Pa zar to da bude prva vest koju čujem posle 4 nedelje bez TV-a? Kud sam se i vraćao sa odmora!
Bloger Nebojša Spajić
Prva vest koju sam ugledala u našim novinama, posle desetak dana napornog-ala Beti Ford klinika- odvikavanja od istih, bila je „Razneo se sa dva kila eksploziva.“ Božeoprosti.
No sam odmah posle videla da nam i država ima suicidalne namere, nema me manje od dve nedelje, kad ono- verbalni rat sa NATO. Dalo se naslutiti, naravno. Ne iznenađuju ni Samardžićeve ni Jočićeve izjave. Iznenađuje ćutanje DS i LDP. DS je, do duše, dobio NIS, no se ne zna dal u tom čuvenom kolaicionom sporazumu imaju neka sitna slova o historijskoj NATO šutnji.
Nije mi jasno jedino šta je Slobodan Samardžić tačno mislio kad je rekao da će formiranje NATO države Kosovo koristiti mafijašima tamo. Kojim tačno? Ne znam, da se nisu i Andrija Drašković i Joca Amsterdam vratili juče u Srbiju zbog pitanja odnosa Srbije sa NATO. Ali znam, da se, iz javnosti ne tako poznatih razloga, odlaže otvaranje NATO kancelarije u Srbiji ( osim ako to sad vlada nije na SMS sednicama regulisala, nešto sam načula).
Ako se do sada i mislilo da se u javnosti moglo proći sa neodređenim floskulama tipa „modernizacija Srbije“ ili „ naša vojska je u NATO standardu“, čini se da dinamika događaja sada nameće potrebu jasnijeg određivanja oko spoljnopolitičkog kursa zemlje. NATO je, inače, vojno-politički, a ne vojni savez kako to DSS i ruski ambasador ovde često vole da dezinformišu srpsku javnost. Skoro sve najrazvijenije zemlje sveta, sa visokim kvalitetom (ne samo standardom) života, po ocenama ispitanika--samih njihovih građana, su u NATO. Turska, jedna od osnivača NATO, pokazala je nedavno svoje demokratsko sazrevanje time što je militantnu sekularizaciju ( koja je jedno vreme i imala smisla) zamenila širim konceptom koji poštuje dobrovoljnu versku orijentisanost i njenu javnu demonstraciju. Dugogodišnji sukob sa Grčkom, takođe NATO članicom, npr, ipak se drži pod kontrolom.
Čujem ovih dana da Srbija neće dati ni pedalj zemlje zbog NATO. Koliko sam kapirala i uslov za ulazak u PfP je bilo da Srbija isporuči ratne zlikovce ( koji nisu NATO standard) a ne da daje ili ne pedljeve zemlje. Posle toga, valjda, dolazi samo unutrašnjepolitičko svrstavanje i odluke referetnih državnih institucija, pa tek onda bilo šta drugo. Vojislavu Koštunici i društvu, naravno, treba staviti na dušu i šta bi sad bilo sa procesom odlučivanja o statusu Kosova da je Srbija posle petooktobarskih promena, kad nas je svet bukvalno uvlačio natrag u svoje strukture, samo ako se oslobodima baš najgorih među nama, tako što ih privedemo ih licu pravde, ništa drugo, tada ubrzala svoj ulazak u NATO!
Često se u našoj javnosti mogu čuti površne ili netačne ocene tipa NATO je potreban ali ne i dovoljan uslov za ulazak u EU, svi koji su u NATO su i u EU, ako to hoće, etc.... Mimo tih površnih debata drugi kolosek rasprave o vanjsko-politikom pozicioniranju zemlje je njačešće naklapanje iz perspektive poltičkog, a ne kulturološkog ili sociološkog, o srpskom idenitietu, imageu i uticaju države via Guča, EXIT, Kusturica, sportisti i slično. ( Pogledati sjajan tekst Vojislava Pantića u novom NINu O ruganju i demagogiji ). Dokle god spomenuta Coca-Cola ili Viktorija Bekam ne dobiju mesta u SB UN, članstva suverenih država u međunarodnim savezima i organizacijama će biti to što prevashodno određuje njihov vanskopolitički kurs. On, opet, itekako utiče na unutrašnja dešavanja.
Za razliku od EU, kojoj mnogi analitičari predviđaju godine stagnacije, u smislu političkog uticaja u međunardooj zajednici, usled lutanja u definisanju svog ustrojstva, a o UN i da ne govrimo, NATO svoju krizu identiteta posle pada Berlinskog zida polako prevazilazi. U svetu koji nije sasvim unipolaran ( a ako demokrate u SAD dođu na vlast, biće to još, nadajmo se, malko manje), ni bipolaran, za koji mnogi žele da postane multipolaran, ali ga gobalizacija ubrzano gura ka bespolarnosti ( u ostalom, koji bi pol i bile sve failing states, rough states, sve teritorije u svetu u kojima i nema organizovanih predstavničkih sistema), traže se novi načini globalnog odlučivanja. Jedna od ideja, koja ima sve više pristalica, je i formiranje L 20 ( o čemu je na ovom blogu već bilo reči) tela formiranog od skupa međunardnih organzacija a ne samo uticajnih suverenih država, koje bi razmatrao globalne teme. NATO bi i tu, naravno, uz WTO i neke druge imao značajnu ulogu.
Bilo bi, zato, tužno i neodgovorno da se tema odnosa Srbije sa NATO svede ili u javnosti konačno otvori samo zato što je DSS protiv.
PS Crnogorski liberali su u anti-NATO kampanji!Zli, ali dobro obavešteni, jezici kažu da im je Milov DPS finansira, tek da ima tema. Drugih.