Slovenačko-hrvatsko zaoštravanje i Srbija

Dejan Jović RSS / 11.01.2009. u 14:29

Slovensko (slovenačko) usporavanje procesa završavanja pregovora o članstvu Hrvatske u Evropskoj Uniji ima posljedice ne samo za stanje slovensko-hrvatskih odnosa, nego i za Srbiju, odnosno njenu poziciju u odnosu na Evropsku Uniju. To je usporavanje, naime, neočekivana šansa za Srbiju, koja bi ju mogla (ako to želi) iskoristiti za ubrzavanje svog putovanja prema članstvu u Evropskoj Uniji. Iako je Evropska Unija na početku 2009. ponešto marginalizirana u odnosu na početak 2008., isto se odnosi i na druge značajne političke igrače na Balkanu: Ameriku (koja prolazi kroz duboku ekonomsku krizu i neizvjesnu političku budućnost) i Rusiju (koja je ovom zadnjom - plinskom - krizom, izgubila neke simpatije u srpskoj i široj balkanskoj javnosti). Unatoč svemu, dakle, Evropa ostaje i dalje najboljom opcijom.

No, dosadašnje iskustvo s procesom proširivanja Evropske Unije govori da je jedan od glavnih razloga njene smanjene popularnosti u zemljama-kandidatima upravo u susjedskim svađama između zemalja koje su tek ušle u Uniju (pa se osjećaju moćnijima, i u poziciji da „ucjenjuju") i onih koje tek čeka ulazak. Slovensko (i talijansko) uvjetovanje Hrvatskoj - najprije oko tzv. Zaštićenog ekološko-ribolovnog pojasa, ZERP-a, a sada i oko spornih graničnih pitanja - pokazuje da se Slovenija danas osjeća dovoljno moćnom da pokuša ostvariti svoje nacionalne (odnosno: nacionalističke) interese u odnosu na Hrvatsku. Istovremeno, ona pretpostavlja da je ovo „zadnji voz", tj. prilika koja će nestati onog trenutka kad i Hrvatska bude ravnopravna članica Unije. Za Sloveniju, došao je onaj trenutak kojeg se najbolje može opisati kao: „sad ili nikad".

Uspije li, međutim, Hrvatska ući u Uniju prije Bosne i Hercegovine, Srbije ili Crne Gore, i ona će se ponašati onako kako se sada prema njoj ponaša Slovenija. Neuvjerljivo zvuče „olako izrečena obećanja" hrvatskog premijera Sanadera, da to neće biti tako. Ne treba zaboraviti da je ulazak u Evropsku Uniju Sanaderov JEDINI vanjskopolitički cilj, te da je uvijek bilo nejasno je li njegovo (a još više - hadezeovsko) napuštanje nacionalističke (tj. tuđmanističke) politike zapravo bilo iskreno, ili samo „finta" da bi se postigao taj cilj. To se odnosi i na korake koji su postignuti u unutrašnjoj politici (koaliranje sa Srbima) i na one poduzete u vanjskoj (svojedobno poboljšanje odnosa s Beogradom i Sarajevom).

No, postane li članicom Evropske Unije prije svoja dva važna susjeda, Hrvatska će se osjećati moćnijom, pa će voditi samostalniju politiku nego što je vodi sada (kad i dalje „sluša" Brisel i Den Haag, ili barem mora odglumiti da „sluša"). Suprotno onome što se ponekad očekuje, i u Hrvatskoj će po ulasku u Uniju doći do obnove konzervativizma, a to u hrvatskom slučaju znači i - nacionalizma. To pokazuju iskustva, primjerice, jedne Poljske i Slovenije, gdje su ulazak u Uniju lokalni tradicionalisti dočekali s pomiješanim osjećajem „straha od nestajanja" (u Uniji) i arogancije u odnosu na one koji su izvan Unije, pa dakle „nisu na istoj razini s nama". Strah i arogancija (široko prisutni, uključujući i u biračkom tijelu) najčešće stvaraju - a ne rješavaju - konflikte. Poljski tradicionalizam - usmjeren prema Rusiji i Njemačkoj - uzletio je upravo nakon ulaska u Uniju. Slovenski također: u odnosu prema Hrvatskoj, ali i prema određenim manjinama (romskoj, npr.) unutar zemlje. U slučaju Hrvatske, može se pretpostaviti da će se nova „moć" najprije pokazati u kompliciranju i kočenju pristupanja Srbije i Bosne i Hercegovine (a možda i Crne Gore) Evropskoj Uniji.

Uđe li u Uniju prije Srbije, Hrvatska će -  gotovo sigurno - uvjetovati bilo kakvu ratifikaciju eventualnih sporazuma između Unije i Srbije srpskim odustajanjem od „protutužbe" za Oluju, a vjerojatno i nekim unilateralnim (i možda ne samo simboličkim) priznavanjem ekskluzivne (i kolektivne) krivice Srbije i Srba za zlodjela u devedesetim godinama.  Vjerojatno će se zaoštriti i politika prema hrvatskim Srbima - koalicija s njihovom glavnom strankom (SDSS) neće više imati onu važnost koju ima sada, barem ne za HDZ. Otvore li hrvatski Srbi (ili Srbija, ili Evropska Unija) pitanja kao što su „povratak izbjeglica", ili „pristranost pravosuđa", ili „odnos prema ratnim zločinima" - na to će odgovor biti: „Oprostite, pa to je riješeno! Da nije, ne bismo ušli u Europsku Uniju! Evo, Brisel kaže da je riješeno, zar ne?". Na takve će sarkastične „odgovore" biti teško odgovoriti, posebno stoga što Evropska Unija zapravo nema (niti će imati) mehanizme kojima bi svoje zemlje-članice „prisilila" da se ponašaju bolje prema vlastitim manjinama ili prema susjedima.

U odnosu na Bosnu i Hercegovinu, zahtjevi bi mogli biti i veći: da se Hrvatima u toj državi osigura „bolji status", štogod to značilo. Mnogi bosanski Hrvati, naime, danas ističu da su oni jedini od tri naroda u BiH koji nema svoju političku jedinicu, iako su u stvarnosti višestruko zaštićeni dvostrukim državljanstvom, te će ulaskom Hrvatske u Uniju biti iznimno povlašteni u odnosu na ostale državljane - za razliku od kojih će biti „državljani Europske Unije". S obzirom na već i sada prečesta uplitanja hrvatskih političara (naročito predsjednika Mesića) u unutrašnje stvari u Bosni i Hercegovini, može se očekivati da će stanoviti pritisak biti izvršen i glede unutrašnje strukture te države - iako u tom smislu postoji ogroman nesklad između ideje o centralizaciji (koju zastupa hrvatski predsjednik) i stava većine Hrvata u Bosni i Hercegovini (koji ne žele nikakvu centralizaciju, i kojima se i sadašnji stupanj unitarizma čini prevelikim).  

Sve će to dodatno pokvariti odnose između Zagreba i Beograda, te Zagreba i Sarajeva, upravo onako kako je otvaranje bilateralnih pitanja u kontekstu evro-pregovora već danas pokvarilo hrvatsko-slovenske odnose. A to, naravno, nije u interesu onih koji žele mir i stabilnost na (Zapadnom) Balkanu.

Brisel je to već (vjerojatno) vidio, pa se u posljednje vrijeme mogu čuti i kritički tonovi prema politici „regate", odnosno prema pojedinačnom ulasku kandidata sa Zapadnog Balkana (ili „Istočnog Jadrana") u Europsku Uniju, ovisno o „brzini prilagođavanja i stupnju njihove pripremljenosti". Nije li, ipak, bolje sačekati da sve zemlje postignu približno sličan „stupanj pripremljenosti", a prije svega - da razriješe međusobno svoje glavne bilateralne i multilateralne (regionalne) probleme - pa ih tek onda primiti u jednom novom velikom „big bangu", upravo onako kako je to 2004. učinjeno sa deset (!) novih članica? Individualno primanje u Uniju - koliko god ono bilo razumljivo s obzirom na različita očekivanja stanovništva i političara u zemljama koje su više „evropeizirane" od drugih - ipak nužno privilegira zemlje koje će u Uniju ući prije drugih, a time i diskriminira one koje zaostaju (ne samo politički, nego i u pravno-statusnom smislu). I ne samo to: članstvo u Uniji omogućuje onima koji su ušli (kao što je pokazao slučaj Slovenije) da vode agresivnu politiku prema svojim jugoistočnim susjedima. Na neki način , individualno primanje u Uniju, čini se, postiže upravo suprotne učinke od onih koje su evrokrati zamislili - potiče nove sukobe, smanjuje povjerenje i suradnju na bilateralnoj i regionalnoj razini, te ostavlja otvorenim brojna pitanja koja su, zapravo, zajednička svima u regiji (npr. pitanje organiziranog kriminala, statusna pitanja nastala raspadom Jugoslavije, pitanje slobode kretanja, ravnopravnosti državljana koji nisu istog etničkog identiteta itd.).

Sa stanovišta Evropske Unije, ta je politika kompliciranija i skuplja od politike „kolektivnog prijema". Kolektivni bi prijem vjerojatno bio i realističniji, s obzirom da Unija trenutno nema jasan do(ili: od)govor na pitanje - želi li daljnje proširenje. Napuštanjem individualnog i prihvaćanjem kolektivnog pristupa, stvari bi se odgodile na neko vrijeme - možda baš dok se u Uniji ne postigne neki novi konsenzus o pitanju njene budućnosti. No, važnije od toga, kolektivni bi pristup Uniji omogućio dodatne mehanizme utjecanja na sve zemlje-kandidate. Istodobno, izbjeglo bi se ponavljanje situacije u kojoj je Unija neka vrsta „taoca" svojih novoprimljenih članica, koje je žele iskoristiti za vlastite nacionalne interese, protivne interesima njihovih susjeda-kandidata. Da bi se to ilustriralo, možda je dovoljno samo postaviti pitanje: bi li se Slovenija i Hrvatska lakše ili teže dogovorile o granici i o ostalim spornim pitanjima da su obje u istom statusu, tj. da se sa primanjem Slovenije sačekalo sve dok i druge zemlje u regiji ne budu spremne na članstvo? Uvjeren sam da bi dogovor bilo daleko lakše postići nego što je to slučaj sada.

Povodom slovensko-hrvatskog zaoštravanja, bilo bi korisno da kreatori srpski vanjske politike razmotre obje opcije koje su pred njima - a one su gotovo dijametralno suprotne. Ne nađu li Ljubljana i Zagreb neki kompromis, Hrvatska će biti blokirana na putu u EU, a u tom slučaju to je i šansa za Beograd (i to šansa stvorena bez njegove „krivice", odnosno „zasluge"), da pokuša stići Hrvatsku, te ući u neku vrstu „paketa" s njom. Bilateralne probleme između Zagreba i Beograda bit će daleko lakše riješiti prije nego što Hrvatska eventualno uđe u Uniju, nego nakon toga. Dogovore li se Zagreb i Ljubljana (i  dogodi li se još štošta drugo: npr. suglase li se Irci s proširenjem Unije, i ako se ne pojavi neka druga zemlja koja bi odbila ratificirati hrvatsko pridruživanje Uniji), Hrvatska će ući u Uniju prije Srbije, a potom će - vrlo vjerojatno - prema njoj zaoštriti politiku. Kao i 1990., krenut će stazom koju je utabala Ljubljana.



Komentari (59)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

milivolt milivolt 14:49 11.01.2009

Šta nas briga za njih !?

Za Sloveniju nas nije briga - niti najmanje !
Sa hrvatima da rasčistimo po pitanju tužbi --- i gotovo !
Srbija treba da se povezuje sa značajnim državama !
b92fmember b92fmember 09:40 12.01.2009

Re: Šta nas briga za njih !?

Za Srbiju nas nije briga - niti najmanje !
Sa Srbima da rasčistimo po pitanju ratnih zlocinaca --- i gotovo !
Holandija treba da se povezuje sa značajnim državama !

Holandjanin ( a moze i Francuz, Nemac, Englez...)
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 11:32 12.01.2009

Re: Šta nas briga za njih !?

b92fmember
Za Srbiju nas nije briga - niti najmanje !
Sa Srbima da rasčistimo po pitanju ratnih zlocinaca --- i gotovo !
Holandija treba da se povezuje sa značajnim državama !

Holandjanin ( a moze i Francuz, Nemac, Englez...)

Otprilike to i govore, kada se odbace fraze.
hoochie coochie man hoochie coochie man 15:08 11.01.2009

e sad si mi dos'o!

Kao i 1990., krenut će stazom koju je utabala Ljubljana.


Bojim se da je to neminovno.
Za razliku od 1990, ovo je retrogradan proces. "Daj mu moc ako hoces da vidis kakav je"
Posebno sto ni Srbija vise ne zna gde bi, tako da "nicim izazvanu" sansu tesko da iskoristi.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 15:09 11.01.2009

Dobra analiza..

Dobra je analiza i slažem se..Stvari bi verovatno imale tok kakav si opisao.
No čini mi se da je paket o zajedničkom ulasku zapakovan, mada neki detalj, neka situacija je sasvim u stanju da to promeni. Jedan od argumenata za taj razvoj događaja bi moglo biti silno srpsko kaskanje za integracijama.Za Srbiju to ne bi bilo dobro..i o tome treba voditi računa. Čini mi se da bez zajedničkog ulaska naročito ostaje problematična integracija BIH.
I od velikog značaja za daljnji razvoj događaja će biti srpska politika prema Kosovu. Veća čak i od načina na koji će se razvijati slovenačko - hrvatski spor.
Ne znam da li je neki indikator, ali pre dva dana na press konferenciji upriličenoj povodom sednice spoljno političkog saveta Vlade, Vuk Jeremić i Sonja Liht istakli su prioritete srpske spoljne politike. Evropske integracije su na prvom mestu, čak je Sonja Liht kazala da se iz njih izvlače druga dva prioriteta, zaštita ustavnog poretka i dobri odnosi sa susedima. Kosovo prvi put nije eksplicitno pomenuto. Retorika se očigledno ublažava i pravi prostor za neko fino spustanje u tom smislu. Ako to dobro tumačim, nije loše...

chobanica chobanica 15:31 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

I od velikog značaja za daljnji razvoj događaja će biti srpska politika prema Kosovu.


Mogu da prekopiraju Kiprane.
hoochie coochie man hoochie coochie man 15:41 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

Retorika se očigledno ublažava i pravi prostor za neko fino spustanje u tom smislu. Ako to dobro tumačim, nije loše...


Samo da ne bude da vidimo ono sto bismo hteli, a ne ono sto zapravo jeste.

Vuk J, (sad proveravah: ) ipak ustavni poredak stavlja na prvo mesto. Ubedjen sam da je mislio na preambulu. Koliko ce slusati savet videcemo. Nisam optimista. Ako ja dobro tumacim onda je lose ...
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 15:43 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

chobanica
I od velikog značaja za daljnji razvoj događaja će biti srpska politika prema Kosovu.


Mogu da prekopiraju Kiprane.

Pa nije uporedivo iz raznih razloga. Jedan od razloga je što Severni Kipar nije priznao niko osim Turske.
Kosovo je priznalo više od 20 zemlja EU...a tamo je i EULEKS..
Inače, dosadašnja politika Srbije u odnosu na to, jeste pokušaj kiparskog modela...ali to ne stoji dobro..
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 15:45 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

hoochie coochie man
Retorika se očigledno ublažava i pravi prostor za neko fino spustanje u tom smislu. Ako to dobro tumačim, nije loše...


Samo da ne bude da vidimo ono sto bismo hteli, a ne ono sto zapravo jeste.

Vuk J, (sad proveravah: ) ipak ustavni poredak stavlja na prvo mesto. Ubedjen sam da je mislio na preambulu. Koliko ce slusati savet videcemo. Nisam optimista. Ako ja dobro tumacim onda je lose ...

Moguće..Ali se ne može preskočiti činjenica da se Kosovo ne pominje. To je do sada bilo nepojmljivo..

Jelena Milić Jelena Milić 16:00 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

mislis ne pominje se tipa da se vlasi ne dosete upakovano u odbranu ustavnog poretka!


i prosle godine su to kao bili prioriteti, pa smo na kraju site dobili da je stratesko partnerstvo sa rusijom glavna nagrada/ ostvarenje u 2008, plus, je tadic rekao da je stratesko partnerstvo sa rusijom jedna od preduslova za ulazak u EU !


hoochie coochie man hoochie coochie man 16:01 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

Moguće..Ali se ne može preskočiti činjenica da se Kosovo ne pominje. To je do sada bilo nepojmljivo..

To stoji. Ali....
Ako sve ovo stavimo u kontekst inicijalnog teksta, i pokusamo da predvidimo da li ce Srbija iskoristiti sansu koja je neocekivano iskrsla zastojem Hrvatske u procesu (dok jednom ne smrkne, drugom ne svane:) da je sustigne, mislim da je to preblago i presporo menjanje politike. Nece taj zastoj trajati dugo, i mislim da bi daleko vece probleme mogla Hrvatska da pravi Srbiji nego Slovenija njoj. Naravno da bih voleo da gresim, a posebno bih voleo da se ne obistini sumnja u hrvatsku nameru.
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 16:10 11.01.2009

Re: Dobra analiza..

mislis ne pominje se tipa da se vlasi ne dosete upakovano u odbranu ustavnog poretka!

Hmmm...postoji neki razlog zbog čega se ne busaju u grudi....inače bi Kosovo pomenuli bar dva puta umesto ni jednom..

i prosle godine su to kao bili prioriteti, pa smo na kraju site dobili da je stratesko partnerstvo sa rusijom glavna nagrada/ ostvarenje u 2008, plus, je tadic rekao da je stratesko partnerstvo sa rusijom jedna od preduslova za ulazak u EU !

Hajde da vidimo to "partnerstvo sa Rusijom"..baš...Mislim da su im Rusi kazali kako izgleda "partnerstvo"...Platiš, pa klatiš...Hoćeš praviti rodoljubnu priču oko Kosova, evo, daj NIS mi te branimo u SB...
dubogdanovic dubogdanovic 17:14 12.01.2009

Re: Dobra analiza..

Ne znam da li je neki indikator, ali pre dva dana na press konferenciji upriličenoj povodom sednice spoljno političkog saveta Vlade, Vuk Jeremić i Sonja Liht istakli su prioritete srpske spoljne politike. Evropske integracije su na prvom mestu, čak je Sonja Liht kazala da se iz njih izvlače druga dva prioriteta, zaštita ustavnog poretka i dobri odnosi sa susedima. Kosovo prvi put nije eksplicitno pomenuto. Retorika se očigledno ublažava i pravi prostor za neko fino spustanje u tom smislu.


Drago, dragi moj druze, radovanje ti je bilo kratkog daha: vec danas Boris Neponovljivi Tadic kaze: "Srbija ima tri stuba spoljne politike - to su Evropska unija, Rusija i SAD, i bez produbljivanja odnosa ne možemo ostvariti naše vitalne naiconalne interese", rekao je Tadić. " Cela vest (na linku: http://www.b92.net/info/vesti/index.php?yyyy=2009&mm=01&dd=12&nav_category=11&nav_id=338808) je tako intonirana.
Oni, jednostavno, nece (a neki i ne mogu) da shvate da spoljna politika neke zemlje pocinje na njenim granicama. U nasem slucaju je to jos komplikovanije, jer smo protiv tih suseda vodili ratove - u kojima, doduse, "nismo ucestvovali".
Uostalom, premijer Cvetkovic je u svom nastupno-programskom govoru 7. jula 2008. govorio o svemu tome, samo susede nije pomenuo ni pod "razno".
Nece to ici bas tako lako, plasim se...
mayo1 mayo1 16:05 11.01.2009

Hrvatska i Srbija

Ono što mene općenito danas smeta u hrvatskoj politici (a čini mi se da je tako i u Srbiji) je to stalno uspoređivanje sa Srbijom. Što ne bi bilo u principu loše, da se činjenicom da je komšija u lošijoj situaciji ne opravdava vlastita nesposobnost i neznanje.
Sada imamo taj "plinski" slučaj. Prva vijest kaže da plin više ne dolazi, da Hrvatska ima neke [nevelike] zalihe, druga da Srbija nema nikakve zalihe.
(ah, odmah mi je lakše...)
Isti je slučaj sa ulaskom u EU. Hrvatska se opredijelila za politiku pristupanja, zna se koji su uvjeti u pitanju i na tome treba raditi. Isti je slučaj sa Srbijom.
Usporavanje Hrvatske neće ubrzati promjene i sve ono što Srbija mora učiniti da uđe u EU.
Svaka država ima svoj tempo u skladu sa svojim mogućnostima i svojoj odlučnosti u ispunjavanju uvjeta.

Strah da Hrvatska može blokirati Srbiju nema baš neke velike osnove. Hrvatska i Srbija nemaju teritorijalnih problema, ovo sa tužbama se rješava pred međunarodnim institucijama, znači u okviru sistema.

Trenutni spor Slovenija - Hrvatska neće ozbiljno utjecati na prijem Hrvatske. Slovenci formalno usporavaju, ali realno rokovi koji su postavljeni Hrvatskoj (2009) da bi se riješili svi problemi su prekratki za toliku materiju.
Rekao bih da je ovo zatezanje dobro došlo Sanaderu da opere sve propuste i okrivi Slovence za ono što je realno njegova vlada odgovorna i da opravda neulaženje u obećanim rokovima.

guliver2 guliver2 13:17 13.01.2009

Re: Hrvatska i Srbija

Hrvatska i Srbija imaju potencijalno najveći teritorijalni problem. Ne tako davno, Dunav je plavio i polako promenio svoj tok i danas je tu gde je, nije vijugav kao nekad. Katastri Srbije i Hrvatske se vode na to "ranije" stanje. I tako je nekih 8000 ha na levoj obali u hrvatskom katastru, a do 2000 na desnoj obali u srpskom katastru. Prostom matematikom, Hrvatska je zakinuta za do 6000 ha i prva politizacija problema je bila oko Šarengradske ade pre par godina. Očekivati da će se ovo rešiti samo od sebe, dobrosusedski i sa punim razumevanjem je za slikare naivce...
mayo1 mayo1 15:34 13.01.2009

Re: Hrvatska i Srbija

Očekivati da će se ovo rešiti samo od sebe, dobrosusedski i sa punim razumevanjem je za slikare naivce...

I ne treba da se rješava samo od sebe.
Postoji problem, treba ga odmah rješavati. Ako se ne može dogovoriti, postoje međunarodni sudovi nadležni za takve stvari.
Ne bi bili ni prvi ni zadnji koji to čine.
Jedan od uvjeta za pristupanje EU su i riješena granična pitanja. U trenutku primanja Slovenije, Hrvatska nije potencirala neriješena pitanja, da ne bi ugrozila slovenski timing.
Što se danas dešava, poznato je.

Prema tome, ovim pitanjima treba prići ozbiljno i odgovorno.
Problem je da li to političke vrhuške uopće žele, ili im takve neriješene stvari služe kao joker kada treba dokazivati predanost borbi za nacionalnu stvar.
Uglavnom pred izbore.
milivolt milivolt 16:34 11.01.2009

Slažem se sa Mayom1 !

Neka hrvatska uđe sutra u Evropsku Uniju.
Kakve veze Srbija ima sa tim. Srbija treba da se ugleda na ozbiljne države, a ne na hrvatsku.
Dejan Jović Dejan Jović 16:41 11.01.2009

Re: Slažem se sa Mayom1 !

milivolt
Neka hrvatska uđe sutra u Evropsku Uniju. Kakve veze Srbija ima sa tim. Srbija treba da se ugleda na ozbiljne države, a ne na hrvatsku.


OK, na koju npr?
Jelena Milić Jelena Milić 17:24 11.01.2009

Re: Slažem se sa Mayom1 !

rusiju?
Drago Kovacevic Drago Kovacevic 18:33 11.01.2009

Re: Slažem se sa Mayom1 !

Jelena Milić
rusiju?

Ziher..ili Belorusiju, još verovatnije
adam weisphaut adam weisphaut 20:08 11.01.2009

Re: Slažem se sa Mayom1 !

Jelena Milić
rusiju?

Tadžikistan
thefreak thefreak 16:55 11.01.2009

Pre ce se EU raspasti nego sto ce Srbija..

...uci u nju.
Srbija na zalost ima za sada "neresivu" prepreku zvanu Kosovo.Niti ima resenja, niti zeli da prihvati resenje medjunarodne zajednice.Sve u svemu sumnjam da postoji tracak nade da ce Srbija u EU u dogledno vreme.
Dejan Jović Dejan Jović 17:05 11.01.2009

Re: Pre ce se EU raspasti nego sto ce Srbija..

thefreak
...uci u nju.Srbija na zalost ima za sada "neresivu" prepreku zvanu Kosovo.Niti ima resenja, niti zeli da prihvati resenje medjunarodne zajednice.Sve u svemu sumnjam da postoji tracak nade da ce Srbija u EU u dogledno vreme.


Za Kosovo ima rješenja (pogledajte što mislim da je rješenje - moj blog od 24. februara 2008), ali nema volje, a vjerojatno ni hrabrosti. Tako je to, nažalost, u demokracijama: političari ovise o volji građana, a građani nisu baš nešto strpljivi da saslušaju nešto što se ne uklapa u jednostavne sheme, tipa, "naše ili njihovo", "nema presedana", itd. Pa se produžava "status quo" - i u tom smislu imate pravo.
Dejan Jović Dejan Jović 17:12 11.01.2009

Re: Mesić, intervju, Hrv-Slo

I evo još nešto: izjava Janeza Janše:

"Naš interes je ujedno i evropski interes i obrnuto. Tu involvirane strane nisu Slovenija, EU i Hrvatska, kako se ponekad pokušava prikazati. Tu postoje samo dvije strane - EU i Hrvatska. Slovenija nastupa kao dio Evropske Unije."

Dakle, drugim riječima: ispada da u ovom sporu, Slovenija "ne postoji" kao neka zainteresirana strana, jer "postoje samo dvije strane - EU i Hrvatska".

Mnogu interesno, što bi rekli naša braća Bugari.
chobanica chobanica 17:19 11.01.2009

Re: Pre ce se EU raspasti nego sto ce Srbija..

Dejan Jović
[
Za Kosovo ima rješenja (pogledajte što mislim da je rješenje - moj blog od 24. februara 2008), ali nema volje, a vjerojatno ni hrabrosti. Tako je to, nažalost, u demokracijama: političari ovise o volji građana, a građani nisu baš nešto strpljivi da saslušaju nešto što se ne uklapa u jednostavne sheme, tipa, "naše ili njihovo", "nema presedana", itd. Pa se produžava "status quo" - i u tom smislu imate pravo.


12% za 12% zvuci primamljivo, i verujem da je to plan B srpske vlade, ali koliko su stabilna kompromisna resenja u kojima obe strane gube?
Jelica Greganović Jelica Greganović 17:24 11.01.2009

Re: Mesić, intervju, Hrv-Slo

Ne sporim da je mnogu interesno, samo uzeti u obzir da je Janša sada u opoziciji i da još uvek stoji otvorena afera, odnosno slučaj prisluškivanja, u kome ga je tadašnja opozicija, a sadašnja stranka u koaliciji na vlasti (LDS), odnosno njen nekadašnji premijer, Anton Rop, optužila da je pre četiri godine, upravo pred izbore na kojima je pobedio, Janša sa Sanaderom dogovarao pogranične incidente, dižući time patriotizam u glasača i navodeći vodu na svoju Branim svaki pedalj svoje teritorije vodenicu.
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:55 11.01.2009

Problemi, problemi...

Dejan J.
Uspije li, međutim, Hrvatska ući u Uniju prije Bosne i Hercegovine, Srbije ili Crne Gore, i ona će se ponašati onako kako se sada prema njoj ponaša Slovenija.


Ovo je tačno. Možda bi RH bila i gora od Slovenije, jer sa Slovenijom u pitanju su samo nekoliko sela i nekoliko stotina kvadrata mora, sa Srbijom, BiH i Crnom Gorom Hrvatska ima veća i kompleksnija zamešateljstva, whatever...

Srbija, i mimo ovoga, bi morala da požuri u približavanju EU.
Pitam se samo da li ovi u EU kapiraju da hrvatska želja da što pre udje, sama a ne u paketu, nije baš bezazlena i čista.

S druge strane, svako zlo ima svoje dobro. Stvari treba rešavati, Slovenija ima pravo što na tome insistira sa Hrvatskom; stavljanje problema "ispod tepiha" nije rešenje, jer se problemi kad-tad jave (doduše, problemi se javljaju i iz čista mira, he, he, he). A zato postoji diplomatija, da ih rešava.
milivoje_bre milivoje_bre 19:43 11.01.2009

Tzv. država !

Srbija, kao, uostalom, i mnoge druge tzv. države spadaju u skupinu tzv. banana država.
One se niti najmanje ne pitaju hoće li ( i kada ) ući u Evropsku Uniju. To zavisi samo od Evropske Unije --- ukoliko oni večeras u 23.05 kažu da sutra u 13.07 Srbija uđe u EU, to će tako biti.
Šta tu nije jasno.
Inner Party Inner Party 20:18 11.01.2009

A ko je ekspert ...

... da ne propusti priliku da propusti priliku?!

dunja73 dunja73 03:27 12.01.2009

Vinjeta

Zbog tih Hr -Slov odnosa ,mi svi patimo .Uveli vinjetu .55 € godisnja,a polugodisnja 35€ .A da bar imaju neki auto -put . I sve pod parolom EU

.
topcat topcat 09:14 12.01.2009

Re: Vinjeta

Genijalno!

p.s. nije valjda da su Hrvati krivi i za vinjetu?
Jelica Greganović Jelica Greganović 10:05 12.01.2009

Re: Vinjeta

Vinjete stvarno blage veze nemaju sa hrv-slo odnosima.
Goran Vučković Goran Vučković 10:19 12.01.2009

Re: Vinjeta

Jel ovaj snimak razgovora zezanje ili stvaran događaj?
Jelica Greganović Jelica Greganović 11:12 12.01.2009

Re: Vinjeta

Ovo na snimku je preveden i prilikama preveden događaj koji se originalno desio tokom Drugog sv. rata, negde na severu, kod Britanije ako se ne varam, u pitanju su bili Englezi i Ameri, objavio ga je BBC pre jedno dve-tri godine.
Goran Vučković Goran Vučković 11:33 12.01.2009

Svetionik

Ovo na snimku je preveden i prilikama preveden događaj koji se originalno desio tokom Drugog sv. rata, negde na severu, kod Britanije ako se ne varam, u pitanju su bili Englezi i Ameri, objavio ga je BBC pre jedno dve-tri godine.

Evo šta sam našao. Ima na youtube i ovo.
dunja73 dunja73 13:38 12.01.2009

Re: Vinjeta

Pa navodno nisu ,vec je vinjeta za dobrobit Slovenackih gradjana koji putuju na posao .Interesantno je da je uvedena u junu prosle godine pre pocetka turisticke sezone u Hr ,i naravno pre godisnjih odmora celog Balkana koji radi i zivi u Zap.Evr.
ADAC Nemacki je par puta apel davao po tom pitanju ,ali oni ne odustaju .

Hocu jos da dodam da je vinjeta godisnja za Svajcarsku 25 € ,tako da ipak mislim da je to kod Slovenaca nesto drugo u pitanju...
dunja73 dunja73 13:42 12.01.2009

Re: Vinjeta

Genijalno!



Topkat ,za taj svetionik niko nije ni znao ,,osim vas mestana,, a sad mu turisti hrle u posetu ,zahvaljujuci ovom dogadjaju...
dunja73 dunja73 13:47 12.01.2009

Re: Vinjeta

A sta bi sa onim novinarem sto je ovaj ,, kvazi razgovor,, obelodanio ??





Ovo na snimku je preveden i prilikama preveden događaj koji se originalno desio tokom Drugog sv. rata, negde na severu, kod Britanije ako se ne varam, u pitanju su bili Englezi i Ameri, objavio ga je BBC pre jedno dve-tri godine.

Dragan Pavlicevic Dragan Pavlicevic 10:28 12.01.2009

Albanija, Kosovo & Co

Sjajna analiza i nadam se da postoji diplomatska inicijativa sa srpske strane da se kroz regionalni pristup uhvati evropski voz. Mislim da bi bilo dobro za sve strane i cak moguce ubrzalo integracije jel bi se i Srbija i Hrvatska i ko vec pokazali kao odgovorne drzave. Medjutim pitanje je gde bi se regionalni pristup zavrsio? Zbog mnogih medjusobnih problema bilo bi logicno da se pored Srbije, Hrvatske i BiH, Makedonija, Kosovo, Crna Gora i Albanija ukljuce u inicijativu... Pored toga sto su ove drzave u razlicitom stepenu usaglasavanja sa zahtevima EU, nisam siguran ni da li postoji tako jaka volja, da li su medjusobni problemi uopste resivi u kratkom roku? Srbija i Hrvatska u EU, ali ne , recimo, BiH i Kosovo, ostavilo bi i dalje veliku mogucnost za komplikacije.
misterno misterno 15:05 12.01.2009

Pogled iz Zagreba

Postovanje Dejane,
Uvijek Vas je lijepo vidjeti na ovom blogu i hvala Vam na Vašoj analizi, sigurno ispravnoj u real-političkom smislu. Srbiji (naravno onom dijelu koji se zalaže za pristup EU) uistinu odgovara mogući zastoj Hrvatske na putu u punopravno članstvo u EU . Naime, sasvim je sigurno da će (dakako ako EU opstane u ovom obliku:)) Hrvatska u sljedećih, recimo 4 god., postati njenom članicom. Vrlo je vjerojatno da će se isti slučaj biti i sa Srbijom (u roku od recimo maks 8 god), no ipak u slučaju Srbije to se ne može tvrditi sa istom sigurnošću. Određene opasnosti postoje s obje strane - srpske (europske snage znatno su ojačale posljednju godinu, no konsenzus o ulasku Srbije u EU kao glavnom cilju srpske vanjske politike ni izbliza nije jednako snažan onom koji postoji u Hrvatskoj, a put koji još stoji pred njom znatno je dulji i čini se kompliciranijim. S druge strane, iako nije vjerojatno, postoje male šanse i da EU prekipi ako se suoči s mogućim (iako ne vjerojatnim) negativnim političkim razvojem u Srbiji, i da, jednom kada primi Hrvatsku, naprosto odluči da status čitavog ostatka zapadnog Balkana zamrzne na neko dulje vrijeme.
Ono što me, međutim, zasmetalo dok sam čitao Vaš tekst je lagani osjećaj navijanja koji sam osjetio, da se uistinu obistini spomenuti scenarij - zastoj Hrvatske na njenom putu u EU zbog sukoba sa Slovenijom koji bi, po meni jedino mogao uzrokovati (i to tek u prilicno nevjerojatnom razvoju događaja) da uistinu dođe do zajedničkog ulaska Hrvatske i Srbije u EU.
Zanima me, mislite li da bi takav scenarij (dakle sprečavanje ulaska Hrvatske zbog blokade Slovenije) imao pozitivne posljedice po odnose u regiji? Ne bi li se time ovaj još uvijek umjetni animozitet između Slovenije i Hrvatske samo povećao? I u kojem smislu bi odnos Hrvatske i Srbije bio tada bolji? Ne bi li, naprotiv, gnjev koji bi se akumulirao u Hrvatskoj, upravo radio suprotno i pojačavao postojeće netrpeljivosti koje su se tek počele smanjivati i to primarno zbog gospodarskog napretka i približavanja EU-a. Vaše čitanje Sanadera (i njegove politike prema Srbima u Hrvatskoj) je mislim ipak jednosmjerno. Iako su zadnje 2 god. pokazale da Hrvatska ipak nije imala sreće da joj na čelo dođe čovjek koji će u postpunosti otupiti radikalno nacionalističko-desnu struju HDZ-a i izopćiti ustašku ikonografiju izvan granica legalne političke borbe i čitavoj zemlji dati "europski štih"- ovakvo vaše čitanje znači gledati u njemu stvarno teškog nacionalista koji samo čeka na ulazak u EU, eda bi počeo iznova s politikom netrpeljivosti protiv Srba. Mislim da uz svu ograničenost Sanader ipak svijestan da bi normalizacija hrvatsko-srpskim odnosa donijela stabilnost Hrvatskoj i da je određene korake koje je učinio napravio i zbog nje same (naravno postoji pitanje uvjeta te normalizacije).
Vaš poziv za guranjem Srbije u isti paket s Hrvatskom temelji se na Vašoj tvrdnji da će se Hrvatska sigurno ponašati kao Slovenija jednom kada uđe u EU. Naprotiv, mislim da je prilično vjerojatno da se Hrv neće tako odnositi prema Srbiji, i to ne zato što bi Zagreb bio etičniji, već naprosto zato što su glavni nacionalni ciljevi prema Srbiji već jako dugo ostvareni (Slovenska blokada Hrvatske omogućena je upravo činjenicom da između Hrv i Slov nije bilo ratnih neprijateljstva), i što će svoj položaj prema Srbiji, Hrvatska jačati upravo time što će joj pomagati pri njenom pristupu EU. Mislim da Vaš primjer o uslovljavanju odbacivana protutužbe nema nikakve osnove jer ne postoje nikakvi izgledi za uspjeh niti glavne tužbe niti protutužbe (niti je protutužba u Hrvatskoj podigla i približno prašine kao u Srbiji). Hrvatska koja se neće osjećati ugroženom prema Srbiji bit će spremna (zbog lažnog osjećaja vlastite nadmoći, a nešto sitno i političke mudrosti) upravo na velike koncesije (također vođena željom (naravno nerealnom, da preuzme ulogu lidera u regiji). Tu je i greška Jeremićeve politike jer zbog želje za "povratkom dostojanstva" bespotrebno ulazi u sukobe nimalo ne pomažući postojećem bolnom procesu pomirenja i povratku izbjeglica.
Naposljetku, ono što je već spomenuto u komentarima - ne bi li se u slučaju zajedničkog ulaska Hrvatske i Srbije, dogodio isti slučaj i u pitanju odnosa nove EU Srbije i njenih ne-EU susjeda, recimo prema već spomenutoj BiH (pozicija Srbije je tu ipak jača nego Hrvatske), Makedoniji ili Albaniji, što bi onda pak govorilo da je jedini ispravni put zajednički ulazak u EU svih zemalja zapadnog Balkana. E sad, koliko je to realno (i gdje je tu Kosovo?) i ispravno.
I na kraju imam jedno provokativno pitanje za kraj. S obzirom da sam Vas znao vidjeti i u hrvatskim medijima (nažalost vrlo rijetko), da li bi bili spremni ovaj tekst objaviti recimo u novogodišnjem broju zagrebačkog Globusa - zanima me naravno, s obzirom na sigurno negativni odjek na koji bi isti sigurno naišao.
Ovo sve što sam naveo naravno nema nikakve reperkusije po Vaš glavni apel da Srbija mora napraviti sve da ubrza svoje europske integracije, već isključivo na motive koje ju u tome trebaju voditi. Ono što je bitno je da Srbija ubrza europske integracije zbog sebe same, a ne zbog toga da dostigne Hrvatsku - što usprkos svim lošim potezima Hrvatske trenutno nije vjerojatno. Kada bi dostizanje Hrv bio glavni motiv, a da se pritom Vaš scenarij ne bi obistinio, moglo bi doći naravno do velike kontrareakcije koja bi Srbiju još neko vrijeme držala udaljenom od EU.
Srdačan pozdrav, isprika na duljini i molim da me krivo ne shvatite, ali blog i postoji kako bi se razmijene mišljenja.
vladimir petrovic vladimir petrovic 16:11 12.01.2009

Re: Pogled iz Zagreba

Misterno
...Hrvatska koja se neće osjećati ugroženom prema Srbiji bit će spremna (zbog lažnog osjećaja vlastite nadmoći, a nešto sitno i političke mudrosti) upravo na velike koncesije (također vođena željom (naravno nerealnom, da preuzme ulogu lidera u regiji).


Hm. Da preuzme ulogu lidera u regiji?
To je kao kada mali Djokica, pola na javi a pola u snu, pocne zamisljati kako ce "preuzeti ulogu naj-dase u selu".
U Australiji to zovu "The wishful thinking" sto najcesce nema veze sa realnnoscu.

...
ali blog i postoji kako bi se razmijene mišljenja.


A ovo je biser: u tisku zemlje koja sanja o liderskoj ulozi sve sto nije na toj liniji bi se docekalo na noz (negativni odjek), sto nije odlika velikosti, odnosno sirine duha, koju bi onaj tko pretenduje da postane potencijalni lider morao pokazivati:

da li bi bili spremni ovaj tekst objaviti recimo u novogodišnjem broju zagrebačkog Globusa - zanima me naravno, s obzirom na sigurno negativni odjek na koji bi isti sigurno naišao.

Dejan Jović Dejan Jović 17:35 12.01.2009

Re: Pogled iz Zagreba

Dragi Misterno,

Prije svega hvala na ljubaznim riječima - slažem se da je blog mjesto razmjene mišljenja (tako treba i ostati) - i posebno: na priključivanju blogu. Drago mi je ako ste se uključili da biste odgovorili na moj blog (vidim da ste se danas registrirali). Ja ovo mjesto smatram jednim od rijetkih sa širim odjekom od "nacionalnog", odnosno srpskog, pa je odlično vidjeti još ponekog iz Zagreba (btw, pozdrav i Vama iz Zagreba).

Da počnem s kraja: da, objavio bih rado ovakav tekst (potpuno nepromijenjen, osim možda zadnjeg dijela, koji govori o samoj Srbiji, tj poukama za srpsku politiku) i u Globusu, ili Jutarnjem listu. Pitanje je, međutim, bi li Globus (ili Jutarnji list) htjeli objaviti ovakav tekst. Što se mene tiče, dakle, ako ovo čita netko tko ima utjecaja u Globusu, samo nek me slobodno kontaktira, i ja ću dati dozvolu.

A sad ponešto o ostalim pitanjima koja pokrećete: ja držim da je bilo štetno za odnose u regiji i to što je Slovenija ušla 2004, a nije sačekala barem Hrvatsku (s kojom je i tada imala ovaj i niz drugih neriješenih pitanja) - dakle, nisam se toga "sjetio" sada, u slučaju Hrvatske i Srbije. Nažalost, "bijeg sa Balkana" je bio glavni motivirajući faktor i u Sloveniji i u Hrvatskoj (što je, naravno, dijelom razumljivo), pa se bojim da u hrvatskoj javnosti uopće nikada nije ni otvoreno pitanje prednosti i nedostataka "kolektivnog ulaska". Koliko ja znam, nikome ni danas ne pada na pamet da su upravo time možda mogli biti spriječeni ovi problemi sa Slovenijom.

Drugo, DA, držim da bi primanje Hrvatske prije Bosne-Hercegovine i Srbije dovelo do još većih problema, pa sam prema tome skloniji (kao što sam i napisao - ali evo da potvrdim) "kolektivnom pristupanju". Isto se, da se ne bismo krivo razumjeli, odnosi i na druge zemlje "u regiji" : Srbiju i Albaniju, Makedoniju i Albaniju, Crnu Goru i Srbiju, Srbiju i Bosnu i Hercegovinu itd. Naročito se to odnosi na pitanje Kosova, koje mislim da nije moguće riješiti bez dogovora Tirane i Beograda, u koji bi morale biti uključene (iako vjerojatno ne istodobno, nego naknadno) i druge zainteresirane strane, tj Skopje i Podgorica. S obzirom na danas već raširenu praksu dvostrukog državljanstva koje se temelji na nacionalnosti (etničkoj) mnogih u ovom kraju Evrope, mislim da primanje jedne zemlje prije druge ima golemi potencijal da destabilizira zemlje u kojima ima velik broj takvih dvojnih državljana. Recimo, u Bosni i Hercegovini će Hrvati biti u daleko boljem položaju jer će - slijedom prava na hrvatsku putovnicu - biti u poziciji da putuju slobodno bez vize po cijeloj Evropi, a bosanski Srbi i Bošnjaci to pravo neće imati, barem ne dok i Srbija i BiH ne postanu dio EU. Što to znači za unutrašnje odnose u BiH? Da ne govorim o "patronizirajućoj" poziciji Hrvatske, koja će se - baš kao sada i Slovenija u odnosu na Hrvatsku, ili Grčka i Bugarska u odnosu na Makedoniju - pojaviti kao neki (ipak ćete dozvoliti: iritantan) "pokrovitelj".

E, sad, o Sanaderu. Ne znam, ne tvrdim da je on ostao neki tvrdi nacionalist - štoviše, mislim da je od hrvatskih političara ipak napravio najviše u europeizaciji (ne nužno: demokratizaciji) Hrvatske. Cijenim ga daleko više od njegove stranke (HDZ), a moram reći da (to se vidi, vjerojatno, iz mojih tekstova - ne samo ovog nego i drugih) ga trenutno držim korisnijim od predsjednika Mesića (koji ima neke druge zasluge, ali i krivice). Pa ipak, ostaje određena doza opreza. Jedno je Sanader prije ulaska u EU, a bojim se da će drugo biti Sanader (ili tko god dođe nakon njega) nakon što je ostvaren taj strateški cilj hrvatske politike. Gospodin Sanader zaslužuje poseban tekst, ovo nije možda mjesto da sad skrećemo na tu temu.

To da su glavni hrvatski interesi prema Srbiji ostvareni, to je djelomično točno, iako se moramo zapitati: tko zapravo formulira te interese: umjereni ili radikalni nacionalisti. Radikalnim nacionalistima nije nikada dosta (niti će ikada biti dosta) teze o tome kako je Hrvatska ugrožena, i uvijek će im trebati "srpska prijetnja" - čak i kad ona nema (u stvarnosti) nikakve šanse za uspjeh. Jedan moj dobar prijatelj (koji se, inače, bavi politikom) nedavno je spomenuo poljsko iskustvo "antisemitizma bez Židova". Čak i da u Hrvatskoj više nema nijednog Srbina, to svejedno ne znači da će nestati "antisrpstva". U Srbiji danas nema puno Albanaca, nema ni puno stranaca, ni puno muslimana, ni puno Jugoslavena - pa to svejedno ne znači da je nestao anti-albanski, anti-evropski, anti-muslimanski i anti-jugoslavenski karakter srpskog nacionalizma. Ulaskom u EU nacionalizam (pa čak i radikalni) ne nestaje - štoviše: čini mi se da on postaje glasniji (barem u prvom trenutku), kao neka vrsta "tuka na utuk", odnosno reakcije na tzv. "gubitak suvereniteta". O tome se radilo u ovom tekstu.

I ja se ispričavam na duljini odgovora.







misterno misterno 22:46 12.01.2009

Re: Pogled iz Zagreba

Poštovanje Dejane jos jednom,
Uistinu Vam zahvaljujem na Vašem iscrpnom odgovoru (btw pardon na brdu gramatičko-pravopisnih pogrešaka; post je pisan na brzinu i bez da sam ga pročitao na kraju). Evo javit ću se samo još jednom (čisto da ne ispadne da se slažem sa svim vašim pojašnjenjima:), nažalost opet dulje, ali zato obećajem da Vas više neću zamarati:)
Najprije, kratko o provokativnom (možda neumjesnom) pitanju o publiciranju u Globusu - naime, stekao sam dojam da ste se u svojim rijetkom tekstovima objavljenim u Hrvatskoj doticali "lakših" tema/interpretacija, dok se na ovom blogu mogu čitati iznimno zanimljivi tekstovi koji bi zasigurno rezultirali žešćim polemikama da ih netko čita u Zagrebu (ne mislim tu na tvrdokorne i manje tvrdokorne nacionaliste). Priznajem da je uzorak posve mizeran, i da sam potpuno smetnuo s uma činjenicu da se pita i druga strana (Globus, Jutarnji) - dakle, pitanje je više bilo teaser:)
A sad na temu (slažem se da Sanader nije dio ove priče, pa o njemu drugi put, ali drago mi je da prepoznajete i njegovu pozitivnu stranu). Vaše neslaganje s primanjem Slovenije u EU 2004. možda jest principijelno no, gledano real-politički to je sada prošlo vrijeme (prošo voz što bi se reklo). No, neovisno o tome, da li mislite da bi situacija u regiji bila bolja da Slovenija nije ušla u EU ili gledano šire da se nova Europa nije priključila staroj, da su svi čekali zapadni Balkan? Ako Kosovo smatrate ključnim za dugotrajno rješenje regionalne stabilnosti (posve se slažem), da li uistinu mislite da je realno da će u sadašnjim okolnostima doći do razrješenja krize u dogledno vrijeme (to uključuje i realnost ostvarenja Vaše ideje). Ili su sve zemlje trebale čekati na takvo razrješenje ili pak poboljšanje političke situacije u svim zemljama regije? Ne bi li upravo takva politika stvorilo pogon za nove ucjene, ovaj put onih koji zaostaju? Politička je klima u Srbiji sve do prije godinu dana bila izrazito nestabilna, Nikolić je izbore izgubio za dlaku, konačno, novi europski smjer vlade ovisio je o odluci SPS-a. Da li mislite da bi uistinu bilo dobro da je EU svoju revolucionarnu politiku širenja na zapadni Balkan trebala vezati uz tako nestabilnu političku scenu te u slučaju negativnog scenarija u jednoj zemlji (koji je ponavljam sve donedavno izgledao mogući) kočiti sve ostale?
Nije li upravo perspektiva brzog članstva - najveći motor razvoja društava svih zemalja regije, njenog prihvaćanja europskih vrijednosti, smirivanju nacionalnih sukoba i pomirenju, pa makar i na simboličkom nivou, kao prethodnici onom pravom…. Ne bih rekao da je Slovenija nešto naročito pooštrila svoju politiku prema Hrvatskoj svojim ulaskom u EU – ona je sada tek u prilici da ucjenjuje Hrvatskoj što koristi, dokazujući tako da nisu sasvim u krivu svicarski DJ-evi koji na FIS natjecanjima vožnje slovenskih skijaša popraćuju Bregovićevom muzikom, baš kao što Šveđane popraćuju Abbom. Ovo natezanje mislim potrajat će najviše godinu dana – što je i puno i malo, ovisi kako se gleda, ali teško da će ostaviti dublje povijesne traume.
Takav nadmeni slovenski stav prema Hrvatskoj, pa ako želite i onaj koji bi po Vama EU-Hrvatska imala prema Srbiji i BiH po meni je tek nužna kolateralna šteta puno većih koristi koje bi učlanjenje imalo za čitavu regiju (demonstracijski efekt, opća stabilnost, približavanje granica EU na vlastite granice).
I za Srbiju kao i za čitavu regiju bilo bi odlično kada bi bila primljena u EU što prije (jasno je iz mog komentara da smatram da isto vrijedi i za primanje Hrvatske), no nikako ne na štetu drugih i ne na štetu vlastitih unutrašnjih reformi.
Naravno da je moj stav da se Hrvatska neće ponašati kao Slovenija u odnosu na Srbiju puko nagađanje (wishfull thinking?). Ono počiva na uvjerenju da će hrvatska elita vidjeti jačanje nacionalnog interesa (ovaj put ispravno) upravo u prezentiraju sebe kao prijatelja i pomagača Srbije tako glumeći dobročinitelja (grubo rečeno, nešto slično onome što Tadić sada radi prema BiH velikodušno posuđujući plin). Dakle, posve se slažem da će Hrvatska nastupiti kao (ako hoćete i iritantni) "pokrovitelj" u odnosu na Srbiju, ali to ne znači da će je ucjenjivati i da će odigrati "slovensku" ulogu..
Ono s čime se ja u Vašem tekstu ne mogu složiti je ono što mi se čini (skrivenom) premisom vašeg teksta - da Srbija treba pojačati svoje napore za integracijom kako bi stigla Hrvatsku ili da je dobro da se Hrvatska zaustavi kako bi je Srbija dostigla. To je s jedne strane pristajanje na politiku stalnog uspoređivanja (koje jest prirodno, ali nije od pomoći ni Hrv ni Srb), a s druge okretanje naglavačke prihvaćene politike nagrađivanja najbržeg dozvoljavajući time da tempo pridruživanja određuju oni koji u procesu najviše zaostaju i dajući uzde ucjene onom koji tu može učiniti više štete (jer može kočiti sve...)
PS Primanje Hrvatske u EU, ne bi donijelo ništa naročito novog u pogledu statusa Hrvata u BiH – oni i sada mogu putovati u zemlje članice EU bez viza kao što znate. Štoviše s obzirom da im sigurno neće biti dozvoljen rad, jedina dodatna privilegija koju bi dobili jest studij u EU što, složit ćete se, ne može biti previše loše.
srdačan pozdrav


Dejan Jović Dejan Jović 00:11 13.01.2009

Re: Pogled iz Zagreba

OK, hvala na ovom odgovoru.

Samo nekoliko stvari. U hrvatskim medijima pišem rijetko, i nažalost - ograničen sam ne samo duljinom teksta kojeg su oni u stanju objaviti, nego i uredničkim intervencijama (zato preferiram blog). No, evo, recimo sad sam pronašao jedan svoj intervju u Slobodnoj Dalmaciji, od 25. 02. 2002. (dakle, ima tome sedam godina), u kome izravno kažem da sam pristalica regionalnog pristupa pri primanju u EU. Novinar me tada pitao - ne vodi li to stvaranju neke neojugoslavenske zajednice, na što sam mu odgovorio da o tome nema ni govora, jer to nitko ne želi. No, da je Hrvatskoj u interesu da se na njenim zapadnim granicama ne stvori neka "tvrda granica", te da bi se zajedničkim ulaskom svih izbjegli mnogi problemi, da sad ne ponavljam. Sličan argument kao i ovdje. Novinar koji me intervjuirao rekao je - vrlo blago - da to nije prevladavajući stav u Hrvatskoj. Pa, nije, naravno - nikada nije ni bio. U Hrvatskoj (a i drugdje) mislim da sam zapravo "mini-manjina" u odnosu na prevladavajuće stavove. Srećom, to me ne pogađa baš puno - jer, nemam namjeru tražiti podršku birača. Tako da ne znam da li zapravo stoji da sam u hrvatskim medijima baš puno blaži ili više oportunističan...

E, sad, ovo drugo o čemu pišete - da bi možda bilo OK kad bi svi ušli zajedno, ali da nije realistično, to je potpuno točno. Po meni, to je za žaljenje. Nemam, naravno, iluzije da će se dogoditi ono što bi (po mom osobnom mišljenju, dakle kao nekog tko je mini-manjina) bilo korisno ili poželjno.

Hoće li se Hrvatska ponašati prema Srbiji slično kao što se sada Slovenija ponaša prema Hrvatskoj - to ostaje, naravno, da vidimo. Nisam optimist, nažalost. Ne mislim da je tu glavni problem politička elita: veći je problem prilično duboka ukorijenjenost antagonizama, predrasuda, stereotipa i sličnog, što se (naročito u mlađim generacijama) stvaralo sad već dva desetljeća (naravno, ne samo u Hrvatskoj)... A kako je Hrvatska demokratska zemlja, javno se mnijenje neće moći baš uvijek uspješno isključiti iz politike. Bar će se pred izbore naći uvijek netko da "zaoštri" - kao što rade u Sloveniji, u odnosu na Hrvatsku. Evo, njihovi političari sad manje-više kažu: OK, ako nećete pričati s nama (i prihvatiti sve što tražimo), bit će referendum. Dakle, odlučit će narod - a narod će biti protiv vas. I to bi doista bilo tako. E, sad, ni uz najbolju volju ne mogu zamisliti da bi referendum o primanju Srbije u EU, ako bi bio raspisan u Hrvatskoj, mogao završiti pa makar i s minimalnim "da". Ponovno - nažalost.

Ja i dalje mislim da je EU najbolji izbor za sve na Zapadnom Balkanu (rekao sam to na početku teksta), pa ako već ne mogu zajedno, neka uđu pojedinačno - samo se bojim da je to sporiji proces, i da na njemu ima puno prepreka i mogućih opasnosti.

Mislim da smo se približili sada. (Nema razloga da se unaprijed ograničavate u broju "replika" - Vaša je intervencija zanimljiva, smislena i lijepo izrečena, tako da samo dajte - ako želite, naravno...)



misterno misterno 12:17 13.01.2009

Re: Pogled iz Zagreba

Opet hvala puno Dejane na odgovoru. Ok, ako dozvoljavate onda, nešto kraće (i zaista završno!): razlika koje je još ostala. Između zajedničkog ili pojedinačnog/postupnog pristupa, ja sam uvjeren da je za sve (regiju) bolji ovaj drugi, koji bi, doduše, također nazvao regionalnim. Istina, u nekoj idealnoj situaciji – koja ne postoji – zajednički ulazak bio bi, naravno, ispravan. No, u sadašnjim okolnostima, kada je zapadni Balkan (p)ostao europska rupa, skupni pristup, osim što je, dakle, nerealan, predstavlja i potencijalni izvor nestabilnosti pa, ako hoćete, i katastrofe, jer ostavlja otvorenom mogućnost da se pristup uopće ne dogodi (recimo u nekom srednjem roku). Bolje je da se rupa makar postupno popunjava (i uz sve potencijalne negativne popratne efekte), nego da se naprosto navikne živjeti s njom.

Uostalom, ako ćemo pravo, po meni nije bilo najsretnije rješenje kada je svih deset novih članica istovremeno ušlo u EU. Bilo bi bolje da su najprije ušle one koje su bile najbrže, a onda (ali BRZO!!! potom) ostale. Naime, pokazalo se da je najviše reformi urađeno upravo tijekom procesa pristupanja iz čega slijedi da, ako je proces dulji (no s predvidljivim, pozitivnim krajem) – onda će i reforme biti temeljitije. Ja bih recimo za razliku od povratka tradicionalizmu, kao značajniju negativnu posljedicu novoprimljenih članica istaknuo stagnaciju reformi i razvoja, koja je tek manjim dijelom uzrokovana svjetskom krizom, a znatno više "opuštanjem."

Dakle, poanta je u tome da individualni i uslovni put ostavlja puno više mogućnosti da se oni koji su na začelju poguraju i dovedu u što veći sklad s ostatkom, no što to pruža zajednički pristup u kojem bi se nužno nekima gledalo kroz prste, dok bi se opet oni koji su izvršili svoje zadatke prije/pravovremeno kažnjavali nepotrebnim zastojem. Ono što bi bilo idealno jest da se donekle izmijeni/iznijansira rigidna politika veta u procesu odlučivanja unutar EU. Zahvat ne bi trebao nužno biti radikalan, već bi se, recimo, mogao ticati zabrane njegove primjene u pitanjima isključivo bilateralnih odnosa sa zemljama kandidatima (naravno da je u dotičnom primjeru teza Slovenije da se ne radi o bilateralnom problemu, no ona je tu ipak usamljena). Uostalom sadašnja blokada po meni uopće ne bi bila moguća (ili bi bila kratkotrajna) da nije došlo do krize proširenja unutar same EU - našao bi se već put da se Sloveniju pritisne.
dunja73 dunja73 17:56 12.01.2009

pogled iz BRD



Oba gospodina imaju dar za gledanje u buducnost ,neverovatno
Dejan Jović Dejan Jović 18:00 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

dunja73
Oba gospodina imaju dar za gledanje u buducnost ,neverovatno



Hehe, valjda ima nešto u zagrebačkoj vodi ovih dana ... No, dobro, bolje to nego da stalno "gledamo u prošlost" ...
filvas filvas 19:39 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Mislim da bi u svakom slucaju bilo mudro da dodje do jednog trojnog srpsko-hrvatsko-bosanskog samita na kome bi ucestvovali ne samo predsednici, premijeri i ministri, nego i vodje opozicije u ovim zemljama i na kojem bi se napravila neka vrsta zajednicke izjave o namerama da ove tri zemlje zele da zive u miru i da budu dobri susedi jedni drugima tokom i posle ulaska u EU. Svaka od ovih zemalja morala bi da formulise neku vrstu obaveze.

Hrvatska bi trebalo da odustane od tuzbe protiv Srbije i da demonstrira zelju da joj se Srbi vrate.
Srbija bi trebalo da se obaveze da ce podrzavati integritet Bosne i da nece ohrabrivati separatizam RS.
Muslimani treba da odustanu od ideje o dominaciji u Bosni i da prihvate postojanje RS.

Treba da se napravi zajednicko telo za prikljucenje EU koje bi omogucilo laksu i brzu harmonizaciju propisa sa standardima EU. Hrvatska, koja je odmakla dalje, verovatno ce se pripojiti EU brze, ali zahvaljujuci kooperaciji, moci ce mozda i da ubrza svoje uclanjenje. Ostale zemlje imace velike koristi od razmene informacija i ideja, a zajednicki pristup stvorice i neku vrstu kolektivnog duha saradnje koji moze da ima dalekosezne pozitivne efekte, slicno kao sto je to slucaj sa "Visegradskom grupom".

Makedonija i Crna Gora su dobrodosli da se pridruze ovoj inicijativi.

Problem ostaje Kosovo. Mislim da Srbija ne bi mogla da pristane da Kosovo na bilo koji nacin bude ukljuceno u ovaj proces i objektivno govoreci, ne vidim sta moze da dobije od saradnje sa vlastima na Kosovu. I dalje mislim da Kosovo nema nikakve sanse da samostalno postane deo EU. Za Srbiju je vrlo vazno da svoju granicu sa Kosovom dezinfikuje. U sledecem periodu treba maksimalno da se koncentrise na pridruzenje EU, a da u vezi sa Kosovom vodi intenzivnu, ali sto tisu diplomatiju sracunatu na odrzavanje statusa quo. Za pet godina, Srbija bi mogla da bude u EU ili na njenom pragu, dok ce po mom misljenju Kosovo i tada biti isto sto je i sada - nerazvijena sumorna regija kojom upravljaju kriminal i korupcija. Za pet godina Srbija ce biti u mnogo jacem polozaju i mogla bi da dobije mnogo vise u bilo kakvim pregovorima oko Kosova.

Drago Kovacevic Drago Kovacevic 19:43 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Muslimani treba da odustanu od ideje o dominaciji u Bosni i da prihvate postojanje RS.

Misliš Bošnjaci...ili ne misliš...
dunja73 dunja73 19:58 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Srbija bi trebalo da se obaveze da ce podrzavati integritet Bosne i da nece ohrabrivati separatizam RS.
Muslimani treba da odustanu od ideje o dominaciji u Bosni i da prihvate postojanje RS.



Malo mi nije jasno .. po navedenom , postoji li Republika Srpska ili ne?
filvas filvas 20:08 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Misliš Bošnjaci...ili ne misliš...

Mislim Muslimani. Mislim Bosnjaci. Mislim Bosanci. Meni je svejedno ko se kako zove. Uopste ne ulazim u tu temu, druze bivsi-clane-komunisticke-partije-koja-je-uvela-etnonim-Muslimani.
topcat topcat 20:12 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Dejan Jović

Hehe, valjda ima nešto u zagrebačkoj vodi ovih dana ....

Moguce, konzumentima se ponekad pocinje prividjati Evropa...puno blize nego sto u stvari je.
filvas filvas 20:16 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Malo mi nije jasno .. po navedenom , postoji li Republika Srpska ili ne?


Postoji. U okviru Bosne i Hercegovine. Bosna i Hercegovina, ovakva kakva je, ne funkcionise. Mislim da je u interesu srpskog naroda na Balkanu da RS ostane u Bosni, i da se Srbi vrate u Hrvatsku. Od sustinskog je znacaja da se uspostave trajni modeli miroljubive koegzistencije. Imati uticaj na okolne drzave je veoma vazan resurs koji Srbija za promenu, moze da koristi na opstu dobrobit a da to pri tome nikoga ne nervira. Poenta je samo da se prihvati da Srbi imaju ista prava na svoje kolektivne interese kao i ostali. U normalnoj politici ti interesi nece biti takvi da onemogucavaju dogovore i kompromise. Zapravo, samo u slucaju kad imate fasiste na vlasti, kompromisi nisu moguci. To je bio slucaj kada su se dogovarali Milosevic, Tudjman i Izetbegovic.
dunja73 dunja73 20:52 12.01.2009

Re: pogled iz BRD

Da li mislite da su katolici u Hercegovini i Bosni spremni na kompromis u okviru Federacije ?
filvas filvas 08:26 13.01.2009

Re: pogled iz BRD

Mislim da bi u svi mogli biti spremni na kompromise ukoliko im se pokaze da je saradnja u njihovom interesu. Dejan Jovic je u pravu kada ukazuje na opasnost od probudjenog nacionalizma. Tim pre mislim da bi regionalna inicijativa bila dobar nacin da se predupredi politizovanje nekih bolnih tema. Srbija bi dodatno dobila na diplomatskom ugledu ukoliko bi pokrenula ovaj proces.
Saša Milošević Saša Milošević 05:03 13.01.2009

Evropa ima alternativu

...so take it easy.
Jelica Greganović Jelica Greganović 18:03 14.01.2009

Re: Evropa ima alternativu

Nije pitanje ima li Evropa alternativu, nego imaju li je Hrvatska i Srbija.
Btw, ona Mesićeva izjava od pre par dana je totalna katastrofa, ono da bi Slovenija gledala more sa 20km razdaljine da hrvatski partizani nisu oslobodili Trst. Naročito kada to izjavi neko ko se po Australiji hvalio time da je Hrvatska imala dve pobede u Drugom svetskom ratu...Ovde su popenili.
Dejan Jović Dejan Jović 01:04 15.01.2009

Re: Evropa ima alternativu

Da, slažem se da je to stvarno katastrofa. Nažalost, nije mu prva, a bojim se - ni zadnja.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana