Poezija, čemu? (II)

vladimir petrovic RSS / 09.01.2009. u 11:22

                              Svaki dan treba videti po jednu lepu sliku, čuti po jedan lep muzički komad, i pročitati po jednu lepu pesmu - Gete

                Nastavljam sa pisanjem o poeziji, koja se smatra najstarijom vrstom književnosti. O poeziji -  koju voli «velika manjina», kako reče jedan meksički pesnik. 

                Prošli put govorio sam o Sergeju Jesenjinu, usput pominjući široko rusko poimanje poezije. Niko nije pokušao da ospori stav da Rusi važe za izuzetno velike ljubitelje/stvaraoce poezije, osim uvaženog Makse, rodjenog 1983 godine, koji je  ustvrdio da: «Za najveće ljubitelje poezije, i autore najlepše poezije važe Arapi. To je jako bitan deo njihove istorije i kulture, verovatno bitniji nego kod ostalih naroda".

                Kao što u običnom životu neki preferiraju Ruskinje a drugi Arapke, o ukusima ne treba diskutovati (De gustibus non est disputandum); idem dalje.

                Podsećam da sam ja prošli put, kontrirajući mom prijatelju - strasnom zaljubljeniku u Jesenjina, pomenuo Lorku, premda je moje poznavanje Lorke na daleko manjem nivou od njegovog poznavanja Jesenjina. Medjutim, moja poenta nije u integralnom poznavanju onoga o čemu pišem (kad bi bilo tako, morao bih se skloniti u mišju rupu i ćutati, he, he, he... ); moja poenta je u postepenom ali stalnom širenju vidika, u duhu one: svakog dana, u svakom pogledu....

                Zemlje velikih književnosti (Francuska, Španija, Vel. Britanija, Nemačka, Italija) imaju mnogo pesnika, ali se u tom mnoštvu ipak zna ko je - nacionalna veličina. Tako je to Lorka u Španiji, Bodler u Francuskoj, Bajron u Engleskoj, Gete u Nemačkoj i Leopardi u Italiji. Slično je, naravno, i u nekim zemljama manjih književnosti (Vitman u SAD, Kavafi u Grčkoj, itd).

                Federiko Garsija Lorka (Federico García Lorca, 1898-1936) je najpoznatiji španski pesnik svih vremena, ali i izuzetan dramski pisac. Njegova najpoznatija zbirka «Ciganski romansero (El romancero  gitano) sadrži romanse o, kako se to kaže, «andaluzijskim Ciganima, njihovim iskonskim strastima, verovanjima i slepom predavanju sudbini, sjedinjujući lirske, dramske i narodne elemente pesničkog izraza».

                Meni lično najmilija je duga Lorkina elegija «Tužbalica za Ignasijom Sančesom Mehijasom» (LlantoporIgnacioSánchezMejías), napisana povodom smrti njegovog prijatelja toreadora. Volim čoveka kada plače za prijateljem.

                Lorka, višestruki umetnik, imao je uzbudljiv život. Družio se sa slikarem Salvadorem Dalijem, filmskim režiserom Luisom Bunjuelom i sa mnogim pesnicima i književnicima, kao i sa muzičarima, jer je muzički bio veoma obdaren. A kada je izbio Gradjanski rat, 1936. godine, Frankovi fašisti su jedne kobne noći, bez obraloženja, izveli Lorku iz kuće i streljali negde u šumi, tako da mu se ni danas grob ne zna.

                Na žalost, nije se ostvarilo ono što je pesnik priželjkivao u pesmi «Memento» (da ga sahrane sa gitarom):

Kad umrem,

Sahranite me

U pesku.

S gitarom.

Kad umrem,

Sahranite me

Izmedju narandži i trava.

S gitarom.

Kad umrem,

Sahranite me i u vetar.

S gitarom.

Kad umrem,

S mojom gitarom...

                Francuski pesnik Šarl Bodler (Charles Baudelaire, 1821-1867) je svojim pesništvom umnogome odredio «novi značaj evropske poezije modernog doba», te svojim svežim, avangardnim stilom mnogim pesnicima bio uzor kada je u pitanju potraga za inspiracijom.

                Kao čovek, pokazivao je neodoljivu želju za nepoznatim, uzvišenim idealima, a u isto vreme svim svojim bićem se predavao vrtlogu velikog grada; idealista, bio je ogrezao u najgore poroke i razvrat, jer nije imao snage da se odvoji od opojnih draži ovozemaljskog života. Kao pesnik, poveravao se u pesmama. Njegova zbirka «Cveće zla» (Les Fleurs du mal) je pesničko remek-delo i umnogome važi kao najpoznatija i najuticajnija zbirka svetske poezije XIX veka. On sam je govorio da je petnaest godina pisao te stihove, utkavši u njih „celo svoje srce". Medjutim, kako je tu bilo i pesama o iskušenjima što ih je nudio noćni Pariz, konzervativna kritika žigosala ga je kao razvratnika koji širi nemoral, proglasivši njegovu poeziju satanskom. I tako, umesto očekivane slave, Bodler je doživeo sudski proces na kome se sudilo njegovom delu "zbog povrede javnog morala". Pogodjen takvim odnosom Francuza prema njegovoj poeziji ("Bože, ti sliko moja, proklet da si!"), taj veliki poštovalac Alena E. Poa  (Edgar Allan Poe) napustio je Pariz i otišao u Brisel. Nije još dugo živeo; dobio je izliv krvi u mozak, i posle nekoliko meseci potpuno pomračenog uma i teških muka, umro u četrdesetšestoj godini.

                Bodlerova pesma "Albatros" govori o ptici koja u legendi ima vrednost simbola ‘cara azula', ali joj on daje novo značenje: pali albatross postaje jadan i bedan, dočaravajući tako prolaznost i promenljivost sudbine, što se može vezati i za sudbinu pesnika. To je doživljavanje sveta u kome se spajaju lepota i strava, ljubav i smrt.

Dokoni mornari od zabave love
često albatrose, silne morske ptice,
na putu nemarne, tihe pratilice
ladja što nad ljutim vrtlozima plove.
Na daske od krova spuste ih sputane.
Kraljevi azura, nevešti, zbunjeni,
belim i ogromnim krilima skunjeni
mašu ko veslima na obadve strane.
Maločas prrekrasan, a sad smešan, jadan,
krilati se putnik bori s okovima;
s lule jedan mormar duva mu dim gadan
u kljun, drugi mu se ruga skokovima...
Tom knezu oblaka i pesnik je sličan;
on se s burom druži, munjom poji oči,
ali na tlu sputan i zemlji nevičan,
divovska mu krila smetaju da kroči.

                Esejista Sreten Marić je negde zapisao: «Bodlerove najlepše pesme čitaju oni kojima je poezija po prirodi namenjena: mladost koja se budu, kojoj život još nije opoganio reči, ni reči život. Bodlera recituje dečak od svoje prve ljubavi. Kao Grci Homera i Eshila, kao firentinski derani Dantea, kao - doskora - moji seljaci ‘Banović Strahinju' i 'Hasanaginicu'».

                Italijani imaju Djakoma Leopardija (Conte Giacomo Leopardi, 1798 -1837). Najveći je pesnik italijanskog romantizma i jedan od najznačajnijih evropskih pesnika XIX veka.

                Rodjen u aristokratskoj porodici, bio je žrtva fizičkih deformiteta i hroničnih oboljenja. Nesreća i nezadovoljstvo, koji su poticali zbog takvih okolnosti, doprineli su da bude umnogome okarekterisan kao pesnik pesimizma. Njegovi patriotski ideali naročito izraženi kroz pesme kao što je «All'Italia», učinili su ga popularnim medju italijanskim nacionalistički orijentisanim čitaocima, a nakon ujedinjenja Italije (1860) osigurali su mu poziciju nacionalnog pesnika. Preminuo je sa samo 39 godina.

                Prvak engleskog romantizma, ali i jedan od najvećih evropskih, pa i svetskih, pesnika, je lord Džordž Bajron (George Gordon Byron, 1788-1824). Književnu slavu stekao je epom „Čajld Harold" (Childe Harold's Pilgrimage), poemom „Don Žuan (Don Juan)" i poetskim dramama „Manfred" i „Kain". Gete ga je cenio, a njegov slobodarski i buntovni duh i pesničko delo nadahnuli su mnoge velike pesnike, kao što su Puškin, Ljermontov, Lamartin i drugi.

                Rodio se kao aristokrata. Imao je izuzetno lepu glavu, bio ljubak i mio, ali  je morao (i umeo) da se suoči i sa ozbiljnom i doživotnom fizičkom nesposobnošcu - rođen je sa zgrčenim stopalom. No, to nije smetalo ljudima koji su ga okruživali, jer se priča da su se svi listom zaljubljivali u njega.

                Bajronova poezija je izazivala nevidjeno ushićenje; kažu «da u Evropi i u obema Amerikama, i mladi i stari, muškarci kao i žene, protestanti i katolici, aristokrate i radnici - svi su oni u njemu pronašli ne samo novu poeziju, već i novu jačinu emocija, zahvaljujući kojoj je sve što su već znali o ljudskom iskustvu delovalo bledo».

                Osim po poeziji, Bajron je bio poznat i po svom ekstravagantnom životu i brojnim ljubavnim aferama; život mu je bio pun skandala svake vrste; žene su mu se, vele, bacali pred noge, a izgleda da je stizao da se petlja i sa - mladićima. Imao je i epilepsiju. Tako su njegov uzbudljiv život i delo usko povezani i dopunjuju se.

                Umro je u tridesetšestoj godini, od malarije, u Grčkoj, u koju je bio došao da pomogne u njenom oslobadjanju od vekovnog turskog jarma. (Mudra Isidora Sekulić, koja je nadahnuto pisala o Bajronu, o njegovoj želji da pomogne Grcima, mada nije učestvovao direktno u borbama, rekla je: "A Bajronova pomoć i usluga i službe? Dolazi ta služba u red onih najplemenitijih koje se zovu: uzaludne službe").

                Evo jedne trivijalnosti: Britanska izdavačka kuća "Džon Marej" nedavno je otkrila da je Bajron slao zaljubljenim ženama, na njihov zahtev, pseću dlaku umesto pramenove svoje kose. Nestaško jedan!

                Johan  Volfgang  fon  Gete (Johann Wolfgang von Goethe, 1749-1832) se, kao što je poznato, smatra najsvestranijim nemačkim književnikom i najsavršenijim stvaraocem nemačkog jezika. Njegova lirika je ostala nedostižna u nemačkom jeziku do danas. Kaže se da je Gete važio za «pesnika harmonije koji u prirodi vidi materinsku silu čovečanstva - priroda više nije jezovita, puna neprijateljskih, demonskih sila, nego je protkana harmonijom i redom, a božanske sile su naklonjene čoveku».

                Uspešno se bavio različitim delatnostima: bio je pesnik, romanopisac, dramski pisac, kritičar, slikar, teoretičar, državnik; pisao je filozofska dela, ali i dela iz oblasti optike i morfologije bilja, iz mineralogije, meteorologije i dr. Bitno je uticao na radjanje romantičarskog pokreta u Nemačkoj i Evropi, kao i na širok dijapazon značajnih ličnosti, (Betoven, Mocart, Hegel, Šopenhauer, Darvin, Jung, Tesla i drugi). Bio je dugovečan - umro je u 83-oj godini.

Geteovu pesmu «Bauk - vilinski kralj» na srpski je preveo Aleksa Šantić:
Ko to jezdi tako pozno kroz noć i vetar taj?
To otac sa čedom svojim kroz pusti jaše kraj
Dok vije vihor besni i strašna seče stud,
On dete svoje grli, o toplu greje grud.
"Što sine skrivaš tako lice i pogled svoj?"
Bauka zar ne vidiš, oče, u noći toj?
Bauka, krunu onu i njegov dugi skut?
"To sine, noćne magle prelaze neba put..."
" O drago čedo, hodi i podji samnom ti!
Prekrasne igre mnoge zajedno ćemo igrati,
Po obalama cveće šareno ćemo brat'
Majka će moja tebi zlaćeno ruho dat."
O oče, zar ne čuješ šta zbori bauk taj,
Kako me tiho zove i mami u svoj kraj?...

                Volt Vitman (Walt Whitman, 1819-1892) se umnogome smatra najvećim pesnikom Amerike.  Kao "otac slobodnog stiha" važi za začetnika pisanja poezije izvan tradicionalne metričke prakse u Americi i drugim zemljama. Njegova najpoznatija zbirka je "Vlati trave" (Leaves of Grass), koju neki smatrali lascivnom i homoerotičnom. Umnogome je uticao na pesnike Ezru Paunda, Pabla Nerudu, Federika Garsija Lorku, Fernanda Pesoa, Alena Ginsberga i drugih.  Zabeleženo je da mu se naročito divio Oskar Vajld, kome je majka čitala stihove iz "Vlati trave" kada je bio mali; dva puta  ga je posećivao za vreme boravaka u Americi, a po povratku u London pisao mu je_"Ne postoji Amerikanac kojeg volim i poštujem kao tebe... ".

                U "Pesmi o meni"  (Song of Myself) Vitman je pevao: Ko god ponižava drugog, mene ponižava/ I što god je učinjeno ili rečeno na kraju se vraća meni. Svoju saosećajnost sa drugima izrazio je i stihom:. Ja sam taj čovek. Patio sam. Bio tamo. (I am the man-I suffer'd-I was there)

                Na kraju, da pomenem još Konstantinosa P. Kavafia (Κ. Π. Καβάφη, 1863-1933), grčkog pesnika iz Aleksandrije. On se smatra jednim od najvećih grčkih pesnika novije generacije i spada medju 10 najvećih pesnika Evrope XX veka.

                Vodi poreklo iz bogate carigradske grčke trgovačke porodice, koja je sa smrću njegovog oca, počela da siromaši. Stekao je englesko obrazovanje, jer je detinjstvo i ranu mladost proveo, u Engleskoj, što je na njega ostavilo dubok trag. Kaže se da mu je "životni put bio obeležen dekadencijom od livrejisanih slugu i stranih guvernanti do selidbi, prodaja imanja i stalnog zaposlenja na mestu državnog službenika u egipatskom Ministarstvu za navodnjavanje". Živio je sam u svojoj kući u Aleksandriji, ne želeći ništa bolje i udobnije.Na nagovaranja da ode iz Aleksandrije govorio je: "Zašto bih se selio? Ovde u blizini imam sve što mi je potrebno: bordel da zadovoljim svoje potrebe, bolnicu da održavam zdravlje a niže niz ulicu crkvu da se molim za oproštaj grehova i  da me opoje kad umrem".

                Govorio je, pored maternjeg jezika, i engleski i francuski, ali nikada nije naučio arapski, iako se rodio i sve vreme živeo u Aleksandriji.

                O Kavafijevim pesmama je nedavno bilo govora na ovom blogu, te je pominjana njegova najslavnija pesma "Iščekujući varvare" (Stari Grci su sve oni koji nisu govorili grčkim jezikom nazivali varvarima). U njoj se opisuje helenski grad u kome život stane na vest da su neprijatelji na njegovim granicama. Glavni trg opusti, skupština prestaje da radi, vladar i retori se ućute u iščekivanju varvara. A varvari se ne pojave, pa se pesma završava stihovima: «Bez varvara šta će biti s nama? /Ti ljudi, na kraju, behu neko rešenje».

               Ovom prilikom dajem pesmu «Biće da je od alkohola»:


Biće da je od alkohola koji sam popio uveče
biće da mi se spavalo, umorio sam se toga dana.
Nestao je ispred mene crni drveni stub
sa antičkim kapitelom; i vrata trpezarije,
i ona crvena fotelja; i mali kauč.
Na njihovo mesto došla je jedna ulica u Marselju.
I moja duša se slobodno, bez zadrške,
tamo opet pojavila i kretala,
u obliku osećajnog i čulnog mladića -
iskvarenog mladića: da navedemo i to.
Biće da je od alkohola koji sam popio uveče
biće da mi se spavalo, umorio sam se toga dana.
Osetio sam olakšanje na duši, koja, jadnica,
stalno oseća zadršku pod teretom godina.
Osetio sam olakšanje na duši koja mi se pokazala
u jednoj simpatičnoj ulici u Marselju,
u obliku srećnog, iskvarenog mladića
koji se ničeg nije stideo, svakako.

 

                Završavajući ovo pisanje, pomišljam kako bi mi dobro došlo da čujem «Šeherezadu» Rimskog-Korsakova. Čista želja muzičkog laika.

                 Sledi još jedan nastavak, sa osvrtom na neke srpske pesnike.  

N. B.

                Kada sam pomenuo da je Šarlu Bodleru suđeno zbog vređanja javnog morala (nekoliko pesama je bilo izbačeno a odredjenu globu su morali da plate pesnik i izdavač), setio sam se jednog slučaja iz XIX veka kod nas. Branislav Alkibijad Nušić (1864-1938), koga mi danas znamo prvenstveno kao velikog komediografa, pisao je i pesme. Bio je izveden pred sud i osuđen na dva meseca zatvora zbog pesme «Dva raba», koja se završavala naravoučenijem u sledećim stihovima:

Српска децо, што читати знате,

Из овога поуку имате:

У Србији прилике су таке

Бабе славе, презиру јунаке.

С тога и ви не муч'те се џабе:

Српска децо постаните бабе.

                (Nušić je ovu pesmu spevao iritiran zbog toga što je kralj Milan prisustvovao sahrani majke jednog svog omiljenog generala, koja nije imala nikakvih zasluga osim što je bila majka - generala).



Komentari (98)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

margos margos 11:59 09.01.2009

Čitajući

prolete mi kroz glavu sledeće: gde si bio kad smo u školi morali da učimo o raznim pesnicima i 'šta je pesnik hteo da kaže' pa da mi ovako lepo 'sažvaćeš' da fasciniram profesorku?

Unapred se radujem čitanju, kad se znalci i sladokusci uključe u priču.:)
marco_de.manccini marco_de.manccini 17:10 09.01.2009

Re: Čitajući

ono shto je pesnik hteo da kazhe, on je vec rekao.

ono shto si ti u shkoli uchila je shta je neko drugi rekao da je pisac hteo da kazhe. ili ponekad i shta je neko treci shvatio da je neko drugi rekao da je ovaj prvi mislio.

kao pokvaren telefon.

umesto da sednesh, prochitash, i cutish neko vreme posle.
gordanac gordanac 17:18 09.01.2009

Čitajući

...umesto da sednesh, prochitash, i cutish neko vreme posle. ....

o je
i - tamantako! :))

...tako se najlakše i najbrže i zapamti pročitano, zazauvek...
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:28 09.01.2009

Re: Čitajući

hej, pa mi se danas opet slazhemo i volimo. ako, ako, lepshe tako.
niccolo niccolo 14:14 09.01.2009

Ukusi

Baš dobar tekst. U skladu sa
Kao što u običnom životu neki preferiraju Ruskinje a drugi Arapke

neću se posebno opredeljivati o kom od pomenutih pesnika mislim šta, osim što bih spomenuo da mi se u ono vreme (kad smo ga čitali - znači u gimnaziji) Bodler nije dopao. Moguće da bih, kada bih ga ponovo čitao, promenio mišljenje.
gordanac gordanac 14:16 09.01.2009

cvrćak....

...bi rekao...


...zanimljiv izbor, sasvim...
vladimir petrovic vladimir petrovic 14:59 09.01.2009

Re: cvrćak....

Gordanac
cvrćak.... bi rekao... zanimljiv izbor, sasvim...


Hm. Još me je svojevremeno guvernanta učila, toga se dobro sećam, da se izmedju cvrčka i mrava, moram truditi da budem mrav...

Džaba. Ja, i kao punoletan, preferiram cvrčka...

Može li se tako živeti?
trener92 trener92 15:20 09.01.2009

Re: cvrćak....

Džaba. Ja, i kao punoletan, preferiram cvrčka...

Može li se tako živeti?
*novo

Može, nego šta, ali svako ,ne može da bude cvrčak.
p.s Ja nisam pročitao ni onaj (I) kako sad, moram prvo tamo, izvinjavam se, bez obzira preporuka na neviđeno, verujem proceni komentatora , koji su ovde.
Dodatak. jedna neobična pesma, za sve

"Veinte años" ( greška - nenamerna)
gordanac gordanac 15:38 09.01.2009

Re: cvrćak....

Hm. Još me je svojevremeno guvernanta učila, toga se dobro sećam, da se izmedju cvrčka i mrava, moram truditi da budem mrav...

Nije to TAJ cvrčak, to je Lorkin cvrčak....(da ne bude nesporazuma :))
gordanac gordanac 15:44 09.01.2009

troll

...o dve teme:
1) Beogradski pisci, a i o Isidori
2) traganje za šaljivom pesmom Đure Jakšića nehatno se pretvorilo u neverovatnu zanimljivost...ne, nisam još našla konačan tekst, ali sam saznala da je parodija ove pesme:
Studena me kiša šiba :))
Unfuckable Unfuckable 15:56 09.01.2009

Re: Tzvrchak

ja se odma' prenerazim na pominjanje .....što ti je reflex...
i prisetim se naše najveće prozne pesnikinje Mire M.
niccolo niccolo 16:04 09.01.2009

Re: Tzvrchak

Evo ima i da kupiš
gordanac gordanac 16:05 09.01.2009

Re: Tzvrchak

ja se odma' prenerazim na pominjanje .....što ti je reflex...
i prisetim se .................................................. Mire M.

(ne mogu čak ni copy/paste ovog tvog teksta)
:))))
Razumem te, skroz...
Kokanda bi mogli da napravimo neki "mađijski, veštičiji" ritual da "skinemo čini reminiscencije" sa cvrčka....nije ništa kriv taj Lorkin cvrčak...
Napiši sedam puta "povedoh ga ja da reke..." na španskom, možda ti to poništi stresno sećanje :))
Unfuckable Unfuckable 16:13 09.01.2009

Re: Tzvrchak

kapiram ja
no se mislim, koli'ke su stvari upropastili (svojevremeno sam imao teoriju da bi i Japan razbutzali za, cirka - 3 meseca)
pa što ne bi i jednog Lorku...

'leba mi - bez obzira na sve ikada pročitano ...prva asocijacija na reči
cvet
cvrčak
pasulj ("Jutros sam saznala, pasulj se kupuje za devize..." šmrtz - a onoooooo....propast opšta okolo !)
mi je Drugarica Pesnikinja u Prozi

zapečano & na žalost, zagađeno za uvek
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:39 09.01.2009

Re: cvrćak....

Gordanac
...Nije to TAJ cvrčak, to je Lorkin cvrčak....(da ne bude nesporazuma :))


Priznajem, nisam ukapirao iz prve... Pomislio sam da je vaše prikazivanje cvrčka neka "puzzle-lke" metafora...

Setio sam se Zrikavca (to mora biti to) koji počinje:

Zrikavče,
mala zvučna zvezdo
nad poljima usnulim;
stari znanče žaba
i mrkih popaca!
Grob ti je u valima mekog zlata
u koje zrelo Leto te polaže,
a Sunce dušu tvoju utka nežno
u svetlost svoju.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:50 09.01.2009

Re: Tzvrchak

... Unf
ja se odma' prenerazim na pominjanje .....što ti je reflex...


Hm. Svaki ljubitelj sportskog ribolova uzdrhti kad mu se pomene cvrcak, zar ne?

Jos ćeš ti, mic po mic, zavoleti poeziju...

I say in advance: Welcome to the Club
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:08 09.01.2009

Re: Tzvrchak

Ovo je trol na sopstvenom blogu:

Unf,
tvoj komentar upućen JM, od samo dve reči: "Razbila te" (umesto utehe u stilu: "Boli te p.... Niko ti ništa ne može" je čistija poezija nego japanski haiku. Kraća, a udarnija, he, he, he...
marco_de.manccini marco_de.manccini 18:16 09.01.2009

Re: Tzvrchak

no, no, vladimire, po uvedenim pravilima finog ponashanja nije lepo diskutovati na jednom blogu shta se dehsava na drugom. tako ti je i guvernanta govorila, a ti si kanda zaboravio.

dakle, samo pesma.

a da znash da sam planirao da pishem blog "a gde je moja pesma?", al' si me malo preshao. sachekacu da se sve slegne i zaboravi.
niccolo niccolo 18:20 09.01.2009

Re: Tzvrchak

tako ti je i guvernanta govorila, a ti si kanda zaboravio

Unfuckable Unfuckable 19:17 09.01.2009

Re: Tzvrchak

, a ti si kanda zaboravio.

ne kaže se "kanda" nego :
kokanda
mislite o tome

btw, moja reakcija kod JM je produkt čiste egomanijačke ljubomore i zavisti.
Moj tromesečni plan predviđa da me, negde do kraja februara, razvlače po Politici (kad sam me Parlament, izgleda, mimoišao) - samo još ostaje da osmislim strategiju & taktiku (ali, plan je tu - to je bitno !)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:16 09.01.2009

Re: cvrćak....

trener92

Dodatak. jedna neobična pesma, za sve

"Veinte años" ( greška - nenamerna)


Зашто необична?

Компајо Сегундо + ?
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:27 09.01.2009

Re: Tzvrchak

Marco de.
..no, no, vladimire, po uvedenim pravilima finog ponashanja nije lepo diskutovati na jednom blogu shta se deshava na drugom. tako ti je i guvernanta govorila, a ti si kanda zaboravio.


Ma svakako si ti u pravu... ali nisam mogao da se uzdržim; smejao sam se k'o lud, pa onda napisao, umesto da mu pošaljem pp.

Nobody is perfect.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 19:02 09.01.2009

Ко је, заиста, прва виолина?

Poezija, čemu? (II)
Zemlje velikih književnosti (Francuska, Španija, Vel. Britanija, Nemačka, Italija) imaju mnogo pesnika, ali se u tom mnoštvu ipak zna ko je - nacionalna veličina. Tako je to Lorka u Španiji, Bodler u Francuskoj, Bajron u Engleskoj, Gete u Nemačkoj i Leopardi u Italiji. Slično je, naravno, i u nekim zemljama manjih književnosti (Vitman u SAD, Kavafi u Grčkoj, itd).

Овај списак националних величина делује поуздано. Ипак...

Као противкандидате за шпански песнички национални трон један славни аргенитински писац (да, погодили сте;-), који Федерика Гарсију Лорку – не волећи га – назива "професионалним Андалужанином", без трунке недоумице наводи Кеведа и Лопе де Вегу. (Борхес и Лорка су се једном приликом упознали; био је то хладан сусрет, с Аргентинчеве стране.) Бодлер ни у ком случају нема замах, ширину и популарност Виктора Игоа. Тенисон вероватно у Енглеској заслужује првенство над Бајроном. (Уосталом, Шекспир је, као кандидат, неенглески неуздржан;-) Што се тиче Гетеа, он је неприкосновен: чак га је и Адолф без зазора уздизао. (Јес' да су код тог истог Адолфа Хајнеову Лорелај прогласили народном песмом, што је био безболан начин за уклањање конкуренције.) Кад си писао Леопарди, вероватно је то био Tippfehler приликом писања Петраркиног имена. Лонгфелоу се у Америци, земљи духовито мање књижевности, достојно надмеће са Витменом, а Кавафи је можда сувише истанчан за песничку првовиолинску медаљу Грчке.

С нестрпљењем очекујем Serbian chart ;-)
gordanac gordanac 19:35 09.01.2009

Ко је, заиста, прва виолина?

E, "ubaci" me u svojevrssnu "književnu anatomiju" i - ne trepnu! :))
Možda nije pravo pitanje "Ко је, заиста, прва виолина?", već "Koje su note?"
Razumem hladnoću u Borges - Lorca susretu, nešto kao "durski akordi - molski akordi" (neka mi bude oproštena nespretna metafora, obojica su iz mog ličnog "društva mrtvih pesnika" ), ali nikad ne bih ni očekivala da Borges ovom "dodeli" prvenstvo (špansko, nacionalno), ali mu ga ne može ni - oduzeti ("što bog pokloni, ljudi oduzeti ne mogu" ).
O Bodleru - ništa (imam ozbiljan razlog, sasvim ličan i pomalo tragičan...)
Ali...uz George Gordon Byron
neizostavno i
William Butler Yeats, John Keats, William Blake
i - najbolji:
Dylan Thomas
(Shakespeare je, naravno, van konkurencija, ipak...kao i James Joyce)
Ako je autorov izbor Leopardi (verovatno bi se priličan broj ljudi u Italiji složilo) moj je - Dante, bez premca.
I na kraju:
Walt Whitman ne ide bez Wallace Stevens.

Mogla bi ta lista da bude popunjavana još o-ho-ho!

Teškoća je "naći meru" za odogovor "nacionalnih pesničkih veličina nekog jezika", a da on/ona istovremeno ne bude i "planetarna veličina", pa (verovatno) oni koji se udobno meškolje u njihovim jezicima kao maternjim odlučuju po merilima koji su nama strancima za nacionalni jezik - potpuno nedokučivi.

Recimo, nemam teškoća za Pesnika našeg jezika:
Branko Miljković
(a ne verujem da ga mnogo "drugih" takvim vidi, mislim da je preveden samo na nemački, recimo...)

vishnja92 vishnja92 20:04 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

e divnog li bloga i divnih komentara :)))
svima

ps @unf:
Unfuckable Unfuckable 20:12 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

pa da : svima pohvale. samo Unfa po tintari
eeeeeeeeee....
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 20:14 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

pa da : svima pohvale. samo Unfa po tintari

to je chista poezija - sa vishnjine strane mislim
vishnja92 vishnja92 20:15 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

pa kad si bio nevaljao.

osim toga, ne teraj me da umnozavam komentare. ako budem imala jos nesto da kazem editovacu ovaj do kraja sveta (a onda ce tajanstvena urednica sledece godine napraviti spisak blogera sa najeditovanijim komentarima i objaviti ga na stubu srama)

edit - helou, njanjo :)
mene njanja uvek sve razume.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:41 09.01.2009

А Русе смо заборавили?

Код Руса је ствар чиста. Највећи је, ипак – Пушкин!

Истина, није био баш чист Рус, али... 'ајд' да не закерамо.

Александару Сергејевичу, зна се, Пушкину – Unfuckable, паз' сад ово – деда по мајци био је Етиопљанин, Арапин Петра Великог (тако му се зове и једна приповетка, шапћу ми...), значи мало гарав. У фуснотама уз Евгенија Оњегина сâм Пушкин пише како му је деда, именом Абрам Петрович (по Петру Великом) Анибал, у осмој години, као "принчевски" син, био отет у Африци. Србе, који свуда воле да се мешају, и овде затичемо: руски посланик Симеон Зорич био је Петру Великом дародавац овог ропчета. Један од Анибалове браће долазио је да га откупи, али Петар Велики није хтео да прода назад своје кумче. "До дубоке старости Анибал се сећао Африке, раскошног очевог живота, деветнаесторице браће међу којима је он био најмлађи. <...> Сећао се такође како је његова вољена сестра Лаган издалека пливала за бродом који га је односио." – писао је Пушкин. Happyend је да је "робољубац" Петар Велики Анибалу доделио племство и велико имање.

Стога је Александар Сергејевич Африку називао својом родном земљом.
Unfuckable Unfuckable 20:49 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

au, pa od ovoga može da se rikne

troll :
Brajoviću....Brajoviću, jednom si negde obećao upload Nesalomivih (ja se polomi' po netu tražeći, ali nalećem samo na neke ultragiga kritičarske osvrte glede lipanjskog kambeka - sjajno napisane, treba li reći )...ali "zike" - niđe....
dakle...?
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:51 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Predrag Brajović
Овај списак националних величина делује поуздано. Ипак...


Naravno da ti je ovo IPAK veliko k'o vrata, jer tako treba i da bude.

Ovo što sam ja izneo je JEDNO vidjenje, kao kod onih koji prave antologije pesama pa njihov izbor nikome ne bude po volji. Dakle, u pitanju je moj izbor. I jedna bezazlena (blogovska) provokacija.

Ozbiljno govoreći, pomalo je glupo praviti izbor "nacionalnih pesnika" na ovaj način i na ovom nivou, i to onih "za sva vremena", a ja sam, ipak, to učinio. Nikako sa nekog naučno-istraživačkog aspekta, već iz - duše.

Ja sam pošao od "uobičajenih" kriterija: Jesenjin u Rusiji, Lorka u Španiji, Bodler u Francuskoj, Bajron u Engleskoj itd. To bi se moglo dosta dobro braniti, ali ne i - odbraniti. Slažem se, jer nema definitivnih presuda. A i medju velikanima u velikim književnostima često je vrlo teško izdvojiti ko je "primus inter pares". Ali su ovi pesnici koje ja navodim najreprezentativniji i najpoznatiji.

Baš sam hteo da popričam sa Niccolo-om (koji je rekao da mu se Bodler ne svidja i da mu kažem da ne treba da žali zbog toga, ako mu srce ne mari za njega neka sluša svoje srce), kad vidim i ti (s pravom) potežeš Igoa... Znam, ima onih koji smatraju da u mnoštvu dobrih franc. pesnika prvi je - Viktor Igo (Victor Hugo), koga van Francuske uglavnom znamo kao proznog pisca. (Poznata je ona Židova duhovita opaska, na pitanje ko je najbolji franc. pesnik: "Na žalost, Igo" - “Victor Hugo, hélas!”).
A opet, dosta je ustaljeno mišljenje da je Bodler prvi, jer je kao pesnik više uticao na druge - pesnike. To je važno ako se ima u vidu da je pesnik S. Malarme (Stéphane Mallarmé) tvrdio da se poezija pravi samo - za druge pesnike!.

Što se tiče Lorke, on jeste neprikosnoven. Znam, u naučnim krugovima (ostavimo Borhesa po strani) se tvrdi da primat pripada Lepe de Vegi, ali narodski gledano Lorka je svima bliži, a za pesnika je važno da se dopada narodu, he, he, he...
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:04 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Petar Brajović
...Код Руса је ствар чиста. Највећи је, ипак – Пушкин!


Slažem se, i verovatno sebi dozvoljavam da ličim na Nikolu Pašića koji se u parlamentu slagao i sa opozijom i sa svojima, mada su bili na suprotnim stranama.
Naravno da je Puškin - izuzetno veliki. Numero uno, u mnogome.

Ali ja pokušavam, što je možda za osudu, da mislim narodski, jer sa poezijom ne treba da se bave samo profesori književnosti i stručnjaci.
Hajde da napravimo anketu na ulicama Beograda, ili u srednjim školama među tinejdžerima, i da pitamo ko je najveći ruski pesnik. Jesenjin će verovatno prevagnuti, jer je popularniji.

Ne zameri zbog ovog prizemnog prilaza. Ako hoćemo da popularizujemo poeziju kod naroda, ne nudimo im Lope de Vegu umesto Lorke, Puškina umesto Jesenjina, Igoa umesto Bodlera, Tenisona umesto Bajrona...

Imam li krivo?
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:07 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Gordanac
...Recimo, nemam teškoća za Pesnika našeg jezika:
Branko Miljković


Ovo mi je važno da čujem dok mislim o trećem nastavku.

Voleo bih još ovakvih ideja....
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:19 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

gordanac
Razumem hladnoću u Borges - Lorca susretu,

Овако хладноћу сусрета са Лорком препричава Борхес:
„Осим тога, Лорка је хтео да нас задиви. Рекао ми је да је врло забринут због једне важне личности у савременом свету. Због личности у којој можете видети сву трагедију америчког живота. И тако је наставио док га нисам упитао ко је та личност. Испоставило се да је то Мики Маус. Претпостављам да је тим речима покушао да буде паметан. Помислио сам да тако нешто можете рећи када сте врло, врло млади и желите неког да задивите. Али, он је био одрастао човек, то ми није било потребно, могао је да говори на друкчији начин. Кад је почео тиме да је Мики Маус симбол Америке, један мој пријатељ ме је погледао и обојица смо отишли, јер смо били сувише стари за ту игру.“

А Лорка овако топлоту једне жене:
„Ноге њене бежаху ми
Као рибе уплашене,
Допола још увек хладне
А одпола сасвим вреле.
Најлепшом сам од путања
Јездио те ноћи целе,
На ждребици седефастој
Без дизгина и опреме.“

gordanac gordanac 21:22 09.01.2009

---

Voleo bih još ovakvih ideja....

Vasko Popa
Dušan Vasiljev
Mika Antić
Miloš Crnjanski
Laza Kostić
Momčilo Nastasijević
Stevan Raičković

Ivo Andrić ("Šta sanjam i šta mi se događa" )

Pitanje:
El sme i oni čiji jezik (i poetski i nače) savršeno razumem i govorim ? (ja govorim dva mrtva jezika - latinski i srpsko-hrvatski, zato pitam, ako može - može, ako ne - molim lepo..)
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:22 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Unfuckable
dakle...?

Забрањено ми је. (А кумовска се не пориче;-) Сиров материјал. Али... али... стрпљења, угодићемо нешто.
marco_de.manccini marco_de.manccini 21:25 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

najbolji francuski pesnik je, bez dileme, prever.
gordanac gordanac 21:26 09.01.2009

А Русе смо заборавили?

Nismo.
I - da.
Puškin.
Još uvek "Tatjanino pismo Onjeginu" u u dva ujutru ako treba, sam` zaželi, sve napamet! :))
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:35 09.01.2009

Re: ---

Gordanac:

Vasko Popa
Dušan Vasiljev
Mika Antić
Miloš Crnjanski
Laza Kostić
Momčilo Nastasijević
Stevan Raičković
Ivo Andrić


Ima dosta onih kojih nema (Dučić, Rakić, Radičević, Jakšić, Zmaj, Šantić, Ilić, pa i Desanka). Čak i Njegoš. Kažem "čak" jer prvenstveno mislim na - lirsku poeziju.

Odgovor na pitanje je - da.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 21:37 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

vladimir petrovic
Ako hoćemo da popularizujemo poeziju kod naroda... <...>
Imam li krivo?

Па, и ја сам, ваљда, народ. (Како оно краљ Иби виче: Ооој, нааароооде, ооој!)

Немаш криво. Донекле. Рецимо, прво: а што бисмо популаризовали поезију код народа? И ако то чинимо, шта ће он волети? Васка Попу или Матију Бећковића или Мостарске кише Пере Зупца? А можда, најпре, Бору Чорбу? Је л' смеш да се упустиш у експеримент и презентујеш народу Мостарске кише (капитен тима: Зубац) и Очију твојих да није...(капитен тима: Попа)? Па да бирају.

"Поезију ће сви певати." Јок.
Доста њих ће је волети. Али какву поезију?

niccolo niccolo 21:39 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Baš sam hteo da popričam sa Niccolo-om (koji je rekao da mu se Bodler ne svidja i da mu kažem da ne treba da žali zbog toga, ako mu srce ne mari za njega)

Znači sad nećeš da popričaš sa mnom?
Ja sam u stvari hteo da istaknem kako ljudi u raznim periodima svog života različito doživljavaju umetnička dela, možda je bilo rano čitati ga sa 16,17...a kad bih sada imao vremena, možda bih ga bolje razumeo. To se može reći za bilo kog ovde pomenutog umetnika, a i inače za bilo koje umetničko delo uopšte, ali ja pomenuh Bodlera pošto mi se on na početku nije dopao.
gordanac gordanac 21:50 09.01.2009

Re: ---

Ima dosta onih kojih nema (Dučić, Rakić, Radičević, Jakšić, Zmaj, Šantić, Ilić, pa i Desanka).

Pa zato što nisu moj izbor, zato ih ne pišem! :))
Dočim - Njegoš...može
kao i ..
Petar Hektorović
Marin Držić
Miroslav Krleža
Dobrica Cesarić
Ivan Goran Kovačić
vladimir petrovic vladimir petrovic 21:58 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Niccolo

Znači sad nećeš da popričaš sa mnom?


Ma hoću, premda kasnim i već sam, odgovarajući "Predragu iz naroda" dosta toga odgovorio.
Zapravo, ti si se javio medju prvima (Hvala!) i pomenuo da ti se Bodler nije dopadao onda kada si se upoznavao sa njim. Ja sam hteo da kažem da u tome ne vidim ništa loše, jer Bodler i nije baš od previše dopadljivih. U stvari, njega treba dobro (studijski) upoznati da bi se istinski cenio, a pitanje je koliko je to potrebno nekome ko je, hteo ili ne hteo, "avarage man". Drugim rečima neko ko se time ne bavi (mada sam ja jedan od takvih, prosečan čovek, ekonomista po vokaciji).
Pada mi na pamet da je Bodler umeo da uzvikne: Hypocrite lecteur, — mon semblable, — mon frère! (Čitaoče hipokrito, meni sličan, brate moj). To je lepo.

Čudi me da niko u komentarima do sada ne postavlja pitanje jezika. Jer kod prevodjenja poezije mnogo se više gubi nego u slučaju proze. A opet, ne može čovek u jednom životu (ah, samo jedan životić!) da sve pesnike koje voli čita u originalu, he, he, he...

Drugo, Lorka je, recimo, mnogo pristupačniji. Iako može da (ponekad) izgleda "sladunjav" i previše jednostavan (jedna pesma mu se prosto zove: Luckasta pesma - mnogo je lepa!), on je veliki pesnik , jer nije jednostavno pisati jednostavne pesme, a da budu strasne i emotivne.
Verujem, dakle, da Lorka ima daleko više ljubitelja od Bodlera, ali to nije neki mnogo važan kriterijum.
Dakle, i Lorka i Bodler.
niccolo niccolo 22:06 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

a pitanje je koliko je to potrebno nekome ko je, hteo ili ne hteo, "avarage man"

To je tačno.
Čudi me da niko u komentarima do sada ne postavlja pitanje jezika. Jer kod prevodjenja poezije mnogo se više gubi nego u slučaju proze.

Vidiš stvarno, niko to ne pomenu..

Dakle, i Lorka i Bodler

I Kosovo i Delta
gordanac gordanac 22:07 09.01.2009

:))

Čudi me da niko u komentarima do sada ne postavlja pitanje jezika.

екскјуз ми?
š`a niko ne spominje?
Msleeeeeeeem....
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:11 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Niccolo
I Kosovo i Delta


Misliš: "I Kosovo i EU"?
niccolo niccolo 22:15 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

A ne, to je bila parola jedne koalicije na izborima (doduše mislim obrnutim redosledom), pa bi neki mogli da me optuže za pripadnost...Ja sam mislio na onu šalu Kosovo je Srbija, sve ostalo je Delta - samo te dve "polovine" daju celokupnu Srbiju. Zato i Kosovo i Delta
Unfuckable Unfuckable 22:18 09.01.2009

Re: besomučni troll se nastavlja

Забрањено ми је. (А кумовска се не пориче;-) Сиров материјал. Али... али... стрпљења, угодићемо нешто.

Brajoviću....Brajoviću...
ja osim 95-52 & Jaaaa Imam Ideju
ništa živo nemrem nać' - pa ni diskografiju jbt koji sam slepatz
kak'i sirov materijal, nisam apdejtovan...?
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:27 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

najbolji francuski pesnik je, bez dileme, prever

Hm. I jeste i nije.

Postoji u Francuskoj jedan izuzetan pesnik, pesnik duboke intelektualne misaonosti, a to je Pol Valeri (Paul Valéry, 1871 – 1945). Ima ljudi koji će reći da je on - najveći (intelektualni) pesnik.

Isidora Sekulić je pisala da «Valeri teži za onim što je neprestano u moći menjanja, i zato bezgranično trajno». Izvanredna kvalifikacija za jednog pesnika – težnja za promenama koje večno traju.

Poznata je Valerijeva opaska: “Svaka pesma treba da bude svetkovina intelekta”.

On je veoma cenjen i proučavan u "učenim" krugovima, ali, priznajem, "običan svet" radije recituje Preverove pesme...


Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:31 09.01.2009

Re: besomučni troll se nastavlja

Unfuckable
Забрањено ми је. (А кумовска се не пориче;-) Сиров материјал. Али... али... стрпљења, угодићемо нешто.

Brajoviću....Brajoviću...
ja osim 95-52 & Jaaaa ImamIdeju
ništa živo nemrem nać' - pa ni diskografiju jbt koji sam slepatz
kak'i sirov materijal, nisam apdejtovan...?

Дакле: они снимци које ја имам, а имам много, јесу демо и са проба... Што значи: неокачљиви. Ја сам сигуран да ћемо моћи да понудимо и нешто више, али не тако скоро, треба да се ствари доведу у ред, а то траје...

А је л' знаш ти да ми они још увек дугују 150 марака – еееј, марака!!! и то из доба када си hot dog једино могао да купиш у црвеним ПКБ киосцима са виршлама – које сам им позајмио за изнајмљивање појачала. Никад да врате. Као, заборавили. Сад већ стварно могу да се ваде на старачку сенилност...

П.С. Извињење домаћину за трол, али моја је кумовска дужност да властитог кума музичара из Несаломих промовишем што више, а Анпак се ложи "да му баба штрика фајерку", то јест да добије за Џ снимке... Јок, бато, капитализам!
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:32 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Predrag Brajović

Васка Попу или Матију Бећковића?

Мостарске кише (капитен тима: Зубац) и Очију твојих да није...(капитен тима: Попа)?


Hm. Big dilemma. False dilemma.
Premda, naravno, ima onih koji i njih vole...
reanimator reanimator 22:41 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

gordanac

"Tatjanino pismo Onjeginu"

Jbg...moram...jes da je n-ti put kako ponavljam i jes da ću dostojanstveno da istrpim sve koji požele da mi saopšte "aloooo...dečko...ponavljaš se", ali, pazi kad vredi.
Ono, kad kaže : "ceo moj život bio je zalog neizbežnog susreta sa tobom"..mene to i sad, kad se setim, ne odalami, nego totalno razvali i ta rečenica mi je toliko veličanstvena, da ću da je ponavljam sebi dok sam živ, a Puškina zauvek da smatram apsolutno najvećim.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:43 09.01.2009

Re: ---

Gordanac

kao i .. Petar Hektorović Marin Držić Miroslav Krleža Dobrica Cesarić Ivan Goran Kovačić


Hm. Ovde neko veliki nedostaje. Ili ste skroz na Krležinoj strani, a Krleža nije imao visoko mišljenje o tom pesniku, koji je hrvatski, ali je jedno vreme pisao i - ekavicom.
Pogadjate: Tin.
Nemojte reći: Nije moj izbor, plz.

P. S. A kad pominjem Tina Ujevića, setih se još jedne velike pesničke pijandure (valjda pesnici moraju da piju - pateći, he, he, he), ali meni dragog - Disa. I njegove Nirvane i dr.

Pa to ne može da stane u jednom postu!? (Ili da font bude: 8)
njanja_de.manccini njanja_de.manccini 22:47 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

ceo moj život bio je zalog neizbežnog susreta sa tobom".

kako bre sebi ponavljash? nadji neku pa njoj ponavljaj to. ovako drugarski da ti kazhem.
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:48 09.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Vishnja
...e divnog li bloga i divnih komentara :)))
svima


Veoma bih voleo ako biste mi 'okačili' neku dobru muziku, po vašem izboru, nešto što ste u poslednje vreme rado slušali... Hvala. Thanks indeed.

Ovo tim pre što nema Jarila. Mora da je prezauzet.
reanimator reanimator 22:57 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

njanja_de.manccini
ceo moj život bio je zalog neizbežnog susreta sa tobom".

kako bre sebi ponavljash? nadji neku pa njoj ponavljaj to. ovako drugarski da ti kazhem.

Pa bre njanjo...ti misliš da ja nebih voleo da se pojavi neka, koja će me svojim pojavljivanjem dovesti u stanje da joj iskreno saopštim nešto ovako veliko?? :)
Ali pazi...iskreno!! Ne ono...svidjamo se...super nam je..sms pred spavanje, ljub,ljub i tako to...nego da ti udje u život i da malo počneš da ne odgovaraš za svoje postupke :)
Da,da...znam...ideali.. :)
Unfuckable Unfuckable 23:24 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

pajz' stihove sada :
"Dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
Čiji je grad, bez ulica
Visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija..."


...a ?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:29 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Unfuckable
pajz' stihove sada :
"Dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
Čiji je grad, bez ulica
Visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija..."


...a ?

Знам.
Једноставно.
А лепо.
Шта ћеш сад?

reanimator reanimator 23:35 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Unfuckable
pajz' stihove sada :
"Dopusti sebi da se zaljubiš
baci čini na ideal
Čiji je grad, bez ulica
Visoko iznad vlakova
ja se zovem anarhija..."
...a ?

Eto..i to :)
Ne volim bre poeziju, jer me uvek odvlači od onoga što imam i tera me da čekam nešto mnogo veće. Koje je tamo negde..
Mislim..napaljiva je..naročito kod nas labilnijih :)
vladimir petrovic vladimir petrovic 23:51 09.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

Reanimator
...Ne volim bre poeziju, jer me uvek odvlači od onoga što imam i tera me da čekam nešto mnogo veće. Koje je tamo negde..


Shvatam. Poezija najčešće nije realnost. Ja sam zato, kao moto, u prvom nastavku (Poezija, čemu I) stavio ove reči: Ljudsko savršenstvo se povremeno sreće u poeziji, što je odvaja od života

Ali to se može shvatiti kao dobar razlog i da se voli i da se ne voli poezija. Ima argumenata PRO ET CONTRA, podjednako su valjani. Poezija nam i ne treba, i treba.Onaj ko stalno želi da bude realan - pre poludi, he, he, he...

Tu poezija (mašta) može da bude spasonosna...

Unfuckable Unfuckable 00:22 10.01.2009

Re: А Русе смо заборавили?

a bas iza samoooo....
gordanac gordanac 01:08 10.01.2009

vidi...

reanimator...kako da ti kažem...
...nego da ti udje u život i da malo počneš da ne odgovaraš za svoje postupke :)

...dešava se
i uvek je moguće da se desi...
bilivjumi or not...
gordanac gordanac 01:09 10.01.2009

Re: ---

Pogadjate: Tin.
Nemojte reći: Nije moj izbor, plz.

Nije, š`a mogu?!
maksa83 maksa83 02:02 10.01.2009

Re: ---

Miroslav Krleža

Mislim da bi nastava srpskohrvatskog u pokoj joj duši SFRJ bila kudikamo vedrija u tom segmentu da su deci servirali Krležinu poeziju nego Glembajeve.
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 02:08 10.01.2009

Re: ---

maksa83
Miroslav Krleža

Mislim da bi nastava srpskohrvatskog u pokoj joj duši SFRJ bila kudikamo vedrija u tom segmentu da su deci servirali Krležinu poeziju nego Glembajeve.

А поврх свега, Глембајеви су и за Аграм, како каже негде сам Крлежа, били фантазма...
gordanac gordanac 02:20 10.01.2009

pismo

"ceo moj život bio je zalog neizbežnog susreta sa tobom".

U prevodu koji ja znam tah stih glasi;
-------------------------------------
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;

znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi...
-------------------------------------
Evo cela, onako kako je ja znam:

Pišem vam - šta bih znala bolje?
I šta vam više mogu reći?
Sad zavisi od vaše volje
prezrenje vaše da l' ću steći,
al' ako vas moj udes hudi
bar malo trone i uzbudi,
vi me se nećete odreći.

Da ćutim ja sam prvo htela,
i za sramotu mojih jada
ne biste znali ni vi sada,
bar da se nadam da sam smela
da ćete opet k nama doći
i da ću ma i retko moći
u selu da vas vidim našem,
da se veselim glasu vašem,
da vam što kažem, pa da zatim
o istom mislim i da patim
dane i noći duge sama
dok ne dodjete opet k nama.
Al' osobenjak vi ste, znamo,
i teška vam je selska čama,
a mi...mi ničim ne blistamo,
no iskreno smo radi vama.
Što dodjoste u naše selo?
U stepi, gde moj život traje,
ja ne bih srela vas zacelo
i ne bih znala patnja šta je,
Smirivši burne osećaje,
možda bih jednom (ko će znati?)
po srcu našla druga verna
i bila bih mu žena smerna,
a svojoj deci dobra mati.

Drugi!...A' ne, ja nikom ne bi'
na svetu dala srce svoje!
Oduvek tako pisano je...
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;
znam, bog je tebe uputio,
moj zaštitnik do groba budi...
U snove si mi dolazio,
i nevidjen si bio mio,
tvoj pogled me je svud proganj'o,
u duši davno glas odzvanj'o...

Ne, nije mi se san to snio,
jer čim si uš'o, ja sam znala,
sva premrla i usplamsala,
i rekla: on je ovo bio!
Ja tebe često slušah sama;
govorio si sa mnom jednom
kad prosjaku pomagah bednom
i kada blažih molitvama
buru i jad u srcu čednom.
Zar nisi ti i onog trena,
o prividjenje moje drago,
promak'o kroz noć kao sena,
nad uzglavlje se moje sag'o
i šapnuo mi reči nade
ljubavi pune i iskrene?
Ko si ti? Čuvar duše mlade
il' kobni duh što kuša mene?
Utišaj sumnje što mene guše.
Možda su sve to sanje moje,
zablude jedne mlade duše,
a sasvim drugo sudjeno je...
Nek bude tako! Što da krijem?
Milosti tvojoj dajem sebe,
pred tobom suze bola lijem
i molim zaštitu od tebe...
Zamisli: ja sam ovde sama
i nikog nema da me shvati,
sustajem i moj um se slama,
a nemo moje srce pati.
Čekam te: nade glas u meni
bar pogledom oživi jednim,
ili iz teškog sna me preni
prekorom gorkim i pravednim.
Završih! Da pročitam strepim...
Od stida više nemam daha...
Al' vaša čast mi jemči lepim
i predajem se njoj bez straha...
vladimir petrovic vladimir petrovic 10:04 10.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Predrag Brajović
...Лонгфелоу се у Америци, земљи духовито мање књижевности, достојно надмеће са Витменом, а Кавафи је можда сувише истанчан за песничку првовиолинску медаљу Грчке.


Kada sam, naizgled lakonski, rekao da su SAD i Grčka dve zemlje sa manjim književnostima, mislio sam to, naravno, u poredjenju sa književnostima velikih evropskih zemalja a ne sa – Srbijicom.

Pritom sam se više ‘ogrešio’ o Grčku, nego o SAD. Jer je kod Grčke zanimljivo to da ima dvojicu nobelovaca i da su oni bili – pesnici.

Jorgos Seferis (Georgios Seferis, Γιώργος Σεφέρης 1900 -1971), jedan od najvećih grčkih pesnika XX veka, dobio je Nobelovu nagradu 1963. godine. Odisej Elitis (Odysseas Elytis, Οδυσσέας Ελύτης, 1911—1996), drugi grčki pesnik, dobio je Nobela 1979. Baš lepo za Grčku: dva Nobela za - pesnike!

Pitam se kada će neki srpski pesnik dobiti Nobela?
gordanac gordanac 10:38 10.01.2009

Ко је, заиста, прва виолина?

Zaboravih juče:
Edgar Alan Po
svakako
reanimator reanimator 12:35 10.01.2009

Re: pismo

gordanac
"ceo moj život bio je zalog neizbežnog susreta sa tobom".

U prevodu koji ja znam tah stih glasi;
-------------------------------------
Nebo je mene dalo tebi;
moj život sav je jemstvo bio
da ću te sresti izmedj' ljudi;


Jeste..takav prevod je bio najčešći, a svi smo ga pročitali u izdanju koje je bilo namenjeno za lektiru. Na ovaj drugi prevod sam naišao sasvim slučajno, u romanu "Veče kod Kler" (Gajto Gazdanov), gde u predgovoru stoji Puškinov citat. Naravno, niti znam ko je prevodio, niti znam izdavača :)
gordanac gordanac 12:46 10.01.2009

Re: pismo

Naravno, niti znam ko je prevodio, niti znam izdavača :)

a nije ni važno..
dobar je, skroz
vishnja92 vishnja92 13:31 10.01.2009

Re: Ко је, заиста, прва виолина?

Veoma bih voleo ako biste mi 'okačili' neku dobru muziku, po vašem izboru, nešto što ste u poslednje vreme rado slušali... Hvala. Thanks indeed.

ja to nazalost ne umem.
naucicu za sledeci put :)

ps - hvala na poverenju
crossover crossover 17:47 10.01.2009

Re: ---

maksa83
Miroslav Krleža

Mislim da bi nastava srpskohrvatskog u pokoj joj duši SFRJ bila kudikamo vedrija u tom segmentu da su deci servirali Krležinu poeziju nego Glembajeve.

Видиш Максо, г. Станислав Винавер, а ја га у оваквим приликама радо цитирам, мисли слично као и ти. Ево шта он каже:

"Најстрашнија последица Првог светског рата је проза господина Крлеже."

< Док ово чита, Предраг Брајовић отпија гутљај вина, покрет његових усана наговештава осмех, и у себи узвикује: „Ево га! Знао сам да неће моћи још дуго да издржи.” >
Unfuckable Unfuckable 18:14 10.01.2009

Re: ---

Ево га! Знао сам да неће моћи још дуго да издржи

..vadeći Smith &Wesson iz unutrašnjeg džepa sakoa i lagano krećući ka balkonu....
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 18:58 10.01.2009

Re: ---

Unfuckable
Ево га! Знао сам да неће моћи још дуго да издржи

..vadeći Smith &Wesson iz unutrašnjeg džepa sakoa i lagano krećući ka balkonu....

... него ми се брдо испречило, па ћу морати убацном путањом да циљам.

Дугови из живота неки се пут наплаћују у литератури. Та преддругосветскоратна генерација тридестих година двадесетог века зачела је политичко-литерарне сукобе, који су тек касније приспели на наплату.

Винавер. Крлежа. Андрић. Црњански. Давичо. Ристић...

vladimir petrovic vladimir petrovic 21:20 09.01.2009

Dopuna Bajrona

Predrag Brajović
Тенисон вероватно у Енглеској заслужује првенство над Бајроном.


Kad sam govorio o Bajronu nisam citirao ni jednu njegovu pesmu. Plašio sam se da je sam post zastrašujuće dug, pa sam "zakinuo" baš Bajrona. A evo jedne pesme koju je na srpski prevela Isidora Sekulić:

DANAS NAVRŠAVAM TRIDESET ŠEST GODINA
Vreme je da se ovo srce smiri,
Druge kad više ne zna da uznemiri.
Al ako sam ne mogu više biti voljen,
Ja još hoću da volim.
Po danima mojim zažutelo lišće -
Minuše ljubavi cvetovi i plodi.
Crv, rdja što grize, jadi,
Oni su samo moji.
Vatra što u grudma mi još hara
Samotna je ko ostrvo vulkansko;
Buktinju njen plamen više ne pali,
Lomaču tek za umrloga.
Nade, zebnje i revnosne brige,
I silovita kidanja bola,
I moć ljubavi - tu više učesnik nisam:
Samo lance njihove vučem.
Ali ne tako, niti ovde,
Niti sada takve misli da trzaju dušu!
Slava je ovde pokrov junaka
Il venac po čelu.
Mač, zastava i bojište,
Glorija i Grčka su oko mene.
Špartanac onaj na štitu što bi donesen
Slobodniji nije bio.
Preni se! (ne Grčka, ona je budna).
Već ti, duše, u meni -
Seti se gde životne krvi poreklo ti leži,
i udri valjano i tačno.... (nije završeno).

To je poslednja Bajronova pesma, dok je bio u Grčkoj i Grčku sjedinio sa sobom. Umro je tri meseca kasnije.
bauer. bauer. 10:04 10.01.2009

Kakvi štreberi...

... rekoh, koliko štrebera na jednom mestu

Golube, ja sam za poeziju tanak... ali imaš ogromnu preporuku za pregalaštvo.

Pozz.
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:07 10.01.2009

Re: Kakvi štreberi...

Bauer sa tačkom
...ja sam za poeziju tanak


Bivši Džeče, niko za poeziju nije toliko tanak da ne može srce svoje odmoriti makar i pomišlju na neku lepu pesmicu...

Što bi se reklo: hvala na poseti, dodjite nam opet.
ivana23 ivana23 22:29 10.01.2009

***

Ne marim da pijem, al` sam pijan često.
U graji, bez druga, sam, kraj pune čaše.
Zaboravim zemlju, zaboravim mesto
Na kome se jadi i poroci zbraše.

Ne marim da pijem. Al` kad priđe tako
Svet mojih radosti, umoren, i moli
Za mir, za spasenje, za smrt ili pak`o,
Ja se svemu smejem pa me sve i boli.

I pritisne očaj, sam, bez moje volje,
Ceo jedan život, i njime se kreće;
Uzvik ga prolama: "Neće biti bolje,
Nikad, nikad bolje, nikad biti neće."

I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.

I želeći da se zaklonim od srama,
Pijem, i zaželim da sam pijan dovek;
Tad ne vidim porok, društvo gde je čama,
Tad ne vidim ni stid što sam i ja čovek.


Kada on malo popije, pa ovu odrecituje...
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:38 11.01.2009

Re: ***

Kada on malo popije, pa ovu odrecituje...


Mogu da zamislim. Svidja mi se ovo
I ja žalim sebe. Meni nije dano,
Da ja imam zemlju bez ubogih ljudi,
Oči plave, tople kao leto rano,
Život u svetlosti bez mraka i studi.


Txs
mirelarado mirelarado 23:00 10.01.2009

Dante

Evo kako Beninji deklamuje Dantea.
Italijani, kada kažu Pesnik, misle Dante.

vladimir petrovic vladimir petrovic 23:11 10.01.2009

Re: Dante

Mirelarado
Italijani, kada kažu Pesnik, misle Dante.



Slažem se. I zavidim im.
crossover crossover 00:23 11.01.2009

Пето певање, Круг други: Развратници

mirelarado
Evo kako Beninji deklamuje Dantea.

Тако сиђох из првог круга несреће
у други мање простран гдје туга
болнија је, па јауке изазива веће.
Ту страшни Минос режи као куга:
на улазу гријехе одмјерава;
суди и вртећи репом казује број круга.
Када душа у којој несрећа рођења спава
пред њега дође, па се исповједи,
тај зналац грехова означава
које место у паклу јој слиједи;
увије реп толико пута
колико кругова ниже њен гријех завриједи.
Пред њега безброј душа залута
и редом долази да чује пресуду;
исповиједи се, казну чује, па доље одлута.
„Ох ти што се нађе на овом страшном спруду,”
рече Минос када видје мене тада
прекидајући посао на своме суду,
„пази како улазиш и коме вјерујеш пун јада:
нека те не заварава ширина капије!...”
А мој ће му вођа: „Што вичеш сада?
Да му запријечиш суђени пут добро није:
тако жели онај што када жели
може што хоће, не питај више, боље ти је.”
...

Данте и Вергилије долазе до другог круга пакла и виде Миноса који душама одређује место мучења, онолико пута колико Минос заврти свој реп, толико кругова дубоко, несрећник треба да сиђе у пакао.
Ово декламује Бенињи и на италијанском не звучи толико страшно :)))
vladimir petrovic vladimir petrovic 11:00 11.01.2009

Re: Пето певање, Круг други: Развратници

Crossover
Пето певање, Круг други: Развратници


Dobar prevod, koliko ja mogu da sudim. Čiji je?
Znam da se D. Mraović mnogo trudio. Ali čujem da je mnogo rada, truda i znanja ulagao i onaj Banjalučanin, Kolja Mićević, koji je još ubacio i francuski, pa ponudio Dantea u trouglu: italijanski - francuski - srpski...
crossover crossover 23:43 11.01.2009

Re: Пето певање, Круг други: Развратници

vladimir petrovic
Dobar prevod, koliko ja mogu da sudim. Čiji je?
Znam da se D. Mraović mnogo trudio. Ali čujem da je mnogo rada, truda i znanja ulagao i onaj Banjalučanin, Kolja Mićević, koji je još ubacio i francuski, pa ponudio Dantea u trouglu: italijanski - francuski - srpski...

Одлично си приметио да је превод, односно препев, добар. Ово је превод, као што си и наслутио, песника и преводиоца Драгана Мраовића. То је најскорији, и вероватно најбољи превод Божанствене комедије на савремени, неархаични српски језик.
Превод је урађен у екавској варијанти језика, а накнадно је ијекавизиран, јер је, како каже преводилац, ијекавица пригоднија овом великом делу. Ијекавизацију, као и лектуру је урадио проф. Драго Ћупић. Издавач је ЦИД из Подгорице.
myredneckself myredneckself 02:20 11.01.2009

Poezija, čemu ? (II)

No, evo i muzike konačno, malo kasnim opravdano. Nadam se da će vam se svideti moj izbor.

vladimir petrovic vladimir petrovic 11:35 11.01.2009

Re: Poezija, čemu ? (II)

Myredneckself
Nadam se da će vam se svideti moj izbor.


Nažalost, nisam mogao otvoriti.
myredneckself myredneckself 22:15 11.01.2009

Re: Poezija, čemu ? (II)

Nažalost, nisam mogao otvoriti.

Možda može ovako
vladimir petrovic vladimir petrovic 22:20 11.01.2009

Re: Poezija, čemu ? (II)

Myredneckself

... Možda može ovako


MOŽE. Ono pravo za nedelju veče. Hvala.
Jaril Jaril 03:38 11.01.2009

Послатак

Ово ти је за оно прозивање на крају : -)))))

Шехерезада 1/5
Шехерезада 2/5
Шехерезада 3/5
Шехерезада 4/5
Шехерезада 5/5

А имаш и на РапидШеиру мада нисам скидао да проверим. Треба да је цело дело и добро извођење.
marco_de.manccini marco_de.manccini 03:55 11.01.2009

Re: Послатак

hvala pesniche. govorish muzikom lepshe nego mnogi ljudi rechima.

a meni i njanji ova muzika ono kako kazhu "nasha pesma". mislim imamo i druge, al' od ovih "ozbiljnih".

eh, ozbiljna muzika. ko izmisli i taj izraz.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:47 11.01.2009

Re: Послатак

Jaril
Ово ти је за оно прозивање на крају : -)))))


Naravno da sam tada na tebe mislio.
A kako tebe nije bilo, bio sam slobodan da probam sa Višnjom... ne znam odakle mi je bila došla ta asocijacija... ali, na žalost, ona mi nije mogla pomoći. Hvala joj kao da jeste.

A tebi - BIG hvala.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:55 11.01.2009

Re: Послатак

Marco de.manccini
eh, ozbiljna muzika. ko izmisli i taj izraz.


I ja se pitam.
A nedavno sam video da se neko u medijima pitao oko ispravnosti izraza "Mrtva priroda" u slikarstvu, te elaborirao kako to nije adekvatno....

Opet, s druge strane, ne mogu se ZA SVE imati (prava) objašnjenja.

P. S. Kad sam pomenuo ova objašnjenja, setio sam se Paola Koelja i njegovog "Alhemičara". On tamo kaže: "Ono što ja pokušavam u svom traganju jeste: poštovati misterije, ne tražiti previše objašnjenja, i živeti sadašnji trenutak u svakom dobu svog života".

Ti, Marko, koji imaš, čini mi se, matematički osećaj u prilazu stvarima, sa ovim se možda nećeš složiti...
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:28 11.01.2009

Re: Послатак

nemam uvek takav pristup. to bi bilo besmisleno. ljudi smo.
jeremija92 jeremija92 15:06 11.01.2009

I poezija i muzika

sybil sybil 04:12 12.01.2009

gete

kad si vec pomenuo izuzetnost getea da kazem jos jedan bitan podatak.
gete je cudna figura u panteonu velikih umetnika i mislioca. obicno se misli da umetnost i stvaralastvo imaju ogromnu cenu i da je krativnost usko povezana sa bankrotstvom i adikcijom. ruku na srce, puno je dokaza. mozart-operisan od novca, betoven-totalno neodgovoran, balzak se oblacio kao monah i pio tone kafe, uvek bez prebijene pare, bodler -kockar i narkoman, potrosio nasledstvo, wagner- egoista koji je stalno pozajmljivao novac od prijatelja, niche-nije nista zaradio od pisanja, prust-ekstravagantan , potrosio sve. iz toga sledi da je nemoguce pisati remek -dela i biti zdrav i srecan, ili-ili situacija. gete je neko ko je imao materijalnu i emocionalnu stabilnost i integritet uz izuzetno kreativan zivot, sto je retko. gete je inace bio iz aristokratske kuce i njegovo porodicno bogatstvo je bilo kao danas 16 miliona eura.
vladimir petrovic vladimir petrovic 09:59 12.01.2009

Re: gete

Sybil
...gete je neko ko je imao materijalnu i emocionalnu stabilnost i integritet uz izuzetno kreativan zivot, sto je retko


Lepo primeceno.
Navedenim primerima (Mocart, Betoven, Balzak, Bodler, Vagner, Nice, Prust) dodao bih - Tolstoja. I on je imao materijalnu i emocionalnu stabilnost i integritet, uz izuzetno kreativan zivot; a onda, kada je dosao u stare dane, usle su neke bubice u njegovu glavu u stilu "cemu sve to?" te pozeleo da - raspodeli imanje sirotinji. To je njegovu zenu, koja je brinula o njemu, kuci i mnogobrojnom domacinstvu, dovodilo (pored ostalog) do besa - i eto belaja. Nesrecni Tolstoj je pod stare dane morao da pogebne od nje, bezeci od sebe samoga, i da skonca na tvrdom krevetu u nekoj bezlicnoj zel. stanici, do poslednjeg trena pun mrznje prema supruzi Sofiji. Ni u trenutku kada je bio svestan da umire, nije hteo da joj dozvoli da ga poseti, njoj koje mu je bila izrodila trinaestoro dece. (Ja sam, inace, veliki postovalac Tolstojevog genija, ove moje prekore nikako ne treba shvatiti ozbiljno).

Kod Getea je, slazem se, sve islo glatkije... jer on je svojom jakom voljom i mudroscu (uglavnom) tako - hteo. Premda ni kod njega nije sve bilo idealno, znao je on to duboko u svojoj dusi (mislim na njegovu porodicnu situaciju, najpre na njegov izbor supruge, a onda na 'neadekvatnog' - ako se tako moze reci - sina).

Medju mnogima kod nas koji su se istinski divili Geteu najbliza mi je Isidora Sekulic. Ona je pisala tako nadahnute redove o njemu; neki njeni eseji o Geteu su ostali nezavrseni, smrt ju je omela... Zar to nije divno, kada covek umre sa mislima o velicini Getea...

P. S. Nedavno sam citao romansiranu biografiju Franca Lista od jednog madjarskog autora, pa se u njoj mnogo govori i o Vagneru, posto je Listova kcerka Kozima bila na kraju sa Vagnerom... Zazeleo sam da procitam jednu takvu biografiju samog Vagnera (pa i Getea, naravno) na nacin kako su takvi dobri pisci kao sto su S. Cvajg (na nemackom) i A. Moroa (na francuskom) pisali biografije velikih ljudi (Prusta, Balzaka, Bajrona, Selija, Sandove, Dizraelija, Erasma, Migelana i dr.).
sybil sybil 00:01 13.01.2009

Re: gete

I
you come to me from above
and quiten both my ecstasy and anguish
distress is twofold; you heal both kinds;
i am sick of my impulsive drives:
am i always going to swing
from the desperate pursuit of pleasure
to wretched misery?
mild, gentle peace,
come, please come, to my heart.
II
it looks so peaceful
over there on the hills
and there, even in the three-tops, it is pefectly still;
the woodland birds are quiet now.
if only you stay here a while
you will find stillness and peace as well.

Goethe, Two Night Songs
sybil sybil 00:20 14.01.2009

Re: gete

najpre na njegov izbor supruge

jesi li citao rimske elegije? to je posvetio zeni.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana