Potpuno kolektivno ludilo. Dva sindikata kao predstavnici radnika i jedna unija poslodavaca kao predstavnik svojih članova poslodavaca, potpisali kolektivni ugovor. U njemu se poslodavci obavezali ... Čekaj malo. Šta me briga na šta su se obavezali. Njihovi radnici, njihove pare, njihov problem. Osim ako država ne proglasi prošireno dejstvo tog privatnog ugovora između neke unije i njenih članova i nekih sindikata ...
Prošireno dejstvo znači: bez obzira da li ste kao poslodavac potpisali kolektivni ugovor sa svojim zaposlenim i njihovim sindikatima, ovaj ugovor vas obavezuje. Čekaj malo, kako može da vas obavezuje ugovor koji niste potpisali? Ima li neko ime za pravni dokument čiji potpisnik niste, a morate da ga poštujete? Ima. Zove se zakon. Donosi ga skupština.
Ne može vlada, niti jedno njeno ministarstvo da propisuje zakone. Može da ih predloži, pa da ih skupština usvoji. Inače, zakon koji reguliše ovu materiju, zove se Zakon o radu. Ovo je već pravna azbuka.
A ko su članovi magične Unije poslodavaca Srbije? Dok se ne radi o državnim i društvenim preduzećima, zaista me nije mnogo briga. A da li u njoj ima ovih, ne znam. Kažu da imaju 140.000 članova. Već ovaj podatak ukazuje na neozbiljnost.
U Srbiji ima oko 2.000.000 zaposlenih. Pogađate, država je najveći poslodavac. Za državu direktno radi oko 450.000 ljudi: policija, prosveta, vojska, zdravstvo, lokalna samouprava, državna uprava. Za razna javna preduzeća, što republička, što lokalna, njih preko 500, i društvena preduzeća, njih ... (taj broj se ne zna baš pouzdano), radi još oko 350.000 ljudi. Tako da nam u privatnom sektoru ostaje oko 1.200.000 zaposlenih.
Nismo
OKU su potpisali:
- Zoran Avramović - predsednik Unije poslodavaca Srbije
- Branislav Čanak - predsednik Ujedinjenih granskih sindikata "Nezavisnost"
- Ljubisav Orbović - predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije
Preporučio bih čitanje ovog dokumenta, ko ima strpljenja. Sada, čovek bi rekao: to što su sindikati potpisali nešto što im daje više para ... Ova logika radi ako ne znate sabiranje ili azbuku:
Da bi bilo rashoda, mora da bude prihoda. Rashodi mogu rasti onoliko koliko ima prihoda. Zarade su rashodi. Naravno, bez rada nema ni prihoda. Ali bez obzira na ovo, zarade su i dalje rashodi.
Uzmimo samo dve vrle odredbe iz člana 32 OKU-a: topli obrok iznosi 20% prosečne plate, regres za godišnji odmor oko 75%. Inače na obe ove stavke plaćaje se puni porezi i doprinosi.
Ovo pak znači da rashod za plate, bez povećanja prihoda, treba da poraste za oko 25%. Prosečna zarada u Srbiji je oko 400 evra mesečno. Zajedno sa porezima i doprinosima, ovo iznosi oko 650 evra rashoda mesečno. Na 2 miliona zaposlenih, rashodi za zarade iznose oko 1.3 milijarde evra mesečno, odnosno:
15 milijardi evra godišnje.
Rashod za primenu OKU iznosi oko:
3.75 milijardi evra godišnje
tako da bi ukupan rashod za zarade bio:
18.75 milijardi evra godišnje
Kompletan budžet republike Srbije za 2009 godinu iznosi oko:
9 milijardi evra
A sad nešto i za vrlu uniju i vrle sindikate
Po jednoj odredbici OKU-a, ovo društvance treba da dobije 0.5% zarade zaposlenih za "Fond za razvoj demokratskih industrijskih odnosa, socijalnog dijaloga, razvoj i unapređenje kolektivnog pregovaranja i edukaciju zaposlenih" - član 60 magičnog OKU. Ovo iznosi oko 60 miliona evra godišnje za ovaj fond na raspolaganje društvancu.
A onda idu i sledeće poslastice za sindikate:
Члан 54.
Послодавац је дужан да синдикалној организацији код послодавца, без накнаде, посредством служби послодавца:
одбије износ синдикалне чланарине од зараде запосленог и уплати га на одговарајући рачун синдиката, у складу са статутом;
врши уплату на рачун фондова које синдикат оснива;
изради завршни рачун;
врши обраду података о уплати чланарине и даје на увид синдикалном руководству.
Члан 55.
Послодавац има обавезу да репрезентативну синдикалну организацију обавештава о питањима из своје надлежности, која су од битног значаја за економски и радно - социјални положај запослених, а нарочито о :
плану производње и реализацији плана производње:
годишњем извештају о пословању предузећа, исказаном профиту и планираној расподели истог;
структури остварених трошкова;
учешћу зарада у трошковима пословања послодавца;
подацима о просечној заради, исплаћеним зарадама по квалификацијама и по организационим јединицама;
плановима развоја предузећа;
броју новопримљених запослених, на које послове су распоређени и у коју радну јединицу;
месечним извештајима о безбедности и заштити здравља на раду и повредама запослених;
и другим питањима, у складу са постигнутим договором.
Послодавац је дужан да синдикату омогући приступ свим пословима код послодавца, када је то потребно у циљу заштите права запослених утврђених законом и колективним уговорима, уз поштовање услова и стандарда утврђених законом.
Члан 56.
Послодавац је дужан да синдикату, без накнаде, обезбеди следеће услове за рад:
коришћење пословног простора који подразумева потребан број канцеларија, у зависности од броја чланова синдиката са непходним канцеларијским намештајем;
по потреби, право коришћења и других просторија послодавца за одржавање већих скупова неопходних за остваривање улоге синдиката;
неопходне техничке услове за рад;
посебна места за оглашавање синдикалних информација;
употребу службеног аутомобила или другог одговарајућег превозног средства, са плаћеним трошковима за одлазак на састанке, семинаре и сл.
Члан 57.
Послодавац је обавезан да представницима синдиката омогући одсуствовање са рада ради реализације програмских активности и присуствовања синдикалним састанцима, конференцијама, седницама, семинарима и конгресима, по позиву органа који организује састанак.
Послодавац је обавезан да за едукативне семинаре и сл., а према одлуци надлежног органа синдиката, омогући одсуствовање са рада представницима синдиката у трајању од најмање 7 (седам) радних дана годишње.
Послодавац је обавезан да представницима синдиката који су изабрани у више органе синдиката омогући одсуствовање са рада за учествовање у раду тих органа, уз приложен позив.
Послодавац је обавезан да представницима синдиката који заступају чланове синдиката организоване у посебна удружења у оквиру синдиката (рекреација, касе узајамне помоћи и сл.) омогући рад, у складу са правилницима тих удружења.
Члан 59.
Послодавац не може да откаже уговор о раду, нити на други начин да стави у неповољан положај представника запослених (распоређивање на друге, мање плаћене послове, распоређивање у другу организациону целину, упућивање на рад у друго место рада, упућивање на рад код другог послодавца, проглашавање технолошким вишком) за време обављања функције и две године по престанку функције, ако поступа у складу са законом, колективним уговором и уговором о раду.
Послодавац је обавезан да функционере репрезентативних синдиката, по истеку функције, врати на послове које су обављали пре избора, односно на послове, на којим неће имати мању зараду од зараде коју су имали пре избора на професионалну функцију.
Svaka čast. Amerika i Engleska biće zemlja ...
Jesmo
Neverovatno neozbiljno od jedne unije poslodavaca. Sada kukaju kako, ako nema proširenog dejstva ovog ugovora koji su potpisali, njeni članovi će biti u teškom položaju...
A sindikati? Najavljuju velike proteste. Kakve veze ima da li je ovo što traže u oblasti naučne fantastike. Ko će još da se bavi računanjem koliko ovo sve košta. Šta je za državu 3.5 milijardi evra?
Krajnje neozbiljno od jedne vlade. A premijer se tek sad probudio. Pa još onako sanjiv zaključio da je jedan njegov ministar, potpisao ovo. Pa kaže: ovo bi dovelo do hiperinflacije i haosa. A gde je spavao dok mu je ministar ovo potpisivao? Gde je bila ministarka finansija? Da li reče neko nešto na vladi?
Premijer kaže: ne može sada zbog krize, a za godinu dana ćemo videti ???? Ovo ne može nikada. Ni sada, ni ikada.
Šta treba država da radi
Da štedi, da stvara pretpostavke za poslovanje (zakoni, propisi, dobra uprava), da ulaže u infrastrukturu (i samo u infrastrukturu) i da se ne petlja gde joj nije mesto.
Kako da štedi?
- Da ukine NIP - zvani kasica prasica.
- Da ukine nepotrebna ministarstva - evo npr. ministarstvo za NIP i dijasporu, 4 potpredsednika, spoji par ministarstava
- Da smanji subvencije
- Da ukine kredite za početnike, nezaposlene, ... ali i druge kredite za one sa iskustvom
- Da ukine Fond za razvoj - oko pola milijarde evra
- Da ukine subvencionisanje stambenih kredita - direktno dovodi do rasta cena nekretnina
- Da ukine sve stambene fondove u svim državnim službama i javnim preduzećima - zaposleni dobijaju zaradu, od nje uzimaju kredit i kupuju nekretnine - država ulaže u socijalno stanovanje gde se plaća zakup
- Ukine i ona 3 miliona za FSS i sve slične "projekte"
Kako da stvori pretpostavke za poslovanje?
- Da privatizuje kako treba
- Da reformiše državnu upravu
- Da ukine, skrati ili pojednostavi sve administrativne procedure
- Da uvede informacione sisteme i elektronsku upravu
- Da se decentralizuje: stvori jake ekonomske regije, da im vrati imovinu i da sopstvene izvore prihoda kroz jak (ne socijalni) porez na imovinu, jedna regija na pola miliona ljudi sa nadležnostima sličnim onim koje ima gradonačelnik Beograda - i usput ukine pokrajinski nivo birokratije
- Da nas uvede u EU
Da napadne sivu ekonomiju. 30-40% GDP-a. Kako?
- Prvo se smanje doprinosi na zarade. Npr. ukine doprinos za zdravstvo i zdravstvo pređe na finansiranje iz budžeta.
- Zatim uvede efikasnu kontrolu kroz npr. komunalnu policiju. Ovako, svako ministarstvo svoju inspekciju, pa ko je za šta nadležan ...
- I da udara i naplaćuje kazne.
Pa da siva ekonomija padne na ispod 10% GDP-a.
I na kraju, da izgradi sistem socijalne zaštite. Ne da gura socijalu u svako preduzeće, u sivu ekonomiju, u porez na imovinu, u subvencije za grejanje, u zimnicu, u kredite za nezaposlene u ... Država nameće i naplaćuje poreze i tim novcem plaća socijalnu zaštitu.
Pa da privreda počne da diše.
A plate? Plate će rasti kada produktivnost počne da raste. Produktivnost raste kada postoji konkurencija, bilo domaća ili strana (smanjenje carina). Konkurencija raste kada su uslovi za poslovanje tako dobri, da dolazi mnogo firmi da radi ovde. Kako firme ne mogu da rade bez ljudi, to dovodi do povećanja potražnje za kvalitetnom radnom snagom. A to dovodi do, pogodićete, ...
Budžet
A budžet? Budžet je dobar. Zašto je dobar? Ministarka, uz malu pomoć MMF-a, postavila okvire:
- realno procenila rast GDP-a u narednoj godini i time odredila prihode
- zakucala deficit na 1.5% GDP-a i time odredila rashode (u 2008.godini bio 2.7%)
- počinje da insistira na brojevima i kontroli - kako se planira novac
- još da se zauzme za budžetsku revizorsku komisiju pa da znamo i kako se troši novac ...
Sam sadržaj budžeta nije ni bolji ni lošiji nego prethodi. Ne može ni biti jer se država nije reformisala. Znači sve je isto osim jedne male stavkice:
učešće budžeta u GDP-u smanjeno za oko 1.2% na ispod 45%. E zbog ovoga je bolji od prethodnih budžeta.
Ostalo su pitanja za predsednika vlade, ne za nju. Ona ne određuje prioritete. On treba da reformiše državu. A to već ide mnogo teže.
Saša