Nekad bilo, sad se pripoveda

dzudi RSS / 10.01.2009. u 20:11

Hvala constrictoria92 

Za inspiraciju :)

Baka i deda, koje spominjem ovih dana, tokom nekih davnih zimskih dana, uz tabliće koje smo igrali, pričali su mi priče koje ću zauvek pamtiti.

Baka je rođena na Bulbuderu, naselju koji danas pripada opštini Zvezdara. Bila je članica " Sokolske omladine " - Sokolica :).

Šetala je po korzou često sa svojim prijateljicama ili braćom.

Deda, rođeni Voždovčanin, mangup voždovačke kaldrme, osvajao je ženska srca pevajući u " Prvom beogradskom pevačkom društvu ".

Kada je upoznao moju baku, vodio je u šetnju u Skadarliju, pili su kabezu u " Znaku pitanja ", šetali su po vračarskim bulevarima.

Odmah po venčanju, baka se, naravno, preselila na Voždovac. Za nju je, pre udaje, Voždovac bio selo. Prihvatila je da se uda samo zato što je tramvaj produžio trasu do kafane " Kod Vidoja ".

Navikla se brzo na voždovačke sokake, kafice sa komšinicama, razgovore preko plota.

Zli ratni duh stigao je brzo i u Beograd. Šesti april baka i deda sa svojim najstarijim sinom-mojim stricem, proveli su u bežaniji, u Kumodražu.

Dedu koji je bio automehaničar, nisu mobilisali. Gradu su bili potrebni i ljudi koji će pošteno i savesno raditi svoj posao, bez mešanja u politiku.

Deda nije bio ni četnik, ni partizan tokom ratnih godina. Bio je, kao i baka, samo monarhista.

Teško im je padalo bombardovanje grada.

1943. se rodio moj otac. 1945. moja tetka.

Rat se završio, a deda je još možda desetak godina radio, pre nesreće zbog koje će otići u penziju.

Bio je među prvim privatnicima u gradu, kada je kao penzioner, otvorio svoju automehaničarsku radnju.

Iskreno, nije bio ni potpuno zdrav ( povreda noge ), a nije ni želeo da radi u komunističkom preduzeću.

Zato je otvorio svoju radnju.

***************

Sećanja naviru na priče koje sam slušala...

Stric i tata bili su jedno vreme igrači u fudbalskom klubu " Rad ". Pre toga su igrali u " Voždovačkom ".

Redovno su išli na igranke, na " Kališ ". Bilo je to vreme legende beogradske muzike- Mileta Lojpura.

Tetka je išla u " Šansu ", i šetala je po Tašu, gde je i upoznala teču :)

********************

Ženidbom sa mojom mamom, tata je odlučio da se " smiri ". Da ne nastavi sa svojim životom boema i mangupa sa beogradske kaldrme.

Ipak..mama i on su obišli sve beogradske kafane. Srećna vremena. Bilo je novca za ručkove, večere..

Kada sam prerasla pelene :), i ja sam zajedno sa njima obilazila legendarnu Skadarliju, i sve poznate i manje poznate kafane.

Prava boemska porodica. Porodica koja sluša u kafani pored Kalenić pijace Petra Kralja i njegove recitacije.

Sestra je nasledila nešto od mame, od tate, dede i mene.

Ljubav prema svom gradu, i šetnje po gradu...nekada automobilom -nekada gradskim prevozom.

**********

Danas učim svog sestrića o svim znamenitostima našeg Beograda. Uživam u tome.

Stari%20Beograd%20Skadarlija.jpg  Skadarlija nekada...



Komentari (2)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

cassiopeia cassiopeia 22:07 10.01.2009

Lepa priča

Podseti me na priče moga oca o korzou u Knezu, sedenju u Mažestiku, ruskoj salati u Atini i jajima u majonezu... kravatama na tufnice na koje su se devojke lepile, brčićima ala Clark Gable...

Baš je lepa tvoja priča. Puna je neke topline, sete, lepote.
constrictoria92 constrictoria92 11:58 11.01.2009

Ih, Beogard nekad...

Mama mi je pricala o zurkama.
I o biskopskim premijerama...
I dan-danas zali za Koshavom (U Kragujevcu je nema).
Kad joj kazem da bas duva, ona se spakuje i dodje.

p.s.
Nema nasta (sto se inspiracije tiche). bas si me razgalila ovog jutra... Fala ti od

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana