Praznični televizijski program je uveliko počeo.
Gomila patetičnih filmova je tu da vas dodatno raznježi i natjera da pustite pokoju suzu.
Sinoc sam tako pogledao Nothing Hill po ko zna koji put, u najavi su vidim Love Actually, About a Boy, High Fidelity i sl, većinom naslovi sa Hugh Grantom.
Da su blizu praznici podsjeća i inbox sa gomilom poruka o ljubavi, prijateljstvu, životu poslatih cirkularno. Naravno, neke se ponavljaju u beskraj.
Jednu porukum jedno pismo te vrste ipak volim da pročitam, da pošaljem i da mi ga pošalju. Radi se o eseju Paradoks Našeg vremena. Ove godine nas je napustio komičar Georg Carlin, autor ovog eseja
"Nisam srećan sa ovom zemljom, nisam religijski fanatik, i ne verujem u državne institucije. Radujem se životu posle smrti kako bih mogao da gledam propast civilizacije uživo - kao na CNN-u", rekao je Karlin 2005. godine u jednom intervjuu.
Pored osvojenih Gremi nagrada, Džordž Karlin je napisao nekoliko bestselera, snimio 22 albuma komedije i vodio 14 specijala na televiziji HBO.
Ovaj esej dobio sam i poslao više puta kao apendiks prazničnim čestitkama
Evo ga i ovdje na mom i vašem blogu sa istom namjerom.
Dakle drugari,
želim vam srećne i vesele praznike, Božić - Novu Godinu – Božić - Novu Godinu.
A sada Carlin
Paradoks našeg vremena kroz istoriju je da imamo veće kuće ali kraće
živce, šire puteve ali uža gledišta.
Trošimo više, a imamo manje, kupujemo više ali uživamo manje, više
pogodnosti ali manje vremena.
Imamo više diploma, ali manje razuma, više znanja ali manje rasuđivanja,
Vise stručnjaka ali ipak više problema, više znanja u medicini ali manje
zdravlja.
Pijemo previše, pušimo previše, trošimo nesmotreno, smijemo se premalo,
vozimo prebrzo, previše se ljutimo, prekasno liježemo, ustajemo previše
umorni, čitamo premalo, gledamo TV suviše.
Volimo prerijetko, i mrzimo prečesto.
Naučili smo kako da preživljavamo ali ne i da živimo.
Dodali smo godine životu ali ne i život godinama.
Stigli smo sve do mjeseca i nazad.
Napravili smo velike stvari ali ne i bolje stvari.
Savladali smo atom ali ne i svoje predrasude.
Pišemo više ali učimo manje. Planiramo više ali postižemo manje.
Naučili smo žuriti ali ne i čekati.
Gradimo jače kompjutere, proizvodimo više kopija nego ikad, ali razgovaramo sve manje i manje.
Ovo su vremena brze prehrane i sporog varenja, velikih ljudi i sitnih
karaktera, brzih zarada i plitkih odnosa.
Ovo su dani luksuznijih kuća ali uništenih domova.
Ovo su dani brzih putovanja, višekratnih pelena, moralnosti koja se može
odbaciti, jednodnevnih predstava,
umornih tijela, i tableta koje čine sve - da nadomjeste vitamine, hranu,
ali i da stišaju, ubiju.
Ovo je vrijeme kada ima mnogo toga u izlogu, a ništa u skladištu. Vrijeme kada vam tehnologija može donijeti ovo pismo i vrijeme kada možete odabrati da li će te ga podijeliti s nekim ili samo obrisati.
Zapamtite, provedite nešto vremena s vašim voljenima, jer oni neće biti zauvijek tu.
Zapamtite, recite poneku ljubaznu riječ onome tko vas gleda sa strahopoštovanjem, jer će ta mala osoba uskoro odrasti i otići.
Sjetite se dati topao zagrljaj onome kraj vas, jer je to jedino blago koje možete dati svojim srcem, a ne stoji ništa. Sjetite se reći "Volim te" vašem partneru i vašim voljenima, no najviše od svega iskreno mislite tako.
Poljubac i zagrljaj će zakrpiti povredu kada dolaze duboko iz srca. Sjetite se držati se za ruke i cijeniti trenutke jer jednog dana ta osoba neće ponovno biti tu.
Dajte vremena ljubavi, dajte vremena razgovoru, i dajte vremena dijeljenju vaših dragocjenih misli s drugima.
Smijte se često, dugo i glasno. Smijte se dok ne izgubite dah.
Suze se dogadjaju. Izdržite, odbolujte, preživite.
Recite ljudima koje volite da ih volite, u svakoj prilici.
Život se ne mjeri brojem udisaja koje napravimo, nego trenucima koji nam
oduzmu dah.
