U redu. Sama informacija da je ovakav cetverotockas na prodaju je izuzetna. Znajuci da je Ferrari seriju 250GT proizvodio samo godinu dana, 1963 do 1964 i da je proizvedeno samo 350 automobila i da je ovaj u potpunosti restauriran na nacin da se sacuvaju originalni delovi do detalja, svakom je jasno da je ovo jedan izuzetan primerak. Ali zasto centralni dogadaj?
Ovaj isti automobil je vozio, dobijao kazne prekrsujuci dozovljenu brzinu, imao saobracajne nesrece, u njemu su se vozile holivudske zvezde, u njemu je sigurno ljubio mnoge, ovo je automobil koji je posedovao Steve McQueen – The King of Cool!
Terence Steven McQueen roden je 24. marta 1930. u Beech Grove (maloj sredini u predgradu Indijanapolisa) Indijana. Nama poznat naravno iz kultnih filmova, izmedu
ostalih The Magnificent Seven (1960), The Great Escape (1963), Bullitt (1968), sa jednom od najpopularnijih auto jurnjava u filmskoj istoriji, Papillon (1973)…McQueen je nesumljivo jedna od najvecih filmskih zvezda i najveci box-office prihod u 60-tim i 70-tim godinama proslog veka, najvise zahvaljujuci svojim “anti- heroj stavom” i ja dodajem – lepim licem i telom, cega je i on nesumljivo bio svestan. Burne ljubavnie veze protezale su se po tabloidima, od kojih najveca naravno veza i brak sa glumicom Ali MacGraw.
No ne zelim da zalazim u zivot McQueena kao glumca i holivudske zvezde, isto tako verujem i da je sve vise ili manje o tome receno i da postoje ljudi koji to umeju bolje nego ja.
Meni je zanimljiv on kao ljubitelj brzine. Fascinira me McQueen – Speed Junkie!
‘I'm not sure whether I'm an Actor who Races or a Racer who Acts.’
Steve McQueen
Kazu da je tokom svoje glumacke karijere on ozbiljno razmatrao mogucnost da promeni profesiju i postane profesionalni reli-vozac. Ni ovo nije iznenadujuce znajuci da je 1970, vozeci Porsche 908, na 12 Hours of Sebring trci,
na Floridi, zajedno sa reli-vozacem Peter Revsonom pobedio u svojoj kategoriji i postao drugi u celokupnom plasmanu za samo 23 sekunde iza Mario Andrettija u Ferrariju.Jos tri detalja – McQueen je vozio trku sa levom nogom u gipsu, povredu je zadobio u nesreci sa motorom dve nedelje pre utrke; Porsche 908 je bio prvi od sportskih automobila sa maksimalnom dozvoljenom snagom motora od 3000 cc i isti automobil je kasnije te godine koristen kao kamera automobil u filmu La Mans koji se danas smatra jednim od najvecih auto-trkackih filmova svih vremena i jednim od najverodostojnijih prikaza trke 24 Heures du Mans, blizu mesta La Mans u Francuskoj.
Zanimljivo je i to da je cak pokusao da sa svojim Porsche 917 i zajedno sa Jackie Stewartom prijavi za 1970 Le Mans, ali navodne pretnje producenata da ce povuci finansiranje filma i dvoumljenje da li da vozi trku od 24 casa ili da celo leto snima film, McQueen se odlucuje za ovo poslednje.
Mozda i zbog cinjenice da je kao glumac zaradivao i vise no dovoljno da nastavi da se bavi svojim hobijem on nikada nije promenio profesiju. Ipak, trebalo je kupiti i odrzavati kolekciju automobila koje je posedovao, a sacinjavala je ekzoticne, jedinstvene i zvucne spravice kao sto su: Porsche 917, Porsche 908 i Ferrari 512 svi do jednog sportski automobili iz La Mans filma; zatim naravno Ferrari 250 Lusso Berlinetta (lusso – luksuzno na italijanskom jeziku); Jaguar D-Type XKSS i Porsche 356 Speedster.
Na svoje veliko razocarenje McQueen nikada nije uspeo da postane vlasnik Ford Mustanga GT jednog od automobila koriscenog za vreme snimanja i koji je tako super jurio u filmu Bullitt. Kazu da jedan od automobila jos uvek ‘zivi’ negde u nekoj stali u Kentakiju i da sadasnji vlasnik odbija da ga proda bez obzira na ponudenu sumu.
Bio je i kompetentan ‘off-road’ motor vozac. Prvi McQueenov motor bio je Triumph 500cc koji je kupio od dublera Bud Ekinsa. Cak predstavljao Sjedinjene Americke Drzave 1964, za vreme The International Six Days Trial, sto je nesto kao motorsporska Olimpijada. Cak je i uvrsten u Off-Road Motorsports Hall of Fame 1978.
Zavidna je i kolekcija klasicnih motora koje je posedovao. U vreme njegove smrti, 1980. godine, njegova kolekcija sacinjavala je vise od 100 motora i u to vreme bila vredna oko 10 miliona americkih dolara.
McQueen je naravno vozio i u svojim filmovima i kad god je bilo prilike, a bilo ih je cesto, izvodio je sam svoje “stunts”. Najbolje pamtimo jurnjavu iz ranije pomenutog Bullitt i beg na motoru iz The Great Escape. Istina cuveni ‘skok preko ograde’ uradio je Bud Ekins jer su McQueenu nervozni filmski producenti zabranili skok zbog osiguranja.
Vracam se sada na Ferrari i njegovu skorasnju aukciju…
Otto Zipper Motors in Santa Monica, Kalifornija je 1963. dobio narudzbinu za novi Ferrari, u specijalnoj metalik-kesten-braon boji i svetlo-bez koznom interijeru. Ovaj automobil je ne dugo nakon narudzbe pristupio zavidnoj kolekciji McQueenovih automobila. Kazu da je bio jedan od njegovih mezimaca. Kazu i da je s njim imao nekoliko manjih i vecih udesa, saobracajnih i intimnih, da ga je ‘pustao’ da juri
kalifornijskim ulicama i za lepim holivudskim glumicama. Kazu i da ga nije stedeo, ni po kisi, ni vetru, i da je znao satima samog da ga ostavi na ulici, da ga je znao u dusu, kazu i da ga je posebno voleo.Ja sa osecam veoma posebno jer sam ovaj isti, za mene cokolada-metalik boje, automobil videla maja ove godine u Christie’s flagship zgradi u New Yorku. Bio je vreo dan, napolju je zario kasni maj, a ja sam bila poslednji dan u NY.
Ovo je bio i poslednji dan, u istom gradu, putujuce predprodajne izlozbe ovog carobnog automobila. Pri recepciji nakon pitanja gde mogu da ga vidim, su me pogledali ‘onako’ i rekli, odmah tu, iza ugla.
Bombon je bio cist, opran, usijan, bez i jedne flekice i stajao tu, u tapaciranoj sobi, na tepihu i ispod mase plafonskih i zidnih lampica svih uperenih u njegovu sjajnu kozu da bi ga ucinili da sto vise sija. Podsetio me na roba utrljanog mascu, kome gledaju u zube pre no sto ga kupe i okuju. Zamenio je prasnjave kalifornijske ulice za ovu udobnu sobu na jednoj od ekskluzivnih lokacija na Manhattanu. I bio je ‘tuzan’. Pored stajase tri ozbiljnje, bezkarakterne, neposebne osobe za koje se na pri pogled moze reci da imaju mnogo novca. Jednoj, zenskoj, su se samo pomerala usta, ostali delovi lica bili su plastificirani. Pricali su o investicijama u ovakav primerak, kolika mu je prava trzisna vrednost, da li je pametno uloziti u takvo sto… i sve tako, u tom stilu. Mene nisu ni primetili, srecom, a i da jesu dobila bih samo ‘onakav’ pogled.
Prisavsi blize i ja se rastuzih. Restauriran tako da se sacuvaju svi detalji … hm istina, ali i tako da su mu oduzeli njegov karakter, njegovo ja. U tom trenutku jedna od tri osobe otvori i haubu. Unutra zasija srebrni, isto besporekorno ispolirani i nemasni motor. Tih. Bez truncice prljavstine. Jedan je prst dodirnuo nakratko sjajnu povrsinu i brzo nakon toga zavrsio u dzepnoj maramici da ‘obrise prljavstinu’.
Spustila sam ruku na bomboninu “colokadnu kozu” (neznam da li je bilo dozvoljeno, ali niko nije ni primetio moje postojanje u istoj prostoriji) i kroz moju glavu proletelo je jedno pitanje – sta li bi The King of Cool osecao da zna da ce njegovog mezimca kupiti ovi bogati poluplasticni roboti koji ce ga staviti opet u neku slicnu prostoriju i pokazivati kao prepariranog bizona na ‘fancy dinner’ partijima?Ovaj automobil je zeljan brzine, ovaj bombon treba nekoga ko ce da ga ponovo vozi, juri i ne stedi, ko ce da ga testira do njegovih granica i da ga trosi. I da ga voli zbog onoga sto on je, sto ga je posedovao jedan zaista jedan cool lik, sto je deo filmske istorije, zbog onoga sto on moze da ti kaze samo ako mu pazljivo slusas brujanje motora.
A bice prodat nekom ko moze samo da ga plati.