Amfilohije ne voli “žute”,a to se ima smatrati ključnim argumentum da se “Crkva se ne meša u politički život, državne poslove i stranačku borbu”
Srbija je demokratska država u kojoj je Crkva odvojena od države a ispovedanje vere slobodno, gde se država ne meša u crkvene poslove , niti, kao što je bilo u komunističkom vremenu, ima rezervisan odnos prema vernicima.
To podrazumeva da se i Crkva bavi svojim poslovima i da se ne meša u politički život, ne agituje za neke stranke, javno ne manifestuje podršku pojedinim političarima, da se ne ponaša kao politička partija.
Da to nije baš sve tako potvrđuju svojim delovanjem pojedini crkveni velikodostojnici od Filareta, Artemija do Amfilohija, koji svojim delovanjem daju za pravo svim onima koji u SPC vide nosioca konzervativnog, vraćanja u prošlost, nacionalizma, averzije prema savremenom i progresivnom, antievroejstva pod izgovorom antikatoličanstva I antizapadnjaštva. Istovremeno, crkveni velikodostojnici nisu uopšte alergični na valutu EU, na džipove, mobilne telephone, satelitske TV kanale, bogate rezidencije i sve ono što običnim vernicima govore da je sotonsko.
Ono što je neprihvatljivo za svaku normalnu demokratsku državu koja drži do sebe, to je način na koji se pojedine vladike direktno upliću u politički život.
Sve one koji su zaboravili sramni govor Amfilohija na opelu pokojnom premijeru Đinđiću, Afilohije ih je podsetio svojom izjavom povodom zabrane vladici Grigoriju da gostuje na B92. On doslovno kaže:
“Savetovao sam mu da ne učestvuje u emisiji "najžuće" među "žutim" televizijama i najnecrkvenije na Balkanu. Učinio sam to da bismo sačuvali njegov obraz i dostojanstvo Crkve.”
Za sve one koji možda ne znaju “žuti” je omiljeni naziv koji koriste SRS, DSS, NS, SNS i razne desne patriJotske spontano organizovane omladinske organizacije bliske Crkvi, kada svom žestinom napadaju Demokratsku Stranku i ismejavaju njenu evropsku orjentaciju.
Znajući da Amfilohije pogotovo ne voli crvenu boju, a gadi se na žutu onda nije lako zaključiti dam u je crna omiljenija.
Znajući takođe da Amfilohije ima lične simpatije za pojedine sadašnje političke lidere I neke koji su već prošli jer su se preselili, znajući da neke posebno ne simpatiše kao što su Čanak i Čeda, od naših i Milo od stranih, sada eto imadosmo priliku da iz njegove izjave saznamo da mu izgleda ni predsednik “žutih” nije po volji. Nelogično bi bilo da Amfilohije simpatiše Borisa Tadića a da prezire njegovu stranku.
Oni koji , i pored svega, misle da se Crkva ne petlja preterano tamo gde joj nije mesto, kao ni onda kada je angažovala vojsku da premešta metalnu kointejner-crkvu, neće ni ovo smatrati dovoljno skandaloznim.
Dok se svi trude da se dodvore vladikama, vladike unapred imaju svoje miljenike,omiljene boje, i ne kriju koga podržavaju a koga ne i koju boju nikako. Nadam se da je nepotrebno neke podsećati da, ne samo ljubav, već i elementarna pristojnost podrazumevaju reciprocitet kao meru obostranog uvažavanja.
Crkva nije buvljak, s pravom reče Amfilohije.