Literatura

Poezija, čemu? (I)

vladimir petrovic RSS / 05.01.2009. u 16:00

  

                                                Ljudsko savršenstvo se povremeno sreće u poeziji,

                                                što je odvaja od života

           

            Da li poznajete nekoga ko NE VOLI poeziju?

            Ne verujem. A siguran sam da poznajete osobe koje su indiferentne prema poeziji. Ali te osobe, makoliko čine mnoštvo, indiferentne su i prema drugim lepim umetnostima,  budući pritom suviše preokupirane problemima svakidnevice, na šta ih tera njihov (urodjeni) nagon za preživljavanje. Ne krivim ih, naravno. Ali kažu da, kao što se povremeno na djubrištu pojavi poneki prelepi cvet, tako se i iz naroda,  koji nije zanet poezijom, povremeno pojavi neko ko stvara božanstvenu poeziju. 

            Veruje se da je za dobre pesme potrebno: snaga i neposredna životnost simbola, najviša doteranost jezika, složenost u zapažanju i sugestivno korišćenje metafora, ma šta to može da znači. I urodjeni dar za pesničko izražavanje.

            Ima onih koji smatraju da je poezija stvar Boga, lepote, ljubavi i harmonije. Da su pesnici posebna fela ljudi, da to svako zna i oseća, često se to primećuje na ulici ili u školi. Da pesnici nisu kao ostali normalan svet pokazuje i činjenica da se najbolji stihovi ispevavaju ne kada su pesnici srećni već obrnuto - kada su nesrećnici, desperadosi, ponekada i kada gladuju. Skoro da nema pesnika koji je ispevao predivne stihove u stanju sreće i sublimne zaljubljenosti. Tek kada ih voljena osoba ostavi, u njima nešto proradi, što, zajedno sa dubokom patnjom, izbaca na površinu lepe stihove.

            Kad je čovek tužan, dakle, on se lati poezije. A pesnici kažu da "nije samo ljubav, i tuga je za čoveka". Jer pesme nadahnjuje ona čudesna tuga, a često i udaljenost od nekoga koga volimo. Ili koga nemamo (ja ovo drugo više razumem). Zar Džordž Bajron (George Byron) nije rekao: "D'you think if Laura had been Petrarcha's wife he would have written sonnets all his life"? (Misliš li da bi Petrarka pisao stihove celog svog života da mu je Laura bila žena"?

            Da li se pisanje poezije uči kao što se uče druge veštine u životu? Kažu da su u carskoj Rusiji guvernante (obično su bile Francuskinje ili Nemice) učile mlade Ruse "da pišu poeziju". (Ovo navodim zato što Rusi važe za najvece ljubitelje poezije na svetu; pesnik J. Jevtušenko je rekao: "U Rusiji pesnik je više nego pesnik"; i danas se veruje da  na svakih deset Rusa, devet je makar jednom  u životu napisalo stih).

            Moje lično iskustvo (mada nisam rastao u carsko/kraljevskoj Srbiji) nije bilo takvo, jer moja guvernanta nije ni pokušavala da me uči tome (verovatno je, jadna duša, predosećala da bi to bilo uzaludno, jer kao dete «nisam mnogo obećavao»). Možda zato i ne pišem pesme. Ali čitam mnogo, uključujući i poeziju.

            Nadin Gordimer (Nadine Gordimer), na pitanje šta misli o studijama kreativnog pisanja (creative writing ) kaže: "Ljude ne možeš naučiti da pišu... Moguće je naučiti inteligentnu osobu da postane novinar... ali je ne možeš naučiti da piše... Ako imaš problema da odabereš temu o kojoj ćeš pisati onda ti nisi pisac, koji je predodredjen, prirodno, za to"

            Ne može se na silu, dakle. Ipak, niko nam ne može uskratiti ljubav prema lepome, a lepoga možemo, ako imamo dušu, itekako naći u poeziji. Jer onaj ko je otudjen od lepote, pa i od otmenosti, ne može da piše lepu poeziju, a još manje da je oseti  kod drugog.

            Ima i onih koji prestanu da misle na poeziju kada ih mine rana mladost. Jedna izraelska književnica je rekla: "Pesme se pišu dok se deca ne rode; priče dok deca rastu; romani se pišu kada deca odrastu i napuste kuću». S tim u vezi, neretko se čuje mišljenje da su bunt i pisanje pesama karaktristični za mlade, ali da se vremenom gube... Prozaičnost prevagne.

            Naravno, stvar ne treba shvatiti bukvalno; i kod starih ljudi sporadično naidje, dok senilnost miruje, poneki pesnički blesak...

            Nedavno sam sreo jednog drugara koji je, dok smo bili srednjoškolci, ludo voleo jednog poznatog ruskog pesnika. Taj pesnik je bio njegova velika «pesnička ljubav», pesnik koga je žarko voleo u svom dečaštvu, sa kojim je odrastao i učio se životu; nije u tome bio sam, zna da su odrastali sa njim i mnogi drugi koji iole vole poeziju, ali mu se  činilo da je kod njega to bilo u priličnoj meri naglašenije u odnosu na ostale u okruženju. Bio je to period adolescencije, ona faza kada se prestaje biti dete a još se ne možete kvalifikovati za zrelog čoveka.

            Reč je, sigurno pogadjate,  o - Jesenjinu (Серге́й Алекса́ндрович Есе́нин), jednoj od najzanimljivijih i najbuntovnijih ličnosti ruske književnosti s početka XX veka.

            Uz crni indijski čaj, u kafiću «Obavezan smer», taj moj prijatelj mi je otvorio srce i  ispričao ono što sam umnogome znao, ali mi je bilo milo da ponovo čujem.

            Ja sam naročito voleo Jesenjinovo «Pismo majci». Mnogo mi se bio svideo taj nežni mladić koji je umeo da napiše tako osećajno pismo, jer nikad dotle nisam verovao da muškarci mogu da budu tako nežni i osećajni.

«Kao nekad, i sada sam nezan,

I srce mi zivi samo snom,

Da sto pre pobegnem od jada,

I vratim se u nas niski dom».

            Od mog prvog susreta s Jesenjinom prošlo je više godina. Za to vreme ja sam nastavio da tražim. Iščitavao sam svu literaturu koju sam nalazio. A onda, kako sam više upoznavao Jesenjina,        usledilo je razočarenje! Od onog divnog, nežnog mladića, koji s takvom lepotom piše svojoj majci, nije bilo više ništa; pesme koje sam nalazio u zbirci njegovih pesama bile su redom morbidne, pomalo zastrašujuće; iz njih je progovarao boem, pijanica, čak i ludak - tako sam mislio («Crni čovek», «Krčmarska Moskva», «Ispovest mangupa» i druge). Samo na samom početku je bilo nekoliko vedrih pesmica, a što se išlo prema kraju - sve sama destrukcija, ogroman bol i stalna tuga, nešto što nije moglo da podnese i da shvati moje srce nenaviklo na takve stvari. Ipak, osetio sam se izazvanim. Hteo sam da bolje upoznam tu zagonetnu ličnost, a za to sam naročito osetio potrebu kada sam prvi put video jednu njegovu fotografiju. Moja reakcija je bila: «Bože mili, slatkog li mladića! On je tako divan, njegove oči gledaju u mene tako nevino i tako prodorno, tako sneno, a tako tajanstveno! Moram, moram da ga bolje upoznam», rekao sam sebi. Dao sam sebi u zadatak da otkrijem tu veliku osećajnu dušu koja se skrivala u glavi kudravog seoskog dečaka predivnih plavih ociju, kojima je malo ko mogao odoleti.

            Naravno, u to vreme, ja sam se dosta promenio prema svojoj okolini. U najmanju ruku, postao sam prilično naporan i svojima u kući i svojim prijateljima. Pričao sam svima o Jesenjinu, nosio svugde njegove pesme, nastojao ga popularizovati koliko god je to bilo moguće. Ja sam bio od onih ljudi koji umeju da zastrane i da se upilje u nešto do krajnosti; kad nešto vole vole do krvi, ne mogu da stanu, moraju da ulaze do kraja. Nakon mature, hteo sam da upišem ruski jezik - samo zbog mog Jesenjina. Ipak sam se predomislio i upisao ekonomske nauke, a ruski jezik ostavio za kasnije.

            Tek od tog susreta sa Jesenjinom počeo sam da polako otkrivam skrivene tajne Slovena, da ulazim u divan mitski svet koji me fascinira i ispunjava. Volim da shvatim te slovenske duše koje su živele tako meni dalekim i stranim životom, koje su umele da pišu i da istovremene sebe ubijaju, koje nisu pisale zato da postanu slavne i bogate, koje su pisale samo zato što su se rodile pesnicima.

            Naravno, ja sam ponekada plakao kad sam čitao neke Jesenjinove stvari, neverovatno je koliko mogu da me dirnu ljudi koji ne skrivaju osećaje, koji ne pišu perom nego - dušom.

            Ovom prilikom, sećajući se na taj protekli period, neću govoriti puno o samoj poeziji, jer smatram da ključ razumevanja Jesenjinove poezije jeste njegov život - kada čovek shvati jesenjinštinu, Jesenjina boema i Jesenjina huligana, a onda s druge strane - Jesenjina seljaka, Jesenjina slatkog momčića - moći ce da shvati njegovu poeziju - od prve do zadnje pesme. Kao što sam već napomenuo, razumeti poeziju Jesenjina moguće je tek kada dobro poznajemo njegov život, a njegov kratak život je svakako bio život koji nije bio siromašan zbivanjima.

            Medjutim, još uvek je u vezi sa njim ostalo mnogo tajni.

             Pre svega, Jesenjin je zanimljiv zbog toga što se u poeziji javlja na jedan sasvim specifičan, samo sebi svojstven način, tematizirajući seoske motive i kasnije Oktobarsku revoluciju; njegova poezija biva zasnovana na folkloru, metaforici i dikciji. Ali ono po čemu je Jesenjin zasigurno poznatiji puno većem broju ljudi jeste njegov život boema i mangupa, huligana i buntovnika - koji je takav i umro veoma mlad. Srećom, uprkos kratkom vremenu, on je za sobom ostavio neverovatno dubok trag koji je kasnije još godinama i dekadama uticao, kako na privatne živote njegovih ličnih prijatelja i poznanika, tako i na razvoj ruske i slovenske književnosti.

            Ubedjen sam da je Jesenjin jedna od onih ličnosti koje čoveka uspevaju potpuno zaokupiti, ličnost koja je za života imala izuzetnu harizmu, koja se održala i do dana današnjega, toliko godina posle njegove smrti.

            I danas se uzbudim kada pomislim na Jesenjinov životni put - iz rodnoga Konstantinova (kasnije preimenovanog njemu u čast u - Jesenjinovo), preko Moskve, Sankt Petersburga, Pariza, SAD, pa ponovo do Sankt Petersburga - gde u 30. godini, duboko razočaran životom i zbivanjima oko sebe i u sebi - oduzima sebi život, počinivsi samoubistvo vešanjem.

            Eto tako. Ponavljam da Jesenjina poznajem još od srednje škole, on se duboko bio ukorenio u mene, postao je delom mene, jer sam u mnogočemu u njemu pronašao sebe. On je u velikoj meri uticao na moju ljubav prema književnosti, jer je on bio poseban pesnik: Neko je s pravom rekao: «Ima pesnika koji su prepuni uzvišenih misli, blistavih zapažanja, strastvenih osećaja, i koji desetljećima usvajaju umeće predaje drugima vlastitoga duhovnoga bogatstva». A Jesenjin je pisao pesme samo zato što se rodio pesnikom.

            Tada je moj prijatelj ućutao.

            Kažem mu: Uvek je lepo slušati te kada govoriš o Jesenjinu. Samo nam nedostaje Šostakovičeva (Дмитрий Дмитриевич Шостакович) Simfonija br. 5 da bi, dok mi ovako govoriš, dogadjaj bio potpun. Ti znaš, ja nisam bio zaljubljenik u Jesenjina ('Ne može čovek sve da stigne u jednom životu', šapuće srce moje kameno, samo za sebe). Bilo je to hrabro sa moje strane, dodajem, makoliko je bilo čudno da jedan srpski nadobudan dečak sebi dozvoljava da bude 'imun' od Jesenjina, i da mu bude bliži - Federiko Garsija Lorka (Federico García Lorca).

            Ali sam hteo da odobrovoljim mog prijatelja rekavši mu da znam i u sebi ponekad ponavljam Jesenjinove fatalističke reči iz njegove predsmrtne pesme, podvučene njegovom vlastitom krvlju, te poslednje kobne noći 27/28. decembra 1925. godine, u hotelu «Angleterre» u Sankt Petersburgu:

Dovidjenja, dragi, dovidjenja.

Umreti na ovom svetu nije ništa novo,

ali ni živeti baš nije novije.

(До свиданья, друг мой, до свиданья. Милый мой, ты у меня в груди. Предназначенное расставанье Обещает встречу впереди.

До свиданья, друг мой, без руки, без слова, Не грусти и не печаль бровей,- В этой жизни умирать не ново, Но и жить, конечно, не новей).

            Posle kraće pauze u tom tužnom, makoliko patetičnom,  raspoloženju  kažem mom prijatelju stihove jedne Lorkine pesme koju volim (Oproštaj, Despedida):

Umrem li,

Ostavite balkon otvoren.

(Si muero.
dejad el balcón abierto).

 

               Baš nam je nedostajalae Šostakovičeva Peta simfonija.  

Nota bene: Kada bi moj otac video sve ovo što sam napisao pitao bi me: Are You Smarter Than a 5th Grader?



Komentari (110)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:04 05.01.2009

Urbi et orbi

Kada čovek piše iz Kotlarnice, onda valjda ima pravo da stavi ovo:

Author’s Note
Thanks for taking the time to read this bla-bla-bla. Feel free to send feedback; I enjoy hearing your opinions and will do my best to respond.


Unfuckable Unfuckable 16:05 05.01.2009

odmah faul u 1. minutu za žuti

Evo Pižone, priznajem javno :
ja ne volim poeziju.
Ni jednu ribu nisam smuvao na stihove ( a garant bi propao da sam probao, s obzirom na oskudno znanje i ne romantični attitude)
Tačnije, poezija mi je često nejasna pa me zato odbija.....ima verovatno veze i to što su nas kao klince maltretirali da sve one stihove bubecamo na pamet...
Jedini vid poezije koji mogu da svarim je rock'n'roll poetika, tu mi je odma' sve jasno, lepo i logično.

Pucajte sad
dragoljub92 dragoljub92 16:12 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Ni jednu ribu nisam smuvao na stihove

ја пробо па ме исмејала,отад ниткад више
maksa83 maksa83 16:12 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Ni jednu ribu nisam smuvao na stihove ( a garant bi propao da sam probao, s obzirom na oskudno znanje i ne romantični attitude)

E jebiga kad ne znaš.

Trebalo je da probaš ovako nekako:

U jesenji suton
tvoje oči boje badema
me tope
i razdire me pitanje
oš se beš?

Imao bi ih ne hiljade, nego desetine hiljada. Sad, popio bi i par hiljada šamara, ali vredi zbog onih ostalih nekoliko desetina hiljada.
reanimator reanimator 16:15 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Unfuckable

Jedini vid poezije koji mogu da svarim je rock'n'roll poetika, tu mi je odma' sve jasno, lepo i logično.
Pucajte sad

Ja ću ti se pridružim u priznanju i da dodam da sam, pored rock poetike, potkovan i značajnim istorijskim stihovima.
Ono...drug tito jaše na čelu kolone, stazom sve tvrdjom, mrzlijom.. :)
Jaril Jaril 16:40 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

ја пробо па ме исмејала,отад ниткад више
Бар ниси ко ја, написао и искомпоновао ЧИТАВ ЦИКЛУС.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:44 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Unf
priznajem javno :
ja ne volim poeziju.


Nije ti to valjda jedina mana?

Zanimljivo je da neki tvoji komentari na ovom blogu, kratki i pomalo zenovski, deluju veoma - poetično. Ti, naravno, toga nisi svestan, jer pišeš spontano. Ali baš ta spontanost je bliska poeziji.

Ima ljudi koji za sebe govore da nisu od zaljubive sorte, a kada se ukaže prava prilika izgube glavu kao pubertetlije.

Nikada ne kaži - nikada.

P. S. Ja, ipak, verujem da se ne može NE VOLETI poezija. Kasnije ću to pokušati da indiskretno obrazložim. (U sledećim nastavcima, jer kao što je Budimac uspešno govorio o maslinkama u nastavcima, a ti o sportskom ribolovu, tako ću i ja ovde).
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:50 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Maksa
U jesenji suton
tvoje oči boje badema
me tope
i razdire me pitanje
oš se beš?


Čiji su ovi stihovi (zbog onog konkretnog, pragmatičnog pitanja na kraju)?
maksa83 maksa83 16:52 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Ciji su ovi stihovi?

Al-Mutanabbi, arapski pesnik iz X veka, malo poznati rani radovi.

Šalim se, to sam slupao na licu mesta da pokažem Unfucku kako se sve može, kad se hoće.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:12 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Maksa
Šalim se, to sam slupao na licu mesta da pokažem Unfucku kako se sve može, kad se hoće


Pa ako je Anfak dobijao ribu na neki lakši način, ne treba ga sažaljevati.
Unfuckable Unfuckable 17:18 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

u pravu si, mislim da sam zauzeo naki kvazimačo stav po tom pitanju, i verovatno mi je bilo, ono - glupo.
S druge strane, polome te po školama sa raznim "analizama pesama" gde sam se često osećao kao goli neprilagođeni debil - svi vide kao nešto u tim pesmama a ja ništa, katastrofa.....
Onda je došao rock'n'roll pa sam se tu malo bolje osećao - i kao i kod crtanja, shvatio da je - svako tumačenje dozvoljeno. Bar ja to tako kapiram.
Moji komentari, ako "povuku" ponekad na nešto, to je uglavnom zato što mi u glavi stalno nešto - svira
vladimir petrovic vladimir petrovic 18:03 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Jaril
...Бар ниси ко ја, написао и искомпоновао ЧИТАВ ЦИКЛУС.


Nikad nije kasno da se dobre stvari - obelodane.
NNN NNN 18:50 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Ni jednu ribu nisam smuvao na stihove
Ja mislio da one muvaju tebe (al' ako koriste stisi, džabe).
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:13 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Unf
Moji komentari, ako "povuku" ponekad na nešto, to je uglavnom zato što mi u glavi stalno nešto - svira


Slušaj, morao sam da se dobro pomučim i da pretražim poslednji Margitin post (My inspiration), medju 776 komentara (Bravo!), da bih našao ovaj tvoj biser:

Unfuckable The Za Dobru Ajkulu Nema Loših ExtremiTeta


Vidiš, od ovoga bi se mogla napraviti dobra haiku pesmica (kratka kao uzdah, a učinkovita, što bi rekli Hrvati). Znaš ono, "tri stiha i 17 slogova", a mimo japanskog jezičkog područja dozvoljene su promene u broju stihova i slogova, he, he, he...

Ima, zaista, nečeg pesničkog u tebi.
Unfuckable Unfuckable 23:26 05.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

vi'š šta ti je podsves' ?
Tko zna šta sam ja bio u prethodoj inkarnaciji....
sybil sybil 01:18 06.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

sto da pucaju? poznata je stvar da zene ne vole romantiku, poeziju, paznju, razumevanje i slicne ljigavstine.
pazi sad 1-3:

1. "oblaganje secerom je pornografski vulgarno."
D.H. Lawrence


2. cista poezija
"My father was a...
..a drunk.
Tough. Whore-fucker, bar-fighter.
Super-masculine.And he was tough.
My mother was very...
Very poetic.And also a drunk.
And...one of my memories, when I was a kid,was of her being arrested nude.
We lived in this small town.
Farming community. We lived on a farm.
And I'd come home after school
and she'd be gone. In jail... or something.
And...
I used to...
I used to have to milk a cow
every morning and every night
and I liked that.
I remember...
one time I was all dressed up
to go out and take this girl
to a basketball game.
And I started to go out and my father
said, "You have to milk the cow."
I said, "Would you please milk it for me?"
And he said, "No, get your ass out there."
So I went out and I was in a hurry and
didn't have time to change my shoes.
And I had cowshit all over my shoes.
And on the way to the basketball game,
it smelled in the car.
I don't know.
I-l can't remember very many good things.
Not one?
Yeah. Some.

There was a farmer, a very nice guy.
Old guy, very poor,
and worked real hard.
I used to work in a ditch,
draining land for farming.
And he wore overalls
and he smoked a clay pipe.
Half the time
he wouldn't put tobacco in it.
And I hated the work.
It was hot and dirty and...
it broke my back.

And...


all day long I'd watch his spit
which would run down the pipe stem
and hang on the bowl of the pipe.
And I used to make bets with myself
on when it was going to fall off.
And I always lost.
I never saw it fall off.
I'd just look around and it'd be gone
and then the new one would be there.
And then we had a beautiful...
My mother...
My mother taught me to love nature.
And...I guess that was the most she could do.
And... we had...
In front of our house
we had this big field... meadow.
It was a mustard field in the summer
and we had a big black dog
named Dutchy.
She used to hunt for rabbits in that field
but she couldn't see them.
So she'd have to leap up in this mustard
field and look around very quickly
to see where the rabbits were.
And it was...
very beautiful.
And she never caught the rabbits.
You have been had!
Oh, really?
I don't wanna know anything
about your past, baby!
You think I was telling you the truth?
Maybe.Maybe."

3. kupidon ili eros je bog koji ne pita, nego pravi zrtve i zatvorenike. kupidon je mlad, provokativan, zao, neodgovoran, ponekad ga pokrece inat i osveta. nemocni da se suprotstavimo necemu sto nas gura u bezrazloznu nadu ili bezrazlozno unistava utemeljenu nadu.


Jaril Jaril 14:17 06.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Nikad nije kasno da se dobre stvari - obelodane.
Хтедо' ја, ал' је мало гадна ствар што на блогу могу да обелоданим само она своја дела која нећу у real-life-у да потписујем својим именом и презименом.
Unfuckable Unfuckable 14:23 06.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

a ovo sada će biti za crveni :


....dela ?
recimo nešto u stilu......
"Kako instalirati Linux u trista dvadeset sedam kratkih koraka ?"

(od grupe autora )

vladimir petrovic vladimir petrovic 16:16 06.01.2009

Re: odmah faul u 1. minutu za žuti

Jaril
...нећу у real-life-у да потписујем својим именом и презименом.


Dvostruki život?
margos margos 16:15 05.01.2009

Raspisao si se baš...

Ja poeziju doživljavam kao šifru, formulu - ukratko rečeno što neko kaže na stotinu strana. A mislim da nam je potrebno i ukratko i naširoko - kako kad i kako uz koje raspoloženje.

Nekada neka pesma pomogne da se razumemo bolje u uzajamnoj komunikaciji, a nekad odvede na kriv trag - jer se ispostavi da smo različito doživeli određene stihove - što je sa knjigom ređi slučaj.

Iako, imam prijatelja - pročitamo istu knjigu, i kad o njoj pričamo, oboje sa oduševljenjem, on izvlači potpuno drugačije poente od mojih. Kad spojim njegov imoj doživljaj - bude još bolje.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:21 05.01.2009

Re: Raspisao si se baš...

Margos
...Nekada neka pesma pomogne da se razumemo bolje u uzajamnoj komunikaciji,


Pesnici mogu biti zamlate, pogotovu za inteligentne i pragmatične žene.

Samo, postoje trenuci kada i jaka žena zažali što njen voljeni ne ume (bar ponekad) da joj prozbori neki lep stih na uvce (a ima predivnih koji mogu da omekšaju i tvrda srca)... nego samo priča o računima za struju, gas i slično, te kako su školarine poskupele, a MMF ne dozvoljava povećanje plata u javnom sektoru i drugde...
Milan Novković Milan Novković 17:29 05.01.2009

Re: Raspisao si se baš...

Samo, postoje trenuci kada i jaka zena zazali sto njen voljeni ne ume (bar ponekad) da joj prozbori neki lep stih (a ima predivnih koji mogu da omeksaju i tvrda srca)...

I jaka i slabašnija, ja bih rekao, ako uopšte i ima tih slabašnijih.

I to je strašno za nas sa slabijim pamćenjem (ako na trenutak zaboravimo na Unfuckov inženjering :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:29 06.01.2009

Re: Raspisao si se baš...

Margos
Raspisao si se baš...


Hm. Baš vala... kad nešto hoću da kažem (obično) ne umem da to učinim kratko.

Postidela me je dr Ana, koja u svom sadašnjem postu (s pravom) apeluje da - skratimo.

A ja sam po vokaciji ekonomista, ali šta vredi - obično ne umem da budem ekonomičan u pisanju; ali to mi se dogadja samo kada pišem. Kada treba da pričam, onda me mrzi, ali kada treba da pišem... onda mi svašta pada na pamet, pa upadam u grešku da dajem mnogo citata i tako to... Uostalom, da bi čovek bio kratak treba da ima dobro kefalo i vremena (jer se kaže: nemam vremena da pišem kratko, pa ispada da više vremena treba za kratko pisanje nego za dugačko).
maksa83 maksa83 16:24 05.01.2009

rusi

(Ovo navodim zato sto Rusi vaze za najvece ljubitelje poezije na svetu;

Za najveće ljubitelje poezije, i autore najlepše poezije važe Arapi. To je jako bitan deo njihove istorije i kulture, verovatno bitniji nego kod ostalih naroda.

Edit, tj. dodatak.

Vladimire, majkamustara (ili guvernantamustara), tako ti literarnih pretenzija - koristi bar ti dijakritike. Mislim, pišeš, i još pišeš o pisanju, a ni sva slova ne koristiš. Verujem da će biti teško, ali shvati ovo kao dobronamernu kritiku. Zvučaće bolje!

Edit na edit: - u mom kosmosu, VIP autor ne bi mogao da bude VIP autor ako ne koristi dijakritike.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:59 05.01.2009

Re: rusi

Maksa
...koristi bar ti dijakritike.


Mnogo si dosadan sa tim dijakritikama/dijakriticima.

Ti koji si veoma computer minded možeš na tome da insistiraš. A ja izbegavam dijakritike zato što mi je jedan prijatelj iz Zagreba javio da kada stavljam dijakritike on u elektronskom pismu dobija posebna slova i simbole - tako to njegov kompjuter prima, kao kada mi neku japansku reč ubacimo u originalu a ono ispadnu samo - pravougaonici. You know what I mean.

Zato ja izbegavam dijakritike, mada ih, naravno, za svoju dušu, uvek koristim u "My Documents".
maksa83 maksa83 17:03 05.01.2009

Re: rusi

Mnogo si dosadan sa tim dijakritikama/dijakriticima.

Ovo je severe understatement. :)

Ti koji si veoma computer minded mozes na tome da insistiras.

To veze nema sa computer mindedness, najozbiljnije.

Pusti ti prijatelja iz Zagreba, ako kod tebe u tekstu koji pišeš ovde kucaš dijakrtitike, videće se ovde kako treba. Nema razloga da ih ne koristiš. Tebe i toga što pišeš zarad!
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:49 05.01.2009

Re: rusi

Maksa
Za najveće ljubitelje poezije, i autore najlepše poezije važe Arapi. To je jako bitan deo njihove istorije i kulture, verovatno bitniji nego kod ostalih naroda.


Slažem se. Ja bih još dodao i iranske (persijske) pesnike.
(Zna se, Iranci nisu Arapi, ali imaju dosta zajedničkog; kažu da i famozna "Hiljadu i jedna noć", koji slovi za arapsku, vuče poreklo iz Irana).

Hvala za link Al-Mutanabbi.

Ja lično sam sada u fazi japanštine, tako da se bavim Dalekim istokom, uključujući i njegovu poeziju (već sam pisao o haiku pesmama).
Jaril Jaril 16:38 05.01.2009

Скрјабин...

Читајући твој текст о Јесењину стално ми је падао на памет Скрјабин (чудим се откуд Шостакович). Он је исто тако био сладак у почетку, а онда све морбиднији и морбиднији.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:10 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Jaril
...чудим се откуд Шостакович


Ne čudi se. Ništa slučajno ne biva.

Prvo, ja volim Šostakoviča.

Drugo, baš sinoć, u Agapama - kada se generalno govorilo o genijalnosti - navedeno je da su tri najgenijalnija muzičara: Wagner, Mozart i - Šostakovič!

Jesi li slušao tu emisiju? Pored Vladete Jerotića, gost je bio Svetislav Jarić, doktor filozofije, matematike i prava (sic). Naravno, ne mora se čovek složiti sa svim onim što čuje, ali je to bila zanimljiva emisija. A, priznajem, i ja sam se pitao: zašto Šostakovič, makoliko ga volim.

Ne budi razočaran, pomenuli su i Čajkovskog, ali usputno i samo kao "talentovanog"... (ovo kažem jer mi se čini da je on tebi posebno drag, ako se ne varam).
Jaril Jaril 17:23 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Wagner, Mozart i - Sostakovic!
Ево мало да тролујем. 'Ајд да будем професионално суров па да кажем да Шостакович уопште није неки комозитор. Од његових 15 симфонија само прва вреди, а она је настала као дипломски рад, односно под менторством. Још једино нешто вреди пета, и то је то. Фама око њега је настала јер су западни историчари истицали Шостаковича пошто је он уносио новине у тада врло рестриктивно друштво (и све време живео са ножем на врату), а руски - зато што је Рус. Па се створио утисак да је он нешто много вредан композитор. А у ствари га поштују не због квалитета који је постигао, него због квалитета у датим социјалним околностима. То, нажалост, није довољно. 'Ал добро. Ложе се људи на свакаве ствари. Па и на Шостаковича. )))) Елем, да те је чуо неки вагнеријанац сад... пази кад од тебе ништа не би остало. ))))
ivana23 ivana23 17:24 05.01.2009

Дмитрий Дмитриевич Шостакович.

vladimir petrovic vladimir petrovic 18:00 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Jaril
Ложе се људи на свакаве ствари. Па и на Шостаковича.


Hm. Ako ti tako kažeš...
Šalim se, ali znam da se mnogi ne bi složili da je Šostakovič u samom vrhu.

Premda, ja i dalje ostajem, u neukosti svojoj, da je njegova Peta simfonija - slušljiva!

P. S. Ako nema spora oko gorostasnog Vagnera, nekima je, na odredjeni način, sporan i sam - Mocart. Naime, pitanje je da li se on može bespogovorno rangirati kao No. 2.

(Čudim se sebi da sam se upustio u ovakvu diskusiju; književnost mi je daleko jača strana. Samo čekam da mi neko prebaci: NE SUTOR SUPRA CREPIDAM - Obućar neka ne sudi iznad cipela).
niccolo niccolo 19:25 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:50 05.01.2009

Re: Скрјабин...

vladimir petrovic
Drugo, bas sinoc, u Agapama
Jaril
'Ајд да будем професионално суров па да кажем...


'Ајд' (Јариле, овако се правилно пише 'ајд', са два апострофа за изостављена слова;-) – дакле, 'ајд' да ја да будем непрофесионално неуздржан, па да кажем да Агапе сматрам неком врстом мармеладног духовног кича, за свако парче хлеба. Мене та емисија некако вређа, и потцењује, дајући непрестано коначна инстант духовна решења, и то је својеврсна ружичасто уљуђена српска верзија америчких ТВ проповедаоница. (Не сумњам у добронамерност обојице аутора, али кич је кич, па макар и добронамеран.) И ко год да се тамо појави, поједе га та мазна и свепраштајућа духовност коју та емисија са собом носи.

Иначе, у мом дворишту, Скрјабин-Шостакович 1:0
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:59 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Jaril
Фама око њега је настала јер су западни историчари истицали Шостаковича пошто је он уносио новине у тада врло рестриктивно друштво (и све време живео са ножем на врату), а руски - зато што је Рус. Па се створио утисак да је он нешто много вредан композитор.

Занимљиво је да је по Стаљиновој смрти међу његовим папирима нађен списак насловљен НЕ ДИРАТИ, а први на њему био је Шостакович. Још једна Стаљинова с ума сишавша играрија?
margos margos 22:29 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Мене та емисија некако вређа, и потцењује,

Hvala ti, baš si precizno rekao ono što i ja osećam a nikako da verbalizujem.
darkonduty darkonduty 22:43 05.01.2009

Re: Скрјабин...

vladimir petrovic
Jaril
...чудим се откуд Шостакович


Ne cudi se. Nista slucajno ne biva.

Prvo, ja volim Sostakovica.

Drugo, bas sinoc, u Agapama - kada se generalno govorilo o genijalnosti - navedeno je da su tri najgenijalnija muzicara: Wagner, Mozart i - Sostakovic!


Nisam slušala emisiju, a i bolje, digla bi mi se kosa na glavi!
Ne znam tko ima pravo na tu svetu dužnost izdvajanja jednakijih među jednakima.
Beethoven, Mahler, Bach, Schubert......okreću se u grobu!!!!
Milan Novković Milan Novković 22:54 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Ne znam tko ima pravo na tu svetu dužnost izdvajanja jednakijih među jednakima.
Beethoven, Mahler, Bach, Schubert......okreću se u grobu!!!!

Baš.

Iako, dok, mrdamo, u jednom trenutku moramo negde da postavimo i znak nejednakosti, da nam ga ne bi drugi postavljali. Ali se slažem sa vama - treba nemati kose pa postaviti ovu četvoricu, sve sa vaših šest tačkica, sa pogrešne strane nejednakosti :)
crossover crossover 23:07 05.01.2009

Re: Скрјабин...

Predrag Brajovic
Занимљиво је да је по Стаљиновој смрти међу његовим папирима нађен списак насловљен НЕ ДИРАТИ, а први на њему био је Шостакович. Још једна Стаљинова с ума сишавша играрија?

Није. Морао би онда да га елиминише из историје па би остао без музичке подлоге за партијске конгресе.

Ко жели да изврши самоубиство музиком обавезно нека проба са (психо) кантатом "Над Родиной нашей солнце сияет". Чак сам спреман да се кладим да дуготрајно излагање овом неделу може да изазове епилептични напад. Einstürzende Neubauten су мала беба за Шостаковича.
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:03 06.01.2009

Re: Скрјабин...

Niccolo, hvala.
I pored gundjanja protiv Šostakoviča, ja volim Petu simfoniju...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:18 06.01.2009

Re: Скрјабин...

crossover
Einstürzende Neubauten су мала беба за Шостаковича.

Шта је ово, јадна нам мајка? К'о Црногорци кад запевају.

Узгред, идем од лакшег ка тежем. Сад ћу да нађем "Над Родиной нашей солнце сияет". Ако се не огласим у наредна 24 часа, памтите ме по на свом месту постављеним запетама ;-)))
crossover crossover 01:56 06.01.2009

Re: Скрјабин...

Predrag Brajovic
crossover
Einstürzende Neubauten су мала беба за Шостаковича.

Шта је ово, јадна нам мајка? К'о Црногорци кад запевају.

Ово је још горе. Немачки индустро-панк.
Од ове музике жене остају нероткиње.

Опрезно са Шостаковичем!
(Антидот: "Псеће срце" - Михаил Афанасијевич Булгаков)
niccolo niccolo 09:20 06.01.2009

Re: Скрјабин...

vladimir petrovic
Niccolo, hvala.
I pored gundjanja protiv Šostakoviča, ja volim Petu simfoniju...


Nema na čemu. Što se tiče gunđanja, meni to deluje kao ona naša priča o ocu i sinu koji vode magarca, različiti ljudi vole, odnosno ne vole, različite stvari...
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:32 06.01.2009

Re: Скрјабин...

Predrag B.
...Агапе сматрам неком врстом мармеладног духовног кича, за свако парче хлеба. Мене та емисија некако вређа, и потцењује, дајући непрестано коначна инстант духовна решења, и то је својеврсна ружичасто уљуђена српска верзија америчких ТВ проповедаоница. (Не сумњам у добронамерност обојице аутора, али кич је кич, па макар и добронамеран.) И ко год да се тамо појави, поједе га та мазна и свепраштајућа духовност коју та емисија са собом носи.


Hm.

Voleti ili ne voleti Agape znači, kako ja vidim stvar, voleti ili ne voleti g. Vladetu Jerotića.

Znam da mnogima Jerotić nije po volji. Meni uglavnom - jeste, mada sebe ne smatram tipom koji se lako oduševljava. Ja se divim tom osamdesetpetogodišnjaku, njegovoj inteligenciji i širokoj obrazovanosti, te brzini reagovanja (mislim: brzomisleći čovek). To treba ceniti kod nekoga ko prešao 85-tu. Tolerantan je, nije isključiv.

Sama emisija (ja retko gledam TV) je gledljiva, osim onima koji su zadrti ateisti tipa AlexLambrosa, Alpeota, Dolybell i inih sa ovoga bloga, he, he, he.

Naravno, bilo bi neumesno da me neko pita da li se slažem sa svim onim sto Jerotić govori. Ja se, kao i mnogi drugi, ne slažem ni sa svim onim što moj otac govori, moj profesor na fakultetu, moj šef na poslu, moj predsednik vlade/predsednik Republike. A po prirodi nisam nekakav buntovnik.
Agape su, čini mi se, dosta popularna emisija, za narod, dakle. Dobro je da postoji, pa ko voli neka izvoli.

Znam da ovakvim pisanjem reskiram da budem shvaćen kao "Simple minded guy", što možda i jesam, a možda se foliram nastojeći da budem, ne znam...
Jaril Jaril 14:39 06.01.2009

Re: Скрјабин...

Nema na čemu. Što se tiče gunđanja, meni to deluje kao ona naša priča o ocu i sinu koji vode magarca, različiti ljudi vole, odnosno ne vole, različite stvari...
Зато је и без везе уметнике стављати у контекст (не)генијалних. Уосталом, много је практичније, и чини ми се исправније, говорити о делима, а не о ствараоцима. Нису све песме неког песника одреда врхунске. Нису ни све композиције Моцарта одреда врхунске. Шта више, од његових преко 600 дела, данас се изводе - колико? - око 150? Станојло Рајичић је говорио да човек треба да има (бар) 3 дела која ће га надживети. Историје различитих уметности имају тај манир да оцењују целокупно стваралаштво и рад неког уметника, што нема баш много оправдања.

А што се Агапа тиче, јесте то инстант-духовност, али има ту шта да се пробере. Ја сам нпр. запамтио Јеротићеве речи да је пагански човек, човек природе, а хришћански човек, човек анти-природе. За паганског човека је живот у складу са природом врхунски идеал, док је за хришћанског човека природа - пала. И оно што ми се доста свиђа, а то је што раксринкава верски фундаментализам. Нпр. једном је био гост неки глумац који је лепо објасно зашто један свети отац греши када каже да је позориште ђавоља работа. (Паз'те, свети отац, па греши.) А онда је један свештеник, одговарајући на питање зашто апостол Павле забрањује жени да учи, објашњавао да се посланице апостола Павла морају тумачити са становишта тог времена и са становишта ЦЕЛИНЕ, односно целокупног система идеја које апостол Павле износи као своју визију идеалног живота. Што значи, да се ништа у Хришћанству не може узимати за буквално, што искључиво чине верски фундаменталисти (били атеисти, били припадници било које религије).

Као и у свим осталим случајевима, ништа није овако или онако, све зависи како га користимо.
niccolo niccolo 14:44 06.01.2009

Re: Скрјабин...

Нису све песме неког песника одреда врхунске.


I could not agree more.
Unfuckable Unfuckable 14:55 06.01.2009

Re: Скрјабин...

pazi kad se to čak i na Štulića može primeniti

(100 ! ! ! )
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 17:05 05.01.2009

eh jesenjin

vladimire prvo da ti kazhem da je ovaj tvoj tekst jako lep. za mene je postojao samo jesenjin u jedno davno vreme. ja sam bila toliko zaludjena njime da sam ishla u hotelskoj sobi gde je on sebi oduzeo zhivot. skoro da je to sve shto pamtim od moje posete rusiji.
ja onu pesmu vishe volim u ovom prevodu:

dovidjenja prijatelju dovidjenja
dragi moj u mojim si grudima
urecheni rastanak obecava vidjenja
obecava novi sustret ljudima.

do vidjenja, prijatelju bez stiska bez reči...
chemu bol i vrelih suza zhar?
u ovom zhivotu nije novo mreti,
al ni zhivet, bogme, nije najnovije.
ivana23 ivana23 17:22 05.01.2009

Re: eh jesenjin

vladimir petrovic vladimir petrovic 18:09 05.01.2009

Re: eh jesenjin

Njanja de.manccini

...za mene je postojao samo jesenjin

ja sam bila toliko zaludjena njime da sam ishla u hotelskoj sobi gde je on sebi oduzeo zhivot. skoro da je to sve shto pamtim od moje posete rusiji.


Lepo.

A Lorka? Zar ne bi bilo lepo posetiti i Španiju, pa otiću u Granadu i posetiti Lorkino rodno mesto?
Kažu da je zanosno lepa ta njegova Andaluzija.
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 18:35 05.01.2009

Re: eh jesenjin

nisam bila u andaluziji ali mozhe da se desi da to uradim letos, ako sve ide po planu. ovo je jedna od mojih omiljenih na engleskom:

THE SHADOW OF MY SOUL

The shadow of my soul
flees to a decline of alphabets,
Cloud Book
and words.

The shadow of my soul!

I have come to the line where you stop
nostalgia
Crying and drop becomes
alabaster spirit.

(The shadow of my soul!)

The codend pain
just,
but there is reason and substance
My old noon lips,
My old noon
of looks.

A maze turbid
star smoked
Tangles my illusion
almost withers.

The shadow of my soul!

And a hallucination
I milked eyes.
I love the word
collapsed.

Ruiseñor mine!
Ruiseñor!
Do you still sing?

myredneckself myredneckself 00:11 06.01.2009

Re: eh jesenjin

eh jesenjin


Владимир Мајаковски - Сергеју Јесењину

Наш је планет
радостима
убог нешто

Треба отимати
радост
данима што бјеже

На свијету
умирати
није тешко

Створити живот
далеко је теже
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 00:23 06.01.2009

Re: eh jesenjin

jao jeste, ovo je divno. hvala ti shto si se setila. da znash da ceo dan chitam jednu knjigu o jesenjinu. nashla je na google books project a posle u biblioteci celu (josh je pod copyright shit-om, pa je nema komplet na google b.p.)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:20 05.01.2009

Записи из Котларнице

Ни ја не волим нешто Јесењина, али, свеједно, ти си ипак лепо о њему писао. А поезију волим. Рецимо, ону Стевана Раичковића, на коју си ми те подсетио пишући из Котларнице. Наиме, у Котларници су сви гарави, па тако и ми, који смо свратили да те обиђемо. А најгаравији си, свакако, ти... И тако гаравог те гледајући сетих се Записа о црном Владимиру Стеве Раичковића, његових набољих стихова. Они, додуше, више личе на Лоркине, јер такође певају о смрти а и тон им је сличан. Нарочито волим следећих неколико редова, због којих се сваке Месецом обасјане ноћи сетим и оне просте игре домина:

Огрнут белом тежином
С косиром преко рамена
Краде се косац брежином
Побего испод камена.

Мирише тешка комина
Над селом и над ледином.
Ноћ је ко црна домина
Са белом тачком једином...

Сасвим је могућно да је неким овдашњим прозаичним друговима прва ствар које се сете при помену ове игре они пензионерски клубови при месним заједницама, где се располежене старине страсно баве том дечачки једноставном математиком домина. Шта ћеш, свако има свој Fehler: мој је да кад ноћу видим усамљен на небу Месец, сетим се –




Записе о Црном Владимиру остављам ти на поклон. Пошто ти ионако ниси Владимир а ни Петровић, и поклон је симболичан, као и твоје име.

Ето, видиш, сви смо сишли у Котларницу да будемо гарави, али ту је, ипак, топло.

Поздрав.
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:52 05.01.2009

Re: Записи из Котларнице

Priznajem, nisam znao za Raičkovićevog CRNOG VLADIMIRA. Aun aprendo.
Hvala, Predraže.


Pošto sam i Jesenjina i Lorku pomenuo u u atmosferi njihovih susreta sa Tanatosom, sa rizikom da delujem patetično, dva puta sam pročitao baš ove stihove:

Већ сам га видео како мртав бежи
Преко поља, мада ту крај мене лежи.
Ето мога лека: још је жив, а ја му
Копам овим пером пре времена јаму.

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:13 05.01.2009

Re: Записи из Котларнице

Мени су најлепши ови, за које не морам да вирим на Интернет:

Долазим из туђе смрти као своје
У све наше бриге које не постоје...

Размишљао сам да ли да ти их оставим, ипак певају о смрти Црног Владимира, али тек кад сам се сетио да ти ниси Владимир Петровић – ја заиста познајем Владимира Петровића, и једном сам га приликом питао: "Да ли си ти Владимир Петровић?", а он је био одговорио: "Не, нисам ја Владимир Петровић, ја бих знао да сам ја Владимир Петровић!" – дакле, када сам се тога сетио, одважио сам се да ти их понудим, и сада ми је драго кад видим да су ти се допали а пре за њих ниси знао, додуше, ипак певају о смрти, али шта ћеш, и лепота каткад носи црну врпцу...
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:33 05.01.2009

Re: Записи из Котларнице

Predrag:
...једном сам га приликом питао: "Да ли си ти Владимир Петровић?", а он је био одговорио: "Не, нисам ја Владимир Петровић, ја бих знао да сам ја Владимир Петровић!"


Ja bih mogao da odgovorim obrnuto: "Da, ja jesam Vladimir Petrović, ja bih znao da ja nisam Vladimir Petrović".

By the way, ima mnogo sličnih magaraca.
myredneckself myredneckself 22:36 05.01.2009

Re: Записи из Котларнице

Наиме, у Котларници су сви гарави, па тако и ми, који смо свратили да те обиђемо. А најгаравији си, свакако, ти... И тако гаравог

Mi smo anđeli garavog lica
NNN NNN 19:23 05.01.2009

O indiferentnosti i drugim demonima

A siguran sam da poznajete osobe koje su indiferentne prema poeziji. Ali te osobe, makoliko cine mnostvo, indiferentne su i prema drugim lepim umetnostima, buduci pritom suvise preokupirane problemima svakidnevice, na sta ih tera njihov (urodjeni) nagon za prezivljavanje.

Ne bih se složila.. Za početak poznajem sebe. Diplomirala sam na opštoj književnosti i teoriji iste (iliti naroCki sveCka)... Skoro sam potpuno indiferentna prema gotovo svakoj vrsti poezije, sa kojom sam se srela (a shodno školici to je puno vrsta..), a ni najmanje nisam indiferentna prema drugim lepim umetnostima.. prozi, drami (pa i onoj stihovanoj), arihtekturi, muzici... Poezija me ne dotiče, osim kao zvuk, a gotovo nikad kao značenje. Eto.. ima nas i takvih.

Ni jednu ribu nisam smuvao na stihove

I moram da dodam.. oduvek su me beskrajno zabavljale cice, koje su se primale na tipove koji recituju tuđe stihove.. sopstvene i nekako.

S druge strane, polome te po školama sa raznim "analizama pesama" gde sam se često osećao kao goli neprilagođeni debil - svi vide kao nešto u tim pesmama a ja ništa, katastrofa.....

U tome i jeste stvar.. svi vide nešto, i svako vidi nešto drugo... a: Šta je pesnik hteo da kaže?..Bože, koliko je to glupo pitanje... Na ispitima sam o poeziji govorila uglavnom u tehničkom smislu. A tehnika može biti jako dobra.. i lepa.. ali tehnika.

Nekada neka pesma pomogne da se razumemo bolje u uzajamnoj komunikaciji, a nekad odvede na kriv trag - jer se ispostavi da smo različito doživeli određene stihove - što je sa knjigom ređi slučaj.

Upravo!

Biljana FN
niccolo niccolo 19:33 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

NNN
Šta je pesnik hteo da kaže?..Bože, koliko je to glupo pitanje...



A još je gluplje kad se profesor/profesorka ladno ne složi sa tvojim doživljajem pesme/priče/pojedinog lika.

Jesenjinovo «Pismo majci»


mi morali da učimo napamet iz ruskog za ocenu. Naravno, zaboravio sam pola sata posle završetka časa na kome smo odgovarali...(doduše, možda bi bilo bolje da smo zaista znali ruski jezik, pa da smo imali pojma šta piše u pesmi...).



reanimator reanimator 19:54 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

NNN

Ne bih se složila..
Biljana FN

Situacija je sledeća : zaustave me teroristi..i kao..pitanje za preživljavanje...NNN je muško ili žensko...ne da bih izginuo, nego ko iz topa, u skladu sa odgovorom koj bih dao
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 19:56 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

reanimator
NNN

Ne bih se složila..
Biljana FN

Situacija je sledeća : zaustave me teroristi..i kao..pitanje za preživljavanje...NNN je muško ili žensko...ne da bih izginuo, nego ko iz topa, u skladu sa odgovorom koj bih dao

aj'd to nego ja mislila biljana je doktorka
NNN NNN 20:02 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

NNN je muško ili žensko...

Da je NNN ovde, ostavio bi te da lupaš glavu ... ali ja sam dobra , pa ću ti pojasniti: Idi na profil, pa vidi! Zašta smo ga pravili i takoto... Ili da te rešim muka (ako naiđu ovi teroristi.): NNN je muško... veruj mi na reč, a ja se samo švercujem na njegov nick i uvek se potpišem.
S poštovanjem,
Biljana FN
NNN NNN 20:04 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

ja mislila biljana je doktorka

Da ne trolujemo čoveku blog, svrati do nas, pa mi kaži: Što?

Biljana FN
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:23 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

Biljana FN
Ne bih se složila.. Za početak poznajem sebe. Diplomirala sam na opštoj književnosti i teoriji iste (iliti naroCki sveCka)... Skoro sam potpuno indiferentna prema gotovo svakoj vrsti poezije, sa kojom sam se srela (a shodno školici to je puno vrsta..), a ni najmanje nisam indiferentna prema drugim lepim umetnostima.. prozi, drami (pa i onoj stihovanoj), arihtekturi, muzici... Poezija me ne dotiče, osim kao zvuk, a gotovo nikad kao značenje. Eto.. ima nas i takvih.


Hm. Volim kad se neko ne slaže sa mnom. Uostalom, naslov ovog posta nije baš slučajan: Poezija, čemu? Prema tome, dobrodošli su i oni koji su indiferentni prema njoj, kao i oni koji je ne vole, kao naš Unf.

Uvažavam vaše mišljenje, makoliko se meni čini da je teško ne voleti jednu književnu oblast koja je veoma značajna i ne može se lako ignorisati, pogotovu to nije baš uobičajeno (ali ne i nemoguće) za nekoga ko dobro poznaje književnost. Jer, mora se priznati da ima izvanrednih stihova,na svim jezicima sveta, koji su ne samo čista umetnost, već i sublimnost per se....

Medjutim, ima ljudi koji nesto ne vole a da ne mogu da objasne (pa ni da shvate) zašto. Jedan čovek je išao da vidi Taj Mahal, i vratio se razočaran. Mnogima je Ajfelova kula ružna. Nekima je Njujork dosadan. Jedan Francuz je, po povratku iz Japana, napisao knjigu sa naslovom: Ništa nisam video u Kjotou. Neki ne mogu da smisle Pikasa, itd.

Sve je u čoveku i u njegovom poimanju lepote. A svako ima pravo da lepotu traži (i nalazi) tamo gde mu to odgovara.

Lepota je strašna, jeziva stvar! Strašna je jer je niko još nije dokučio niti će to ikada moći, zato što Bog stalno stavlja pred nas nove zagonetke. U lepoti se susreću dve obale i sve suprotnosti postoje naporedo. Ja nisam učen čovek, brate, ali sam mnogo o ovome razmišljao.... Ono što je razumu mrsko i sramotno, često je srcu milo i drago. Ima li lepote u Sodomi? Veruj mi, mnogim ljudima je Sodoma lepa.... (F.M. Dostojevski: Braća Karamazovi)
NNN NNN 22:48 05.01.2009

Re: O indiferentnosti i drugim demonima

Jer, mora se priznati da ima izvanrednih stihova,na svim jezicima sveta, koji su ne samo čista umetnost, već i sublimnost per se....

Naravno... Poov Gavran, za kojeg svi znaju (čak ga i u Simpsonovima Bart čita za Helloween) beskrajno lepa pesma (čak i u prevodu), Momčilo Nastasijević, slažem se Lorka, i dosta drugih imena... .. Ali opet, privlače me samo zvučanjem, ne i značenjem...tako da bih mogla da preformulišem: nisam indiferentna prema poeziji kao nosiocu kvaliteta lepog, ali lepota pesme za mene je mnogo bilža lepoti neke građevine, nego lepoti nekog romana ili neke kompozicije. ..nedostaju joj značenje i/ili emocija.
Biljana FN
vishnja92 vishnja92 19:58 05.01.2009

hej VP

divan tekst :)

edit: i, da - mislim da zasluzujes naslovnu. itekako.
Supermode? neko?
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:22 05.01.2009

Re: hej VP

Višnja, hvala. Ne teraj me da iz lažne skromnosti kažem: You shouldn't have said that...
ivana23 ivana23 20:21 05.01.2009

Miroslav-Mika Antic

vladimir petrovic vladimir petrovic 22:38 05.01.2009

Re: Miroslav-Mika Antic

Hvala, Ivana.
...I ne mogu da zurim / da se grcim i kidam/ da budem privremen!


Moramo se svi boriti da ne budemo privremeni!
darkonduty darkonduty 22:33 05.01.2009

O stvaranju

Pročitala strpljivo od početka do kraja, pa da najprije krenem sa kritikama:

Prvo i osnovno, ne slažem se da je za pjesničko izražavanje potrebna najviša dotjeranost jezika.
Stilova ima bezbroj, a svaki autor izabire onaj koji mu najviše odgovara. Možda su prije 200 godina kićeni stihovi, očigledne rime i savršeno usklađene stope bile na cijeni, ali ne i u postmodernoj literaturi.
Dobar primjer je Raymond Carver. Njegov stil je posve jednostavan, lišen suvišnih ornamenata, jezik svakodnevan i pojednostavljen, a opet je upečatljiv i kao pjesnik ( a ne samo vrstan pripovjedač).

Isto tako ne smatram da su pjesnici posebna sorta ljudi , a još manje da je preduvjet za stvaranje vrhunske umjetnosti nekakva duboka bol, patnja i nesređen život. Nikako ne mogu prihvatiti niti podnijeti činjenicu da samo nesretni ljudi imaju privilegiju uvida u 'nešto uzvišenje'.
To su isprazne tlapnje kojima nas truju zanesenjaci ( često pučkoškolski učitelji) i patetični romantičari.
Poznajem nekoliko izuzetno dobrih pjesnika ( renomiranih) i svi su poprilično sretni u životu i ljubavi, što ih ne sprečava da pišu izvrsne stihove.

Vjerujem da ključ uspjeha leži najprije u talentu, zatim opažaju i percepciji određenog fenomena, osjećaja, misli ili atmosfere koja se obrađuje. I naravno pristupu obradi istog ( mislim da sam to već jednom napisala kod jeremije).
Sad je li nečiji prstup emotivno dublji ili ne ne mora nužno biti presudno....
Bitna je impresija.

Osobno preferiram autore izraženih analitičkih sposobnosti, ali to ne znači da tvrdim da su oni nužno bolji od druge kategorije.

A sad čista pozitiva: tekst je zanimljiv, nije da nisam uživala čitajući, od sad pa na dalje te budno motrim!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:57 05.01.2009

Re: O stvaranju

Hvala.
Naravno, pomenuo sam dosta stereotipa, koji danas mogu biti diskutabilni, ali to ne umanjuje potrebu njihovog pominjanja. Uostalom, vrlo često sam se ogradjivao sa "Kažu", ili "Veruje se"....

Darkonduty
ne slažem se da je za pjesničko izražavanje potrebna najviša dotjeranost jezika.


Ne shvatajmo stvari bukvalno. Za svako pisanje je poželjno da bude što viša doteranost jezika. Naravno, ima dobrih pesnika (i pisaca uopšte) i sa nedoteranim jezikom.

Postoji čvrsto uverenje da u poeziji ima boljih stihova kod onih koji doživljavaju nesrećnu ljubav, nego koji su u sreći i izobilju, to svi manje-više znamo.

Opet, ne mora da bude tako. Svi znamo da je zdravlje veoma važno, neki kažu najvažnije na svetu, a ima slučajeva da je čovek bolestan od raka i da umire - srećan. Dakle, ne umire nesrećan i ne pati zbog napuštenog zdravlja...

Bitna je impresija.

Sa ovim se slažem. Čini mi se da je to i - najvažnije.
Ponekad je važnija interpretacija nego sama - istina.
myredneckself myredneckself 23:32 05.01.2009

Re: O stvaranju

Dobar primjer je Raymond Carver. Njegov stil je posve jednostavan, lišen suvišnih ornamenata, jezik svakodnevan i pojednostavljen, a opet je upečatljiv i kao pjesnik ( a ne samo vrstan pripovjedač).



OGREBOTINA-Rejmond Karver

Probudio sam se sa mrljom krvi

preko očiju. Ogrebotina

posred čela.

Ali, spavah sam ovih dana.

Radi čega bi čovek podigao ruku

na sebe, dok spava?

Na ovo i slična pitanja

pokušavam odgovoriti ovog jutra

dok proučavam svoje lice u prozoru.

gordanac gordanac 22:59 05.01.2009

netražena sugestija...

...umesto komentara:
Teško je izbeći "unutrašnje nesaglasje" teksta koji istovremeno hoće da "harmonično u sebi skupi" kratke teze o smislu poezije, Jesenjina "očima jednog od njegovih čitaoca", Lorku zbog odblesaka Jesnjina, Bajrona, citate i Šostakoviča...to nisu stvari koje se (bez velikih teškoća) mogu složiti. A što je još važnije - mislim da nema nikakve potrebe.

Pogotovo što je Oktavio Paz o svemu tome već rekao (mislim najkraće i najbolje) :
"poezija je slika pretvorena u zvuk"

U čemu se sastoji moja "netražena sugestija"?
Čitaju su, čini mi se, svojevrsne predrasude "o poeziji" i napisanim rečima i onim između reči. Evo primera, da ne bude nesporazuma :
Da li poznajete nekoga ko NE VOLI poeziju?

Ne verujem. A siguran sam da poznajete osobe koje su indiferentne prema poeziji. Ali te osobe, makoliko cine mnostvo, indiferentne su i prema drugim lepim umetnostima, buduci pritom suvise preokupirane problemima svakidnevice, na sta ih tera njihov (urodjeni) nagon za prezivljavanje. Ne krivim ih, naravno. Ali kazu da, kao sto se povremeno na djubristu pojavi poneki prelepi cvet, tako se i iz naroda, koji nije zanet poezijom, povremeno pojavi neko ko stvara bozanstvenu poeziju.

Osim što mislim da su "čđćšž" neophodni :)))), ovaj deo teksta ustvari meni kaže "mi koji volimo i razumemo poeziju smo bolji od drugih", što je - netačno, u svakom smislu. "Narod koji NIJE zanet poezijom" (?!) , "te su osobe indiferentne i prema drugim lepim umetnostima..." (?!) "Ne krivim ih" (?!)
Skoro da nema pesnika koji je ispevao predivne stihove u stanju srece i sublimne zaljubljenosti.

Ovo je netačno.
I pretpostavlja da jej misaonost poezije uvek i - čulnost (čežnja, žudnja...) što je, mislim, isto - netačno.
Ima i onih koji prestanu da misle na poeziju kada ih mine rana mladost. Jedna izraelska knjizevnica je rekla: "Pesme se pisu dok se deca ne rode; price dok deca rastu; romani se pisu kada deca odrastu i napuste kucu». S tim u vezi, neretko se cuje misljenje da su bunt i pisanje pesama karaktristicni za mlade, ali da se vremenom gube... Prozaicnost prevagne.
Naravno, stvar ne treba shvatiti bukvalno; i kod starih ljudi sporadicno naidje, dok senilnost miruje, poneki pesnicki blesak...

Šekspir je najbolje sonete pisao u dobu koje mu ovaj citat - zabranjuje.
Laza Kostić je ispevao najbolju pesmu, takođe....
I iz rečenice "prozaičnost prevagne" čita se mišljenje da poezija ne može postojati i da se ne može stvarati tokom "postojanja prozaičnog vremena i prostora", na šta bi se Wallace Stevens slatko nasmejao ! :)) Od svakog se trenutka može napraviti i poetski trenutak, tako ja mislim.

Dakle, u suštini dobru sirovu ideju teksta "ometaju šumovima" stereotipi i predrasude, "uhvaćene percepcije" prosečnih ili sasvim loših teoretičara poezije i moj "netraženi savet" ide baš u tome smeru - čini mi se zanimljivim pokušaj da se tekst "oljušti" od toga i da bi time - dobio mnogo....


darkonduty darkonduty 23:05 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

gordanac

Dakle, u suštini dobru sirovu ideju teksta "ometaju šumovima" stereotipi i predrasude, "uhvaćene percepcije" prosečnih ili sasvim loših teoretičara poezije i moj "netraženi savet" ide baš u tome smeru - čini mi se zanimljivim pokušaj da se tekst "oljušti" od toga i da bi time - dobio mnogo....


Oštromuna konstatacija. I potpuno točna.
maksa83 maksa83 23:06 05.01.2009

Re: netražena sugestija...


Osim što mislim da su "čđćšž" neophodni :))))

!
!!!!!!!!
!!!!!!!!!!!!

Nego ljudi, baš super što su se ovde okupili ljubitelji poezije.
Ima jedna stvar koju mi je jedna časna starina jednom davno odrecitovala, a ubih se po Internetu tražeći, i nema, nema dotle da sam pomislio da je hoax, i da je časna starina sve to izmislila. Naime, radi se o pesmi (mislim!) Đure Jakšića koju je on navodno spevao kada je fasovao stidne vaši, i onda sedeo u vrlo, vrlo 'ladnoj Drini ne bi li ih se ratosiljao.

Da li, možda, neko, eventualno zna/ima tu pesmu, ili može da potvrdi njenu autentičnost?

Izvinite što ovakvim stvarima remetim tananu poetiku koja se ovde provlači, ali siguran sam da neću opet naleteti na toliko ljubitelja poezije na jednom mestu, šteta da se baci.

Hvala unapred!
gordanac gordanac 23:17 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

Izvinite što ovakvim stvarima remetim tananu poetiku koja se ovde provlači, ali siguran sam da neću opet naleteti na toliko ljubitelja poezije na jednom mestu, šteta da se baci.

:))))
Makso, peoezija je sve - samo NE tanana....
Ili jeste, ali u verziji "taši, taši, tanana,...." :))))
A sa`ću da ti nađem Đuru....pa da na`vatamo i Oštrookog na tananost...
maksa83 maksa83 23:21 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

Makso, peoezija je sve - samo NE tanana....

Znam da je ima svakak'e, meni u srednjoj (VIII bgd, danas III) srpski predavala Persida Šujica, isto prečanka, žena koja je izdala zbirku sopstvene erotske poezije. Čudo žena.
A sa`ću da ti nađem Đuru...

O kako bih do neba zahvaljivao i do zemlje se klanjao!
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:25 05.01.2009

За Оштрооког стиже друг по оружју

Чувајте се, песници, стиже Гомбрович!

Поезија, чему? наслов је овог поста. Неки је воле, неки не, мишљења су подељана. Али јако је узбудљиво кад се уз Владимира у том размишљању сврста један несуђени нобеловац, именом Витолд Гомбрович, питајући се то исто. Из његове дечачке радозналости (незрелост је код овог Пољака јако битан и носећи појам његове по-етике, као и код... мислим, не морам баш све да кажем) настао је есеј Против песника, написан у његовом последругосветскоратном добровољном изгнанству. Идемо редом са оптужбама које Гомбрович износи: поезија је, најпре, област у којој влада блеф, мистицизам, снобизам, лаж и глупост. Све је у њој прекомерно – речи, метафоре, сублимација, а песници не певају за гомилу, већ један за другога. Песник, тако тесно укројен, роб је заробљен у наметнуту Форму, и не исказује себе, већ оно што тај песнички култ налаже. А за Гомбровича исказивати себе јесте оно што је најважнији задатак уметности.

Ствар се заоштрава, песништвом занесени читатељи гунђају, али тек следи coup de grâce. Наш драги Витолд надаље тврди да је поезија култ у коме влада некакво лудачко самообожавање: песништво се песништву диви, песник песника обожава, и Поета не само што захтева да му се, дакле, сабраћа диве, већ то захтева и од других. Потонуо до чела у ту своју поетску магму, Поета не види ништа друго до изопачене видике које она пружа, а што је Гомбровичу најважније – при тако херметичном стању духа стварни живот не може да у песму продре ни кроз какву најмању пукотину. У ствари, песници су постали робови Форме коју су сви заједно направили, и претходници и нерођени потомци, и ту се више ништа друго не исказује до сама Песма, дакле нити песник нити свет око њега, нити аутентична емоција или непатворени доживљај.

Брзина куцања тренутно ограничава ширину мога израза, те хитам ка крају… Најкраће, и у тезама речено, Гомбрович презире неаутентичност коју поезија носи, потом ускогруду омеђеност њеног досега, то што се шмирантски бави некаквим за песнике улириченим химерама, и, најпосле, што је до сржи у њој нешто лажно – то култу подобно изневеравање стварног живота.

Тако је, о поезији, писао Витолд Гомбрович.

Unfuckable Unfuckable 23:27 05.01.2009

Re: За Оштрооког стиже друг по оружју

neka neko zove Džeremaju bar da gleda, sa' će biti ...svašta...i nek' ponese nešto ! ! !

Unfuckable The Goloruki & Nebo
Unfuckable Unfuckable 23:29 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

A sa`ću da ti nađem Đuru....pa da na`vatamo i Oštrookog na tananost...


paz' 'vako :
pre će' me na'vatate na poeziju neg' na maslinke, to stoji

(Brajoviću, ja sam se totalno napalio na ove apostrofe ! ! !)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:34 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

Gordanac
Dakle, u suštini dobru sirovu ideju teksta "ometaju šumovima" stereotipi i predrasude, "uhvaćene percepcije" prosečnih ili sasvim loših teoretičara poezije i moj "netraženi savet" ide baš u tome smeru - čini mi se zanimljivim pokušaj da se tekst "oljušti" od toga i da bi time - dobio mnogo....


Shvatam.
Tema po sebi je vrlo kompleksna i pravo pitanje bi bilo po kojim to kriterijumima se ja smatram kvalifikovanim da uopšte pišem o jedno takvoj temi.

Jedina kvalifikacija mi je da volim književnost en general...., dakle uključujući i poeziju, premda sam svestan da samo ljubav prema književnosti ne mora biti dovoljna da se nešto mudro sroči i ponudi drugima na ovom blogu. Znam to.

Ali sam, opet, hteo da ispričam nešto što mi je "palo" na pamet, provocirajući sebe, a donekle i druge. Ovo nije naučna rasprava o poeziji, ovo su neka moja vidjenja, kojih će biti u - nastavcima (pa ko izdrži, pričaće!).

P. S. Primetno je da: em sam se ogradjivao (kažu, priča se, veruje se) em sam na kraju za samog sebe rekao da je to na nivou - 5th grader-a.
Naravno, potrebnu odgovornost za neadekvatnost u postavkama - prihvatam.
maksa83 maksa83 23:36 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

(Brajoviću, ja sam se totalno napalio na ove apostrofe ! ! !)

Iskoristio bih ovu priliku da dam credit where credit is due.
Brajovića je prizvao i pred nas doveo Crossover da obrani čast Vuka Karadžića kada su neuki po njemu (a kako drukše do) neuko opleli. Za to mu - Crossoveru - hvala!
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:46 05.01.2009

Re: За Оштрооког стиже друг по оружју

Predrag B.
...Тако је, о поезији, писао Витолд Гомбрович.


Lepo od pana Gombroviča.

Sve se može posmatrati PRO ET CONTRA. I svestan sam da ima mnogo dobrih CONTRA obrazloženja kada je poezija u pitanju.

Kao i obicno, istina je u sredini. Bez poezije je teško zamisliti pisanu reč. Bez nje bismo svakako bili mnogo siromašniji.

A neko voli popa, neko popadiju...

Uostalom, ne samo da je moj naslov simptomatičan (Poezija, čemu?), vec i početni moto koji kaže: Ljudsko savršenstvo se povremeno sreće u poeziji, što je odvaja od života.

P. S. Predraže, ja još uvek tražim Gombrovičeve knjige, u prvom redu njegove Dnevnike.... Nema. .
Ili možda nisam studiozno tražio?
Sada tražim po antikvarnicama, volim da tamo zavirujem.

Ili da sugerišemo našim vrlim izdavačima da ga ukljuce u buduće planove, he, he, he... Da li bi se neko upecao?
crossover crossover 23:48 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

maksa83
Za to mu - Crossoveru - hvala!

О, да сам знао да је тако,
Још на почетку свом раније:
Да стих са крвљу гуши лако,
Навре на грло и – убије.

Ја бих се шала тих одреко –
С том позадином – истог маха.
Почетак беше још далеко,
А радозналост пуна страха.

Али та старост, попут Рима,
У замену за лаж водвиљску,
Неће од глумца текст што има,
Но погибију пуну, збиљску.

Кад осећање песму даје
Оно на сцену роба шаље.
И сва уметност ту тад стаје.
А тле, судбина – дишу даље.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:51 05.01.2009

Re: netražena sugestija...

maksa83
(Brajoviću, ja sam se totalno napalio na ove apostrofe ! ! !)

Iskoristio bih ovu priliku da dam credit where credit is due.
Brajovića je prizvao i pred nas doveo Crossover da obrani čast Vuka Karadžića kada su neuki po njemu (a kako drukše do) neuko opleli. Za to mu - Crossoveru - hvala!

Максо, можемо једном приликом да и у Помодору сердаримо-војводимо, све са ретко прибраним појединцем као што је Крос, али... покушавам да нађем винске Ђурине песме, но не верујем, тешко да их има по Интернету, то је, већ, за сладокусце... Мргодна и преозбиљана поетска маска само је социјално-ритуално помагало, нешто као диплома Мајкрософта, и не значи ништа. Далеко је лепши онај ведри осмех, који треба препознати код Рилкеа или, рецимо, Чеслава Милоша, а за вас тврдокорне, тебе и о-о-о-оног (не бих име да му споменем), препоручујем Тадеуша Ружевича, песника анти-поезије, па шта вам Бог дâ.

Ууупс.
Извињавам се, нисам сигуран да л' на овом блогу смем да спомињем Бога, да не призовем, враг им матер земи (молим да се ово не брише, ово су ипак стихови Бранимира Штулића, а блог је о поезији ;-)...

maksa83 maksa83 00:00 06.01.2009

Re: netražena sugestija...

а за вас тврдокорне, тебе и о-о-о-оног (не бих име да му споменем) птрепоручујем Тадеуша Ружевича, песника анти-поезије, па шта вам Бог да.

A, nisam ja od tijeh njegovijeh tvrdokornih što ne vole. Volim, ali onu prilično komercijalnu, za običan svet - Vasko Popa, T.S. Eliot, izvesni M. Krleža (btw., on je umro, ste znali? i Tito isto. Strašno kako mladi i perspektivni ljudi odlaze) i ... to je otpr. to. Okej, i F.G. Lorka, ali za to sam već malo mator da otvoreno priznam. Imam i par haiku zbirki koje sam skroz namerno i u svesnom stanju kupio.

Ali dobiti onog Đuru Jakšića, e, to bi opravdalo i oneobesmislilo (znam da ne postoji reč, ali razumeš šta hoću da kažem) sve sate i dane spucane na ovom blogu.

P.S. & Edit: u firmu u koju radim, kada stigne CV nakićen MS sertifikatima, diže se jedna obrva, zakoluta očima, a onda se skloni u stranu (podmetači) ili u Deleted folder Badlooka. Sori ko je dao pare.
gordanac gordanac 00:03 06.01.2009

njih dvojica-trojica...

..(obrati pažnju, Predrag Brajović, da se samo u ovom slučaju akcentuje poslednji slog, molim :)), a ja - sama! :))
Идемо редом са оптужбама које Гомбрович износи:
поезија је, најпре, област у којој влада блеф, мистицизам, снобизам, лаж и глупост. Све је у њој прекомерно – речи, метафоре, сублимација, а песници не певају за гомилу, већ један за другога. Песник, тако тесно укројен, роб је заробљен у наметнуту Форму, и не исказује себе, већ оно што тај песнички култ налаже. А за Гомбровича исказивати себе јесте оно што је најважнији задатак уметности.

Nije poezija za oblast u kojoj vlada italic pisano, već - život.
I u životu je sve prekomerno, a poezija pokuša (ponekad uspe, ponekad ne) da svu tu "prekomernost" svede na - jednostavnost. Jednostavnost je teška, prekomernost samo - postoji.
I kad Gombrovič tako piše o poeziji, ne govori on o njoj, o sebi govori, o neprekidnom, nesavladivom, pritiskajućem i neizbežnom naporu da ono što želi da kaže, kaže na najjednostavniji mogući način (ali nikako jednostavnije od toga).
Svako može iskazati sebe, a samo neki i nečiji iskazi - zaustave dah, bljesnu, budu iskaz
Потонуо до чела у ту своју поетску магму, Поета не види ништа друго до изопачене видике које она пружа, а што је Гомбровичу најважније – при тако херметичном стању духу стварни живот не може да у песму продре ни кроз какву најмању пукотину. У ствари, песници су постали робови Форме коју су сви заједно направили, и претходници и нерођени потомци, и ту се више ништа друго не исказује до сама Песма, дакле нити песник нити свет око њега, нити аутентична емоција или непатворени доживљај.

TZVRTZ, Gombroviču, TZVRTZ!
Ne piše on o poeziji, već ili o sebi ili o znanom mu pesničkom kružoku, i to ga čini slabovidim za poeziju koja je "iskaz života, esencija emocija, misaona, čulna, krvava, strašna, spoznvajuća i otkrivajuća", a ima je stvorene od ljudi - onoliko
....Гомбрович презире неаутентичност коју поезија носи, потом ускогруду омеђеност њеног досега, то што се шмирантски бави некаквим за песнике улириченим химерама, и, најпосле, што је до сржи у њој нешто лажно – то култу подобно изневеравање стварног живота.

Znam sada, iz mesta, da izrecitujem par sati stihova koji pobijaju citirano nepojamnom lakoćom, stihova koji su - život sam.
Misaoni, čulni, kontemplativni, strašni, istiniti, ...koji su krik i nota poslati nama da bismo mogli da kažemo Gombroviču recimo: "jedan nesrećan čovek ne može biti pesnik..." ili "Kordoba..." ili "Dve se u meni pobiše sile..."
Život, Brajoviću, život do koske.
Zna to Gombrovič, otuda i tlapnje...
NNN NNN 00:38 06.01.2009

Re: netražena sugestija...

oneobesmislilo
Odbesmislilo
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 01:10 06.01.2009

Re: njih dvojica-trojica...

Ne piše on o poeziji, već ili o sebi ili o znanom mu pesničkom kružoku

Е, ако потегнем Чеслава Милоша, тек ћеш онда да видиш колики је тај кружок и како један песник понавља противпесникове ставове. (Иначе, Милош и Гомбрович су били пријатељи.) Гомбрович је био непесник, отуда и његова (прозно себична) размишљања, она су, из те перспективе, разумљива. Али... кад Милош то исто говори, који је целога живота писао песме, а неке од најбољих написао у поодмаклом добу (клинци би данас то рекли: као маторац), некако се човек закашље – кххх, кххх, пћииихааа! – и замисли.

EDIT за домаћина: Гомбрович се никако не налази у књижарама, неки антиквиријат или приљежни продавац на тезги пут су ка успеху.
gordanac gordanac 01:56 06.01.2009

---

...некако се човек закашље – кххх, кххх, пћииихааа – и замисли.

Zamisli?
O čemu?
O tome da njih "dvojica-trojica" (opet su akcenti na te dve reći na poslednjim slogovima :)) misle da su našli odgovor na pitanje "čemu poezija?".
Jes`, paz` da nisu.
Legitimno je da oni imaju stav, legitimno je i da im se taj stav osporava (raznim argumentima).
I dalje mislim da govore o sebi, a ne o poeziji.
I zato je neubedljivo, kao kad bih im ja rekla (otprilike):
- ahoj, pesnici, "ljubile vas mnoge, ali volela nije nijedna" i sav prezir koji iskazujete i prema poeziji i prema "pesničkim kružocima" je zbog toga što vam nijedna nikad nije uzela lice u svoje dlanove i pogledom pokazala da je moguće sve ono što ste do tada u tuđoj poeziji samo čitali. Uzalud se branite nevericom i tvrdnjom da je "metafizička studen" u svakodnevici i životu sa kojim nikakva poezija nema veze, i da je sav taj svet "metafora i kreativnih muka" tek tlapnja tih drugih koji ne umeju da priznaju da poezija - baš ničemu ne služi i da je tek jedna od "izvikanih" ljudskih delatnosti kojima se ii inače bave dokoni, eksentrični ili oni koji ne moraju ništa ozbiljno da rade.
Ponekad i za poeziju, baš kao i za življenje, treba imati - hrabrosti. (da ne napišem šta bi tu napisao neki drugi iz nekog drugog pesničkog kruga :)).
S poezijom ti je kao i sa muzikom.
Čemu poezija?
Neophodna je ljudima.
Zašto?
Zato.
I rest my case. :))
NNN NNN 02:16 06.01.2009

Re: ---

ČoUveče, nisam imao pojma da nam je potpresdniCA parlamenta pesnička duša!
Da l' da budim ženu?
Oduševiće se! (ne što je budim, naravno, nego da pročita...)
gordanac gordanac 02:24 06.01.2009

Re: ---

:))))
Hawkeye,
sam` ti špotaj! :))
sad ću napisati nešto i o maslinama i - šta ćeš onda, ha?
vi`š da nam ide "nagovaranje na Brajović", ne ometaj sad kojekakvim opaskama, nego "čvrsto i organizovano" nastavljaj sa "nenasilnim i nenaouražnim pritiscima", maneš mene, ja sam samo - štreberka! :))
Milan Novković Milan Novković 10:58 06.01.2009

Re: ---

Zašto?
Zato.

:)

Zato što rezonira sa višim bićem u nama, višim od onog usrednjeno-svakodnevnog.

Više biće -> viši smisao.

Zato što ume da bude lepak za fragmente onog što smo proživeli, i što sada živimo.

Na kraju, kao što je manje važan kompozitor, violinista, violina ili kritičar, i u poeziji je manja važno sve ono što nije ono što čujemo, što nije ono što nam skida prašinu sa rezonatora (kad si već dole negde pomenula mehaniku :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:34 06.01.2009

Re: За Оштрооког стиже друг по оружју

Predrag Brajović
Тако је, о поезији, писао Витолд Гомбрович.


Veliki ponekad sebi dozvoljavaju više nego što bi trebalo, praveći iskorake koji ne bivaju uvek mudri.

Pada mi na pamet Lav Tolstoj i njegov poznati napad na - Šekspira, u stilu "Veliki ne voli velikog" ("Sećam se svoga čudjenja kad sam prvi put čitao Šekspira. Očekivao sam da ću osetiti veliko estetsko uživanje. Ali, pročitavši jedno za drugim njegova dela koja se smatraju najboljim, Kralja Lira, Romea i Juliju, Hamleta, Magbeta, ne samo da nisam uživao već sam osetio neopisivu odvratnost, dosadu i nedoumicu: da li sam bezuman ja koji nalazim da su ništavna i, prosto, loša dela koja čitav obrazovani svet smatra vrhuncem savršenstva, ili je bezumno što obrazovani svet pripisuje takav značaj Šekspirovim delima.... ".

A pri kraju života, Tolstoj je počeo naglašeno zagovarati samo HRIŠĆANSKU UMETNOST.

Tako je Jovan Skerlić, 1903. godine, pisao:

"Današnje doba nema većeg i značajnijeg pisca no što je Lav Tolstoj, i evo do kojih je rezultata on došao u svom poznatom delu "Šta je umetnost", o kome je mislio i na kome je radio punih petanest godina. On je tu ustao i protiv metafizičara koji u umetnosti vide ostvarenje jedne tajanstvene ideje Lepoga, ili Boga; i protivu fizioloških estetičara koji drže da umetnost nije ništa drugo no jedna igra, u kojoj čovek troši ono što mu ostaje od životne energije; i protivu shvatanja da mu je umetnost izražaj ljudskih emocija spoljašnjim znacima, naročito da umetnost nije zadovoljstvo, kao što se obično misli. U celoj modernoj umetnosti on vidi samo osećanje taštine, preziranje drugih, slavoljublje, odvratnost prema životu, najodvratniju senzulanost, počev od pesničke galanterije pa do najniskije pohote. Umetnost je postala ukočena, uska, profesionalna, samo za jedan uzak krug ljudi. Prava umetnost, hrišćanska umetnost, treba da bude orudje jedinstva medju ljudima, ona treba razjedinjeno i brobrom rastrzano čovečanstvo da povede putem opšte sreće. To je umetnost priča o Isaku, Jakovu i Josifu, parabola u Evandjelju, verskih himni, Franje Asiškog, Fra-Andjelika, od modernih: Viktora Iga, Džordža Eliota, Dikensa, Dostojevskog, nasuprot lažnoj i štetnoj umetnosti ne samo modernih kao Ibzena, Verlena, Meterlinka, Malarmea, Beklina, Riharda Štrausa i Vagnera, no i Evripida, Sofokla, Aristofana, Tasa, Miltona, Betovena, Šekspria i Mikelandjela"...

Ono što sam hteo reći, Gombrovičev napad na poeziju više govori o njemu samome nego o poeziji, odnosno nije naneo štetu samoj poeziji, nikako...
Jaril Jaril 15:02 06.01.2009

Re: netražena sugestija...

i pravo pitanje bi bilo po kojim to kriterijumima se ja smatram kvalifikovanim da uopšte pišem o jedno takvoj temi.

Jedina kvalifikacija mi je da volim književnost en general....
Сад ме подсети на Штукеншмита који је исто почео тако што воли музику, па без високих чкола постао обавезна музиколошка литуратура.
ivana23 ivana23 00:15 06.01.2009

Ђурине песме

Mila

"Vina, Milo!"- orilo se,
Dok je Mila ovde bila.
Sad se Mila izgubila,
Tuđe ruke vino nose.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.

Nema nama Mile više!
Ono malo veselosti,
Što imaše dobri gosti,
To kod Mile ostaviše.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.

Iz Milinih ruku mali',
- Ma se rast'o bela sveta -
Mesto čaše od bermeta,
Otrova bi progutali.
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži.
Ko da igra? Ko da peva?
Ko da žedni? Ko da pije?
Ko li brigu da razbije? -
Nesta Mile, nesta ćefa!
Ana toči, Ana služi,
Al' za Milom srce tuži!
vladimir petrovic vladimir petrovic 00:28 06.01.2009

Re: Ђурине песме

Ili može ona Djurina kraća, pod nazivom "OŠ"

Jedan dim još, jednu čašu,
Jedna pesma, jedna seka!
P'onda zbogom tamburašu!
Zbogom, krčmo, za naveka!
gordanac gordanac 00:39 06.01.2009

makso..

...nisam još našla, (znam da je bilo na nekom blogu, naravno! :)), ali i ovaj link može da zabavi (naročito II čin, početak :))
Đura Jakšić između raja i pakla
Unfuckable Unfuckable 12:36 06.01.2009

Re: makso..

to i mene kopka : i ja se sećam da je ta pesma bila već negde postovana

mali dodatak, slučajno snimio na tv noćas, i moram priznati da me .....taknulo (ali - malo !)

In distant countries have I been,
And yet I have not often seen
A healthy man, a man full grown,
Weep in the public roads, alone....
(The last of the Flock)


Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana