Verovatno su prva asocijacija na Zlatibor i skijanje nepregledne blage poljane kojima se leti (a i u prolece i na jesen pa i zimi, među potočićima koji su sami za sebe malo čudo prirode pošto niko ne može tačno da objasni otkud oni tu na 1200 m nadmorske visine) šeta i u bajkovitim pejsažima izmiče na hiljade turista.
Zimi, te se nepregledne poljane pretvore u skijaške staze na kojima đaci obično a i deca gostiju prave svoje prve skijaške korake. Ali, ne dajte se baš toliko zavarati. Nedaleko od poznatog Turističkog centra, nažalost izgleda za sada i još uvek za trenutne prilike možda i isuviše daleko (dok se možda ne izgradi bolji prilaz, a možda čak i neka duža žičara koja bi išla od centra K. Voda sve do ... ) nalazi Tornik.
Ja bio davno ... kao entuziasta koji nema pojma da skija otisnuo se (najviše zbog smeštajnih mogućnosti koje mi pruža lokalno mi poreklo) u jednodnevnu avanturu i zatekao pregršt entuziasta koji su na bazi dobrovoljnog planinarskog društva (pre ima blizu deset godina) na granici opstajanja održavali jedan prelep skijaški centar. Ozbiljno, staze (a nije bilo ratraka niti ičeg slično) iako izbrazdane i prethodno utabane izgleda jedino skijama drugih skijaša nisu mogle a da ne ostave utisak da su vrlo lepo ukomponovane, počev od jedne prave teške, pa dve poluteške i dve lake, sa sve mnogim širokim spojnim stazama, koje su već tada (pri pomenutim uslovima održavanja) pružale kilometre i kilometre skijnih površina.
Da ne prepričavam avanture sa glavne žičare, sidra koje obslužije manje više sve staze i koje skijaše izvodi do lokalnog vrha Tornika, bilo je svega i smeha i ....
Sve jedno, planirano je da tu bude velika četvorosedežnica, planirani su snežni topovi, nove staze, nove žičare ... a ako je bilo lepo koliko je bilo lepo onda kada je sve bilo na nivou na kome je bilo ... kako li će tek biti kada se završi sve što je planirano, a možda je neko u međuvremenu smislio i nešto novo više od toga.