Globalna ekonomska kriza kao zamena za razgovor o vremenu

buandtre RSS / 15.12.2008. u 13:47

Napisah ovaj tekst pre neki dan na jednom blog servisu... Evo ga prenosim ovde, možda se neko složi ili ne složi...

 

Čuveni britanski u-svakoj-prilici-prikladan razgovor o vremenu ustupio je mesto razgovoru o globalnoj ekonomskoj krizi. I jedan i drugi su, dakako, svojevrsni lakmus papir stepena otuđenja u savremenom svetu.
British varijanta odnosi se na ono što ima uticaja na život i životne planove svakoga od nas (npr. Baš me iznerviralo ovo vreme, planirao sam da idem na piknik, a kiša lije kao iz kabla, pogledajte samo!), a upravo ta subjektivna dimenzija, paradoksalno, omogućava preko potrebnu distancu u površnim socijalnim kontaktima (Ah, da, stvarno nezgodno, ali tako to ide, ne može čovek nikada ništa pošteno isplanirati... Drago mi je da sam Vas sreo, prijatan dan i lepše vreme Vam želim). Naravno, razgovor o vremenu ima i svoju Weltschmerzen stranu - globalno zagrevanje & co. - koja može biti osnovom za duži razgovor, a bez opasnosti od intimizacije, do koje bi malopre pomenuta varijanta mogla dovesti kad bi se razgovor nastavio (A s kim ste planirali da idete na piknik? ... Zaista, nisam znao da ste vas dvoje u vezi? ... Da, već toliko?... Šta kažete, zabrljali ste pa ste hteli da se iskupite piknikom? ...Ah, da, žene takve stvari teško zaboravljaju... Kako je uopšte došlo do toga? etc.etc.).
U slučaju ekonomske krize, ponovo postoje dve opcije: individualna (I kako čovek da preživi s tolikom platom u ovim uslovima?! Zaista strašno...) i opšta (Pogledajte šta se događa u svetu, koliko su radnika otpustili, tako je počelo i '29. etc.). Kao i u prethodnom slučaju, individualna varijanta je pogodna za kraće razgovore, zapravo za susrete, jer u suprotnom vodi ka prevelikom "ofiranju" (Kako da platim ratu za kredit/školovanje dece/taštinu operaciju/porodični odmor/hranu i račune etc.), dok opšta omogućuje lamentiranje nad svetskim bolom bez stvarne komunikacije između sagovornika.
Individualne varijacije na obe teme deo su svakodnevice i spadaju u korpus društveno-prihvatljivog i društveno-poželjnog ponašanja. Opšte opservacije su, međutim, daleko problematičnije, budući da spadaju u domene odgovarajućih nauka. Bez ikakve sumnje, i problem globalnog zagrevanja i problem globalne ekonomske krize, mogu biti ispravno shvaćeni i interpretirani isključivo od strane stručnjaka. Budući da su to ipak "stvari" koje itekako utiču na živote svih nas, javno mnenje se upoznaje sa osnovnim problemima zahvaljujući različitim vrstama medijske agitacije. Problem se, naravno, manifestuje kroz činjenicu da je praktično nemoguće izložiti laicima dotične "stvari" na pravi način. Kada se, naime, "stvari" previše pojednostave, postaju jednostavno netačne. Posledica je da je svako čuo i za globalno zagrevanje i za globalnu ekonomsku krizu, svako takođe smatra sebe kompetentnim da o tim "stvarima" raspravlja i ima mišljenje, a sve bez ikakvog stvarnog znanja kao temelja vlastitih opservacija. Dodatni problem su "medijatori", koji nauku pokušavaju približiti što većem broju ljudi (to su tzv. analitičari različitih provenijencija), a da sami, najčešće, nisu ni ljudi od (te konkretne) nauke, ni sposobni da prenesu informcije na pravi način. Sve to zajedno ima za rezultat svojevrsnu igru gluvih telefona, gde se činjenice i interpretacije prvo iskrive do nemoguće mere, a potom ustoliče kao apsolutna istina, s tendencijom proizvođenja brojnih teorija zavere.
Povratno, ovakva teoretičarska postignuća omogućuju dodatno otuđivanje, jer individualne objekcije (piknik/kredit) ne sadrže ni deseti deo potencijala koji teorije zavere imaju. Otuda se stvarna bliskost između ljudi sve više i sve češće zamenjuje takvim "pričama od opšteg značaja", koje sa ulica i iz poznaničkih komunikacija ulaze u kuće i u razgovore bračnih parova, roditelja i dece, prijatelja, etc. Dakako, globalna ekonomska kriza je i neverovatno pogodan izgovor (Kakva crna bunda/patike/odmor, vidiš li šta se događa u svetu?!), primenljiv u svakoj prilici. Budući da vremenske (ne)prilike nemaju tu snagu "argumenata" kao ekonomske (jer su ili prolazne, u slučaju trenutnog meteorološkog stanja, ili relativno daleke, u slučaju globalnog zagrevanja), razumljivo je da ove potonje u vremenu današnjem preuzimaju primat u svim vidovima komunikacije...
Kako tome stati na rep, pitanje je sad?



Komentari (0)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana