Miška sam poznavala ovlaš, preko nekadašnje svojte, tokom onih nesrećnih 90tih. Radio je pri vojsci, kao i žena mu. Imali su dvoje dece, nerešeno stambeno pitanje i jedva sastavljali kraj s krajem. Na listi za dodelu stana kotirali su se dosta visoko, ali umesto krova nad glavom, stiglo im je obaveštenje da se u roku od dva meseca iz privremenog smeštaja moraju iseliti kako znaju i umeju. Ni mesec dana nakon tih nemilih vesti, neko im ukrade i kola. When it rains, it pours, rekli bi braća Englezi.
A onda se desilo čudo.
Jedne večeri, ubrzo nakon nemilih vesti i krađe kola, Miško osvoji Bingo.
Pola miliona nemačkih maraka.
I ne samo Bingo.
Osvoji Miško Super Bingo, to jest i Mercedes pride.
"Ima Boga", komentarisali smo par meseci kasnije, kad su potrošili pare, te rešili da je sad bezbedno obnarodovati svoj zgoditak. "Vratio im Bog ukradena kola, a dade im i dovoljno para da reše stambeno pitanje jednom za svagda, ne samo sebi već i deci!"
I radovali smo se i bili smo srećni zbog njih, i kupovasmo i mi Bingo listiće ko ludi!
A onda priča poče da poprima sasvim drugačiji tok.
"Nemojte nikom da pričate, molim vas", počeše iznenada da insistiraju.
"Zašto? Pa, već ste pokupovali stanove, potrošili pare, ne može niko sad da vam to otme!"
"Ma, nije to... nego... ako na poslu saznaju, skinuće nas s liste za dodelu stana."
Zanemeh.
Ubrzo potom izgubila sam svaki kontakt s Miškom i ne znam da li su na poslu saznali i skinuli ih s liste za dodelu stana ili su se i tu ovajdili. Ali čujem da im se brak raspao, da je deoba imovine bila žestoka i gadna, i da te pare na kraju nikom od njih sreću nisu donele.
U stvari, razmišljajući o svemu tome, ne mogu se oteti utisku da su pare u celoj toj priči potpuno nevine, i da krivca treba tražiti na sasvim drugoj strani.
Hleb naš nasušni daj nam danas.
Kada isti jednom dobijem... šta mi treba i vražija pogača!?