U moru ne tako dobrih vjesti proteklih dana, skrila se jedna izvrsna – ovogodišnjim 62.međunarodnim filmskim festivalom u Cannesu predsjedat će Isabelle Huppert!
Na tom mjestu naslijedit će Seana Penna te tako postati četvrta žena ( nakon švedske legende Liv Ullmann, Jeanne Moreau i Francoise Sagan) koja se našla na čelu žirija u povijesti festivala.
Uzajamna ljubav između dva francuska nacionalna ponosa traje već punih dvadeset godina, točnije od 1978. godine kada je Huppert proglašena najboljom glumicom u Cannesu za ulogu Violette Noziere u istoimenom filmu Claudea Chabrola. Od tada pa sve do danas, u Cannesu se pojavljivala u različitim ulogama pa je tako jedne godine obnašala funkciju članice žirija, a druge prihvatila ulogu domaćice, odnosno prezenterice festivala.
U knjigu rekorda se upisala i 2001. godine kada je ponovno proglašena najboljom glumicom ulogom u 'kontroverznoj' La Pianiste ( snimljenoj prema istoimenom romanu nobelovke Elfriede Jelinek) Michaela Hanekea gdje je maestralno utjelovila seksualno nastranu rigidnu učiteljicu klavira Ericu Kohut koja stupa u odnos sa svojim mlađahnim učenikom Walterom Klemmerom (njega upečatljivo portretira jedan od najboljih francuskih glumaca današnjice Benoit Magimel). Uz Franka Bootha kojeg je u Lynchovu Plavom baršunu uprizorio Dennis Hopper, meni je persona gospođe Kohut najperverznija filmska uloga ever!
Isabelle je glumačko umijeće brusila odmalena, najprije na kazališnim daskama gdje je odigrala niz zahtjevih uloga u dramama velikana poput Turgenjeva i Euripida, nakon čega je slijedilo upliv u filmske vode. Prvu rolu odigrala je u Faustine et la bel ete 1972., no tek u Bertrand Blierovu Les Valseuses, dvije godine kasnije, osvaja naklonost šire pubilke. U iznimno bogatoj i upečatljivoj karijeri 'Madame Bovary' surađivala je, osim sa prethodno spomenutim Chabrolom i Hanekeom, sa redateljskim imenima poput Bertrand Tavernier, Michael Cimino, Franciose Ozon, Joseph Losey i Marco Ferreri.
Unatoč uspješnoj filmografiji ljubav prema kazališnim daskama nije isparila, a to dokazuje povremenim zahtjevnim angažmanima, npr.naslovnom ulogom u Ibsenovoj Heddi Gabler ili hvaljenom maestralnom interpretacijom psihotične individue u 4.48 Psychosis, drami postavljenoj 2002. god. po predlošku koji je Sarah Kane dovršila nekoliko mjeseci prije samoubojstva. Njezinu ulogu koja se svodi na dvostani monolog u nepomičnom stavu gotovo bez mizanscene, kritičari su opisali kao 'fascinantnu izražajnost u reduciranim uvjetima'.
Evo i mali isječak kako to izgleda kada Erica uzme stvari u svoje ruke ( da stavim na ovo dobnu restrikciju kao HTV zabogamiloga?):