JEDNA DRUGA STVARNOST

dunjica RSS / 18.12.2008. u 10:06

 by Matityahu

 

Desetoro glumaca sedi za jednim dugačkim stolom na sceni i mesi testo za hleb. Testo se zatim stavlja u upaljene pećnice iza njih. Pored svakog od njih stoji jedan tumač koji komunicira sa glumcima na jeziku gluvonemih i prenosi replike publici. Publika ne može videti glumce, a ni čuti nas koji tu sedimo. Ne samo što su gluvonemi, već su i slepi u isto vreme.

Nalazim se u najnovijem pozorištu Tel Aviva, Nalaga'at. Ta reč prevodu otkriva nešto što je jedinstveno s tom scenom: „Izvoli, priđi i pipni". Ovim trima rečima predstavljaju nam se sredstva komunikacije glumaca. Oni komuniciraju prstima u nedostatku govora, sluha i vida.

Moj prijatelj me je doveo ovde obećavši nezaboravno veče. Očekivao sam opet neko novo, naj, naj, mesto na telavivskoj sceni restorana i klubova. Ono što sam tamo doživeo nisam mogaoni da zamislim.

„U Jafi se nalazilo jedno mesto gde su ljudi sa teškim oštećenjima dolazili da bi prekratili vreme. Jednog dana klub je dobio veliku donaciju pod uslovom da stvore jednu pozorišnu družinu", kaže mi moj prijatelj Mihael Ročild. Adini Tal, koja je i režiserka i glumica bilo je povereno da vodi kružook. Prvi stepen je bila komunikacija. Zaposlili su ljude koji su vladali jezikom gluvih, nemih i slepih. To je u stvari jezik gluvonemih ali prilagođen slepima. Ljudi koji ne mogu ni da čuju, ni da vide ni da govore imaju zaista specijalni problem. Mogu samo da zamislim njihova osećanja, frustracije. Mogu samo da zamislim njihov očaj, a saznao sam i da su mnogi imali razmišljanja o samoubistvu zbog beznađa.

Ali, posle zajedničkog rada družine mnogi su počeli i da govore o nadi i o snovima. To je u stvari i bila podloga njihove prve predstave. Osim toga, otkrili su i prepoznali u sebi dotad uspavani kreativitet. Ono što je važno je način na koji se Adina postavila. Družini je odmah rekla da ona oseća veliku empatiju prema njima ali da ih gleda prevenstveno s profesionalnim očima kao glumce bez da žmuri pred preprekama kojima se njihov handikep ispoljava.

Od tada je prošlo sedam godina. Bilo je potrebno mnogo strpljenja i velika vera u sposobnost čoveka da se razvije i da svako od nas poseduje kreativnost koja se samo mora probuditi. Pošto je Adina bila svedok impozantnoj promeni kroz koju su svi u družini prošli i kako su zadobili samopouzdanje, i ona sama je ojačala svoju veru u ljudski potencijal koji i nagoni na razvitak.

Na kraju svake predstave, pa i ove, publika dolazi na scenu da pokaže koliko cene učinak glumaca. To ojačava njihovu svest o dugačkom putu do jedne uloge, a u isto vreme im daje i mogućnost da „daju" drugima.

Od prošle godine pozorište ima i jednu divnu zgradu. Družina je imala dve internacionalne turneje, a imaju i pozive za London i Nju Jork. U komadu koji sam ja video „Ne samo hleb" izražava mešenje hleba nešto zemaljsko, nešto manuelno, nešto što je najvećim delom i stvarnost glumaca van pozorišta. Dok mese testo ili čekaju da se hleb ispeče, glumci govore o svojim životima, o teškoj usamljenosti, o zavisnosti od drugih, o čežnji da žive normalnim životom, ali i o malim trenucima sreće, radosti, o nadama i o snovima.

U sceni venčanja izražava se san o osnivanju porodice, glumci jedu vruć hleb i igraju po taktovima vibracija koje vrlo glasni ritmovi proizvode. Tako i kod mene u diskotekama gluvi igraju. Kostimi, koreografija i ritmička muzika čine ovaj komad izvanrednim pored same specijalne poruke koja izaziva na razmišljanje.

Osim komada na pozornici, ovde ima i dva interesantna dodatka: kafić gde nas poslužuju gluvonemi konobari i jedan restoran gde se jede u totalnom mraku. Takav restoran postoji i u mom Stockholmu. Ideja je da se nama koji vidimo pruži mogućnost jednog autentičnog doživljaja sveta slepih i slabovidih. Moja mama je bila slepa tako da sam imao prilike videti koliko-toliko šta znači kada čovek ne može mnoge stvari da obavi sam. Ovaj kafić i restoran je jedna odlična dimenzija pozorišta i poruke koju nam oni šalju.

Restoran je bio kulminacija moje večeri. Čim sam ušao u salu, bio sam pokriven hermetičkom tamom i odmah sam počeo da se osećam nesiguran i bespomoćan. Potrebno je malo vremena da druga čula prorade i bar malo popune taj vakuum koji je nedostatak čula vida načinio. Jagodice prstiju na ruci počele su da otkrivaju tajne stola, a i moje čulo ukusa se izoštrilo.

Poseta mi je dala jedan delić izolovane stvarnosti slepih kao i osećaj da naša druga čula imaju moć kompenzacije. To je nešto što tu tešku stvarnosti čini podnošljivijom.

 

Odličan trailer:

http://www.youtube.com/watch?v=RSNxIY5Worw

http://www.youtube.com/watch?v=iyCfeRL1M4Q



Komentari (25)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

ne.nevena ne.nevena 10:18 18.12.2008

Slušala sam o ovim restoranima...

negde na tv, ili u novinama, ne secam se... trend je da se otvaraju u americi, valjda.

pomisao na to me uzasavala, ukocila bih se od straha da se nadjem u, kako rekoste, "hermetickoj tami". bas zato, mislim da bi svima bilo korisno i da bi mnogo naucili kad bi jednom posetili takav restoran.

preporuka.
mariopan mariopan 10:34 18.12.2008

Re: Slušala sam o ovim restoranima...

I ja sam citala o tim restoranima.

Na jednom blogu na slicnu temu , kao vezba za razumevanje problema slepih i slabovidih, pokusali smo da jedan obrok pojedemo a da nijednom ne pogledamo, znaci zmureci.

Ja sam u tom trenutku jela grozdje, i pokusala sam , svako zrno sam opipala da li je cvrsto i celo i polako jela. U jednom trenutku jedno zrno mi je bilo malo mekse , kao da nije dobro i morala sam da otvorim oci da vidim da li je zdravo, mozda je osteceno ili trulo, nisam izdrzala tu vezbu do kraja. Staviti se u polozaj da sami probamo mnogo jace nas protrese nego samo saznanje da je to tesko.

Preporuka
matityahu matityahu 10:44 18.12.2008

Re: Slušala sam o ovim restoranima...

da bi mnogo naucili

da bi svima bilo korisno i da bi mnogo naucili


i onda gledali na nase sugradjane s takvim problemima na drugaciji nacin.
AlexDunja AlexDunja 10:25 18.12.2008

:)

Odličan trailer:

beauty of creation, indeed!

hvala, duska!
dunjica dunjica 10:39 18.12.2008

Re: :)

beauty of creation, indeed!

hvala, duska!


Alex, hvala pripada autoru, a meni čast da mi je dozvolio objaviti njegov tekst.

Dobrodošli!
aguero aguero 10:52 18.12.2008

Re: :)

Alex, hvala pripada autoru, a meni čast da mi je dozvolio objaviti njegov tekst.


Primer koji bi mogao da bude inspirativan i za nekoga od nas.Da napravi nesto slicno i u Beogradu.Zasto da ne?!
Osobama sa invaliditetom u poslednje vreme poklanja se sve vise paznje,na srecu.Slabovide i slepe osobe danas na raspolaganju imaju mnoga,u tehnoloskom smislu veoma razvijena,pomagala,koja mogu da im znatno olaksaju zivot.I Drzava sve vise cini da se njihovi problemi ublaze.Ali,ti ljudi i dalje su 'izdvojene jedinke' koje nemaju pravih mogucnosti za okupljanje i kontinuirano druzenje i delanje.
Zato,evo ideje koja se moze realizovati i ovde i biti korisna u tom pravcu!
Hvala!

matityahu matityahu 11:14 18.12.2008

Re: :)

Apsolutno se slazem, a i siguran sam da ima ljudi koji su voljni da zajedno rade na realizaciji, za dobro svih nas.
AlexDunja AlexDunja 11:46 18.12.2008

Re: :)

Alex, hvala pripada autoru, a meni čast da mi je dozvolio objaviti njegov tekst.


naravno, hvala autoru, pre svega.
zaista, blog vredan paznje!
darkonduty darkonduty 12:47 18.12.2008

Projekt


koji se zbilja mora pohvaliti.
Da bar i mi toliko radimo na integraciji hendikepiranih osoba u društvo.
Doduše, jave se tu i tamo neki projekti, al mi se čini kako takvi pothvati uvijek ostaju negdje na margini.

Mene je prije nekoliko godina oduševio Saramagov Ogled o sljepoći ( ne znam kako je kod vas preveden). Knjiga koja 'otvara oči' i daje direktan pogled u stanje fizičkog sljepila.

Imaš preporuku !
matityahu matityahu 13:00 18.12.2008

Re: Projekt

ne znam kako je kod vas preveden


Slepilo
Autor: Saramago Žoze
Izdavač: Lingva franka
Beograd 2001.
ISBN 86-7428-004-8

vredna knjiga
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 14:35 18.12.2008

10+

Ideja je da se nama koji vidimo pruži mogućnost jednog autentičnog doživljaja sveta slepih i slabovidih.



- Hvala autoru i Duški na zaista divnom tekstu.
dunjica dunjica 16:34 18.12.2008

Re: 10+

hej, Nikola (Bojane, ne mogu se odvići stare navike ), je li to tako treba... slika je totalno pocrnila. kada si je bio postavio, onda se vidjelo malo, sumračno? sada samo crno polje.
bojan ljubomir jugovic bojan ljubomir jugovic 23:44 18.12.2008

Re: 10+

je li to tako treba... slika je totalno pocrnila. kada si je bio postavio, onda se vidjelo malo, sumračno? sada samo crno polje.


da, dunjice, upravo sam tako zeleo da ilustrujem citiranu recenicu.
jako dirljiv tekst. barem meni.
dunjica dunjica 11:29 19.12.2008

Re: 10+

Bojane, uspio si predočiti taj uznemirujući osjećaj! I umnogome obogatio ovaj blog. Hvala!
jeremija92 jeremija92 18:20 18.12.2008

Izraz

Talentovani, kao i u ovm pozorištu, uvek uspevaju da nam kažu šta osećaju.
Od gluvog Betovena:



do slepog Rej Čarlsa:
dunjica dunjica 00:46 22.12.2008

Re: Izraz

Ovo su dva divna podsjećanja, Jeremija, hvala mnogo!

Ne zaboravimo Hellen Keller. Za one koji još nisu čuli, Wiki o HK.

mirelarado mirelarado 21:54 18.12.2008

važna tema

U septembru ove godine u Beogradu je odigrana prva predstava za slepe.

Divna, topla priča o veoma značajnoj temi za sve nas. Hvala i preporuka.
dunjica dunjica 22:26 18.12.2008

Re: važna tema

Hvala, Mirela, na podsjećanju! sada kada si napisala, sjetih se kao kroz maglu da sam negdje pročitala vijest.

Malo sam pročačkala po netu i našla da u Zagrebu još od 1948. postoji Kazalište slijepih i slabovidnih "Novi život"! Također se u Zagrebu već 6 godina održava festival srodnih kazališta "Blind in Theatre".



Članak u Feralu, iz kojeg izdvajam:
Sjajna predstava kazališta slijepih "Novi život" iz Zagreba u Vidri pod nazivom "Nos vamos a ver" konačno je svratila pozornost javnosti na ovo neobično kazalište drugačijeg identiteta, ljudske hrabrosti i istinske spontanosti. Iako je prema navali za ulaznice i prema svemu onome što smo vidjeli na pozornici ovaj teatar puno bliži profesionalnoj produkciji nego diletantskoj družini, amaterizam i tjelesni hendikep na jednom mjestu – u svakodnevnoj kulturi ravnodušnosti - dobitna su kombinacija za društvenu odbojnost i predrasude.

Ova predstava, čiji naslov u prijevodu samoironično glasi "Vidimo se", govori na crnohumorni način kroz osobne priče glumaca, o slijepima koji sa svojim hendikepom pokušavaju živjeti, u okolini rastegnutoj između patetičnog pseudomilosrđa i grube stigmatizacije.





saphiria saphiria 22:27 18.12.2008

Re: važna tema

mirelarado
U septembru ove godine u Beogradu je odigrana prva predstava za slepe.


U prvoj predstavi koja je izvedena slepim i slabovidim osobama, u kabareu "Da, to su bili dani", u prostoru Radionice integracije - ulici Bara Venecija 28. igrali su i pevali Nebojša Dugalić, Boris Pingović, Mina Ćosić, Nataša Tasić-Knežević.

Ovim glumcima velikog srca, na celu sa Mikijem Manojlovicem kao osnivacem pozorista, zaista treba odati priznanje za humani rad

preporuka za text, naravno
dunjica dunjica 22:32 18.12.2008

Re: važna tema

Osnivači nove beogradske scene, koja će na drugačiji način omogućiti našim sugrađanima da dožive predstavu, su Društvo građana "Radionica integracije", i popularni glumac Predrag - Miki Manojlović, inače predsednik društva i inicijator ovog projekta.

Kako je istakao najavljujući novo pozorište, "glumci koji će ga raditi neće to činiti zato što su ljudi iz loših magarećih klupa glume ili bilo čega drugog što jeste svetska umetnost, već zato što to žele i imaju potrebu".

"Sve što je zvuk, sve što je pokret, sve što je slika, sve što je mrak, sve što je svetlost, radi na jednoj jedinoj osnovnoj stvari koja je za mene najvažnija i za sve nas, a to je mašta. Mašta koja je pokretač sveta. Mi ćemo se potruditi u godinama koje će trajati u ovom prostoru, da ta mašta radi jako." (Miki Manojlović)


preuzeto s linka
darkonduty darkonduty 23:38 18.12.2008

Re: važna tema

dunjica

Malo sam pročačkala po netu i našla da u Zagrebu još od 1948. postoji Kazalište slijepih i slabovidnih "Novi život"! Također se u Zagrebu već 6 godina održava festival srodnih kazališta "Blind in Theatre".



Gledala sam ih prije nekih 12-13 godina, još u srednjoj školi. Tada nisu bili loši, ok im je izvedba.
Tu i tamo ih malo reklamiraju po medijima, ali ništa spektakularno. Niti ne znam što sve imaju na repertoaru, sad idem provjeriti.
matityahu matityahu 23:47 18.12.2008

SAVEZ SLEPIH SRBIJE

http://www.savezslepih.org/index.php?q=pocetna

kao i časopisi za slepe: Dodir, Svitanja, Žena i dom. Zabavni listići

Hrvatski savez slijepih: http://www.savez-slijephi.hr
Hrvatska Udruga Gluhoslijepih Osoba: http://www.dodir.hr
MilutinM MilutinM 00:32 22.12.2008

Komentar

Lep tekst o lepoj inicijativi.

Podsetio me je na situaciju kada me je drugarica odvela na probu našeg kulturno-umetničkog društva u kome su svi igrači gluvonemi. Izuzetno.
dunjica dunjica 00:36 22.12.2008

Re: Komentar

našeg kulturno-umetničkog društva u kome su svi igrači gluvonemi.

Uvijek me postide takvi ljudi, u mojoj okrenutosti vlastitim problemima i "problemima".

Lijepo te opet "vidjeti" ovdje, Milutine!
MilutinM MilutinM 01:44 22.12.2008

Re: Komentar

Pratim ja, koliko stignem. A tebe nije bilo neko vreme

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana