Пораз

Dragan Jakovljević. RSS / 02.01.2009. u 00:32

Старост је тешка сама по себи. Чак и ако је ништа са стране не отежа, не подноси се лако. Ако ни због чег другог, оно због сазнања да је део пута који нам је у том периоду живота преостао, вишеструко краћи од оног који смо већ претурили преко главе - ко више, ко мање паметно. Шта ће нас у старости снаћи, зависи од тога колико смо често и којој количини тој памети дозвољавали да нам на путу који смо прелазили буде претходница.

Али, старост уме и да изненади. Пријатно или непријатно, не марећи много за то с колико смо је памети дочекали и колико смо се промишљено за њу спремали. Пример: ако те у то треће доба изненада погоди Аморова стрела, нисам сигуран у коликој мери је она плод твојих заслуга или настојања. Једноставно, деси се, ма како да си провела живот.

Добро, знам да ћете одмах помислити да говорим о крајностима - и то случајним. Слажем се да је подрхтавање срца у тим годинама више последица кардиоваскуларних него емотивних стања. Али и случајности, биле крајње или не, и те како умеју да промене живот. Некад донесу нов, некад угасе постојећи.

Један живот се јуче замало угасио, на једној будимпештанској улици, пред мојим очима. Старија госпођа се саплела, не знам како, ваљда о ивицу тротоара. Само сам видео како неспретно трчи према зиду не би ли зауставила свој пад, али су јој руке биле заузете торбама. Није успела да избегне снажан ударац раменом, а онда и главом.

Пртљаг је одлетео, а она се свом силином срушила испред мене. Брзо сам прискочио да јој помогнем и тог тренутка видео како јој из слепоочнице тече крв. За неколико тренутака, обоје смо били обливени.

Марамица није помогла. Крв је текла у млазевима, а жена убрзано малаксавала. На несрећу, пролазника ниоткуд. Махнем једном возачу, махне он мени и одјури даље. Махнем другом, трећем, петом... Сви машу и пролазе. Последњи се на тренутак двоумио, успорио камион, замало да стане... али ипак не! Извини другар, журим, говориле су његове стиснуте усне и слегнута рамена.

Жена је мирно покушавала да брише крв са свог лица и полунасмешених усана, на ивици снаге понављала: Хвала вам, хвала...

На позив да спасу људски живот дошли су само они који су за то плаћени. Будимпешта је наставила да пролази - уздигнутог чела, гиздаво, ћутке.

http://www.dragan-jakovljevic.com/

Atačmenti



Komentari (29)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

mariopan mariopan 09:05 02.01.2009

lep tekst

A posebno tema.

Ravnodusnost je nesto sto ce i nas docekati kada budemo nemocni, zato sto smo mi ravnodusni danas. A to me uvek iznova iznenadi.

Lep tekst.
Pozdrav

ssvetlana92 ssvetlana92 14:47 02.01.2009

Re: lep tekst

Lep tekst, aktuelan i dobro je što možemo malo da otrcavamo komšije...ne samo sebe.
Nije ni meni jasno kako da čitamo tekstove u potpalublju ako nema neko dugmence da to pogledamo. Nije u redu, a niko to neće ni da radi...da pretražuje ceo imenik. Porazgovaraj malo sa moderacijom oko toga. Možda se dovoljno ne bunite...pa su oni mrtvi ladni. Pozdrav
ssvetlana92 ssvetlana92 19:13 02.01.2009

Re: lep tekst

Dragan Jakovljević.
Eh, to je tek posebna prica... Pisao sam i sefici bloga i direktoru B92, ali od njih nema cak ni eha. Vec sam na ivici snage s tim prepucavanjima, tako da mi ostaje da pisem za svoju dusu, i za vas malobrojne koji me pronadjete u ovom potpalublju.

Ipak su te turili na prvu stranu, pa ti vidi. Ima da častiš! :))))
shure shure 17:32 02.01.2009

Dobra,

stvarno dobra tema....
Naravno,dobro si reagovao.No nije uvek lako proceniti situaciju.Meni se skoro dogodilo,da da vozeci auto u nocnim satima,kroz centar grada,ugledam coveka ispruzenog na trotoaru.Moja prva reakcija je bila da stanem,ali je moja supruga uplaseno uzviknula "nemoj" i ja sam je poslusao,jer ni moje ubedjivanje,nije umanjilo njen strah.Ipak,znam da sam pogresio,bez obzira,sto sam sutradan saznao da je covek pijan izasao iz kuce,tu se kliznuo i pao.Na srecu,nije bilo posledica,pa sam ja umirio svoju savest.Ali ne u potpunosti.Tvoj tekst me je podstakao,da jos vise razmisljam o tome!
Pozdrav
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 17:36 02.01.2009

Re: Dobra,

Drago mi je ako sam uspeo da te navedem na takvo razmisljanje. Mislim da je vecina onih o kojima je ovde rec bila u tvojoj situaciji.
Hvala na podrsci!
shure shure 17:49 02.01.2009

Re: Dobra,

Hvala na podrsci!

Podrska svakako i preporuka.No,ja nisam niti mnogo prisutan,a kamoli omiljeni bloger,pa ti ona nece puno znaciti.Ipak,sigurno je da cu i tvoj naredni tekst procitati!
ivana23 ivana23 17:57 02.01.2009

Evo te!

Na prvoj si strani, bravo.
Ali moras malo usporiti sa objavljivanjem tekstova, ne moze ni da se iscita, a ni prokomentarise po tekst dnevno, kao sto si radio do sada.
(Dobronamerni savet).
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 18:06 02.01.2009

Re: Evo te!

Hvala puno na savetu, u pravu si. Ove tekstove sam plasirao u roku od par dana, vise za sebe, ne znajuci da ce ih neko ovde pronaci. Ali sada... zaista treba da povedem racuna o tempu.
loader loader 17:58 02.01.2009

Prepotencija mladosti, tihost starosti ..


1. Starost je film o mladosti, ali u praznoj i nezagrejanoj bioskopskoj sali.

2. Humanost našeg čoveka (čuvena : ) naspram ledene, posmatračke psihologije severnog suseda, koji je odlučio da je poželjnije organizovati preciznu uslugu pomoći, nego prepustiti ugrožene neizvesnoj reakciji usputnih neprofesionalaca.

3. Kod nas je ova tema posebno aktuelna, jer je Srbija zemlja starih !! To pitanje je daleko, daleko ispred pitanja državne granice.
dzudi dzudi 18:07 02.01.2009

Odličan tekst

Prepun razumevanja, tuge, bolne istine o ravnodušnosti ljudi...

Preporučujem ga svima...odoh sada da čitam ranije postove.

Sve najbolje, pozdrav!
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 18:30 02.01.2009

Re: Odličan tekst

A ja vec sedam da pisem sledeci
shure shure 18:15 02.01.2009

Cestitam

......
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 18:29 02.01.2009

Re: Cestitam

maya.sangoma maya.sangoma 19:02 02.01.2009

Re: Cestitam

To sto se dogodilo u Budimpesti ,se dogadja , nazalost ,u celom svetu . Saosecajnost, humanost, razumevanje ...pripada naivnima ,a njih je sve manje , isto nazalost .Sve je to jedan zacarani krug , koji se okrece pred nasim ocima . Da li mozemo mi nesto da ucinimo ?
shure shure 19:07 02.01.2009

Re: Cestitam

. Da li mozemo mi nesto da ucinimo ?

mozemo...moramo!Jako je vazno,da ne odustajemo.U svakom razgovoru,svakom ponasanju,priznajuci sopstvene greske,menjajuci sebe....
maya.sangoma maya.sangoma 19:11 02.01.2009

Re: Cestitam

Shure, divno si to rekao . Samo koliko nas je ? Bez obzira sto znam odgovor ja sam optimista . Sta nam ostaje nego da verujemo .....Hvala ti sto si mi dopunio komentar . Srecna ti Nova godina .
grecha grecha 20:33 02.01.2009

Dobrota

На позив да спасу људски живот дошли су само они који су за то плаћени.


rekla bih, došli su oni, koji ako ne dodju biće kažnjeni ....

valjda se zato kaže dobrota je sirota.
i treba da bude.


odlična priča.
odlična.



Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 00:52 03.01.2009

Re: Dobrota

Hvala na mudrom komentaru.
Toliko mudrosti u ovih par redaka.
matityahu matityahu 02:03 03.01.2009

RAVNODUŠNOST

Pun mesec ili rupa na nebu


Ravnodušnost ne izaziva nikakvu reakciju. Ravnodušnost nije nikakva reakcija. Ravnodušnost nije početak, ravndušnost je kraj, da parafraziram Elliea Wiesela

Tužna priča iz svakodnevice.
grecha grecha 11:32 03.01.2009

Re: RAVNODUŠNOST

Pun mesec ili rupa na nebu


meni deluje kao pomračenje svega
Velimir Mladenovic Velimir Mladenovic 17:02 03.01.2009

Re: RAVNODUŠNOST

grecha
Pun mesec ili rupa na nebu

meni deluje kao pomračenje svega

samo pad
matityahu matityahu 22:31 03.01.2009

Re: RAVNODUŠNOST

ili mozda i jedna svetla tacka
sentinel26 sentinel26 19:57 03.01.2009

Slučajnosti ??

Dragane,
da je Bog morao da posluje po pravilima tržišne privrede on bi bankrotirao, proizvodnja mu je puna škarta !

Uvjerio si se i lično. Uzbudljiva priča.
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 20:54 03.01.2009

Re: Slučajnosti ??

He, najpre ste me nasmejali i verovatno bih nastavio da se smejem da se tog trenutka u mislima nisam vratio na scenu koju opisah. Mislim da ju je svako od nas barem jednom video, u ovom ili onom obliku. To smo MI!
Inace, uzivao sam citajuci Vasu pricu o putu u Rusiju. Nosim slicno iskustvo, mada se ono dogodilo nesto kasnije.
Veliki pozdrav!
sentinel26 sentinel26 14:00 04.01.2009

Re: Slučajnosti ??

Dragan Jakovljević.
He, najpre ste me nasmejali i verovatno bih nastavio da se smejem da se tog trenutka u mislima nisam vratio na scenu koju opisah. Mislim da ju je svako od nas barem jednom video, u ovom ili onom obliku. To smo MI!
Inace, uzivao sam citajuci Vasu pricu o putu u Rusiju. Nosim slicno iskustvo, mada se ono dogodilo nesto kasnije.
Veliki pozdrav!

Da, to je bio tačan ( istina nešto skraćen ) opis onoga što se dogadjalo. U komentarima mi je nedostajalo baš to poredjenje sa "mladjim" vremenima.
Poz.

jednatanja jednatanja 13:23 04.01.2009

Bravo

za reakciju na ulici, a i za naslovnu stranu, talenat se ipak, prepoznaje na blogu b92!
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 14:38 04.01.2009

Re: Bravo

Hvala Tanja
Dobro je sto si tu, jer cu znati kome da se obratim u ovoj sezoni virusa. Ispekla si zanat, svaka cast!
Pozdrav!
marija_cvetic marija_cvetic 14:24 06.01.2009

:(

Poraz,naziv je dovoljan...osecanje nemocnosti u takvim situacijama,cesto ih zamisljamo,ali je jos gore kada ih dozivimo...Cesto,kada setam ulicom,posmatram ljude i pitam se o cemu misle,da li njihov izraz lica stvarno oslikava njihovo osecanje,da li se u njihovim ocima stvarno oslikava i njihova dusa...
Stari ljudi su meni kao posebna vrsta ljudi,totalno drugaciji...Kao prema deci i pred njima cesto ostajem zatecena...Toliko su sami,toliko ih cine srecnim sitnice da mi je to prosto neverovatno...Njihov pogled,osmeh,odusevljava me...Gadim se ljudi koji ih gledaju sa visine,gadim se ljudi koji misle da oni nisu zasluzili paznju i ljubav jer su ostarili,onih koji govore da su oni svoje proziveli i da je sad red mladih...Starost je doba zivota isto kao i detinjstvo,pubertert,punoletstvo,treba ga osetiti i proziveti na svojstven naziv...
A humanost,najlepsi osecaj je pomoci nekom...Ali danas se to radi javno,poznate licnosti uglavnom pomazu,jer imaju,ali i zato da bi sutra u novinama pisalo ko je,kada,i koliko pomogao...uzasno,humanost se pretvorila u rec sa sasvim drugacijim znacenjem...I najvise boli kada nekom pomognete,a drugi vas pitaju : "A zasto?"...njima nije jasno zasto pomoci nekom ako od toga nema koristi i vode se mislju :"Kao da ce sutra to neko uraditi za mene?"...
Kada sve to posmatram,sramota me je u kakvom svetu zivim :(...ali drago mi je da jos uvek postoje ljudi koji ce se bez razloga sagnuti i pomoci vam da ustanete kada padnete...
Lepa prica i predugacak komentar,ali sta sad...ponelo me je...
Dragan Jakovljević. Dragan Jakovljević. 16:02 06.01.2009

Re: :(

Draga Marija, mislim da ova planeta jos uvek postoji zbog takvih kao sto si ti i njihove "ponesenosti", kako si nazvala svoje osecanje. Da nije nje, mislim da bismo odvano bili samo zrnca prasine u Kosmosu. Hvala ti zbog toga i cuvaj je! Time cuvas i sve nas.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana