Moj tadasnji mentor ostavio me samog u ucioni uz rijeci: "hej odoh ja popiti kafu a ti uzivaj". Bila je tek druga nedelja moje prakse kao ucitelja u srednjoj skoli; s jedne strane imao sam tremu, al ukazano povjerenje ipak je nadvladalo svaki drugi osjecaj. Tek sto sam poceo pricati s ucenicima koji su se vidno opustili posto je moj mentor I njihov ucitelj napustio ucionu. Skripa vrata donjela je opet, doduse na kratko, tisinuu razred. Okrenuo sam se misleci kako se moj mentor vratio zaboravivsi nesto no umjesto mentora u razred je usla ucenica hodajuci prema mom stolu drzala je papir u ruci.
Pruzila mi je papir koji sam mahinalno prihvatio I pogledao rukopis. Opet sam, kao I mnogo puta do tad, zaboravio da moj vid ne dozvoljava citanje rukopisa pa maker isti bio I ovece velicine.
Ako covijek zaboravi na svoj hendikep to je ustvari dobra stvar koja govori mnogo o covijeku ali jos vise o ljudima kojim je okruzen. Doduse ovakva vrsta zaborava moze biti I bolna kao onomad kad sam s prijateljem izalzivsi iz restorana u zustroj politickoj raspravi totalno ignorisao postojanje tri stepenice I usprkos balansiranju zavrsio na plocniku,doduse meksijem djelom tijela.
Izvini, zaboravio sam da ne vidis, rekao mi je drug ne uspijevajuci ipak sakriti osmjih.
Isti nisam pokusavao sakriti ni ja odgovorivsi :ma drago mi je sto si ti zaboravio nego drago mi je sto sam I ja zaboravio al sad, mogu ti reci, boli!!!
Elem, nije ta ucenica bila jedina koja nije uspijela sakriti svoje iznenadjenje kad sam je zamolio da mi procita sto je na papiru; Tokom mog studiranja mnogi su imali slicna pitanja pogotovu kad bi saznali da ja pojma nemam da citam brajanovo pismo koje ipak jeste prva asocijacija koja povezuje citanje s slabovidnim I sljepim osobama.
Moja prica o tome pocinje sest godina unazad kad sam otisao u studentski dom u glavni grad Teksasa gdje cu se susresti s mnogim ljudima koji su djelili zajednicki problem a to je vid ili bolje receno manjak istog. Doduse ja sam imao jos jedan ,malko veci problem; Naime tokom prvih mjeseci mog boravka u SAD ja jesam isao na kurseve engleskog ali sam se oslanjao samo na sluh I manje vise usavrsavao standardnu komunikaciju bez mnogo mogucnosti da ucim pisanje (sem na skolskoj tabli) I citanje (sem flomasterima I brdu papira). Onda sam stigao u glavni grad Teksasa Austin gdje ce se mnogo toga izmjeniti u mom zivotu.
Na prvom casu kursa iz komputera prisao mi je instructor Mr James,koji ce do dan danas ostati moj dobar prijatelj , upitavsi jesi li ikad upotrebljavao "jaws"?
"dzoz" odgovorio sam nesiguran jesam li dobro I ponovio ovu rijec koju cu tad po prvi puta I cuti. Moj upitni pogled govorio je sve i Nije bilo potrebe da me bilo sto vise pita vec smo sjeli skupa za jedan od nekoliko komputera u ucioni.
Pritisni bilo koju tipku na tastaturi Mr. Dali (sad znate odakle mi I moj b92 nadimak).
Na pritisak mojih prstiju na tastaturu iz zvucnika bi dopirao komputerizirani glas: "KEJ","EL",N"PI", "SIX", "UP ERROR" ...u zavisnosti koju sam tipku dodirnuo.
Jaws ti cita sve sto radis na tastaturi i vise od toga; pomocu njega ti mozes citati sve sto je na monitoru I naravno omogucava ti da isto tako I pises. Mom uzbudjenju nije bilo kraja no samo nedelju poslje ,kad smo zavrsili pocetnicki deo gdje smo ucili polozaj koji prsti imaju na tastaturi, moje uzbudjenje ce prerasti u frustraciju.
Naime I obicne recenice tipa "the boy has the ball "predstavljale su pravi problem kad je doslo do kucanja istih. Zar sam stvarno toliki baksuz,govorio bih sebi razmisljajuci o tri jezika koja sam ucio godinama u osnovnoj I srednjoj skoli prije ranjavanja I gubitka vida; Njemacki sam ucio najduze zatim francuski pa latinski a sta cu sad ?
Koja slova znas da spelujs upitao me Mr James I sam svjestan problema koji su prkosno stajali ispred I tako lako pokvarili pocetno uzbudjenje.
Pa,Hm znam da spelujem "red", "dog", ..razmisljao sam o jos nekim rijetkim fonetickim rijecima u engleskom jeziku no nisam imao velik izbor.
Koju velicinu slova mozes da vidis ? upitao me I u isto vreme na monitoru uvecavao slova. Slova su postajala sve veca I "deblja" a onda sam dao znak da stane kad sam bio siguran da ista mogu vidjeti kad bi se dovoljno priblizio ekranu.
Imas srece sto nemas velik nos , rekao je uz osmijeh Mr James I otisao iz prostorije vrativsi se par minuta kasnije.
U ruci je drzao oveci bunt papira , jos uvijek "vruceg"od nedavnog printovanja, s kojih su strcala krupna slova.
Evo Mr Dali odstampao sam prvu lekciju ,nadam se dovoljno velikih slova, da bi mogao da ucis spelovanje . Koristicemo dakako I computer , ali kad god imas vremena citaj.
Ja sam tokom godinu I pol dana mog boravka i te kako imao vremena jer I sama mogucnost ili sansa da opet citam I pisem bila je vise nego dovoljna motivacija da provedem sate I sate za komputerom I potrosim tone papira koje mi je Mr. James printovao. Ubrzo cu upoznati gospodju Johnson ,penzionisanu profesoricu engleskog s UT-a (university of Texas) koja ce mi nesebicno I gotovo svakodnevno pomagati oko gramatike . Ovog puta bilo je drugcije I lakse uciti kad sam imao pomoc od Jaws-a. Iako mi je gospodja Johnson uporno govorila da trebam da upisem fakultet , ja o ovome nisam tad ozbiljnije razmisljao I gledao sam to kao nemogucu misiju. Gdja Johnson bit ce jedna od prvih ljudi koje cu nazvati kad sam zavrsio fakultet I polozio drzavni ispit za ucitelja. Da nije bilo nje I ljudi poput nje I naravno Jaws/ ne bi stigao dotle gdje sam danas. Tokom studiranja nije mi bilo tesko skenirati na computer mnogobrojne knjige kojih nije falilo na politickim naukama I istoriji a poslje I na pedagogiji. Tokom godina mogao sam sve vise"ubrzavati"brzinu kojom je jaws citao, a da mi I dalje bude razumljivo. Pred kraj studiranja otkrit cu jednom profesoru da ja mogu brze procitati stranicu knjige nego student koji vidi.
Pa to je kao ona prica kad su diskvalificirali takmicara pred Olimpijske Igre koji je s elektronskom nogom brze trcao nego oni sto su imali obe "svoje" noge, rekao je professor dok smo skupa pusili cigaretu ispred zgrade fakulteta.
Kad sam opet postao samostalan u toliko vaznim stvarima predpostavljate da mi nije dugo trebalo da "odsurfujem do nekog domaceg srpskog sajta. "Serbiancafe " bit ce prvi sajt I sem naslova nisam nista razumio. Zamislite da ameru date knjigu na srpskom I pustite da vam cita!!Tako je meni zvucao jaws a jezik moj rodjeni, u interpretaciji Jaws/a mi je zvucao kao kineski. No ovog puta nije bilo frustracije vec sam se trudio "citati" rijec po rijec , a pisanje to je tek postalo spansko selo I prava mora. Iako sam se usredotocio na engleski povremeno sam, paradoksalno ili ne vjezbao srpski.
No jednu prepreku niti ja niti jaws nismo savladali a to je cirilica : Jaws je nemocno I neprestano ponavljao "questionmark " ili bi samo rekao "Russian"I bilo bi dovoljno da obojica odustanemo. Krace recenice mogu da citam kad ih uvecam , ali knjige ili blogovi ovdje na cirilici za mene su ipak nedostupni.
Paradoksalno, zbog radi jaws/a ja u zadnjih osam godina necu procitati niti jednu knjigu na srpskom sto ce mi I te kako pomoci u mom ucenju engleskog.Prva knjiga koju imam u planu da procitam na srpskom je novoizasla knjiga od blogerke Jelice Greganovic ciji su me tekstovi odusevili a kako cu jos traziti da ih prevede na engleski.
Kad covijek zaboravi na svoj hendikep to je zaista dobar znak koji govori nesto o tome covijeku, al zasigurno vise o ljudima kojima je okruzen.
Sretschnee praznitzee
Dali and Jaws of course !!
PS
Tokom godina Jaws prati tehnologiju I izasle su verzije s vise "ljudskijim" tj manje komputeriziranim glasom izmedju ostalih I veoma ljepim zenskim glasom.
Ja ovakve zaljubljive prirode samo mi jos fali da se zaljubim u glas s komputera.
Daklem jaws Default only!