AleXandar Lambros
Lifestyle Avganistanski, viđen očima pravovernih tumača "knjige" podrazumeva:
1. Potpunu zabranu rada van kuće, što se odnosi i na učiteljice, inžinjerke i ostale profesionalke. Samo nekoliko lekarki i sestara imaju dozvolu za rad u pojedinim bolnicama Kabula.
2. Potpunu zabranu svake aktivnosti van kuće osim ako se ne nalaze u pratnji mahrama (bliskog muškog rođaka kao što je otac, brat ili muž).
3. Zabranu kupovine od muških prodavaca (a ženskih nema).
4. Zabranu medicinskog pregleda od strane muških doktora (a ženskih nema, sem malobrojnih u Kabulu).
5. Zabranu obrazovanja u školama, na univerzitetima ili bilo kojoj obrazovnoj instituciji (talibani su škole za devojčice pretvorili u medrese).
6. Obavezno nošenje burke (vela koji pokriva čitavo telo od glave do pete).
7. Bičevanje, batinjanje i verbalno maltretiranje žena koje nisu zabrađene u skladu s talibanskim propisima ili žena koje su viđene bez pratnje mahrama.
8. Bičevanje žena u javnosti zbog nepokrivanja članaka.
9. Javno kamenovanje zbog seksa izvan braka (mnogo je ljudi kamenovano na smrt zbog ovoga).
10. Zabranu korišćenja kozmetičkih sredstava (mnogim ženama sa nalakiranim noktima su odsečeni prsti).
11. Zabranu razgovora ili rukovanja s muškarcima koji nisu najbliži rod (mahram).
12. Zabranu glasnog smejanja (nijedan stranac ne sme čuti ženski glas).
13. Zabranu nošenja potpetica koje bi proizvodile bilo kakav zvuk (muškarac ne sme čuti ženski hod).
14. Zabranu korišćenja taksija bez pratnje mahrama.
15. Zabranu bavljenja sportom ili ulaska u sportski ili rekreativni centar.
16. Zabranu javnog okupljanja bilo koje vrste kao i gostovanja na radiju ili televiziji.
17. Zabranu vožnje bicikle ili motora, čak i u pratnji mahrama.
18. Zabranu nošenja tkanina svetlih boja. Po tumačenju talibana to su "seksualno privlačne boje":
19. Zabranu ženskog okupljanja povodom praznika ili u bilo kakve rekreativne svrhe.
20. Zabranu pranja rublja na rekama ili nekom javnom mestu.
21. Promenu naziva svih mesta koje sadrže imenicu "žena". Na primer, "ženska bašta", preimenovana je u "prolećnu baštu".
22. Zabranu pojavljivanja na balkonima kuća.
23. Obavezno zamračivanje prozora bojom tako da se žene ne mogu videti s ulice.
24. Zabranu uzimanja krojačkih mera od strane muških krojača.
25. Zabranu putovanja muškaraca i žena istim autobusima. Javni prevoz nosi natpise "samo za muškarce" i "samo za žene" (ostaje nejasno kako žene koriste javni prevoz kad im nije dozvoljeno kretanje bez muške pratnje).
26. Zabranu nošenja nogavica, čak i širokih i čak i ispod burke.
27. Zabranu fotografisanja ili snimanja žena.
28. Zabranu ženskih slika u novinama i knjigama ili na zidovima kuća i prodavnica.
Pored ovih zabrana koje se odnose na žene talibani su doneli i sledeće propise:
Zabranu slušanja muzike; zabrana se ne odnosi samo na žene već i muškarce.
Zabranu gledanja filmova, televizije ili videa, za sve.
Zabrana proslave tradicionalne Nove godine (Nowroz) 21. marta. Talibani su ovaj praznik proglasili neislamskim.
Zabrana proslave Praznika rada (1. maj) jer je u pitanju komunistički praznik.
Obaveza da svi koji imaju nemuslimanska imena svoje ime promene.
Obavezno šišanje nametnuto mladima.
Obaveza nošenja islamske odeće i kape.
Zabrana brijanja ili čak oblikovanja brade. Brada mora porasti dovoljno da viri ispod pesnice kad je muškarac uhvati odmah ispod brade.
Obavezno posećivanje džamija pet puta dnevno radi molitve.
Zabrana držanja golubova ili igranje s pticama (to se smatra neislamskim). Prekršioci zabrane biće uhapšeni a ptice će biti ubijene. Takođe je zabranjeno i puštanje zmajeva.
Obaveza da navijači na utakmicama uzvikuju "Allah-o-Akbar" (Bog je veliki) ali da ne aplaudiraju.
Svako ko poseduje literaturu "za osudu" biće pogubljen.
Svako ko iz islama pređe u drugu veru biće pogubljen.
Svi muški učenici moraju nositi turban (učenica inače i nema).
Nemuslimani obavezni su da nose odgovarajući bedž ili žutu taku kako bi se razlikovali od muslimana.
Zabrana upotreba interneta od strane običnih Avganistanaca i stranaca.
I tako dalje .....
Mnogi od ovih zakona koje su talibani implementirali donešeni su za vreme vlade Rabbani-Massoud nakon što su došli na vlast 1992. godine. Međutim, niko ih nije spominjao i danas se, verovali ili ne, čak i oni vide kao šampioni ženskih prava.
U novembru 1994. specijalni izvestilac UN za ljudska prava, gospodin Felix Ermacora, posetio je Avganistan. U njegovom trend reportu između ostalog nalaze se i ovakvi bizarni detalji:
"Posebnu pažnju obratili smo na Dekret o nošenju vela za koji nam je objašnjeno da ga je izdao devetočlani profesionalni komitet Visokog suda Islamske države Avganistan i u kome između ostalog stoji:
Nenošenje vela predstavlja nepoštovanje vere a nepokrivena žena je razvratna.
Pravila za nošenje vela su:
1. Veo mora pokriti čitavo telo.
2. Tkanina ne sme biti tanka.
3. Tkanina ne sme biti ukrašena ili šarena.
4. Veo ne sme biti uzan i tesan kako se udovi ne bi pod njim ocrtavali.
5. Žene ne smeju da se parfermišu. Ako napafermisana žena prođe kraj grupe muškaraca smatraće se za preljubnicu.
6. Ženska odeća ne sme nalikovati muškoj.
Pored toga
7. Garderoba muslimanki ne sme nalikovati garderobi nemuslimanki.
8. Njihova obuća ne sme proizvoditi nikakav zvuk (odjeke, kao lupa potpetica)
9. Ne sme se nositi nakit koji zveči.
10. Žene ne smeju hodati po sred ulice.
11. Ukoliko je neophodno da progovore, činiće to tiho i bez smeha.
Eh, i nije baš "Sex i grad", a?
Treba li se onda čuditi podatku da je za samo šest meseci (prva polovina 2007. godine) preko 250 Avganistanki izvršilo samoubistvo?