Ustao zaledjen. Upalio radio na sekund da čujem do kada će ovo, kazu R. i U. još većaju ko je kriv, ugasim, vidim ja kako je krenulo...,podlozim smederevca u letnjoj kuhinjici u dvorištu, naručim od komšije još metar drva, stavim lonac vode na peć, za kafu za ceo dan, vratim se u kuću čisto da pokupim plejer i diskove( Jethro, Moloko, Gorillaz, Claptonov unplugged, Coltranov plavi voz....), uzmem i Gargantu i Pantagruel, izdanje iz 1959. godine, kupljeno prošle godine na Sajmu za 400 din., čisto da upotpunim atmosferu, pozovem neke prijatelje iz zgrada koji nemaju komfor letnje kuhinje, odem po hleb, cigarete i novine, i preselim se tamo. I tako. Uzivamo ceo dan. Svratio sad na sekund u kuću da pokupim nove diskove(Cult, rana Metallica...), i opet upalio radio na sekund, kazu Oni još većaju, upleli se i treći u priču, pa rekoh da Vam napišem blog.
Eto. Bilo jednom u zemlji Srbiji 2009. godine. A vi kako te:)))
P.S. pročitah baš danas u knjizi o Pantagruelu kako je rešio spor izmedju dva građanina koji su se godinama tuzili po sudovima i koji ni najveći stručnjaci toga vremena nisu umeli da reše...ma šta da vam kazem, upišao sam se od smeha:)))