Teze o gasnoj krizi

Dušan Maljković RSS / 10.01.2009. u 12:27

oil_gas.jpg

Rusko-ukrajinski energetski sukob doveo je do momentalne nestašice gasa u Srbiji. U jeku zime, bez grejanja su ostali stanovi, domovi zdravlja, bolnice, škole, vrtići, domovi za stare... Iako je predsednik Tadić uspeo da se dogovori sa Nemačkom i Mađarskom oko isporuke gasnih rezervi, ova kriza je otkrila mnoge rupe u funkcionisanju našeg energetskog sistema – ali i državne politike. Tek ostaje da vidimo koliku cenu će građani Srbije platiti zbog ovoga, međutim već sada je jasno da je nestašica gasa dovela do mogućnosti nove nestašice struje. Analiziramo pozadinu rusko-ukrajinskog sukoba, kao i ulogu srpskih vlasti u najvećoj energetskoj krizi u kojoj se Srbija našla, još od devedesetih godina.

Gasna kriza koja je početkom januara zahvatila Evropu dovela je do novog talasa nesigurnosti na starom kontinentu, već duboko zahvaćenom ekonomskom krizom. Milioni ljudi, u preko dvadeset zemalja, direktno su pogođeni poslednjom eskalacijom sukoba između Rusije i Ukrajine i ostavljeni da se sami snađu na koji način da zagreju svoje domove, pri spoljnoj temperaturi koja seže i ispod 25 stepeni Celzijusa. Do sada je najmanje 11 ljudi izgubilo život od posledica smrzavanja, od kojih 10 u Poljskoj.

Nakon što je 24. decembra potpisala prodaju većinskog paketa Naftne industrije Srbije ruskom „Gaspromu“, Vlada Srbije je najavila mnogo veću sigurnost na polju energenata u našoj zemlji. Već dve nedelje kasnije, ovakva najava se ispostavila kao potpuna besmislica. Da bismo u potpunosti razumeli najskorija dešavanja koja su potresla Srbiju i Evropu, potrebno je da se na trenutak osvrnemo na pozadinu rusko-ukrajinskog sukoba, u kontekstu rastućih pukotina u imperijalizmu i globalizovanom kapitalizmu.

• Uzrok nastanka gasne krize leži dublje od trenutnog spora između Rusije i Ukrajine. Još od 1994. godine, evro-atlantski blok za svoj glavni cilj ima sprečavanje svojih glavnih konkurenata – Rusije i Kine – da se domognu energetskih resursa sa prostora Centralne Azije i Bliskog Istoka. Ovo je u praksi, između ostalog, postizano „opkoljavanjem“ Rusije, putem širenja EU i NATO-a. Sjedinjene Države su u aprilu 2008. godine neuspešno pokušale da izdejstvuju početak procesa učlanjenja Ukrajine i Gruzije u NATO. Četiri meseca kasnije, Gruzija je isprovocirala vojni sukob sa Rusijom oko Južne Osetije i Abhazije. Iz ovog sukoba, Rusija je izašla kao pobednik, što je bila prva jasna opomena Zapadu da više ne može da se bez posledica meša u njene interese u regionu. Evropska unija je, sa druge strane ostala podeljena po ovom pitanju, što je na površinu iznelo njene dugo skrivane unutrašnje podele i nemoć da u prelomnim trenucima reaguje kao jedinstvena sila.

• U datim okolnostima „Gasprom“ je pri regularnoj obnovi ugovora pokušao da Ukrajini nametne plaćanje gasa po tržišnoj ceni, što je Ukrajina prihvatila pod uslovom da Rusija, zauzvrat, za transport gasa kroz ukrajinsku teritoriju takođe plaća tržišnu cenu. Rusija je to odbila i u roku od nekoliko dana u potpunosti obustavila isporuku gasa Ukrajini – što je automatski zavrnulo slavinu centralnoj i južnoj Evropi i Balkanu, demonstrirajući jačinu i dalekosežnost ruskih poteza, kao i njenu odlučnost da se dokaže kao ključan igrač na svetskom planu.

• Trenutna situacija ne može biti posmatrana odvojeno od prošlogodišnjeg rusko-gruzijskog sukoba. U oba slučaja, Rusija je ulazila u otvoren konflikt sa državom u kojoj je na vlasti režim koji štiti zapadne interese u regionu. Takođe, Ukrajina, kao ni pre nje Gruzija, ne bi mogla da se odluči na ovakav potez da nije bila podstrekivana od strane Vašingtona. EU se u ovom slučaju nametnula kao posrednik – s jedne strane zbog direktne ugroženosti gasnom i finansijskom krizom, a s druge zbog straha od mnogo većih unutrašnjih nevolja koje prete da je slome, što dokazuju veliki socijalni nemiri u Grčkoj, Francuskoj, Italiji i Španiji.

• Rusija je stoga uspela da Ukrajinu prisili na kompromis, po kom će gas nastaviti da teče pod budnim okom EU posmatrača. Svetska ekonomska kriza i ratovi u Avganistanu i Iraku će samo dodatno pogoršati pozicije SAD u Istočnoj Evropi i prisiliti EU na kompromise sa Moskvom. To, doduše, ne znači da se sukob na liniji Vašington-Moskva neće dogoditi, kao što smo i videli na primeru Gruzije – što je ekonomska kriza dublja, to je ceo region nestabilniji usled geopolitičkih previranja.

• No, koji je značaj svega ovoga za Srbiju? Srpska vladajuća klasa već osam godina pokušava da na tankoj niti balansira između Istoka i Zapada. Ipak, kada je jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova, u februaru prošle godine, došlo do, za Srbiju, prelomnog trenutka, Rusija je bila ta koja je ponudila „bratsku ruku prijateljstva“ i stavila veto na prijem Kosova u Ujedinjene nacije. Zauzvrat je dobila NIS, uz obrazloženje vlasti da će nam prodaja naše najprofitabilnije kompanije doneti veću energetsku sigurnost i stabilnost. Međutim situacija je u potpunosti obrnuta – umesto „sigurnosti“ i „stabilnosti“, postali smo mnogo zavisniji od planova i interesa ruske vladajuće klase. Štaviše, „slučaj Gasna kriza“ dokazao je i potpuni bankrot logike „NIS damo – Kosovo ne damo“. Rusija je, možda očiglednije nego ikada, stavila do znanja da ne gaji iracionalne simpatije prema Srbiji, kako smo bili uveravani, već da se naš međusobni odnos zasniva na goloj koristi – što je odnos u kom smo mi u podređenom položaju. Vredi napomenuti da je Srbija mnogo manji potrošač gasa od, recimo, Bugarske kojoj je isporuka takođe bila obustavljena, čak i ranije nego nama. To u potpunosti dokazuje gde mi stojimo na listi ruskih, ili konkretno „Gaspromovih“ prioriteta – što će se definitivno odraziti i na druge obećavane projekte, poput Južnog toka gasovoda ili izgradnje skladišta gasa u Banatskom Dvoru. Sve ovo važi i za prodaju drugih kompanija, poput, recimo, „Sartida“ „Ju-Es stilu“ ili „Zastave“ „Fijatu“. Bilo kakva slabija prehlada druge strane, nas dovodi do teške bolesti – proizvodnja se smanjuje, odlaže ili obustavlja, a sa njom i plate i broj radnih mesta. Privatizacija, opravdavana „bratskom pomoći Istoka“, „efikasnošću i progresivnosti Zapada“, ili pak „dobronamernošću domaćeg kupca“ (uzmimo za primer prodaju „Šinvoza“ Nebojši Ivkoviću), ne samo da nije rešila ekonomske probleme, već ih je dodatno pogoršala – drugim rečima, neoliberalni kapitalizam nije rešio goruće probleme nastale u eri birokratskog državnog kapitalizma. Krajem prošlog veka, sa već potonulog broda ukrcani smo na brod koji tone.

• Gasna kriza je nerazdvojivo vezana za ekonomsku krizu i krizu zapadnog imperijalizma. Sada se i u praksi pokazalo da odgovor na to ne može, niti sme, biti priklanjanje ni evroatlantskom bloku, koji ima već izgrađene strukture imperijalne moći, ni Istoku koji je u poslednjih nekoliko godina otpočeo ponovnu izgradnju sopstvenih imperijalističkih struktura. Klackanje srpske buržoazije između dve vatre možda u kratkom roku služi njenim interesima, ali svakako ne odgovara interesima građana.

• Jedini način za rešavanje ekonomskih i energetskih problema u Srbiji jeste regionalno umrežavanje, zasnovano na nacionalnoj jednakosti. Ulaganjem u obnovljivu energiju na nivou celog regiona doprinelo bi se rešenju problema zavisnosti od uvoznih energenata. Tu spadaju prvenstveno solarna energija i energija vetra, kojih ima na pretek, posebno u priobalnim oblastima Balkana; isto važi i za energiju koja se može dobiti iz talasa Jadranskog i Egejskog mora. Tu je takođe i eksploatacija uglja koji bi mogao da se koristi do izgradnje regionalne energetske mreže. Štaviše, regionalna mreža javnog transporta bi takođe značajno smanjila potrebu za uvezenim energetskim resursima poput nafte. Ovakav projekat bi u celosti bio skup i teško ga je zamisliti u okvirima kapitalizma. Tržište energenata dovelo je do izdvajanja nekoliko vodećih korporacija koje monopolizuju velike teritorije širom planete, po sličnom modelu po kom je „Gasprom“ monopolizovao tržište u Srbiji. Investiranje u ekološki održive i bezbedne sisteme proizvodnje energije zahtevalo bi suočavanje sa uticajem tih korporacija, što bi mogao da ostvari jedino masovan pokret odozdo, koji bi se starao da stvori demokratsku i plansku ekonomiju, zasnovanu na radničkoj vlasti.

• I pored toga što je gasna kriza relativno kratko trajala, ona je potvrdila strepnje da će naredni period svedočiti porastu tenzija između Istoka i Zapada. U ovim tenzijama, male i slabe zemlje poput Srbije trpeće velike posledice, posebno u kontekstu globalne finansijske krize. Jedino će masovan pokret odozdo, usmeren protiv kapitalizma, moći da pruži potreban otpor i izgradi alternativu ovakvom stanju stvari. Dešavanja koja su krajem prošle godine potresla Grčku, ali i gotovo ceo zapadni svet, od SAD do Italije, nagoveštavaju da se ovako nešto već ostvaruje. U Srbiji će u narednom periodu doći do porasta industrijske borbe iz koje može da se rodi politička opcija nezavisna i od Istoka i od Zapada, spremna da ljudski interes stavi iznad jurišanja za profitom.

Preuzeto sa sajta http://www.marks21.info 



Komentari (8)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

loader loader 12:41 10.01.2009

Isprobavanje moći

Ma, samo tvrde pazar... Pokazuju šta se sve može desiti ako "zavrnu slavinu". U ovom slučaju slavinu gasa. To je naravno više političko, nego direktno ekonomsko pitanje. U celom kontekstu, "pripitomljavanje" Ukrajine je trećerazredno pitanje. Trenutak je za tu vrstu igre idealno osetljiv, jer su ukombinovani - nervoza zbog ekonomske krize, hladnoća, sve češća razmišljanja o rekomponovanju kapitalističkog sistema vrednosti.. To je najpre pitanje pozicioniranja moći onoga koji ovih dana, "radi probe", zavrće slavinu, valjda nastojeći da kroz posledice tog iskušavanja zapada izvrši penetraciju u sam njihov sistem i zauzme malo drugačiju ulogu u upravljanju globalnim dešavanjima. Naravno da i određeni evropski krugovi kroz to mere svoju "moć adekvatne reakcije" i redefinišu sopstvenu ulogu u EU i šire. Zavrtanje gasnih slavina ide i preko naših leđa, tj. cevi... Akutne posledice su hladni radijatori, a one na duži rok... videćemo, jer kod nas ništa nije tipično, pa je teško upotrebljavati uobičajene jedinice merenja okolnosti. Za početak, nije loše da napravimo (i napunimo) jedno veliko, veliko skladište gasa? :)
uros_vozdovac uros_vozdovac 14:11 10.01.2009

Teze o gasnoj krizi

Jedini način za rešavanje ekonomskih i energetskih problema u Srbiji jeste regionalno umrežavanje, zasnovano na nacionalnoj jednakosti.


E pa ako sam ovo razumeo... A bas bi voleo da shvatim, ali ne ide.
Filip Mladenović Filip Mladenović 16:03 10.01.2009

ENERGIJA PROMENE

U ovoj epohi nestašice gasa i struje, najviše nedostaje energija promene!
U Srbiji živi, radi i stvara veliki broj entizijasta, inovatora i pronalazača, medju kojima su i oni koji
se bave proizvodnjom električne energije. Zašto država Srbija takve ljude ne podržava? Zašto ti pojedinci ne mogu
da realizuju svoje sjajne projekte? Zašto svoje mini elektrane ne mogu da priključe EPS-u!
Podrškom tim pojedincima, zatim izgradnjom malih hidrocentrala, pre svega u Srbij i u Bosni i Hercegovini, kao i iskorišćavanjem solarne energije i energije vetra, i najzad energije koja se može dobiti iz talasa Jadranskog mora,
čitav Balkan bi u narednoj deceniji mogao na duži rok da reši svoje energetske probleme!
bene_geserit bene_geserit 18:24 10.01.2009

teze i tezice

Maljkovic
Ipak, kada je jednostranim proglašenjem nezavisnosti Kosova, u februaru prošle godine, došlo do, za Srbiju, prelomnog trenutka, Rusija je bila ta koja je ponudila „bratsku ruku prijateljstva“ i stavila veto na prijem Kosova u Ujedinjene nacije. Zauzvrat je dobila NIS, uz obrazloženje vlasti da će nam prodaja naše najprofitabilnije kompanije doneti veću energetsku sigurnost i stabilnost. Međutim situacija je u potpunosti obrnuta – umesto „sigurnosti“ i „stabilnosti“, postali smo mnogo zavisniji od planova i interesa ruske vladajuće klase.

Rusija je dobila NIS jer je jedini potencijalni kupac koji ima interesa da ulozi u modernizaciju rafinerija a ne da ih zatvori, kao i zbog izgradnje gasovoda. NIS bez monopola ne vredi ni pisljivog boba. Energetska sigurnost i stabilnost se ocekuju POSLE izgradnje Juznog toka. Povezivanje ugovora o NISu/gasovodu sa ovom gasnom krizom je cista manipulacija.
Jedino sto je ovde tacno je da smo mnogo zavisniji od planova i interesa ruske vladajuce klase, ali:
- kao sto je Evropa zavisna od ruskog gasa, tako je i Rusija zavisna od Evropskih para kojima se taj gas placa
- obrazlozenje da rusi pokazuju misice zavrtanjem gasovoda nema nikakvog ekonomskog, politickog, logickog ili bilo kog drugog smisla
- rusi prodaju gasa tretiraju cisto ekonomski: korsite polozaj i izgradjenu infrastrukturu (i pomalo vojnu silu u gruziji da sabotiraju ideje o alterantivnim pravcima prenosa gasa) da kupuju gas jeftino od Kazahstana i ostalih i da ga prodaju skupo Evropskim zemljama; od ove krize imaju pre svega stetu - manju prodaju gasa, ponovno razmatranje mrtvog projekta Nabuko, trazenje alternative ruskom gasu zbog nesigurnosti
Maljkovic
U datim okolnostima „Gasprom“ je pri regularnoj obnovi ugovora pokušao da Ukrajini nametne plaćanje gasa po tržišnoj ceni, što je Ukrajina prihvatila pod uslovom da Rusija, zauzvrat, za transport gasa kroz ukrajinsku teritoriju takođe plaća tržišnu cenu. Rusija je to odbila i u roku od nekoliko dana u potpunosti obustavila isporuku gasa Ukrajini

- Ukrajina je u ocajnoj ekonomskoj situaciji; takodje njena teska industrija je energetski vrlo neefikasna tako da bi je ekonomska cena gasa unistila
- pravno gledano rusi su u potpunosti u pravu: ugovor o transportu vazi do 2011, ugovor o ceni gasa za Ukrajince nije obnovljen trenutno; zbog cega upotreba reci nametne, Ukrajinci su dobrodosli da kupe gas od nekoga drugog jeftinije ili da koriste druge izvore energije; takodje ponuda od 250$ nije trzisna cena, cela evropa ga placa 450+$
- Rusija nema bas nekog razloga da ekonomski pomaze zemlju koja zeli da udje u NATO (makar i u njoj ziveo ogroman % rusa)
- Ukrajinci mogu da ocekuju punu ekonomsku cenu gasa onog ternutka kada postoji alternativa gasovodima kroz njihovu teritoriju (tj. Severni tok, kako sada kazu oktobar 2011, mada iskusto govori da takvi projekti uvek kasne); to za nih znaci bankrot, zato sada igraju prljavo

Maljkovic
Jedini način za rešavanje ekonomskih i energetskih problema u Srbiji jeste regionalno umrežavanje, zasnovano na nacionalnoj jednakosti. Ulaganjem u obnovljivu energiju na nivou celog regiona doprinelo bi se rešenju problema zavisnosti od uvoznih energenata. Tu spadaju prvenstveno solarna energija i energija vetra, kojih ima na pretek, posebno u priobalnim oblastima Balkana; isto važi i za energiju koja se može dobiti iz talasa Jadranskog i Egejskog mora. Tu je takođe i eksploatacija uglja koji bi mogao da se koristi do izgradnje regionalne energetske mreže. Štaviše, regionalna mreža javnog transporta bi takođe značajno smanjila potrebu za uvezenim energetskim resursima poput nafte.

Alternativni izvori energije su preskupi i ograniceni , a mi smo siromasna zemlja. Eksplatacija uglja je ekstremno veliki zagadjivac. Sta znaci ovo "moze da se koristi do izgradnje regionalne mreze", da li ce posle toga energija mozda da pada sa neba? Na kraju price mozes ili da prozvodis dovoljno energije ili da je uvozis. Mi cemo naravno da je uvozimo i u narednim decenijama. Gas ce i dalje da bude najisplativiji izvor energije u tom periodu.

I pored ranih teza o kojima moze da se polemise u clanku, poslednji pasus je vrlo, vrlo istinit. Zbog toga preporuka.
Inner Party Inner Party 18:41 10.01.2009

Srbija nije u problemu ...

... evo dajemo gas Bosni i Hercegovini.

dolybell92 dolybell92 01:55 11.01.2009

Umesto mene

skraćeni izvadak iz "Peščanika" - iz teksta Ivana Torova:

"Rusi nam nisu priskočili u pomoć u bilo kom obliku. Javnost nije obaveštena ni da se neko od ruskih i ovdašnjih zvaničnika izvinio građanima što su bili izloženi svojevrsnom državnom (ledenom) teroru. Srbija je za Ruse završena priča, nešto što su već dobili bez muke, samo političkom podrškom u vezi sa Kosovom od koje nije bilo nekakve velike vajde osim samozadovoljnog busanja u grudi nekih domaćih političara da su, eto, postigli epohalne uspehe »u očuvanju i odbrani državnog i teritorijalnog integriteta« Srbije. I tako, umesto da gas stigne od onih kojima su građani Srbije debelo platili i koji im galantno »garantuju energetsku stabilnost i izvesnost«, u pomoć su priskočile Mađarska, Nemačka i Austrija. Toliko o panslovenskoj i pravoslavnoj ljubavi i solidarnosti."

Lepo je čovek napisao, ono što i sama mislim...
sarakon sarakon 15:54 11.01.2009

Teze o gasnoj krizi

Diamonds are the girls best friends-pevala je nekada MM ...
Energenti , vodni resursi i hrana su "dijamanti" koji su nam svima preko potrebni.Zato se i vode ratovi sirom Planete.
Pre nekoliko decenija iscrtane su rute gasovoda i naftovoda (od Azerbejdzana,preko Turske do Evrope) za koji lobira nasa prozapadna vlada kako bi se umilila SAD.
Borba za dobijanje podizvodjackih radova ( zarada) na takvim dugorocnim projektima traje vec par godina medju ministarstvima za ekonomiju vodecih clanica EU.
Rudno bogatstvo Sibira,zauzimanje podvodnih naftonosnih grebena u Severnom moru samo je koriscenje strateskih pogodnosti Rusije.Prelaskom na kapitalisticki model trgovine Rusi koriste komparativnu prednost trzisnih cena.Tu ni EU ni SAD ne mogu da im pariraju jer ni sami nikada ne bi radili kontra svoje zarade.
Elem,kako para vrti gde burgija nece,sve price glede brace Rusa ili brace Amera su karikaturalno smesne. Oni gledaju svoja posla i profit.
Vec sto godina poklopili su se interesi Evrope,Vatikana u sirenju na Istok...Mali smo da se o nas spotaknu ali ih zuljamo kao kamicak u cokuli...
Zato moramo sami da aktiviramo sve vodne energetske potencijale,vetrenjace," utopljavanje"zgrada, preradu sekundarnih sirovina....
Ova paraderska vlada nema kapacitet za ove probleme.
Potrebni su novi ljudi, obrazovane patriote,gradjani sveta,mudri poput zmije i umilni poput gugutke ....
Ovaj aktuelni vladin bleh-orkestar moze samo da se pokloni i ode....






Goran Vučković Goran Vučković 01:24 12.01.2009

Kam gi tekst protiv ateizma?

Šta bi sa obećanim tekstom protiv ateizma?

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana