Poštovani čitatelji bloga B92,
Epilog događaja o kojim sam pisao pre nekoliko dana, ukratko je prenela "Politika".
U članku je ispravljen naziv verske zajednice "Pentakostalska crkva" u "Pentakostalna crkva".
A kako su događaj doživeli propadnici organizacije "Obraz" možete pročitati u zvaničnom izveštaju sa akcije "Stop sektama", evo jednog odlomka:
"Након тога, присутни националисти су блокирали Симину улицу и отпочели са громким певањем родољубивих и духовних песама, уз скандирање „Србија Србима, напоље са сектама", „Ово је превара, душа вам се отима", „Марш из Србије, секташке крвопије"..."
Dakle, sve se završilo mirno. Organi MUP-a su se pobrinuli da sve prođe bez fizičkih incidenata. Ono što smatram neprihvatljivim jeste ravnodušnost autora članka na izjave pripadnika organizacije Obraz. Stiče se utisak da je širenje verske i etničke netrpeljivosti postala toliko raširena i uobičajena pojava, da ne kažem endemična, pa smo kao društvo prestali da obraćamo pažnju i prihvatili to kao svojevrstan normativ.
Uostalom, kada sa skupštinskih govornica slušamo kletve i psovke, ministri nam fizički nasrću na novinare, crkveni velikodostojnici zagovaraju vojne akcije, evaluacije nekih društveno političkih pitanja diskvalifikuju u alegorijama poput Balkanskog špijuna, onda postaje sasvim jasno da je došlo do inverzije vrednosti i da je situacija prilično alarmantna.
Diskvalifikacija i etiketiranje pripadnika malih verskih zajednica se nastavlja, a dezinformacije i optužbe poput ovih da je Pentakostalna crkva ispostava CIA inspirisane su pre svega sada priličnim opusom kvazisocioloških i kvazipsiholoških analiza koje poprimaju formu zavereničkog diskursa čiji su autori brojni "sektolozi". Da stvar bude gora, neke od ovih knjiga upotrebljavaju se kao udžbenici u ustanovama za obrazovanje vojnih i policijskih kadrova.
Dakle, zabrana ultradesničarskih organizacija nije rešenje, jer bi to bilo samo tretiranje simptoma a ne lečenje uzroka bolesti. Smatram da je velika odgovornost na vlasti ali i na NVO sektoru da učini sve što je u njenoj moći da raznim programima edukacije, denacifikacije i odgovarajućim aktivnostima smanji uticaj anahronih i retrogradnih vrednosti u našem društvu, u svojstvu svojevrsne promene svesti našeg društva kako bi se značajno umanjila mogućnost rediciva nacionalističkih i drugih ekstremmih elemenata. Program edukacije ovakve vrste bi trebao biti sistemski, što znači da bi morao biti sproveden u uvršten u programe obrazovnog sistema u državi, od osnovnih škola do visokoškolskih ustanova.