OGRADA U BASCI

Dosao sam kuci i rekao svojima da ce biti rata, tu sam docekan kao neprijatelj No.1 pocela je prepirka, sestra i brat njenog muza su me nazvali nacionalistom. Pricali su mi price kako je nemoguce da dode do rata u Sarajevu. Navodili su mi primjere njihovih prijatelja druge nacionalnosti, za koje bi oni dali svoj zivot i ti drugi naravno za njih. Cak su mi rekli da idem u svoje rodno mjesto, da tamo pricam takve price jer tamo zive ljudi koji se pale na takve stvari. Vidio sam da nema fajde pricati sa njima te sam usutio.

Otisao sam u svoju sobu na spavanje. Te noci san nije dolazio na oci, jedino mi je odzvanjalo u usima jedno te isto " U Mokro je doslo petstotina Seseljevaca i Arkanovaca, kazu da kuda oni produ trava ne raste". Glas starca koji je ovo izgovorio i sada bih prepoznao jer se duboko urezao u moje mozdane vijuge. Taman kada sam mislio da sam uspio da zaspem, probudila me pucnjava, znao sam da je Bajram, ali nikada do tada nisam cuo takvu pucnjavu. Nakon 20 min, sve se stisalo, ponovo je sve bilo mirno. Ustao sam izasao na ulicu, koja je bila pusta, uzeo sam kosarkasku loptu i pokusao da je ubacim u kos koji smo postavili vrlo nevjesto, bilo je skoro nemoguce ubaciti loptu u njega. Kako je dan odmicao, tako su dolazile razne vijesti o mogucnosti napada cetnika na grad. Pred vece sam obukao uniformu koju sam predhodnog dana donio iz skole, izasao sam na ulicu, tada sam se jedva izvukao ziv jer su htjeli da me ubiju, nazivali su me seljacinom i budalom, jedan od njih je prednjacio i pokusao je da me udari ali sam uspio da se odmaknem, govorili su mi da ce zbog mene cetnici da ih gadaju i da ce se zaratiti zbog moje uniforme. Posto sam vidio da ce doci do vecih problema, odlucio sam da se povucem u kucu, tako da su se strasti na ulici smirile.

Kada je pala noc, pocela je pucnjava iz pravca Lapisnice prema starom gradu, izasao sam iz kuce, jer je neko trazio da se organizujemo da se drze straze, tada sam vidio zbunjene ljude, koji nisu imali nikakvo oruzje, samo jednu lovacku pusku,par pistolja i automatsku pusku koju je moj zet imao kao pripadnik rezervnog sastava milicije. Sastanak je odrzan u podrumu jedne kuce, na njemu je dogovoreno gdje ce biti strazarska mjesta. Sve je licilo na djeciju igru, jer je su tako i strazarska mjesta organizovana. Tu noc, mislim da niko nije spavao u starom gradu. Tu noc su cetnici pucali vecinom pamom, koristeci svjetlecu municiju, tako da je efekat zastrasivanja bio puno veci. Gledao sam ljude pored sebe koji povracaju, strah je bio jaci od njih. Svanuo je konacno i dan, sa puskom u ruci sam zaspao, pored ograde koja je do tada dijelila dvije basce, a od te noci dijelila je dvije vojske, dva naroda, dvije sudbine…