Piše: Boban Stojanović
S obzirom na to da sam/smo poslednjim postovima proizveli društvene skandale koji su prouzrokovali obajvljivanje kritika u medijima na račun Queerie, ipak, u svom tom haous, imao sam priliku da saznam nešto važno. Blog je zapravo - internet dnevnik.
Upravo zato, danas želim da sa vama podelim nekoliko momenata sa kojima se susrećemo mi, ničim izazvani skandal majstori.
Pre svega, želim da ovog paklenog dana, podelim svu duševnu bol koju mi je nanelo provlačenje mog imena kroz medije u kontekstu satanističkog blaćenja NjegoveSvetsostiPatrijarhaSrpskogGospodinaPavla.
Evo, stavljam crnu čipku preko lica, u rukavicama od satena sklapam ručice i molim za oprost.
Oprosti im oče, ne znaju šta rade.
Dakle, u čemu je danas problem!?
U fašizaciji, ili ako hoćete prosto - u proseravajućoj toleranciji.
Malo kritike na račun vlasti i Patrijarha, glede njihove stege u sekularnoj državi, bilo je dovoljno da se alarmiraju tabloidi i počnu prozivanja o demokratiji.
Pitanja poput :
1. „Da li je to otvoreno društvo u kome želite da živite?“
2. „Kako da OSTALI bude ok prema gej populaciji ako vi pljujete Crkvu!?“
3. „Da li je to demokratija?“
...odmah padaju u vodu, sve po sistemu napisano-obrisano, jer su, naprosto, neargumentovana ili još jednostavnije glupa.
Odgovori mogu biti različiti (pa i glupi), no ja sam se odlučio za one politički nekorektne.
Ako bih morao da odgovorim na gore navedena pitanja, naravno da...:
1. ...ovo nije društvo u kome želim da živim – popovi siluju decu, popovi blagosiljaju ratne zločine i njihove izvršioce, popovi uteruju mržnju, strah i netrpeljivost, prave harač među sirotinjom, Crkva se bogati na fancy vrtićima za decu novopečenih vernika....To je ponajmanje društvo u kome želim da obitavam, ali šta da radim, tu sam gde sam, volim ovu zemlju i puno ljudi u njoj i ne pada mi napamet da iz nje bežim zbog popova i SPC.
Tačka.
2. ....nikome nije potrebna milost, pa ni gej ljudima. Iako je većina pedera u Srbiji pravoslavne orijentacije, ima i nas agnostika, ateista, kako-god-nevernika, pa šta sad...Da malograđanska politka da kada peder kaže nešto protiv crkve - to je haos! – samo pokazuje kako Crkva sistematski isključuje politički odnos prema njoj. Ma pali... Ako mogu da se žalim na Ministarstvo zdravlja ili da uputim pismo Ministarsvtvu kulture, zašto ne bih mogao da dotičem i SPC i njene zaposlene. Ti isti ljudi mogu da blate gej osobe svakog dana, da ih stavljaju u različite kategorije, ali mi o njima moramo da ćutimo. Nikada ćutanje nije štitilo, a meni se ni u čije dupe ne uvlači, ako baš moram da kažem.
Da li ću biti fin zato što ćutim i trpim – ne verujem. Kada osećam ne-slobodu težim ka slobodi i netolerantan sam prema netolerantnima (koliko fraza, a!?). Tako i prema SPC i svakoj crkvi koja širi nekakvu netrpeljivost...
Da li će Ilarion ili Pahomije dočekati Božiju kaznu, to je njihova stvar, ja hoću da znam kako je to ovozemaljskim zakonima regulisano. Moje određivanje ide od straha dece koja su pretrpela zlostavljanje, od neugodnsoti žena da odluče o abortusu i od osećanja (hrišćanske) odbačenosti prema gej osobama...sve to dolazi iz crkve...
3. ...pa jeste. To je između ostalog demokratija, koja bi samo trebala da bude jedan od svih mogućih načina na putu ka Slobodi. Demokratija je moje pravo da, kada se osetim ugroženim o tome govorim, a ne da ćutim i podržavam nove Aušvice ili Srebrenice. Ne pada mi napamet. Demokratija nije samo bezrezervno poštovanje svega i svakog, bolestan odnos prema autoritetima – već i spremnost na kritiku, sposobnost kritičkog mišljenja i mogućnost da se ponekad zagrebe po koži sistema... Sad, šta ja da radim što se Crkva našla na toj istoj koži...
I tako, dok ja lajem karavani i litije prolaze, ljudi su sve siromašniji (leto u Beogradu nikada nije izgledalo bednije), tek se polovina građana tušira a tek 40% pere zube više od jednom dnevno. Ljudi i dalje umiru jer nemaju lekove, natalitet opade ne zbog bele kuge nego zbog loših finansijskih uslova, školstvo nam je u ćorsokaku, a škole - skoro pa ruševine....
U tom haosu od društva i države, mogu da poštujem samo progresivne i napredne ideje, ništa retrogradno još manje represivno, kao što propagira Crkva....
Peder sam ali, sorry, nisam silovao ni jednog dečaka, poput Ilariona ili Pahomija.
Sorry, nisam ubio nikog braneći svoju veru, kao otac Gavrilo, starešina manastira Privina Glava.
Žao mi je i što ne mogu da opravdam nasilje kao Žarko Gavrilović.
I, da, sorry što nisam, kao Atanasije, primetio da Muslimane smrde jer jedu loj.
A pitam se, pitam se hiljadu puta, zašto se ovde raja diže da brani samo Karadžića, Mladića, SPC i Kosovo!?
Mora biti neka tajna veza među njima, ili štogod slično...
Dok narod to ne otkrije, odoh da skrušen, sa crnom čipkom preko očiju i rukavicama od satena, popijem šolju čaja od hibiskusa, pogledam još koji porno sajt, a posle odem do Hrama da vidim hoće li se kupole srušiti na mene!? Mene grešnog...
Prepodobni novomučenik: Boban Stojanović iz manastira Kvirije