Prošlu novu godinu, mislim onaj ponoćni trenutak sam provela na žardinjeri, u dvorištu Dadov, čekajući a se pas pokaki, mislim, šta da vam pričam, sve je prštalo od petardi, a ja dreždim sa veselim psom i čekam. čekam, povremeno zverajući u nebo:)
Ove godine sam bila pametnija, mislim što opet da me zezaju prijatelji sa "kako je bilo na žardinjeri", izvela sam kuče još u osam uveče:)
Jer, tradicionalno, novu godinu čekamo pas i ja:)
Nije baš da sam ja toliki frik, al obećala sam deci da ću da pazim kučište:)
Zove me jutros prijateljica, Zorica, kaže, e aj dodji kod mene da čekamo Novu godinu. Kažem, ne mogu bre, ne mogu kuče da ostavim samo, aj ti dodji kod mene. Kaže, jao ne mogu deca otišla, a naš pas se plaši jakih zvukova, obećala sam da ću da ga čuvam.
E, to me je otvorilo u faci, mislim, mnogo smo se smejale, kažem, prvo čuvaš decu, posle ti deca ostave kučiće da čuvaš, a to je sve trening za čuvanje njihove dece:)
Kaže moja drugarica, jeste jeste, ubedili su me da uzmemo opet psa, da čuva kuću. A ja vidim da ja sedim u kući i čuvam psa:)
A ja se nešto mislim, baš smi mi srećne žene, imamo šta da čuvamo:)
Dragi drugari, želim nam svima ovde što zalazimo mnogo interesantnih blogova u 2009, želim da nam se vrate odlutali blogeri:) i svima puno dece, radosti, kučića, mačića...:)
Veliki zagrljaj, konfete, petarde i šta da vam kažem - Srećna vam Nova godina!!!