Iz drvenog sanduka na tavanu.
19.o5.1972.
Divlja ruza
Kraj puta
Roze i bela
Klenu se divlje
Oko vrata splela
Samo ga za brata htela
Za brata
A kad mu prste
U kosu uplela
Oseti klen
ludo ga zanela
I vise joj nije mogao za brata
Ni ona njemu za sestru
Ubogi mnogi
Nit vide nit cuju silnu oluju
Ni suze njene roze i bele
U oku skamenjene