Stižu mi ovih dana, svaki dan, brojne poruke sa svih krajeva sveta koje glase „Smrt pederima", „Ubićemo te", „Zaklaćemo te", „Marš iz Srbije", „Srušićemo vam sajt"... Dugo vremena sam razmišljao čime sam zaslužio takve poruke mržnje i najzad mi je došlo iz glave u zadnjicu. To su u stvari moji obožavaoci koji protestuju što odavno nisam napisao nijedan blog. Zato sam odmah seo za kompjuter i krenuo da pišem. Ali, pre nego što počnem, moram da se izvinim cenjenim obožavaocima i obožavateljkama i opravdam svoje postupke, jer se ulenji čovek kada je na državnom budžetu, ništa ne radi, troši pare na krpice i đinđuve, gostuje po televizijama i pravi se pametan. A sada da počnemo.
Dragi moji i draže moje, ja sam danas srećan.
Kao što znate, mi iz Kvirije nismo alavi ljudi. Nama je dosta 265.500 dinara da budemo srećni i zadovoljni. Takvi smo. Skromni i pošteni ljudi. Nismo kao ovi iz suparničke organizacije „Gej17+". Mi se zadovoljavamo malim i sitnim stvarima (osim kad je ono u pitanju), tako da smo definisali šta želimo od života. Na toj listi našle su želje da budemo na naslovnoj strani Kurira i Pressa (ispunjeno), da se pojavimo u Vanity Fairu (ispunjeno), da budemo drugarice sa Jelenom Karleušom (ispunjeno), da budemo drugarice sa Biljanom Srbljanović (ispunjeno), da budemo na državnom budžetu (ispunjeno)... Ostalo je još da budemo jedan od predloga u Utisku nedelje, da gostujemo u Peščaniku i da učestvujemo i pobedimo u VIP Velikom bratu. Posle toga možemo da ukidamo Kviriju. Pre neki dan nam se ispunila jedna od najkrupnijih, želja da nas spomenu za skupštinskom govornicom. Ne možete da shvatite našu sreću kada je Aleksandra Janković, naša drugarica iz Nove Srbije spomenula Kvirija centra i naš Kvirija sajt. I to nije spomenula Kviriju i gotovo. Ne, ona je o nama pričala čitavih 8 minuta. Ceo dan smo ejakulirali od sreće i sada želim da tu sreću podelim sa vama.
Tog 1. decembra 2008. godine gospođa Aleksandra Janković je obukla bluzicu boje lila, kako bi o Kviriji besedila. Kako mi se čini promenila je čak i frizuru, jer, da se razumemo, ne priča se o Kviriji svaki dan!
I šta kaže naša drugarica Aleksandra, koju mi od milošte zovemo Saška:
„Ako nam je cilj, a nama iz Nove Srbije jeste, profesionalizacija, samostalnost i kreativnost u radu, kao i preuzimanje lične odgovornosti za preduzete akcije i njihov rezultat, onda je to opštevažeće načelo - u finansijama, sudstvu, tužilaštvu, prosveti, zdravstvu, ali i kulturi. Bez ikakve ideje da diskriminišemo one koji su od nas različiti, ma kako nam daleki bili njihovi životni putevi i izbori, mi iz Nove Srbije nikada nismo pokazivali rasnu, versku, nacionalnu, psihoseksualnu netrpeljivost i to ne zato što smo tolerantni, već zato što znamo da u prirodi srpskog hrišćanskog bića nije agresivnost i mržnja".
Neobrazovan kakav sam, nisam ništa razumeo šta Saškica priča, te sam morao da konsultujem Vukajliju:
Tolerancija lat. Ljudi mnogo kradete, da kraduckate pomalo pa da vas tolerišemo
Profesionalizacija lat. Stigli polovni vozovi iz Švedske
Kreativnost u radu lat. 75 hiljada evra za obnovu javnog toaleta
Psihoseksualna netrpeljivost ser. Ubi, ubi, pedera
U prirodi srpskog hrišćanskog bića nije agresivnost i mržnja ser. Velimir Ilić fizički napao novinara
Saška nastavlja:
„...Ministarstvo kulture duguje objašnjenje za jednu od svojih nedavnih odluka. Naime, na nedavnom konkursu za projekte u oblasti informisanja, Ministarstvo kulture dodelio je 256.500 dinara portalu nevladine organizacije „Kvirija centar", koji promoviše prava homoseksualne populacije. U dva navrata, ukupno je, kako je saopšteno zvanično, podeljeno 42 miliona dinara za dela koja doprinose pravovremenom i objektivnom informisanju i medijskom pluralizmu.
Dušan Radulović, glavni i odgovorni urednik Radio Beograda, bio je jedan od pet ravnopravnih članova komisije, koja je većala o projektima pristiglim na konkurs za dodelu novca iz Fonda kulture i informisanja, tačnije za ove druge - projekte u vezi sa informisanjem. Projekata je bilo sigurno oko 200. Izbor je napravljen pre dva meseca, a sada je ta odluka postala izvršna, objašnjava Radulović. Smatrali smo da internet sajt „Kvirija centar", vodite računa, reč je o sajtu koji promoviše prava homoseksualne populacije. Kako je navedeno u prijavi, ima za cilj širenje saradnje, može da koristi razumevanju u sredini koja ima homofobije. Dopis je bio intoniran tako da nas je ubedio da portal može da pomogne da se ljudi bolje upoznaju sa sugrađanima koji žive pokraj njih, a imaju sva prava dok ne počnu da ugrožavaju druge. Odlučivao je kvalitet projekta, izgled portala, dostupan svakome, bez agresivanosti koju organizacije te vrste ponekad imaju. Dakle, jedna stvar - em savremena, em potrebna ovom našem društvu".
Saška nastavlja dalje, a kvirije ejakuliraju prvi put na minutažu koja im je posvećena u najgledanijem reality showu na domaćoj televiziji:
„Ipak, on nije želeo da otkriva imena svojih kolega sa kojima je delio odgovornost za deobu kulturnog dinara. U Ministarstvu kulture sve je transparentno, komisija je radila javno, pa se zna da su, sem Radulovića, novac za projekte od onih za lokalne medije do „Kvirijinog" sajta, inače „nisovi" i „usovi" predstavnici raspodeljivali još Ivica Milosavljević, Marko Miletić, Miroslav Kos i Vera Barišić.
Inače, „Kvirija" je osnovana 2001. godine kao radna grupa pri Socijaldemokratskoj omladini - SDU, čiji je cilj bila jednakost LGBT pred zakonom. To LGBT je skraćenica koja podrazumeva povezanost gejeva, lezbejki, biseksualnih i transseksualnih osoba, što god to značilo. Em jednaki, em sada dobivši tri hiljade evra. Za početak zvuči evropski.
Još malo više o „Kvirija centru", tek transparentnosti radi. „Kvir Srbija" veb portal je dugogodišnji projekat „Kvirija centra" koji je namenjen gej, lezbejskoj, biseksualnoj, transseksualnoj i transrodnoj populaciji sa teritorije Republike Srbije i iz dijaspore, to je veoma važno, koji svakodnevno informiše o gej dešavanjima u zemlji i svetu, kao i o gej-lezbejskoj kulturi i umetnosti. Portal je neprofitnog karaktera možete da zamislite, i promoviše aktivnosti gej-lezbejskih nevladinih organizacija, filmove, štampana izdanja, festivale, kulturna dešavanja, pozorišne predstave i ostala dešavanja koji mogu biti interesantna gej-lezbejskoj populaciji. Cilj „Kvir Srbija" veb portala je da informiše gej-lezbejsku populaciju i poveća njenu vidljivost.
Ono što je zanimljivo je da ovo nije prvi put da je „Queer Serbia web portal" dobija finansijsku podršku Ministarstva kulture. Prvi put je odobrena krajem 2003. godine u iznosu od 100.000 dinara, dok je ministar kulture bio Branislav Lečić. Finansijska sredstva nikad nisu uplaćena jer je došlo do promene vlasti i novo ministarstvo, na čelu sa Draganom Kojadinovićem je taj konkurs poništilo.
Savetnik ministra kulture Bora Đorđević je u medijima nakon toga izjavio da mu ne pada na pamet da daje pare za pedere. Ovog puta, sada, Ministarstvo kulture je potpisalo ugovor sa „Kvirija centrom" i finansijska sredstva su uplaćena. Ovo je veliki korak za gej-lezbejsku populaciju u Srbiji, koja po prvi put dobija finansijsku podršku od strane države koju i oni finansiraju kroz poreze i doprinose, a koja do sada nije mnogo činila na poštovanje gej-lezbejskih prava.
Uz dužno poštovanje poreskim obveznicima gej-lezbejske populacije, koji kažu da ih ima oko 9%, ostaje pitanje - kako će Vlada i Ministarstvo kulture ispuniti obaveze i obećanja prema 91% poreskih obveznika heteroseksualno orijentisane populacije.
Svojevremeno je bilo prigovora iz LSV da ne treba finansirati obnovu manastira Hilandar posle požara. U isto vreme vodilo se računa o poštovanju svakog, pa i pravopisnog prava gej populacije. Ne daj bože da neko upotrebi onu čuvenu reč koja počinje sa „p", ima pet slova, završava se sa „r", haos bi bio. TV emisije na javnom servisu su se skidale zbog takvih reči, da ugrožavaju ustavom garantovana prava homoseksualaca, da ne spominjemo augmentative tipa „p", pa na kraju „čine" ili eufemizme, tipa - pozadinci, rade na baterije i sl. Takve zaštite ljudskih prava poreskih obveznika su sasvim u redu, ali se postavlja pitanje - šta ćemo raditi sa zaštitom ljudskih prava i građanskih sloboda pedofila, zoofila, nekrofila, koji takođe uredno plaćaju porez?
I onda sledi ono najbitnije pitanje, koje muči sve nas, ali i vas:
„Gde je ta granica i da li će Ministarstvo kulture dati novac za projekte, recimo kozoljubaca koji žive pokraj nas, i diskriminisani su od onih koji vole ljude i to suprotnog pola".
Prvo da vam kažem da se Kvirija centar statutarno zalaže i za prava kozoljubaca, ali samo onih gej-lezbo, tj. jarcoljubaca i kozoljupki. Ovi hetero kozoljupci neka prave svoju zasebnu organizaciju. Biseksualni kozo-jarco-ljupci nek se odluče na čiju će stranu, ne može tamo i ovamo! Za prava trans-kozo-ljubaca, koji vole da se oblače kao koze odnosno jarci, nemamo razumevanja, jer njihova prava nisu u skladu sa preambulom našeg fashion police statuta.Ali, Saška tu ne svršava, već nastavlja:
„Da li stvarno treba da pravimo parade heteroseksualaca da bi se Vlada i nas setila? Zar je potrebno da preko 1,5 miliona nezaposlenih u Srbiji postanu gejevi, pa da ih neko ministarstvo uvrsti u razmatranje? Hoće li penzioneri morati da postanu pederi, pa da dobiju više od 10% povećanja penzije? Da li će heteroseksualna populacija, samo na račun svoje orijentacije, dobiti otpis duga, manju ratu kredita, jeftinije lekove? Ne, i to je ispravno. Ali koliko je ispravno da ni gej populacija ne bude ni propusnica, ni ulaznica za svet privilegovanih".
I najzad svršava najboljom rečenicom od svih, koje će Kvirija da štampa ne majicama i ponosno nosi gradom:
„Ako već treba da se udvaramo EU, može to i uspravno, a ne na kolenima".
Ja se sa Saškom apsolutno slažem. Na kolenima, ne nikako! Ako treba da se udvaramo EU, možemo to uspravno od pozadi. Onako uza zid. Raširimo noge, a ruke na zid. Može tu da padne i neko vezivanje lisicama, nećemo da se bunimo.
Saška odlazi sa govornice, pravo na gej ikonostas, međ ostale naše gej ikone. Osam minuta o Kviriji. Kvirije su do sada već tri puta doživele vrhunac. To je najveća minutaža koju smo ikada doživeli. Zato se našoj drugarici Saški duboko zahvaljujemo, jer je doprinela našoj vidljivosti, promovisala našu grupu i naš projekat i promovisala homoseksualizam za skupštinskom govornicom.
Hvala ti Saška, hvala. Voleo sam tek kao mali, dok sam gledao školski program koji je mnogo uticao na mene (ne bih bio ovo što sam dana,s da nije bilo Saške i njene emisije) i volim te sada kad sam veliki bata. Hvala Saška, hvala.
Snimak:
Predrag M. Azdejković
- strani i državni plaćenik -
Sajt koji sufinansira država Srbija: