PODSEĆANJE NA SER WILLIAMA PITT-a

Freedom of Information RSS / 30.12.2008. u 13:56

Autor: Rodoljub Šabić

Daleke 1763. godine, u jednoj debati u engleskom Parlamentu izgovorene su reči koje, mislim, i danas predstavljaju esencijalni izraz odnosa koji državna vlast duguje privatnosti svojih građana: „Najsiromašniji čovek može u svojoj kolibi da se odupre svoj sili engleske Krune. Koliba može da bude trošna; može da joj se trese krov; vetar može kroz nju da duva; oluja može da uđe; kiša može da uđe - ali Kralj Engleske ne može da uđe; on i sve njegove snage ne smeju da se usude da pređu prag tog oronulog zdanja."

A na, sjajni pledoaje parlamentarca Ser William Pitt-a, eto otprilike 250 godina kasnije pošto je izgovoren, podsetila me novogodišnja e-mail poruka, koju mi je uputio lekar N.N.: „Poštovani g-dine Šabiću, Slučajno sam saznao u toku pregleda protokola pacijenata službe Hitne medicinske pomoći u ... radi istraživanja, da neki protokoli nedostaju. U razgovoru sa načelnikom službe rečeno mi je da su, još pre dve godine, mnogi protokoli odnešeni u MUP ... radi neke istrage. Svaki od tih protokola sadrži hiljade naših pacijenata, sa kompletnim podacima od imena i adresa preko JMBG do kompletnih medicinskih podataka, dijagnoze i terapije. Koliko sam informisan, Zakon nalaže čuvanje ovih podataka kao službene tajne, propisujući proceduru u određenim slučajevima kada je to potrebno, da se može izdati samo uz pismeni nalog suda. U navedenom slučaju, obavešten sam da naloga suda nije bilo već su inspektor MUP-a i njihova pravnica zahtevali da im se ti protokoli izdaju. Smatram da čak i uz nalog suda nije moglo da se desi da se medicinski podaci nekoliko hiljada građana, od kojih verovatno 99% nema nikakve veze sa pretpostavljenom istragom, nađu u MUP-u. Ovaj i slični slučajevi koji se verovatno masovno u našoj zemlji dešavaju, stvara osećaj potpune nezaštićenosti građana, svemoći i bahatosti policije kao i povratak ovog društva u vremena koja bismo trebali davno ostaviti za sobom. Molim Vas da ovaj slučaj istražite kako bi se barem pokušalo sprečavanje sličnih povreda privatnosti građana."

Razume se, privatnost koju je imao na umu William Pitt je privatnost čovekovog doma, prostorna, teritorijalna privatnost. U savremenim uslovima pojam privatnosti dobio je neuporedivo šire značenje. Ne odnosi se više samo na utvrđivanje jasnih ograničenja za zadiranje u čovekov dom, u kućnu sredinu, već i u neke druge prostore, npr. radno mesto, univerzitet i sl. Osim toga, savremeno doba donelo je sa sobom nova pitanja i otvorilo potrebu za garancijom privatnosti u nizu novih oblasti. Tako danas, uz pojam teritorijalne ili prostorne privatnosti, govorimo i o telesnoj privatnosti koja se odnosi  na zaštitu ljudi od određenih invazivnih procedura kao što su genetski testovi, pretraživanje telesnih šupljina, testiranje na droge i sl. Isto tako, naravno, i o privatnosti komunikacija koja obuhvata  bezbednost odnosno zaštitu privatnosti poštanskih pošiljki, telefonskih razgovora, elektronske pošte i drugih vidova komunikacije. Konačno, apsolutno je nezaobilazna i sve više je u „fokusu" - privatnost informacija. Reč je o sistemu zaštite koji podrazumeva skup funkcionalnih pravila kojima se reguliše prikupljanje podataka o ličnosti i rukovanje njima, kao što su npr. podaci o kreditnoj sposobnosti, o finansijskim obavezama, o zdravstvenom stanju, beiometrijski i drugi podaci u različitim evidencijama koje vode organi vlasti i drugi subjekti i sl. Ova vrsta privatnosti poznatija je pod nazivom „zaštita podataka o ličnosti".

Dobro je što je kod nas „zaštita podataka o ličnosti" trenutno veoma aktuelna. Ali nije dobro, što je nažalost, aktuelna gotovo isključivo kao uslov za približavanje naše zemlje EU, njen eventualni plasman na tzv. „belu šengensku listu". I takođe nažalost, što se taj uslov, od strane odgovornih u vlasti, najčešće doživljava kao apstraktan, gotovo formalan, bez jasnih predstava o tome šta to stvarno znači i kolike su dimenzije problema s kojim smo, s tim u vezi suočeni. Dosledno tome izostaju i konkretne mere, koje su neophodne. To se mora promeniti. Ako želimo da živimo kao normalno društvo, onda su nezaštićenost, ali i svemoć i bahatost, stvari koje, što pre, moramo da ostavimo daleko iza sebe. I, pouzdano znati da postoje granice preko kojih niko ne sme da pređe.



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

oort oort 15:29 30.12.2008

kako?

Ako želimo da živimo kao normalno društvo, onda su nezaštićenost, ali i svemoć i bahatost, stvari koje, što pre, moramo da ostavimo daleko iza sebe. I, pouzdano znati da postoje granice preko kojih niko ne sme da pređe.

poštovani gospodine šabiću, znam da nemate vremena da se sa nama ovde dopisujete. ali ipak, vi ste razuman i pametan čovek, recite nam na koji način naše društvo može ostaviti iza sebe "nezaštićenost, ali i svemoć i bahatost". da li je to pitanje promene opšte klime u društvu, posebno sistema mišljenja i delovanja stranaka?
drug.clan drug.clan 15:49 30.12.2008

sloboda

„Najsiromašniji čovek može u svojoj kolibi da se odupre svoj sili engleske Krune. Koliba može da bude trošna; može da joj se trese krov; vetar može kroz nju da duva; oluja može da uđe; kiša može da uđe - ali Kralj Engleske ne može da uđe; on i sve njegove snage ne smeju da se usude da pređu prag tog oronulog zdanja."



kako vreme odmice tako nam se drzave sve vise i sve cesce uvaljuju u kucu. odredjuju sta cemo da jedemo, pijemo, kako cemo da vaspitavamo decu, kako i koliko cemo da se grejemo, sta da gledamo, o cemu da pricamo itd.

I sve to zbog "nase" bezbednosti i ljudskih prava.

I kao sto preimer decjih prava gde su deca zbog zastite prava na zapadu zigubila najosnovnije pravo da se igraju!

Citajuci u poslednje vreme mnogo ljude iz tog perioda (US, UK i Francuske) jedino mogu zakljuciti da drustvo u kojem zivimo ide velikim koracima unazad u propast!
predrag_blagojevic predrag_blagojevic 00:16 31.12.2008

licni podaci

Da stvar bude gora, kada od nekog od "ministarstva sile", ali i od nekog "obicnog" ministarstva zatrazite podatke koji bi po svakoj logici trebalo da budu dostupni gradjanima, oni se bez razmisljanja pozovu na Zakon o zastiti prava gradjana. Npr, iako sam trazio podatke o coveku koji je neko vreme bio i zamenik ministra za Infrastrukturu a pri tom je velika sansa da je umesan u nesto kriminalno, dobio sam odgovor da nemam pravo na informaciju o funkcijama koje je obavljao u Vladi.. da bude jasnije, kao novinaru, bitno mi je da vidim da li je covek bio u odredjenom sukobu interesa, odnosno da vidim koja su bila njegova ovlascenja na odredjenim funkcijama i da li ih je prekoracio.

Iako formalno postoji Zakon o zastiti prava gradjana, osim rupa koje sadrzi, izgleda da postoji i problem oko toga na koga se odnosi :(
stijak92 stijak92 06:31 31.12.2008

Sve je u MUPu ionako

Veliki problem su i lične karte i ostali dokumenti (vozačka dozvola, pasoši...) izdaju u MUPu. Lično sam bio svjedok u MUPu da inspektor dolazi i traži kartone više ličnih karata, pritom ni ne obrazlažući zbog čega mu trebaju, a kamoli da pokaže nalog i dobija ih bez ikakvih pitanja...

Dobro je rešenje imamo u BiH gdje je pod pritiskom međunarodne zajednice taj posao povjeren civilnoj službi - CIPSu (Citizen Identification Protection System) i svaki pristup ličnim informacijama iz MUPa mora biti opravdan i evidentira se, a građanin pod određenim uslovima može doći do podataka ko je i zašto tražio njegove lične podatke...

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana