Eh, kako je šivot bio nepravedna sa mojom sudbina... Kako je nepravedno što šovek ne mogu da bira kako hoću da se rodi. Kako je nepravedna šivot kad se rodila u pogrešno mesto u pogrešna vreme. Kad se rodila kao princ jedna mala zemja koja je ukinula monarhija. Kad se rodila kao princ zemja sa sedam padezi. Samo Bog zna koliko bi marljivije učio jezika da sam nadao da ce mi pod stare godine vratiti imovinu od moji preci. Kako bi marjivo pisao domaći zadatak na tema Zašto su Obronevoći zaslužili Majski prevrat ili Kako je zbog mene apartman 212 hotela Claridges postao srpska teritorija. I Bog zna kako sam jubomoran što moja supruga bolje učila jezik moja naroda.
Ali ja se mirim sa moja sudbina. Ja prestajem na sve dušnosti koje meni daje moje rodjenje. I radim humanitarni rad. I pravim prijeme za decu iz sirotište, i najbolji djaci, i naši sportisti i presetnici opština. I dajem saopštenja u teški trenuci za ova zemja. Ne volim pisana saopštavanja. Ja znam šta za narod znači šiva reč njihova krajevska visočanstva. Ja znam kako je narod žejan moji mudra izjava na moj sve bolji srpski jezik. I nije mi žao što nemam vreme dovoljno za bavjenje sa jedrenjem i skijanjem na vodi i podvodna fotografija, jer znam vrednost mog rada za moja zemja.