke Pezo, u ime Oca i Sina i Svetog duha, Amin!" I tako sa sve cetri strane. Ja u soq i jedino me zadnji atomi lepog vaspitanja zadrzavaju da ne puknem u smeh. Pita me za ime, ja odgovorim i on dodaje "i blagoslovi Boze, njegovog vozaca rabu bozju ... U ime Oca i Sina i Svetog duha, Amin!" Otrpim ja sve to (a vidim kako mi magarece usi porasle), pozdravim se sa popom i ne odvezem ga do Autokomande!