О HRABROSTI I KUKAVIČLUKU

matityahu RSS / 06.12.2008. u 17:14

Niko ne zna unapred kako će reagovati u situaciji neposredne fizičke opasnosti. (Hrabrost, fizička hrabrost je osobina koja se retko ispoljava u današnje vreme, pogotovo od završetka Drugog svetskog rata, sa izuzetkom ratova u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini)

Charles McMoran (Lord Moran - kasniji lični lekar Winstona Chruchilla) smatra u svoj knjizi „Anatomija hrabrosti" da se može predvideti kako će se osobe ponašati ako se suoče sa neposrednom fizičkom opasnošću. Polazna tačka u knjizi su njegovi doživljaji za vreme Prvog svetskog rata kada je bio lekar u jednom bataljonu pešadije i zadrži mnoštvo interesantnih zapažanja.

On smatra, između ostalog da postoji 4 načina reagovanja:

  1. Oni koji stvarno nisu uplašeni   
  2. Oni koji su u strahu, ali to ne pokazuju
  3. Oni koji su uplašeni, to pokazuju ali izdržavaju sve stisnutih zuba
  4. Oni koji su u strahu, to pokazuju i ne mogu da izdrže već beže.

U ovoj tipologiji broj 1 je vrlo redak (ali postoji); broj 3 je najuobičajeniji.

Moran smatra da se ljudi ne mogu „izokrenuti ni preokrenuti" u situacijia neposredne fizičke pretnje kao što je rat. Umesto toga, povećava se samo „dobro ili loše" koje nosimo u nama sve dok ne postane vidno svima. Sudbina jednog čoveka na bojnom polju se formirala mnogo pre nego što je rat izbio.

Moran pravi interesantnu vezu između kukavičluka i stepena nesebičnosti. Ne može čovek da ide okolo i živi život gde sve vreme gleda samo svoje i sebe i da onda, odjednom, u jednoj pretećoj situaciji razvije visok stepen solidarnosti i nesebičnosti što jeste hrabrost. Kada sam probao ovu misao na ljude koje poznajem i za koje znam da su fizički hrabri, ispalo je da se slaže. Razgovarao sam i sa Sarajlijama koji su preživeli opsadu Sarajeva, sa braniocima grada i sa starim ljudima o hrabrim ljudima koje su sretali tokom svojih života. Svi su se slagali u jednom - hrabri ljudi su uvek u isto vreme i širokogrudi ljudi, daju sve od sebe, kako pre tako i tokom ratova.

Možda ovde imamo i jedan deo objašnjenja zašto je na Zapadu slika sveta koja dominira medijima PRETNJA, različite pretnje - od više-manje fiktivnih terorista do prikrivenih bolesti i promene klime. Što god više kultura i društvo idu pravcem jedino ka maksimiranju individualnih (kako pravih tako i virtuelnih) prohteva, potreba i poriva svakog pojedinca, u toliko više se i strah širi.

Jedan od hrabrih

Srđan Aleksić
Srđan Aleksić

http://www.youtube.com/watch?v=hjCEi1I2B8I

Atačmenti



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

dali76 dali76 20:45 06.12.2008

o herojima oskudno s svih strana

Da, Srdjan se nazalost rijetko spominje u pricama o herojima.
Postoji I momak (srbin) iz Vukovara koji je spasiona desetine svojih komsija Hrvata poslje pada Vukovara, na zalost niti njega niko ne spominje.
Jas am bio u zivotu jednom u situaciji neposredne I totalne fizicke opasnosti.
Okreuzenje,rana koja je obecavala sigurnu smrt u borbi s vremenom.
U tim trenutcima dolazi do spoznaje onog ljudskog nad nacionalnim tj simbolickim vrednostima.
Prve stvari koje su mi padale na pamet su moji najbliznji a ne slava , il nacija.
matityahu matityahu 21:29 06.12.2008

Re: o herojima oskudno s svih strana

Ja sam jedno vreme (skoro 7 godina radio i sa izbeglicama i slusao price o spasavanjima.Nijedna strana nikada nije zelela da javno govori o tome jer su se bojali "svojih". Nekako je sve to bilo nezgodno jer se nije uklapalo ni u kakvu zvanicnu sliku "drugih". U to vreme je sve bilo jos sveze, valjda. Nadam se da cemo i o takvim herojima cuti vise u buducnosti. Slicno je i sa Poljacima koji su spasavali Jevreje. Imao sam prilike da sretnem ljude koji su dugo ziveli u Njujorku, Poljaci, ali javno nisu govorili sta su radili tokom rata (spasavali Jevreje) da se ne bi zamerili komsijama, rodjacima, prijateljima, takodje Poljacima (koji su ostali da zive u Poljskoj).

U tim trenutcima dolazi do spoznaje onog ljudskog nad nacionalnim tj simbolickim vrednostima.
Prve stvari koje su mi padale na pamet su moji najbliznji a ne slava , il nacija.

Trebalo bi o tome da pises i zbog sebe a i zbog drugih.To su fundamentalne, zivotne, najdublje stvari. To zamenjuje bilo kakav udzbenik istorije.
dunjica dunjica 20:45 06.12.2008

Bravo!

Srđan Aleksić je do sada, koliko pamtim, 2 puta bio pominjan na Blogu. Jednom u nekoliko komentara na neku od "tipičnih" tema, a drugi put mu je - čini mi se - netko posvetio čitav post.

Mislim da je važno da se uvijek iznova prisjećamo Srđanove hrabrosti i čovječnosti u najblistavijem smislu te riječi.

..........


Podsjetio me ovaj tvoj tekst na jednu ongoing diskusiju koju imam s jednom kolegicom (onom za koju rekoh da me podsjeća na Giselu E.), a koja smatra da oni koji su počinili neki zločin (odnosilo se na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti), da su tu odluku donijeli mnogo ranije. Naravno, ne bukvalno, nego u smislu koji korspondira s tvojim opažanjima.
matityahu matityahu 21:20 06.12.2008

Re: Bravo!

To su za mene ljudi sa velikim LJUDI.

Podsjetio me ovaj tvoj tekst na jednu ongoing diskusiju koju imam s jednom kolegicom (onom za koju rekoh da me podsjeća na Giselu E.), a koja smatra da oni koji su počinili neki zločin (odnosilo se na ratne zločine i zločine protiv čovječnosti), da su tu odluku donijeli mnogo ranije. Naravno, ne bukvalno, nego u smislu koji korspondira s tvojim opažanjima.


Tek dolazi o tome. Imao sam fantasticnu mogucnost da cujem/vidim dozivim jednog psiho/loga/analiticara, Svajcarca, Leona Wurmsera,. Nadjoh moje zabeleske posle tog dozivljaja i sada ih pretacem u blog.
miniko63 miniko63 10:58 09.12.2008

Re: Bravo!

Ovakve me stvari uvek dirnu pravo u srce! Uvek i uvek ih treba iznova objavljivati!
matityahu matityahu 15:57 09.12.2008

Re: Bravo!

ja sam sa knedlom pisao,a da ne pricam o Srdjanu

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana