Društvo| Eksperimenti u blogovanju| Putovanja| Život

O'Keefe Lane

Avram Goldmann RSS / 06.12.2008. u 21:28

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar

O'Keefe Lane is located near the intersection of Yonge Street and Dundas Street in downtown Toronto.  The laneway itself was notorious for the buying, selling and use of narcotics.  Street level drug activity was commonplace in the lane.  Dealers and users lurked in doorways.  Often times they were dressed in a shabby way.  Literally hundreds of arrests for drug offences have been made in the area by the Toronto Police Service over the years. (R.v.P., Ontario Superior Court of Justice, Trafford, J. 2001, http://www.torontocriminallawyer.ca/rvp.htm)

Nekoliko godina posle mature (dve, deset ili četrdeset, svejedno) gledate fotografiju razreda u koji ste išli. Na fotografiji ćete gotovo obavezno primetiti jedno lice kojeg nikako ne možete da se setite. Znate da je to lice išlo s vama u razred, ali ne sećate se ni imena, ni osobe, ničega. Imena drugih školskih drugarica i drugova dolaze vam u sećanje lagano, prirodno, ali čije je to lice?

Kao što u grupama postoje ljudi koji su toliko neupadljivi da ih svi zaborave i niko ih se ne seća, tako i gradovi imaju svoje mračne kutke pored kojih ljudi prolaze a da u njih ne zavire, koji stoje nepomerljivo i čekaju da ih neko primeti, a to se nikako ne dešava. Međutim, kao što nas uči Walter Benjamin (Passagen-Werk), iz pasaža, prolaza, slepih ulica ponekad se može naučiti više o modernizmu, nama i modernizmu u nama nego od krupnih arhitektonskih projekata, blještavila urbanog spektakla.

Moram priznati da sam, posle mnogo godina života u Torontu, prvi put zapravo primetio O'Keefe Lane prilikom nedavne, praktično turističke, posete, jer sam, igrom slučaja, bio smešten u njenoj neposrednoj blizini. Ta uličica nalazi se na toliko centralnom mestu da je pravo čudo kako mi je ostala potpuno nepoznata i neprepoznata iako sam bez sumnje stotinama puta prošao po samim njenim ivicama, ili čak kroz nju. Samo jedan kratki blok udaljena od Centra Eaton, u samom središtu zbivanja u gradu, O'Keefe Lane je svojevrsna apologija urbanoj anonimnosti. Milioni su prošli i prolaze pored nje a da je nisu primetili.

Naravno, mnogi je znaju, i to vrlo dobro, od onih koji su tu dolazili da kupuju ili prodaju razne nedozvoljene ili poludozvoljene stvari, preko policajaca koji su po njoj patrolirali, do onih iskusnih Toronćana koji i danas više vole da tu besplatno ostave kola nego da daju silne pare za legalno parkiranje na ulici, ili na Eatonovom parkingu. Znaju je i posetioci Massey Halla ili nekog od obližnjih pozorišta koji su uspeli da se odupru sveopštem talasu nepušenja i izlaze da zapale cigaretu u pauzi koncerta ili predstave. Odskora je znaju i mnogi drugi. Kada je napravljen Dundas Square, oličenje one vrste spektakularnosti koja je postala zaštitni znak turističkog Toronta pošto se posetioci u njegovom generičkom, depersonalizovanom prostoru osećaju kao kod kuće bez obzira gde im je kuća, nešto kao kanadski Piccadilly, O'Keefe Lane morala je da se odrekne svoje zabubane zašuškanosti. Sada se sa novokompanovog trga, odmah pored Hard Rock Caféa, direktno ulazi u nju, i više se ne može sakriti. Svejedno, i uprkos svemu tome, O'Keefe Lane zadržava profil drugarice ili druga iz razreda koji su oduvek tu, ali praktično nevidljivi.

However, there was also an abundance of legitimate activity by legitimate persons in and around O'Keefe Lane. There are lots of retail businesses. Wholesale jewellers were there too. Street vendors were common in the area at large. Some people parked illegally in the lane. It was also a shortcut from Ryerson Polytechnic University to Dundas Street West. Generally, the lane and its immediate vicinity were also very busy with legitimate activity throughout the normal working day. (ibid.)

Ovaj citat iz inače značajne presude Vrhovnog suda Ontarija zapravo je sjajna projekcija onoga što bi pristojni, antiseptički Toronto hteo da bude. "Legitimate activity", "legitimate persons", još jednom "legitimate activity", "normal working day" - sve to savršeno oslikava sudar dva sveta, sveta Dundas Squarea i sveta O'Keefe Lane. Ta dva sveta i ta tenzija između legitimnog, normalnog, poželjnog sa jedne, i onog u senci, muljanja, snalaženja, podzemlja sa druge strane, postoje svuda. Teško bi bilo pronaći grad koji je samo jedno ili samo drugo. Jedno bez drugoga verovatno ne bi ni moglo da postoji. Ono što je kod O'Keefe Lane fascinantno upravo je neočekivanost takvog ambijenta na takvom mestu. Naravno, centar Toronta nekada je imao potpuno drukčiji šmek, ali danas je njegova uvrnuta potkulturna različitost gotovo potpuno ustuknula pred raznim Hard Rockovima, Gapovima i Armanijima tako da je ta prkosna mala ulica nešto kao relikt iz nekog drugog vremena. Čak i sudijini opisi iz 2001. već deluju kao anahronizam. U gradu kratke istorije i suludo brzog razvoja to zapravo uopšte ne bi trebalo da bude naročito čudno.

Foto: Mira Zdjelar
Foto: Mira Zdjelar

U svoj svojoj neuglednosti O'Keefe Lane značajno je mesto, omogućuje svima koji mu posvete malo vremena i pažnje da bar naslute kako je grad izgledao pre nekog vremena, kada je Sam the Record Man bio ne samo otvoren nego i mlada prodavnica ploča za mlade ljude, tj. kupce. U Novom svetu urbana arheologija poprima različite oblike od evropskih Partenona, Arena i katedrala, ali smisao joj je sličan, otkrivanje tankih niti koje su omogućile civilizaciji da se nekako dogega do ovog trenutka koji ponosno zovemo sadašnjost, spona ne samo između različitih vremena već i između ona dva sveta iz prethodnog pasusa.

I kada sam pre dva meseca prolazio kroz O'Keefeov pasaž mogao sam videti nepropisno parkirane automobile, zaboravljene kante za đubre, prosjake i prodavce ko-zna-čega, ali sam isto tako video i ulaz za glumce u pozorište, zadnju stranu fasada koje, kao i svuda u svetu, lukavo okreću svoju prednju, lepšu stranu "pravim ulicama", a zadnjice nedorađeno ostavljaju budžacima, možda baš i jer se takve lakše uklapaju u neregularne aktivnosti, u onu vrstu aktivnosti kojih se stidimo a bez kojih bi gradovi, kao i celokupno društvo, bili nezamislivi. Slika stvarnosti bila bi nekompletna bez tih zaćošaka koji su u najmanju ruku jednako stvarni kao i blještavilo staklenog krova Centra Eaton, noseći u sebi, baš kao i taj stakleni krov, svoje sopstvene priče, želje i maštanja.

Atačmenti



Komentari (13)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Inner Party Inner Party 21:53 06.12.2008

Pank

Nekada su pankeri i metalci izlazili na ulice u odrpanoj i pocepanoj odeci jer za bolju nisu imali.
Danas klinci isto tako pocepanu i odrpanu odecu (ali novu) mogu da kupe u svakom vecem trznom centru.

Da li ce i gradovi jednog dana vestacki da prave svoje siromasne ali zanimljive cetvrti?!

piro001 piro001 17:09 08.12.2008

Re: Pank

Ne, nece biti potrebe...
Mozda ce se neka ce neku staru ocuvati, bas turista radi, ali svaka sledeca generacija ce imati neki svoj O'Keefe Lane...
To je sigurno.

Ljudima su neophodne takvi "divlji" kvartovi... Nekima za beg od sveta i mozda inspiraciju, drugima (vecini) da bi imali sta da ignorisu....
Davie Davie 21:56 06.12.2008

opalala

dva teksta o Torontu u samo par sati :)
nsarski nsarski 21:57 06.12.2008

Sta je ovo,

vec drugi post o Torontu? Neka zavera, sta li?

Lepo.
Da li se ulica zove po

ivana23 ivana23 22:25 06.12.2008

***

myredneckself myredneckself 00:40 07.12.2008

Stara mala futoška...


I kada sam pre dva meseca prolazio kroz O'Keefeov pasaž mogao sam videti nepropisno parkirane automobile, zaboravljene kante za đubre, prosjake i prodavce ko-zna-čega, ali sam isto tako video i ulaz za glumce u pozorište, zadnju stranu fasada koje, kao i svuda u svetu, lukavo okreću svoju prednju, lepšu stranu "pravim ulicama", a zadnjice nedorađeno ostavljaju budžacima, možda baš i jer se takve lakše uklapaju u neregularne aktivnosti, u onu vrstu aktivnosti kojih se stidimo a bez kojih bi gradovi, kao i celokupno društvo, bili nezamislivi.


Ove ulice u Novom Sadu, usred centra grada više nema, nažalost, a bila je duša ovog grada, za mnoge generacije. 1980-ih su je porušili i napravili makar šta od građevina,( zgradu SNP sa ogromnim mermernim trgom, do glavnog gradskog trga, Apolo centar sa bankama i Mc Donald's restoranom, lokalima u zatvorenom prostoru zgradurine, koji većinom zvrje prazni itd).
Možda ćemo i mi jednog dana da pravimo od "blata" stari izgled centra Novog Sada, sa svim njegovim poznatim "šmekom", koji se sada nažalost izgubio u bezličnom i hladnom blještavilu mermera, metala i stakla.
Ivana K.Landesteen Ivana K.Landesteen 16:05 07.12.2008

Trash in the City

Nisam nikada prosla duz O'Keefe Lane ali jesam nedavno kroz njen nastavak juzno od Shutter Street-a. Tokom Nuit Blanche happeninga pocetkom oktobra, kad se cinilo da je ceo grad izasao napolje i happening je bio samo izgovor, iako se strpljivo cekalo u velikim redovima ispred instalacija, tu je bila smestena jedna od instalacija koja je zvucala vrlo zanimljivo. Bila je komentar na postmoderno drustvo, rasipnost, neobracanje paznje, eko sistem se pominjao, i svasta jos. Nas troje smo stali u red i primetili rukom napisani znak koji su momci iz sigurnosti smestili na pocetak ulicice: Ne dirajte nista, sve je umetnost.
To je bilo vrlo simpaticno, i pomislila sam da je mozda deo instalacije.
U prolazu je bilo par kontejnera za djubre i razbacani kancelarijski papir: raznobojne fascikle, papiri sa kucanim tekstom, spajalice verovatno, ali u mraku i tolikoj guzvi, one su mi promakle. Okretali smo se, zagledali svuda, u potrazi za umetnoscu, pa kad smo stigli do kraja i skrenuli oko Massey Hall-a, jos uvek u potrazi za instalacijom, shvatili smo da smo bili prevareni. Napravili smo krug, vratili se na pocetak, i ja sam pitala momka koji je stajao uz onaj znak: je'l ovo instalacija? Mora da je neka mentalna zezalica bila u pitanju. Ne, rekao je, ovo je znak da nista ne treba da dirate, sve je umetnost.

Jedna od osoba iz naseg drustva je psovala postmodernu, ja sam se smejala, treci clan ekspedicije ionako nije nista video jer je poluslep, i vratili smo se na glavnu ulicu.
Черевићан Черевићан 18:32 07.12.2008

трагом (не)заборава

када године . . .учине своје
и само фотком остане траг
лик понеки препознат нећемо
а некада можда бејаше драг

сећање трошно тада се гласне
покушајем да врати време
(наравно залудан труд чинећи)
јер то су завазда отишле теме

и чему сећања - труд залудан
живот је данас, па шта чекамо
оног што беше - никада више
признати себи треба да знамо
49 41 49 41 18:34 07.12.2008

Pitam se

G. Goldman, textovi su vam uvek na nivou, sazeti i visokog kvaliteta; kao i ovaj, uostalom.
Uvek sam se pitao, kao i danas; zasto se tako malo blogera - komentatora okupi na njima?!?
Primetio sam bio i za G. Bizingera isto?!?
Moram priznati, iako nerado i ja spadam u taj copor - iako coporativnost; na neki nacin prezirem.

Preporuka, cak i retroaktivno za mnoge vase textove!

P.S.
Kad god ugledam ispod Vase fotografije, potpis Mira Zdjelar; setim se Predraga (Pece) Zdjelar s kojim sam se par godina intezivno druzio u Minhenu, gde i sada zivi. Inace, poreklom iz Bosne, odrastao u Zemunu.
Doctor Wu Doctor Wu 20:02 07.12.2008

Re: Pitam se

Uvek sam se pitao, kao i danas; zasto se tako malo blogera - komentatora okupi na njima?!?

Možda zato što su Avramovi blogovi tako dobri da se nema šta dodati.
49 41 49 41 21:44 07.12.2008

Re: Pitam se

Doctor Wu
Uvek sam se pitao, kao i danas; zasto se tako malo blogera - komentatora okupi na njima?!?

Možda zato što su Avramovi blogovi tako dobri da se nema šta dodati.

U pravu si.
mitar.popovic mitar.popovic 03:43 08.12.2008

preskupo je to

Ne secam se da sam ikad prolazio kroz O'Keefe ulicu, ali mi je jako tesko, iz moralnih razloga, da uzivam u bilo kakvom estetizmu u podzemlju Toronta. Mozda taj izgled ima nesto privlacno i u svjoj ruznosti, ali... podzemlje Toronta i biznis droge u tom gradu je tako izopacen, degenerican, i razoran za bilo koga ko se uistinu upusti u njega. Beskucnici i drogerasi su jedna vrlo gadna mrlja za Toronto. Ulice kao sto su O'Keefe treba izbrizati, a ne oslikavati.
jasnaz jasnaz 14:09 09.12.2008

iзa

...zadnju stranu fasada koje, kao i svuda u svetu, lukavo okreću svoju prednju, lepšu stranu "pravim ulicama", a zadnjice nedorađeno ostavljaju budžacima, možda baš i jer se takve lakše uklapaju u neregularne aktivnosti, u onu vrstu aktivnosti kojih se stidimo a bez kojih bi gradovi, kao i celokupno društvo, bili nezamislivi.


vancouver07

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana