Narušena ravnoteža

nsarski RSS / 11.01.2009. u 16:03

get_image?provider_id=415&size=550x550_mb&ptp_photo_id=1561845

Things fall apart; the center cannot hold (W.B. Yeats)

Ovim stihovima je započeo P. Krugman svoju nedavnu kolumnu pod naslovom The Widening Gyre o raspadu globalnog finansijskog sistema. Štagod bili razlozi ovog raspada nije nam trenutno mnogo važno, ali cela dinamika kolapsa, njena brzina i trajanje, i način raspada, u generalnom smislu, je zaseban i zanimljiv problem.
Svetski sistem finansija je samo jedan primer kompleksnog sistema kakvi postoje svugde oko nas - u biologiji, u ekonomiji, u društvu, u svesti, ili kosmosu. Internet, mreža neurona u mozgu, politicka organizacija planete, ekološki sistemi na vodi i kopnu, Sunčev sistem, galaksije u kosmosu, organi u organizmu, itd., su primeri takvih sistema. Zapravo, ako bolje pogledamo, manje više sve oko nas je ili kompleksan sistem ili deo takvog jednog sistema. Tinejdžer sa kompjuterom je samo pojedinac koji je deo interneta - i sa tačke gledista umreženosti kompjutera on je prosta jedinka. Medjutim, taj tinejdžer je takodje i kompleksan biološki, neuralni, imunološki, itd., organizam. Takodje, i taj kompjuter je, za sebe, kompleksan sistem koji funkcioniše zahvaljujući usaglašenom radu procesora, memorija, monitora, mrežnih kartica, itd.
Neki od kompleksnih sistema su po veličini mali (mozak, na primer, ili ćelija u organizmu), neki su veliki (ekoloski sistemi, Sunčev sistem), dok za neke prostorne dimenzije nisu bitan faktor (finansijski sistem).
Kada razmišljamo o trajanju ili o promenama u kompleksnom sistemu, važno je koju vremensku skalu imamo u vidu. Neke promene su brze i traju nekoliko minuta, koliko da proključa voda, na primer, vremenske prilike se menjaju u periodu od par dana, politički sistemi mogu da traju nepromenjeni više godina ili čak generacija, Sunčev sistem se menja na skalama od desetina milona godina, itd. Drugim recima, dok se oko nas neke stvari menjaju i razvijaju pred našim očima, druge nam deluju, u tom istom intervalu, stabilno i nepromenljivo. Medjutim, na dovoljno dugim vremenskim skalama, svaki složen sistem podleže promenama, bez obzira da li je u pitanju kosmos, ljudsko drustvo, naše raspoloženje, ili moda.
Od ključne važnosti je, dakle, razumeti stabilnost i načine promena kod različitih kompleksnih sistema. Na prvi pogled izgleda neočekivano da bi mogla postojati jedinstvena teorija koja obuhvata sve ove različite sisteme na univerzalan način. Na odredjenom nivou apstrakcije, medjutim, takva teorija postoji, barem za odredjenu klasu kompleksnih sistema, u koju spadaju mnogi nabrojani gore, i o tome je ovaj blog.

Neki kompleksni sistemi mogu da imaju manje više nepromenljiv broj delova ili članova (Sunčev system, organi u organizmu), dok se u drugima broj članova menja, najčešće rastom (Internet, naseljenost u gradovima, veličina koralnog grebena, broj bioloških vrsta na nekoj lokaciji). Upravo u ovom kontekstu su se pojavila i prva sistematska razmišljanja o stabilnosti ovakvih sistema.
Sedamdesetih godina je izašao rad R. May-a Will a large complex system be stable? (Da li će veliki kompleksan system biti stabilan?) gde autor, inače svetski autoritet u ekologiji, razmatra ovakvu ideju: zamislimo kompleksni sistem kome dodajemo sve više i više članova, i neka ti članovi medjusobno interaguju na slučajan (nepredvidljiv) način, da li će u nekom trenutku, kada broj članova dostigne neku dovoljno veliku vrednost, sistem postati nestabilan? Recimo, ako broj bioloških vrsta u nekoj ekološkoj zajednici raste, i te vrste se nalaze jedne drugima u lancu ishrane, ili koriste neki zajednički izvor hrane (na taj način se realizuje interakcija izmedju vrsta), da li će u nekom trenutku ta ekološka zajednica da se destabilizuje? Njegov odgovor - kasnije malo tehnički korigovan u radu Cohena i Newmana When will a large complex system be stable? - je da stabilnost zajednice može da se održi samo ako se postave oštri uslovi na veličinu i način interakcije medju vrstama. Inače će se sistem raspasti.
Ovo rešenje koje je pronašao May je blisko intuiciji.
Zamislimo da, umesto ekološkog sistema u kome broj vrsta raste, razmatramo povećanje broja stanovnika u nekom ljudskom naselju. U početku, kada je populacija naselja sasvim mala, svako može da gradi kuće i stavlja ograde gde želi, ali, kako se broj stanovnika povećava, neophodno je uvesti restrikcije u načinu i veličini gradnje - što, u suštini, znači da treba regulisati koliko stanovnici jedni s drugima interaguju ili imaju prava jedni druge da ometaju. Inače, divlja naselja će početi da rastu svugde, ljudi će neregulisanom gradnjom dovesti do kolapsa energetskog sistema, sistema snabdevanja i transporta, i tako uništiti normalno funkcionisanje grada. (Za one koji imaju bolje pamćenje, samo da pomenem da ovakav kolaps je ilustracija fenomena zvanog Propast opšteg dobra, o kome sam pisao ranije. S tačke gledišta teorije igara, ljudi na početku tretiraju gradsko zemljište kao opšte dobro, i koriste ga sebično i nekooperativno. Medjutim, kada se broj stanovnika u naselju dovoljno poveća, ovo više nije optimalna strategija. Zajedničko stanovanje je Igra saradnje - u istinskim situacijama se ta saradnja propisuje zakonom jer je nerealno očekivati da će ljudi svojevoljno saradjivati, bez obzira koliko je to u njihovom ili opštem interesu)

homePageImage.jpg

 

Ljudsko naselje nastalo bez regulisanog plana gradnje

Setimo se, takodje, da je sistem finansija nedavno krahirao upravo zahvaljujući odsustvu regulacija - novi finansijski instrumenti su uvodjeni, regulacije su smanjivane, i jedino vladajuće pravilo je bilo sebičnost i pohlepa - berzanski špekulanti su finansijski sistem tretirali kao opšte dobro. Čak je i regulator Volstrita, Mr. Greenspan, kasnije nakon kolapsa, izjavio da je ''šokiran od neverice'' što berza nije ‘'regulisala samu sebe''. Da je pročitao gore pomenuti rad Roberta May-a, iznenadjenja ne bi bilo.
Ovakav scenario raspada, medjutim, nije specifican samo za sisteme čiji se broj članova uvećavaja, kao u gornjim primerima. Sunčev sistem, na primer, se sastoji od približno konstatnog broja delova (Sunce, planete, sateliti, asteroidi i poneka kometa). Na prvi pogled, ovaj sistem deluje stabilno i nepromenljivo.


Our+Solar+System.jpg 

Medjutim, zahvaljujući nelinearnim interakcijama izmedju nebeskih tela, mali poremećaji ili fluktuacije u rasporedu masa mogu tokom vremena da proizvedu kumulativnu nestabilnost (‘'efekat leptira'') ili čak raspad sistema.. Nedavno je pokazano, u radu pod naslovom Haos i stabilnost Sunčevog sistema, da na vremenskim skalama od giga godina (milijardu godina), orbite planeta evoluiraju na haotičan način. Na našu sreću, ova se nestabilnost ispoljava tokom vremenskog perioda koji je duži od starosti Sunca, te ne utiče neposredno na naše živote. Kod ovakvih sistema, nestabilnosti se često mogu detaljno numerički analizirati uz pomoć kompjutera - medjusobne interakcije izmedju nebeskih tela su poznate (gravitaciono privlačenje), njihovi trenutni položaji i brzine mogu precizno da se izmere, i samo je potrebno numerički rešiti Njutnove jednačine koje nam daju položaje i brzine tih tela u bilo kom budućem vremenu. Ovo, razume se, nije lak zadatak, ali je izvodljiv, makar u principu.
Na sličan način se može razmatrati i stabilnost ekoloških sistema sa fiksiranim brojem vrsta.


foodchain.jpg

 Napišu se jednačine populacije vrsta (Lotka-Voltera jednačine, na primer), uzme se u obzir lanac (mreža) njihove ishrane, i onda se iz njih kao rešenja dobiju populacije tih vrsta u bilo kom budućem vremenu. [Već ovaj korak, konceptualno jednostavan, je tehnički veoma složen jer je potrebno razumeti celu matricu interakcija medju različitim populacijama.] Od interesa je pronaći stabilnost takvih rešenja, tj. onu populaciju vrsta koja daje dinamički ravnotežnu ekološku zajednicu. U ovakvim situacijama se podjednako mogu dobiti i haotična ili nestabilna rešenja koja vode uništenju nekih vrsta ili raspadu ekološke zajednice. Uvodjenje nove vrste u zajednicu, ili uništenje neke vrste koja već pripada zajednici, takodje može dovesti do dezintegracije ili nekontrolisanog rasta (dobar primer je uvodjenje zečeva u australijsku ekologiju).
Ovi primeri ilustruju opšti princip koji se primenjuje u analizi stabilnosti kompleksnih sistema. Počnemo od nekog početnog stanja sistema (to može da bude početni broj vrsta u ekološkoj zajednici, ili početni položaji i brzine planeta) i iz jednačina koje opisuju interakcije izmedju delova sistema izračunamo buduća stanja sistema. U konceptualnom smislu, veoma jednostavno. Medjutim, postoji mnogo sistema za koje mi ne znamo precizne jednačine koje opisuju njihov vremenski razvoj. Na primer, globalno funkcionisanje naše svesti ili raspoloženja, koji su posledica aktivnosti nervnih ćelija, ili skup genetskih i spoljnih faktora koji, tokom mnogo generacija, utiču na evolutivne promene i razvoj pojedinih vrsta su takvi sistemi. Mi jednostavno ne znamo detaljne mehanizme interakcija izmedju delova takvih sistema, pa je gornji, redukcionistički prilaz na njih neprimenljiv. Kako onda opisati dinamiku promene ovakvih sistema?
Postoji nivo apstrakcije na kome mnogi ovakvi sistemi, o cijem detaljnom (fizicari bi rekli "mikroskopskom") mehanizmu ne znamo mnogo, mogu ipak da se opisu. Odgovor je dosao iz neočekivanog pravca - od paleobiologa. Kao i svaka generalna dinamička teorija, i ova se ne odnosi specifično ni na jedan poseban sistem, već na sve one koji se daju ovakvim prilazom opisati. Nadam se da ce do kraja teksta ova rečenica biti jasnija.

Početkom sedamdesetih, u vreme kad je May proučavao stabilnost kompleksnih sistema, Eldredge i Gould su pokušavali da razumeju paleobiološke podatke o evolutivnom razvoju vrsta. U to vreme se verovalo da se evolutivne promene vrsta dešavaju postepeno (gradualizam), da se, na primer, dužina krila, ili optička prilagodjenost oka, ravnomerno menja sve dok ne dostigne optimalnu vrednost koja toj vrsti daje evolutivnu prednost u preživljavanju. Drugim rečima, da se evolutivna adaptacija na spoljašnje uslove odvija postepeno. Dostupni podaci su, medjutim, ukazivali da ovo nije slučaj, već da se promene ka optimumu adaptacije dogode u relativno kratkom vremenskom intervalu (kratkom u poredjenju sa dužinom života neke vrste na planeti).
Konkretno, broj bodljica na telu vinske mušice je genetski fiksiran (postoji gen koji ovaj broj reguliše, da tako kažem) i iz generacije u generaciju radjaju se mušice sa prosečno istim brojem bodljica. Medjutim, mušice izložene životu na nižoj temperaturi razviju veći broj bodljica na telu, i ova se osobina prenosi dalje na buduće generacije mušica. Ovo je eksperimentalno potvrdjeno tako što se posmatra kolonija mušica, izložena životu na nižoj temperaturi, tokom desetina generacija i utvrdjuje promena broja bodljica na njihovom telu. Evo kako izgledaju rezultati takvog eksperimenta:

generationswy7.jpg 

Na vertikalnoj osi je nacrtan prosečan broj bodljica na telu mušice kako se menja kroz generacije. Tokom perioda od oko 50 generacija, prosečan broj bodljica je oko 10, sa manjim fluktuacijama, i onda se, u vremenskom periodu od svega nekoliko generacija, ovaj broj naglo promeni na oko 16, gde se stabilizuje i dalje genetski prenosi na buduće generacije. Ovakvi, i mnogi drugi, ekperimentalni podaci ukazuju da se evolutivne promene ne dešavaju postepeno, već da je u pitanju dinamika koju su Eldredge i Gould nazvali ''punctuated equilibrium'' (P.E.). Gornja slika upravo takvu dinamiku ilustruje: neka vrsta, izložena pritisku da se promeni, dugo opstaje u ''starom'' genetskom aranžmanu (ovaj period genetske stabilnosti se zove stasis), a potom se u kratkom vremenskom intervalu promeni u novu, povoljniju, genetsku arhitekturu koja je stabilna u potonjim generacijama. Stara genetska ravnoteža je narušena i ustupa mesto povoljnijoj. U ovom procesu važnu ulogu imaju koncepti kao ''genetska izolovanost'' (mušice u ovom eksperimentu se ne ukrštaju sa drugim, ''divljim'', mušicama), genetski drift, genetski pritisak, ali to su detalji koji za nas nisu trenutno bitni. Ideja o P.E. je neko vreme bila osporavana u naučnim krugovima, ali je najzad bila generalno prihvaćena. (Ironično, ova promena mišljenja naučne javnosti se desila u relativno kratkom intervalu, što je samo po sebi ilustracija P.E. u genetici naučnog mišljenja, da tako kažem. Ljudi se dugo protive nekoj ideji, a onda se, u kratkom periodu, svi njoj privole, kao da su razvili po neku ekstra moždanu ćeliju, i počnu da tvrde da su oduvek tako mislili. Gould je napisao sjajan esej na ovu temu.)
Primetimo da nam P.E. odmah nudi odgovor na pitanje: ''Zašto se u paleobiloškim podacima veoma retko mogu naći prelazne forme?''. Recimo, zašto ima veoma malo fosilnih ostataka životinja koje su prelazni oblik izmedju ptica i dinosaurusa? Pa, zato što prelaznih oblika ima jako malo i traju veoma kratko - kao vinske mušice sa, recimo, 14 bodljica, koje postoje samo generaciju ili dve, i onda nestanu. Hibridne forme su nestabilne i retke. Medju fosilnim ostacima koji već su sami po sebi retki, prelazne oblike je izuzetno teško naći. Ja lično bih se čak usudio da kažem da je to jedan od razloga što još nije pronadjena toliko tražena ''nedostajuća karika'' u lancu evolucije čoveka - evolutivne forme šimpanze i čoveka su stabilne (evo, traju već milionima godina), ali prelazna forma nije. Ovo je, razume se, samo moja špekulacija.
Vrsta dinamike kakvu sugeriše P.E. nije ograničena samo na evolutivne promene, i ja ću pokušati to da demonstriram do kraja ovog teksta.
Centralna dva koncepta neo-darvinističke teorije evolucije su male slučajne genetske promene i prirodna selekcija. Neke od ovih promena proizvode bolju adaptaciju (darvinovski ''fitness'' je veći) i takva nova genetska arhitektura se stabilizuje. Retrospektivno gledano, priroda ''odabere'' najpovoljniju formu koja se dalje razvija i adaptira uvek novim uslovima. Treba upamtiti, naravno, da su promene slučajne (priroda je Blind Watchmaker) i u celom procesu ne postoji nikakva viša ''namera'' ili dizajn. Polazeći od ova dva koncepta, Cohen, Newman i Kipnis (prva dvojica su isti autori koji su pomenuti na početku ovog teksta, a u vezi sa radom R. May-a) su konstruisali matematički model ove P.E. dinamike u radu pod naslovomNeo-Darvinovska evolucija imlicira P.E. Po svojoj osnovnoj ideji, koncept je jednostavan.
Zamislimo da imamo neku populaciju (vinskih mušica, na primer) ciji ''fitness'' prema okolini ima dva stabilna stanja (ovo se lako može generalizovati na više od dva stanja) - na primer, stanje sa oko 10 bodljica na telu, i stanje sa oko 16 bodljica. U matematičkom smislu, funkcija prilagodjenosti (fitness function), kao funkcija broja bodljica, ima dva minimuma (ili maksimuma, u zavisnosti od znaka ispred nje). Ova funkcija prilagodjenosti je samo jednodimenzioni matematicki model Waddingtonovog ''fitness lanscape-a'' Promena broja bodljica na telu mušice će se dešavati tako da mušica pokušava da ostane blizu maksimuma prilagodjenosti, plus slučajne i male genetske fluktuacije koje će menjati iz generacije u generaciju broj bodljica ka većem ili manjem broju (na slučajan način!).
Ovo može i matematički da se zapiše, ali ja ću izbeći matematičke formule da ne bih sasvim dotukao par već utrnulih citalaca, ako i takvih još uvek ima. [ U sustini, jednacina je dx/dt=a*dG/dx+e, gde je x prosecan broj bodljica, G fitness funkcija (polinom cetvrtog reda sa dva minimuma, na primer), a je prost parametar, i e je random clan promenljivog znaka.] . Iterativno rešavajući ovaj model - ovo prosto znači da se podje od nekog početnog broja za datu osobinu (broj bodljica u početnoj generaciji, na primer), i onda se po formuli izračuna koliku vrednost ta osobina ima u sledećoj generaciji, pa u sledećoj, itd., - dobije se rezultat prikazan na slici dole


punctuatedga9.jpg 

Na vertikalnoj osi je nacrtana srednja vrednost neke osobine (x u ovom slučaju) kao funkcija vremena, koja se u ovakvom modelu dobija sa proticanjem vremena. (Na istoj osi je, radi ilustracije, takodje prikazana i fitness funkcija G(x), koja ima dva optimuma - kod p=0 i p=3, na slici). Posmatrajući ovaj grafik, odmah je jasno da prilikom razvoja ovakvog sistema, neka osobina dugo vremena ima manje više jednu vrednost, koja se potom u vrlo kratkom vremenskom intervalu promeni u drugu i tu stabilizuje. Ovo je samo rečima iskazana P.E. dinamika.
Ključni rezultat je, dakle, jednostavan: kada je system izložen pritisku da optimizuje svoju prilagodjenost, i istovremeno izložen slučajnim fluktuacijama, onda će ta osobina koja mu menja prilagodjenost (broj bodljica, na primer) da se promeni u veoma kratkom vremenskom intervalu.
Nadam se da je jasno da se ovaj zaključak ne odnosi samo na promenu broja bodljica na telu neke mušice. Evo, na primer, kako izgleda grafik promene vrednosti njujorške berze 24. novembra 2008. godine.


berzapunctuatedog3.jpg

Matematički modeli, slični ovome, su razmatrani u kontekstu teorije katastrofa (ovaj konkretan mehanizam se zove fold katastrofa) i faznih prelaza. Još ranije, u fizici je razvijen tzv. Kramersov model, gde se neka čestica kreće u potencijalu sa dva minimuma (fluktuacije u ovom sistemu su kvantne prirode) i proučava se dinamika prelaza iz jednog minumuma u drugi. Kvaziklasično rešenje ovog problema je poznato kao Rate Theory u hemijskoj kinetici.

Kompleksni sistemi su svuda oko nas. Njihova stabilnost i dinamika je nekada dobro definisana, ali postoje mnogi takvi sistemi kod kojih nekontrolisan rast ili slučajne fluktuacije mogu da dovedu do dramatičnih promena na globalnoj skali. Neke od ovih promena, ili prelaza, se ponekad zovu i noise driven transitions (prelazi izazvani šumom) jer male fluktuacije proizvode globalni efekat. Kad ne bi bilo malih genetskih fluktuacija (mutanata), naša vinska mušica nikada ne bi uspela da promeni broj bodljica na telu i prilagodi se promenjenim uslovima temperature na Zemlji. Uslovi temperature na Zemlji su posledica klimatsko-meteorološke stabilnosti, koja je takodje kompleksan system podložan globalnim promenama pod uticajem slučajnih faktora i čovekovih aktivnosti, izmedju ostalog. Čovekove aktivnosti na Zemlji su posledica rasta i razvoja ljudskog društva i ekonomsko-političkih zakonitosti koje su se, evo, industrijskom revolucijom dramatično promenile. Zemlja ostaje u svojoj orbiti zahvaljujući relativnoj stabilnosti Sunčevog sistema, ali, kako smo videli, i ova stabilnost može da bude narušena. Prema nekim teorijama, i sam nastanak kosmosa i sveta oko nas je posledica kvantnih Fluktuacija u ranom svemiru, koja je dovela do inflatornog širenja. Na neki način, mi smo nastali kao posledica fluktuacija, i možda ćemo, u nekoj budućnosti, kao svaki kompleksan sistem, isto tako bez traga nestati.
Jedino što pouzdano znamo je da će se ta promena, ako je bude, desiti veoma brzo, kao što bi narušena ravnoteža onog dečka na prvoj slici ovog bloga naglo i nepovratno prekinula magiju njegovog lebdenja.

 

 

 



Komentari (133)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

corlaja corlaja 15:08 13.01.2009

vinske musice i ljudske adapracije

Za pocetak, sve pohvale blogu, veliki sam obozavalac, obradujem se svakoj novoj temi ko nekad petkom politikinom zabavniku. Ova tema mi izgleda pomalo ko nesto izmedju 'zivot pise drame' i 'jeste li znali da ...' .
Pokusavam da napravim analogiju izmedju vinskih musica i ljudi, ali kod ljudi mi se pojavljuje jos jedan faktor, unutrasnji (endogeni) faktor. Naime, moze vrlo lako da se desi da neki drustveni kriterijumi ostanu isti i cak da budu u koliziji sa zeljenim promenama indukovanim spoljnim faktorima. Npr. genetski odgovor na neko naglo ledeno doba bio bi povecanje kolicine sala u telu, sto je u potpunoj suprotnosti sa sadasnjim estetskim kriterijumima.
Ako se te drustvene konvencije ne promene vrlo brzo, moguce je zamisliti i slucaj drasticnog smanjenja ljudske populacije. Posto ljudi veoma tesko menjaju svoje obicaje i navike, i veliki broj institucija tezi ka ocuvanje postojeceg stanja bez obzira na spoljne faktore, mislim da je i danas moguce da se desi ono sto se desilo Majama, potpuni nestanak civilizacije. Kao sto se vidi u ovoj globalnoj krizi, a i kod nas poslednjih 30 godina, ne postoji mehanizam koji bi omogucio da se na neke nagle promene odgovori pravovremeno. S obzirom da nas ceka doba velikih klimatskih promena ovaj nedostatak ce jos vise biti naglasen.
Jedna stvar je vise nego jasna, to je da centralizacija nikako nije dobra, ni u globalnom finansijskom sistemu, a ni u nasem politickom sistemu. Treba komponovati sisteme tako da decentralizacija (tj. u kompleksnoj mrezi sto veci broj veza izmedju cvorova tj. da prosecan broj veza po cvoru bude sto veci ) bude jedan od postulata, a ovaj blog jeste primer bas takvog sistem. Sto vise ovakvih blogova i svet ce biti spasen

gordanac gordanac 16:16 11.01.2009

e,

...svaka čast!
jednostavno o kompleksnom, jasno i glatko
ecce sancta simplicitas! :))
(setio si me druga Borovika)
nsarski nsarski 16:21 11.01.2009

Re: e,

Hvala. Ja sam mislio da se ti svakodnevno sreces sa kompleksnim sistemima, narocito ove prirode:))

Ljudi se dugo protive nekoj ideji, a onda se, u kratkom periodu, svi njoj privole, kao da su razvili po neku ekstra moždanu ćeliju, i počnu da tvrde da su oduvek tako mislili. Gould je napisao sjajan esej na ovu temu.

gordanac gordanac 16:23 11.01.2009

Re: e,

Ja sam mislio da se ti svakodnevno sreces sa kompleksnim sistemima, narocito ove prirode:))

Ljudi se dugo protive nekoj ideji, a onda se, u kratkom periodu, svi njoj privole, kao da su razvili po neku ekstra moždanu ćeliju, i počnu da tvrde da su oduvek tako mislili. Gould je napisao sjajan esej na ovu temu.

:))))
jasno ti je da ti posle ovoga sledi - troll!
nsarski nsarski 16:25 11.01.2009

Re: e,

jasno ti je da ti posle ovoga sledi - troll!

You're welcome - samo izvoli...
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 16:39 11.01.2009

Утрнули читалац коментарише:

gordanac
nsarski
Ja sam mislio da se ti svakodnevno sreces sa kompleksnim sistemima, narocito ove prirode:))
Ljudi se dugo protive nekoj ideji, a onda se, u kratkom periodu, svi njoj privole, kao da su razvili po neku ekstra moždanu ćeliju, i počnu da tvrde da su oduvek tako mislili. Gould je napisao sjajan esej na ovu temu.
:))))
jasno ti je da ti posle ovoga sledi - troll!

Друштвени квантни скокови: од правоверних комуниста нагло смо постали убеђене демократе. А разумног објашњења нема, нити међуоблика ;-)

Текст је сјајан, математичан и поетичан...
ivana23 ivana23 16:48 11.01.2009

***

nsarski nsarski 16:51 11.01.2009

Re: Утрнули читалац коментарише:

Дурштвени квантни скокови: од правоверних комуниста нагло смо постали убеђене демократе.

A poneki, boga mi, i fanaticni vernici:))
Eto kako se pojavom novih drustvenih mogucnosti cela jedna ideoloska klasa preobratila u drugu, prilagodjenu.
gordanac gordanac 19:33 11.01.2009

eh,...

...kad ne mogu da odolim! :))


"verweile doch, du bist so schön" - kazao bi drug Goethe :))
ili
zašto je Goethe pisao pesmu opčinjen ( i ) biljkom "ginko"
ili
nešto malo o ljudima, komlpeksnim promenama, voljama za promenama, strategijama promena i vremenskoj skali zamišljenoj da promenama vodi do datog citata "od drug Goethe"
(i sasvim malo, skoro neprimetno o - kvantnim skokovima, inverznoj naseljenosti i tunel efektu)


Ginkgo biloba

This tree’s leaf which here the East
In my garden propagates,
On its secret sense we feast,
Such as sages elevates.

Is it one but being single
Which as same itself divides ?
Are there two which choose to mingle,
So that one each other hides ?

As the answer to such question
I’ve found a sense that’s true:
Is it not my songs’s suggestion
That I’m one and also two ?

Propast opšteg dobra
.. ta saradnja propisuje zakonom jer je nerealno očekivati da će ljudi svojevoljno saradjivati, bez obzira koliko je to u njihovom ili opštem interesu)

i još jednom:
Ljudi se dugo protive nekoj ideji, a onda se, u kratkom periodu, svi njoj privole, kao da su razvili po neku ekstra moždanu ćeliju, i počnu da tvrde da su oduvek tako mislili. Gould je napisao sjajan esej na ovu temu.


Tačno.
U pokušaju da se "osvetli" kompleksnost" promena društvenih veza, statusa, oblika ili bilo čega vezanog za proces "menjanja dotadašnjeg poznatog i široko prihvaćenog stanja", mora se voditi računa o sledećim pretpostavkama.
Postoje, naime:
- kompleksne (celovite, korenite, nepovratne, potpune "ništa nije kao pre",...) promene
- komleksne delimične promene (regulacija neophodna zato što ljudi sami od sebe "neće da budu dobri i razumni, spontano", kako god to šašavo zvučalo)
- "upravljači" promena u obe "vrste" promena
Zašto promene (svake vrste) uvek idu uvek teško i zašto posle niko ne priznaje da je dugo vremena PRE promena bio/la PROTIV promena? Zašto su ljudi nepoverljivi prema promenama i kako se gradi "potencijal za "promene"? Šta su najveće prepreke? Pomažu li prethodna iskustva za "prepoznavanje vremenske skale promena" ili za "upravljanje promenama u najpovoljnijem mogućem trenutku"? Šta promene uopšte donose?

Evo nekoliko (5) relativno "kontroverznih" tvrdnji koje omogućavaju odgovore na gornja pitanja:
- Ljudi "ne vole" promene, doživljaj promena je pomešan sa "strahom od nepoznatog" i "strahom od nemogućnosti snalaženja u novim okolnostima" i pružaće "otpor" svakoj predloženoj promeni sve dok ona ne zadobije podršku "kritično velike manjine". Posle će svi tvrditi da su bili ZA
- Volja za promenama se skoro nigde "ne preseca" sa činjenicama, argumentima, dokazima, racionalnim bilo koje vrste, volja za promenama "tvori se" na osnovu utiska, uverenja i ubeđenja koje podelimo među sobom (i koja su nam, delimično i "genetski" usađena)
- Kompleksnost društvenih promena može se pojasniti "kristalizacijom" do tri osnovna parametra
1) ljudski strahovi
2) nedostatak elementarnih sloboda (ljudi ne mogu bez osećanja slobode OD ili slobode ZA)
3) ugroženost ZA ili ugroženost OD (ugroženost ZA je na primer - pohlepa određenog društvenog sloja, ugroženost OD je na primer pobuna protiv represije bilo koje vrste)
- kompleksnost društvenih promena je u bliskoj (nedokazanoj) vezi sa entropijom i dokazivim "zaraznim socijalnim ponašanjem)
- stabilizacija društvenih sistema posle promena komleksnih stanja je uvek nužno u vezi sa regulacijama (raznih vrsta) i "odrćivost" donetih regulacija je "dvostruki" parametar - istovremeno je i parametar "za krizu i za stabilnost"

Manje-više, prilično toga se može izračunati, matematički i teorijski modeli koji postoje su dovoljno dobri.
Ono što je teško (ili gotovo nemoguće) je - predvidljivost, dovoljno dobra. Zato u modernim društvima postoji "crisis managment" (kojem ovog trenutka predstoje korenite promene :))))
Vremenska skala dosadašnjih promena daje nam za pravo da govorimo o "zgušnjavanju" vremena u kojem se promene "smenjuju" i niej teško dokazati da to ima veze sa tehnološko-tehničkim napretkom i brzinom razmene informacija. Problem je dovoljno tačno proceniti ŠTA su u takvom sistemu - destabilišući parametri i kako su vezani sa drugim sistemima, Tricky.
Upravljači promenama (ako postoje) moraju "voditi" proces tako da ljudi VIDE šta je u tim promenama dobro po sve.
I na kraju - fizičari bi me razumeli kad bih rekla "duboke i celovite promene kompleksnih društvenih pojava" zahtevaju slične uslove kao "tunel-efekat", a regulacija je najsličnija "inverznoj naseljenosti" pri stvaranju laserskog zraka.
S tim što ljudi umeju uvek vrlo prijatno da iznenade! :))))
Zato što su potpuno šašava bića.
"Kvantni skok" u ljudskom ponašanju bi podrazumevao upravo ono što podrazumeva i u fizici - nagli (trenutni?) prelaz iz jednog stanja u drugo, bez verovatnoća za bilo kakva "međustanja". Regulacijom se kasnije ta "međustanja" kreiraju, neophodna su jer sistem ne može da bude "ekscitiran" u dugom periodu vremena.
Revolucije, ustanci, bune, prevrati, brze opsade...ima raznih istorijskih primera za kataklizmične promene koje su kasnije same doživljavale promene...
To se onda zove - progres, recimo.

p.s.izvinjavam se na dužini ovog komentara, ne umem jednostavno o kompleksnim društvenim promenama (ili umem, ali jezikom koji je nepriličan za internet komunikaciju :))))
nsarski nsarski 19:49 11.01.2009

Re: eh,...

Whoaaaa, ovde ima mnogo teza i pod-teza..
Ovaj model promena se, zapravo, koristi kao model ucenja (Vigotskijeva dinamika razvoja)
van Geert, recimo, ima takav model u Dynamic Systems of Development: Change Between Order and Chaos.
Slican sistem je razvio njego kolega Peter Molenaar, a rodonacelnik te ideje je Kurt Fisher. Ovi tipovi su njegovi studenti i saradnici.

nsarski nsarski 20:02 11.01.2009

Re: eh,...

Nedavno je izasla knjiga M. Cirkovica Global Catastrophic Risks u kojoj se nesto od ovoga pominje u kontekstu stabilnosti nase civilizacije.
milivoje_bre milivoje_bre 20:08 11.01.2009

Re: Утрнули читалац коментарише:

Nije to baš tako kompleksno.
Postoje najviše 2 ( dve ) kategorije ljudi ( u Srbiji ) --- radnici i paraziti.
Radnici se bave svojim profesijama, a paraziti parazitiraju ( u tim istim profesijama ).
Najveći paraziti su političari.
Komunisti su pripadali kategoriji parazita. Njihov bekgraund nije nigde transferisao --- ostali su paraziti. Promenio se samo transparent.
Milan Novković Milan Novković 20:13 11.01.2009

Re: Утрнули читалац коментарише:

radnici i paraziti

Ja sam pre neki dan, u emailu od drugarice, dobio sastav što je napisalo neko dete koji opisuje kako mu mi inženjeri dođemo kao polu-paraziti :)

Kad porastem zeleo bih da budem inzenjer jer je to zanimljiv i lak posao. Zato ima ovoliko inzenjera a i svaki dan ih je sve vise. Inzenjeri ne moraju da idu puno u skolu. Oni samo nauce jezike i znaju da pricaju sa kompjuterima. Moraju i znati da citaju, da bi videli sta se dogodilo kad se sve pokvari. Inzenjeri moraju da budu hrabri da ih ne bi bio strah kad se sve pokvari. Oni isto tako moraju da imaju dobre oci da bi videli kroz suknje i mora da ih ne bude strah od zena koje rade sa njima u kancelariji, posto oni rade zajedno. Svidja mi se i plata koju dobijaju – oni dobijaju vise para nego sto mogu da potrose. To je zato sto svi misle da inzenjeri imaju tezak posao, osim samih inzenjera koji znaju da je to lak posao. Nema puno toga sto mi se ne svidja, osim sto zene vole inzenjere i hoce da se udaju za njih, pa oni moraju da ih teraju da im ne bi smetale. Nadam se da necu biti alergican na prasinu u kancelariji, jer ako budem alergican onda ne mogu da budem inzenjer nego cu morati da radim.

:)
milivoje_bre milivoje_bre 20:15 11.01.2009

Re: Утрнули читалац коментарише:

Hoću i ja !
alpeot alpeot 20:22 11.01.2009

Re: eh,...

nsarski
Nedavno je izasla knjiga M. Cirkovica Global Catastrophic Risks u kojoj se nesto od ovoga pominje u kontekstu stabilnosti nase civilizacije.


Hvala na linku, nsarski. Steta sto se Milan ne ukljucuje u ovakve diskusije, verujem da bi imao sta da kaze...

Inace, izvanredan blog.
ecce-florian ecce-florian 20:25 11.01.2009

Re: eh,... sve može

- stabilizacija društvenih sistema posle promena komleksnih stanja je uvek nužno u vezi sa regulacijama

Manje-više, prilično toga se može izračunati, matematički i teorijski modeli koji postoje su dovoljno dobri.

S tim što ljudi umeju uvek vrlo prijatno da iznenade! :))))


Srbija ima sistem parlamentarne demokratije, gde se kroz napredak u partiji obezbeđuju položaji u vlasti. Ovo nije aberacija, već tako parlamentarne demokratije funkcionišu. Da bi predsednik vlade bio efikasan, on mora da ima odgovarajuću političku moć. A to se postiže podrškom na izborima, ne samo parlamentarnim, već i partijskim. Znanje nije zamena za politički autoritet na tom položaju. Jer je važno znati šta se hoće, koji su ciljevi politički poželjni, a ne samo kako da se oni ostvare. Uz to, čak i kada se zna kako da se poželjni ciljevi ostvare, potrebno je imati dovoljno političke moći da bi se sprovelo ono što je potrebno učiniti da bi se neka politika sprovela. Koja bi inaće bila korist od partija i izbora? Može li to sve da postigne i neko ko je tehnokrata? Predsednik države misli da bi tako trebalo da bude i da je to mogućno. Naravno, sve može.

Obično kada tehnokrate ili nestranačke ličnosti dobiju važna ministarska mesta, recimo kao što je ministarstvo finansija, to znači da time želi da se bavi onaj ko ima stvarnu političku moć, dakle predsednik vlade, ili, ako je i on tehnokrata, onda predsednik države. U predsedničkim sistemima, što srpski nije, recimo kao u Americi, sekretari ili članovi administracije, što je nešto kao vlada, su nepolitičke ličnosti. Jer oni rade za predsednika. U parlamentarnim demokratija, to nije u skladu sa prirodom sistema, nije demokratski, jednostavno rečeno. Može li se svejedno tako organizovati efikasna i demokratska vlada u srpskoj parlamentarnoj demokratiji? Može, što da ne?

Mogli bi se ređati primeri i iz drugih oblasti, posebno kada je reč o institucijama koje se staraju o vladavini prava. Tamo su interpretativne moći tako razvijene kao da se bukvalno primenjuje parvilo da sve može.

.......

U srpskoj politici se još uvek sledi načelo da sve može. Tako da uopšte nema smisla, i nekako je neambiciozno, činiti ono što je potrebno.

izvor
nsarski nsarski 23:41 11.01.2009

Re: eh,...

alpeot
nsarski
Nedavno je izasla knjiga M. Cirkovica Global Catastrophic Risks u kojoj se nesto od ovoga pominje u kontekstu stabilnosti nase civilizacije.


Hvala na linku, nsarski. Steta sto se Milan ne ukljucuje u ovakve diskusije, verujem da bi imao sta da kaze...

Inace, izvanredan blog.

Hvala na lepim recima:) Nazalost, tekst je i ovako predugacak, a mislio sam da se posvetim malo i noise driven transitions u ranom kosmosu. Navodno, iz toga smo nastali. (Ima na linku za Cirkovicev uvod nesto malo o tome - o nastanku svemira, ako me secanje ne vara.)
alpeot alpeot 00:08 12.01.2009

Re: eh,...

nsarski

Hvala na lepim recima:) Nazalost, tekst je i ovako predugacak, a mislio sam da se posvetim malo i noise driven transitions u ranom kosmosu. Navodno, iz toga smo nastali. (Ima na linku za Cirkovicev uvod nesto malo o tome - o nastanku svemira, ako me secanje ne vara.)


Posto vidim da ne volis persiranje, bicu slobodan da se pridruzim ostatku blogovske populacije koja ti ne persira. :)

Ne mislim da je tekst predugacak, naprotiv - izneo si veoma kompleksnu argumentaciju na optimalan nacin. Sto se tice noise driven transitions u ranom svemiru - kosmoloskog faznog prelaza, ja bih te molio da nesto vise o tome napises.

I da, kada si se vec dotakao berze, mozda ne bi bilo na odmet da jednom napises tekst o Monte Carlo modelu? To je poslastica.
dolybell92 dolybell92 06:58 12.01.2009

Re: Утрнули читалац коментарише:

To me je podsetilo na jedan odgovor čuvenog (svojevremeno)
Radio Erevana, na pitanje jednog slušaoca:

"Zašto se u SSSR-u ne osnuje bar još jedna partija ?"

Odgovor:

"Nema potrebe, onda bi svi prešli u tu drugu partiju,
i opet bi bilo sve isto."
dolybell92 dolybell92 07:09 12.01.2009

Re: eh,...

Revolucije, ustanci, bune, prevrati, brze opsade...ima raznih istorijskih primera za kataklizmične promene koje su kasnije same doživljavale promene...


Sve navedeno - u prirodi ne postoji.
Kako god, ali sve je evolucija, bila ona kraća ili duža...
ali se uvek odnosi na prilagođavanje nastalim okolnostima.
U prirodi ništa ne nastaje revolucijom i po unapred zadatom cilju.

U jedno sam sasvim sigurna, ova planeta i njena priroda
bi savršeno funkcionisala bez čoveka, on joj uopšte
nije potreban da bi postojala.
Ja mogu da je zamislim kao takvu.
Cyrano de Bergerac Cyrano de Bergerac 11:41 12.01.2009

Re: eh,...

dolybell92
U jedno sam sasvim sigurna, ova planeta i njena priroda
bi savršeno funkcionisala bez čoveka, on joj uopšte
nije potreban da bi postojala.
Ja mogu da je zamislim kao takvu.

Nema potrebe zamišljati. Takva je i bila prije samo nekoliko hiljada godina.
vladimir petrovic vladimir petrovic 13:20 12.01.2009

Re: eh,...

U jedno sam sasvim sigurna, ova planeta i njena priroda
bi savršeno funkcionisala bez čoveka, on joj uopšte
nije potreban da bi postojala.
Ja mogu da je zamislim kao takvu.


Ovo je slično istočnjačkom verovanju (naročito u Kini i Japanu) da je čovek samo jedan nevažan i potpuno sporedan deo prirode.

Ja sam voljan da se složim. A opet, pitam se da nema čoveka, ko bi se divio toj lepoti - što je priroda!
Divio se i uništavao je, makoliko se ona regeneriše.
dolybell92 dolybell92 15:44 12.01.2009

Re: eh,...

Ovo je slično istočnjačkom verovanju (naročito u Kini i Japanu) da je čovek samo jedan nevažan i potpuno sporedan deo prirode.


Ma nešto kad ga gledam sve mi više liči na deo neprirode...
dolybell92 dolybell92 15:45 12.01.2009

Re: eh,...

Nema potrebe zamišljati. Takva je i bila prije samo nekoliko hiljada godina.


Verujte, nemam pojma kakva je bila - nešto se ne sećam...
dilan_dog_93 dilan_dog_93 16:17 11.01.2009

@

nsarski
Tokom perioda od oko 50 generacija, prosečan broj bodljica je oko 10, sa manjim fluktuacijama, i onda se, u vremenskom periodu od svega nekoliko generacija, ovaj broj naglo promeni na oko 16, gde se stabilizuje i dalje genetski prenosi na buduće generacije

Znaci promena se dogodi odjednom... Ali, kako to?
nsarski nsarski 16:24 11.01.2009

Re: @

Znaci promena se dogodi odjednom..

Pa, ne odjednom, vec za nekoliko generacija (u ovom slucaju). Mutacije treba da se posebno orkestriraju da bi sistem presao u kvalitativno novo stanje.
Unfuckable Unfuckable 19:09 11.01.2009

Re: @

Mutacije treba da se posebno orkestriraju da bi sistem presao u kvalitativno novo stanje.

da znaš....
šta biva ako se jedinka sistema ogluši na orkestriranje, tj - ne pristane (recimo) ?
propada ili...?
nsarski nsarski 02:15 12.01.2009

Re: @

Unfuckable
Mutacije treba da se posebno orkestriraju da bi sistem presao u kvalitativno novo stanje.

da znaš....
šta biva ako se jedinka sistema ogluši na orkestriranje, tj - ne pristane (recimo) ?
propada ili...?

Pa, prema Darvinu (cija se dvestogodisnjica oznacava ove godine) takav tip se manje razmnozava (nece ga zemske), i eventualno nestane:)
dolybell92 dolybell92 07:13 12.01.2009

Re: @

da znaš....
šta biva ako se jedinka sistema ogluši na orkestriranje, tj - ne pristane (recimo) ?
propada ili...?


To ti je kao kad bi ušao u kafanu punu samo potpuno
pijanih ljudi - a ti trezan.
Šta ti preostaje - ili da se prilagodiš ili da izađeš -
normalne komunikacije nema, ne funkcioniše.
Dr M Dr M 18:39 12.01.2009

Re: @

nsarski

Unfuckable
Mutacije treba da se posebno orkestriraju da bi sistem presao u kvalitativno novo stanje.da znaš....šta biva ako se jedinka sistema ogluši na orkestriranje, tj - ne pristane (recimo) ?propada ili...?Pa, prema Darvinu (cija se dvestogodisnjica oznacava ove godine) takav tip se manje razmnozava (nece ga zemske), i eventualno nestane:)


Ili, ukratko,

Coito, ergo sum:))
nsarski nsarski 18:44 12.01.2009

Re: @

Coito, ergo sum:))

Apsolutno, bez toga nema bivstvovanja!
Dejan Tiago Stanković Dejan Tiago Stanković 16:19 11.01.2009

Hve I told u lately?

U are my guru.
49 41 49 41 16:20 11.01.2009

Bravo!

Odoh prvo da odlopatam 10 ti sneg do kuka, posle cemo da procitamo i komentarisemo.
Vlasta92 Vlasta92 16:32 11.01.2009

Ola naučnik!

Ja ću da pređem kod tebe na party. Omašila sam ovaj put, ovde je mnogo bolje. Preneću cugu i klopu...
nsarski nsarski 16:36 11.01.2009

Re: Ola naučnik!

Vlasta92
Ja ću da pređem kod tebe na party. Omašila sam ovaj put, ovde je mnogo bolje. Preneću cugu i klopu...

Dobrodosla! Treba case, ili zelis iz konzerve direktno? (Ako ti je pivo drink of choice).:))
Vlasta92 Vlasta92 16:40 11.01.2009

Re: Ola naučnik!

Nije. Pivo mi poremeti ravnotežu, pa bešika naginje kuda ja neću...Daj rakije neke lepe. Može dunja. Sam da nije žuta osa...
Time Bandit Time Bandit 16:34 11.01.2009

Vestacki odlagana finansijska kriza

je dogovorno eruptirala krajem prosle godine (jednostavno nije bilo moguce produziti trajanje - laznu stabilnost).
O uzrocima, koje Greenspan zna poprilicno dobro se uglavnom ne prica (on sam je verovao da lazna stabilnost moze potrajati i malo duze), vec uglavnom o potencijalnim resenjima za kontrolisani haos.
nsarski nsarski 16:37 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

O uzrocima, koje Greenspan zna poprilicno dobro se uglavnom ne prica (on sam je verovao da lazna stabilnost moze potrajati i malo duze), vec uglavnom o potencijalnim resenjima za kontrolisani haos.

Meni se cini da je sada sistem vec izmakao kontroli...
Kazezoze Kazezoze 17:12 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Ron Paul je davno pre krize izjavio - da smatra Allena Greenspana genijem zbog toga shto je uspeo ovako dugo da veshtachki odlazhe financijski kolaps...Mene interesuje koliko ce FED da zaradi iz ove krize i na koji ce je nachin pokushati da saniraju?
49 41 49 41 17:33 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

nsarski
O uzrocima, koje Greenspan zna poprilicno dobro se uglavnom ne prica (on sam je verovao da lazna stabilnost moze potrajati i malo duze), vec uglavnom o potencijalnim resenjima za kontrolisani haos.

Meni se cini da je sada sistem vec izmakao kontroli...


Nije sada sistem izmakao kontroli, o njemu se sada diskutuje-placa.
Greenspan je na toj f-ciji bio vise od 22 god.
Sada vise nije!
Sada ima on drugaciju pricu; no sto je ima pre par godina.
Ista sema sa vodecim svetskim politicarima, kad su na f-ciji i kada vise nisu!


nsarski nsarski 18:24 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Nije sada sistem izmakao kontroli, o njemu se sada diskutuje-placa.

Xexe, postoji tzv. hemline theory, prema kojoj se berza podize i pada sa duzinom zenske suknje.'


Nedavno je neko napisao putopis o Rusiji i utvrdio da zene po Moskvi nose najminimalnije suknje na svetu (to je bilo u vreme kad je nafta bila $150 za barel). Ne znam kakvo je stanje sada (pogotovo sto je zima).
niccolo niccolo 18:28 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

prema kojoj se berza podize i pada sa duzinom zenske suknje
Obrnuto proporcionalno?
nsarski nsarski 18:31 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Obrnuto proporcionalno?

Visina berze je direktno proporcionalna sa visinom suknje iznad poda. Kratke suknje, visoka berza.
niccolo niccolo 18:35 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Aha..u stvari na to sam i ja mislio: kratko-dugo(visoko)
49 41 49 41 19:12 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

nsarski
Nije sada sistem izmakao kontroli, o njemu se sada diskutuje-placa.

Xexe, postoji tzv. hemline theory, prema kojoj se berza podize i pada sa duzinom zenske suknje.'


Nedavno je neko napisao putopis o Rusiji i utvrdio da zene po Moskvi nose najminimalnije suknje na svetu (to je bilo u vreme kad je nafta bila $150 za barel). Ne znam kakvo je stanje sada (pogotovo sto je zima).


Pa, ne verujem da ce im se duzina suknjica produziti zbog cene nafte ili zime.
Prilagodi ce se potraznji.
Kao sto ce puci mnogi brakovi, narocito oligarha.
Jer biti milaijarder, pa milioner to mu kazu; dodje mnogo teze.
nsarski nsarski 19:16 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Pa, ne verujem da ce im se duzina suknjica produziti zbog cene nafte ili zime.

Evo kako se duzina suknje menjala kroz blizu istoriju:

dzomba81 dzomba81 19:30 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Imam ja ideju zasto je to tako: kol'ko para - tol'ko uzivanja! Kada berza raste, rastu mogucnosti, a zelja za razonodom se razmnozava.
49 41 49 41 23:17 11.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

nsarski
Pa, ne verujem da ce im se duzina suknjica produziti zbog cene nafte ili zime.

Evo kako se duzina suknje menjala kroz blizu istoriju:


Iz dijagrama se da zakljuciti; nagli skok suknji nagore ('27 napr.) crni oktobar '29 -svi na kazane.

S lican ciklus danas?!?
dolybell92 dolybell92 07:17 12.01.2009

Re: Vestacki odlagana finansijska kriza

Meni se cini da je sada sistem vec izmakao kontroli...


Ako se sistem izmakao kontroli - onda sistema nema i
nastaje haos, a koliko vidim haosa još nema (što ne znači
da ga neće biti) - prvo da se Obama dokopa prestola i onda
ostaje samo da gledamo, (ako ne bude gore da mora i da učestvujemo....)
jeremija92 jeremija92 17:00 11.01.2009

HM..

... hm.. na osnovu izloženog zaključujem da tebi nsarski nedostaje amfiteatar pun studenata.
Nostalgija ili žudnja?
nsarski nsarski 17:01 11.01.2009

Re: HM..

.. hm.. na osnovu izloženog zaključujem da tebi nsarski nedostaje amfiteatar pun studenata.

Hehe, imam ih ja i ovde...
jeremija92 jeremija92 17:17 11.01.2009

Re: HM..

Hehe.. onda je dobro.

Poznavao sam jenog starog profesora (gimnazije) koji je mogao o svemu da priča tačno i uverljivo.
Đaci pođu na ekskurziju, pukne guma na autobusu, oni nemirni.
Profesor ih okupi i počne: Godine 1793. na današnji dan Turci su po lepom i sunčanom vremenu u ranim jutarnjim časovima, preko mostića koji vidite sa naše leve strane, izvukli dva topa... i sve tako tečno, lepo i uverljivo dok se guma ne zameni.
Ili, daš mu kašiku, npr. i on počne sa uvodnim delom, pređe na glavni deo i iznese zaključak.
Tačno 45 minuta, ni više ni manje.

Da ne bude zabune, ovo je kompliment.:)
49 41 49 41 17:47 11.01.2009

Re: HM..

nsarski
.. hm.. na osnovu izloženog zaključujem da tebi nsarski nedostaje amfiteatar pun studenata.

Hehe, imam ih ja i ovde...

Ote mi odgovor.
Al' priznaj nemas ih koliko bi ih imao da si u Beogradu na PMF.
drug.clan drug.clan 17:13 11.01.2009

sistemi

pohvala za ovako dobar clanak

Štagod bili razlozi ovog raspada nije nam trenutno mnogo važno, ali cela dinamika kolapsa, njena brzina i trajanje, i način raspada, u generalnom smislu, je zaseban i zanimljiv problem.
Svetski sistem finansija je samo jedan primer kompleksnog sistema kakvi postoje svugde oko nas - u biologiji, u ekonomiji, u društvu, u svesti, ili kosmosu.


Mislim da je vrlo vazno zasto se raspao finansijski sistem jer ukoliko znamo taj odgovor sva ostala pitanja mogu biti trivijalna. Ono sto je meni blisko je da se nije raspao samo zbog kompleksnosti vec pre svega zbog svoje prirode koja je od samog pocetka neodrziva. Sistem je od napravljen da radi u vrlo specificnim posleratnim okolnostima i nije preziveo nikakve promene. Ostavljen je da radi u granicno stabilnom stanju i svaki put kada bi prevagnuo u nestablno stanje spasavan nadljudskim naporima ulaganjem ogromne kolicine energije. U stvari vrlo je cudno da je sistem izdrzao i ovoliko (od WWII).

Sistem napravljen tako da privatne banke od magle stvaraju neogranicene kolicine novca koje bez ikakve kontrole onda uz ogromnu kamatu daju ljudima koji ne mogu da ga vrate nije ni mogao da prezivi.

Kompleksni sistemi kao sto je biloski ili tehnicki su napravljeni na zdravim osnovama, provereni kroz mnoge reale testove (bez intervencije "boga" da bi spasao sistem kao sto je to slucaj sa finansijskim sistemom). Naravno da i oni u nekim situacijama mogu da kolapsiraju ali poremecaj mora biti mnogo znacajniji.

Stabilnost sistema je vrlo kompleksan problem pogotovo ukoliko je sistem velik. Problem stabilnosti je jedan od osnovnih problema teorije upravljanja gde su razvijene brojne teorije za odredjivanje stabilnosti i nacini za njeno povecanje. Svaki sistem ima kontrolni mehanizam koji pokusava sistem da zadrzi u stabilnom stanju. Ovo je veoma jasno na primeru ljudskih mehanickih sistema kao sto je avion ili elektricnog sistema kao sto je audio pojacavac. U prirodi takodje postoje ovakvi mehanizmi koji pokusavaju da se odupru poremecaju. Kontrola postaje teza i komplikovanija sa povecanjem sistema. Medjutim stabilnost nije uvek manja ako je sistem veci. Najbolji primer za ovo su elektroenergetski sistemi, koji su inace naveci sistemi koje je covek sagradio. Sa povecanjem velicine sistem postaje stabilniji i pouzdaniji. Ovo je pre svega posledica toga sto je sistem stvaran pre svega sa tom idejom.. Ostale osobine kao sto su cena isl. su drugorazredne u ovom slucaju. Pored toga ovaj sistem ima potpuno distribuiranu kontrolu koja omogucuje prezivljavanje i u slucaju kolapasa pojedinih delova.

U biologiji npr. imamo mnogo mehanizama za kontrolu broja jedinki neke vrste ili za genetsku kontrolu brzine pojedinih vrsta. (npr. svaka zdrava jedinka neke vrsta trci brze od predatora dok lovac uvek trci brze od mladuncadi i bolesnih jedinki). Ukoliko se ovo poremeti na bilo koju stranu lovac ili lovina ce povecati svoje karakteristike da bi izbegli izumiranje. Naravno kontrola ne radi uvek savrseno i u slucaju velikih ili naglih poremecaja desava se da vrste izumiru. Jedna od mogucnosti je da neka vrsta u prisustvu brzih lovaca ili drugacije vrste ishrane postane drugacija i da se razvije u potpuno drugaciju vrstu. Ovo moze da se pripise tome sto na promenu - razvoj neke vrste deluju lokalni mehanizmi kontrole a ne jedan centralni koji postaje nemocan da se izbori sa poremecajima u slucaju da se sistem znacajno uveca.


Kao sto mozemo videti uvecanje sistema stvara ogromne probleme i mogucnost kolapsa ukoliko je sistem kontrolisan iz jednog centra. Ukliko pak postoji mnogo malih nezavisnih kontrolnih mehanizama sistem moze skoro neograniceno da raste.

Zbog ovoga globalna ekonomija upravljana iz jednog centra (IMF, WTO isl.) ili globalni finansijski sistem upravljan sa wall street-a su osudjeni na propast jer rast sistema prestvalja neresivi problem za kontroler. Istroja nam je pokazala da se slicno desava i sa velikim centralizovanim drzavama.

nsarski nsarski 17:17 11.01.2009

Re: sistemi

Da, ja isto tako mislim. Inzenjerski sistemi su napravljeni sa unapred vec strogo regulisanim interakcijama izmedju delova, tako da se stabilnost pri povecanju odrzava.
Kad su u pitanju ljudski sistemi (urbani, ekonomski, itd.) stvar je podlozna kolapsu. Cesto zahvaljujuci pogresnim odlukama, ili namerno donesenim losim odlukama - nekome kolaps odgovara.
wawy wawy 17:33 11.01.2009

rekao bih

na osnovu gornjeg clanka da su periodi narusene ravnoteze nekog sistema prilicno kratki u odnosu na periode stabilnosti, i da vrlo brzo dolazi do uspostavljanja nove vrste ravnoteze ili transformacije sistema, bilo da se radi o vinskoj mushici, subatomskim cesticama ili evoluciji. tako da mislim da je glavna i opsta osobina sistema upravo duzina njihove stabilnosti (a vjerovatno i uslov nastanka i postojanja) i kratkoca nestabilnosti.

pa predpostavljam da ste u pravu da je tesko 'snimiti' te periode narusenosti ravnoteze sistema, kao sto je recimo prelazna karika u ljudskoj evoluciji bas zbog njihove kratkoce, gledano iz nashe perspektive.
nsarski nsarski 18:02 11.01.2009

Re: rekao bih

na osnovu gornjeg clanka da su periodi narusene ravnoteze nekog sistema prilicno kratki u odnosu na periode stabilnosti, i da vrlo brzo dolazi do uspostavljanja nove vrste ravnoteze ili transformacije sistema, bilo da se radi o vinskoj mushici, subatomskim cesticama ili evoluciji.

Da, to je bila i moja poenta. A to je i sadrzano u P.E. i slicnim dinamikama. Sistem se brzo menja takodje i zahvaljujuci entropiji.:)
Milan Novković Milan Novković 18:35 11.01.2009

Re: rekao bih

nsarski
na osnovu gornjeg clanka da su periodi narusene ravnoteze nekog sistema prilicno kratki u odnosu na periode stabilnosti, i da vrlo brzo dolazi do uspostavljanja nove vrste ravnoteze ili transformacije sistema, bilo da se radi o vinskoj mushici, subatomskim cesticama ili evoluciji.Da, to je bila i moja poenta. A to je i sadrzano u P.E. i slicnim dinamikama. Sistem se brzo menja takodje i zahvaljujuci entropiji.:)


U stvari, sistem se često "trenutno" menja dok je trajanje više iluzija kao posledica inercije (bolje opremljene mušice ne mogu trenutno da zamene one lošije pošto i te lošije nose jedva nešto manju "životnu energiju", te imaju inerciju.

A u mutacionom prostoru promena je trenutna, zato što ono što bismo mi videli kao međustanja nije moguće ili je izuzetno teško za postići i nestabilno..

Nemoguće iz raznih topološko-dinamičkih razloga, npr. Setimo se:
- Kako je od kvadrata lako napraviti četiri manja kvadrata a "teško" četiri kruga
- Kako je loptu lako popločati ciglicama jednih oblika a teže ili jako teško nekim drugim.
- Kako je neke defekte u tkanju lakše korigovati, a neke teži (npr sitnim intervencijama na samoj mašini za tkanje

U evuciji je:
- Često potrebno nekoliko simultanih mutacija. Npr, jedan gen može da se "vrti" oko broja bodlji na telu, al dok ne mutira i drugi koji definiše kako se kolagen "plete" kao extra cellular kostur džaba ona prva mutacija.
- Ili džaba neki interim broj bodlji ako se ne uklapa u gene expression ili protein pathway matrice. Ovde uzročno posledičnost ume da bude posebno ezoterična i duboko nelogična - npr, može da se desi da neko međustanje sa dlačicama nije moguće zato što se ukršta sa proteinskim putevima koji definišu opnu na krilima mušice

...itd.. slično je i u mnogim drugim sistemima, a kad je sve sinhronizovano onda pozitivna povratna sprega pomogne brzini.
nsarski nsarski 18:38 11.01.2009

Re: rekao bih

bolje opremljene mušice ne mogu trenutno da zamene one lošije pošto i te lošije nose jedva nešto manju "životnu energiju", te imaju inerciju

Onaj grafik pokazuje prosecni broj bodljica u koloniji. Dakle mutanta sve vise, a zastarelih sve manje. U jednom trenutku (vrlo brzo) mutanti preuzmu stvar u svoje ruke. Zilaviji su i brzo se razmnozavaju. (Lunatics have taken over the asylum, rekao bi Kaz.:)))
wawy wawy 18:50 11.01.2009

Re: rekao bih

nsarski
Da, to je bila i moja poenta.


fino, izgleda da sam savladao gradivo :).

pade mi na pamet, da li postoji mogucnost da neki sistem duze vremena obitava kao nestabilan tj u stanju narusene ravnoteze, po principu da mu upravo ta narusena ravnoteza omogucava da bude sistem?
mozda je glupo pitanje pa slobodno brisite :), al povukao sam analogiju iz materije i antimaterije, i naseg univerzuma sacinjenog od materije koju antimaterija unistava, uz dokazanu mogucnost da postoje svi uslovi da postoje univerzumi sacinjeni od antimaterije...
nsarski nsarski 18:56 11.01.2009

Re: rekao bih

da li postoji mogucnost da neki sistem duze vremena obitava kao nestabilan

Pa, postoje prelazne forme (u biologiji) koje nadju neku svoju nishu stabilnosti. Na primer, leteca veverica,


koja nije razvila krila kao slepi mis na primer. Ona, u stvari, i ne leti, nego samo usporava pad i manevrise njim. A, opet, vec dugo postoji.

Ili, na primer, squirrel monkey:

Milan Novković Milan Novković 19:06 11.01.2009

Re: rekao bih

Onaj grafik pokazuje prosecni broj bodljica u koloniji. Dakle mutanta sve vise, a zastarelih sve manje.

Razmeo sam, ali, po mom mišljenju, priroda proseka često nije uopšte važna. Npr, nije važna distribucija broja bodljica na individualnim jedinkama.

Npr, zamisli da postoje samo dva broja, 10 bodlji ili 15. Pa se pitamo zašto tranzicija u celoj koloniji nije postepenija nego je brza.

Jednostavno, 15 bodlji može da se postigne na razne načine, recimo dva - ovde, onda, jedan može da bude težak a jedan lak. Za lak način je potrebna još jedna mutacija koju, možda nije lako primetiti.

Evo mentalnog experimenta :)

- Zamislimo zid dugačak 1,000 Km i visok 10 metara.
- Mi smo sa siromašne strane dok je na drugoj strani izobilje.

I sad mi evoluiramo tako što nam porastu noge ko skakavcima, ali u koloniji ima i kratkonogih.
- U počeku se ništa ne dešava.
- A onda, ovako ubrzano kao na grafu, počnu u populaciji svi dugonogi lako da preskaču zid pa tako kratkonogi više nisu cool :)

Na desetine ugavnom nevidljivih dodatnih mutacija mogu da budu razlog nove brze promene, npr promene u mitohondrijama, procesiranje energije itd. Tj, noge i mišići u početku mogu da budu veliki, ali ne obavezno i ekplozivni koliko je potrebno.

A u samom početku, velike noge jesu prednost, ali i mana, lašte padnemo i polomimo vrat :)
nsarski nsarski 19:10 11.01.2009

Re: rekao bih

Npr, nije važna distribucija broja bodljica na individualnim jedinkama.

Nije. Vazno je da postoji "ludacka mutacija" kako ti kazes, koja ti daje prednost nad drugima.

U sustini, blize istini je da postoji fitness landscape - samo zbog ubutrasnjih ogranicenja koje pominjes, nekada moze covek da zaluta i u corsokaka. Zak Monod ima dobar izraz za to - kase da je evolucija tinkerer.
Milan Novković Milan Novković 19:44 11.01.2009

Re: rekao bih

nekada moze covek da zaluta i u corsokaka

Da, u pravu si, samo onda (ja od tvog Neo-Darvinovska evolucija imlicira P.E. mogu da pročitam samo abstract) postoji opasnost da ova ekipa vidi koncept spore i brze tranzicije pogrešno. Tj, evolutivne tranzicije su postepene. Npr:

- 15 bodlji je relativno neutralna mutacija, uopšte nije fitness peak u početku uopšte- štiti od hladnoće ali čini mušicu težom za let i manevrisanje. Zato mutacija nit odumre nit nudi brzu trantziciju i stasis nije posledica nikakvog abstraktnijeg otpora nego statističke logike (ako 1% populacije mutira na neutralan način posle dužeg vremena takvih jedinki će i dalje biti 1%)

- A tek neka druga, skrivena mutacija, koju mi ni ne vidimo kao vrh u fintess prostoru, zajedno sa ovom prvom čini ono što mi vidimo kao brzu tranziciju.

Odnosno, članak možda (ja mogu da nagađam) zaboravlja na višestruke mutacije kao inherentni deo evolutivnog procesa, a, pogrešno uvodi P.E.
nsarski nsarski 19:51 11.01.2009

Re: rekao bih

Odnosno, članak možda (ja mogu da nagađam) zaboravlja na višestruke mutacije kao inherentni deo evolutivnog procesa, a, pogrešno uvodi P.E.

Taj tekst se uglavnom bavi dinamikom. Ovi ljudi su matematicari/fizicari. Ako hoces, poslacu ti na e-mail kopiju...
Milan Novković Milan Novković 20:05 11.01.2009

Re: rekao bih

Ako hoces, poslacu ti na e-mail kopiju

Pls.

Sad me kopka ta brza tranzicija u veri u P.E. :) Kao da su, na neku silu, zaboravili na kosmičke razdaljine između fenotipskog i ćelije kao osnovne biohemijske fabrike koju delimo sa svim živim vrstama
nsarski nsarski 20:09 11.01.2009

Re: rekao bih

Pls.

Poslato:)))
vladimir petrovic vladimir petrovic 17:44 11.01.2009

Sve propada i ponovo se radja...

Nsarski

...Setimo se, takodje, da je sistem finansija nedavno krahirao upravo zahvaljujući odsustvu regulacija - novi finansijski instrumenti su uvodjeni, regulacije su smanjivane, i jedino vladajuće pravilo je bilo sebičnost i pohlepa - berzanski špekulanti su finansijski sistem tretirali kao opšte dobro. Čak je i regulator Volstrita, Mr. Greenspan, kasnije nakon kolapsa, izjavio da je ''šokiran od neverice'' što berza nije ‘'regulisala samu sebe''. Da je pročitao gore pomenuti rad Roberta May-a, iznenadjenja ne bi bilo.


Sa ovim se slažem, dok mi dalje odlaženje u širinu (problemi kompleksnih sistema, in general) iz ovog posta - već teže leže.
A kako sam pomalo u duši fatalista, rekao bih da nikome razumnom ne bi trebalo previše da bude iznenadjenje to što se dogidilo. Nema jednolinijskog puta ka sreći i spokojstvu - na duge staze. Kad tad sistem puca, s tim što je nekada to drastično, a nekada skoro neprimetno.

Mnogo mi je bilo drago što sam video Jejtsove stihove kao moto.

To me je podsetilo da je najpoznatiji nigerijski pesnik i pisac Chinua Achebe (1930) svom prvom (i najboljem) romanu bio dao naziv "THINGS FALL APART" (1959); ta knjiga se umnogome smatra pretečom afričke moderne literature.

Ah, taj Jejts! Long live Poetry!
nsarski nsarski 18:04 11.01.2009

Re: Sve propada i ponovo se radja...

Nema jednolinijskog puta ka sreći i spokojstvu - na duge staze. Kad tad sistem puca, s tim što je nekada to drastično, a nekada skoro neprimetno.

Samo, slaba je uteha ako shvatis da su te duge staze zaista duuuge - par miliona godina. Slaba je to bila uteha, na primer, ljudima koji su ziveli u vreme Staljina.

Naslov te Jejtsove pesme je "Second Coming" (Hrista, naravno), sto podrazumeva rekonstrukciju sveta u drugom obliku...

Nego, niko ne razmislja o sudbini onog Civave na ledjima decka koji balansira. Kako li tek njemu izgleda sveta iz te perspektive:)))
vladimir petrovic vladimir petrovic 20:36 11.01.2009

Re: Sve propada i ponovo se radja...

Nsarski
Naslov te Jejtsove pesme je "Second Coming" (Hrista, naravno), sto podrazumeva rekonstrukciju sveta u drugom obliku...


Ameri su te stihove amerikanizovali (sram ih bilo, to je kao kada Hrvati srpsku ekavicu ijekaviziraju).

U originalu stih glasi:
Things fall apart; the centre cannot hold;

the centre, dakle, a ne the center, he, he, he....

Nego, niko ne razmislja o sudbini onog Civave na ledjima decka koji balansira. Kako li tek njemu izgleda sveta iz te perspektive:)))


Ma ja sam na to pomislio... ali sam se najpre zadivio decakovom pozom i njegovom perspektivom sveta.
A civava se sigurno divi svom master-u sto radi nesto sto mu godi... jer ako godi gazdi godi i njoj.
dolybell92 dolybell92 07:20 12.01.2009

Re: Sve propada i ponovo se radja...

Predrag Brajovic Predrag Brajovic 23:52 13.01.2009

Hommage à Chihuahua, или: Не мрдај репом!

nsarski
Nego, niko ne razmislja o sudbini onog Civave na ledjima decka koji balansira. Kako li tek njemu izgleda sveta iz te perspektive:)))

Ево, ја размишљам.

Откако си објавио пост, ја не могу да одвојим очи од те неустрашиве чиваве. Заслужио је барем неку награду за верност у најтежим тренуцима. Мислим да би – њему у славу – ефекат лептира требало преименовати у ефекат чивавиног репа.
mirelarado mirelarado 18:10 11.01.2009

Divan tekst,

jasan i nadahnut. Svi nama poznati složeni sistemi se u dužem ili kraćem vremenskom razdoblju menjaju, rastu pa urušavaju...

Neki kompleksni sistemi mogu da imaju manje više nepromenljiv broj delova ili članova (Sunčev system, organi u organizmu), dok se u drugima broj članova menja, najčešće rastom (Internet, naseljenost u gradovima, veličina koralnog grebena, broj bioloških vrsta na nekoj lokaciji).

Pred očima mi je primer rodnog grada kao složennog sistema koji se oteo kontroli:


Naselje Kaluđerica
nsarski nsarski 18:27 11.01.2009

Re: Divan tekst,

Pred očima mi je primer rodnog grada kao složennog sistema koji se oteo kontroli:

Da, i slika one favele gore to lepo prikazuje - naselje izgleda kao da ga je nacrtao djak prvak. I ljudi ipak u njemu zive:)
Kaludjerica, koliko znam, nikada nije bila pod nekom kontrolom.
mirelarado mirelarado 18:37 11.01.2009

Re: Divan tekst,

Kaludjerica, koliko znam, nikada nije bila pod nekom kontrolom.


Nije, samo sa sada takvih naselja namnožilooo, a kako to utiče na ukupni urbani sistem, nije teško zamisliti.
Osim ako nas ne "izvade" kratke suknje. :)))
nsarski nsarski 18:43 11.01.2009

Re: Divan tekst,

Osim ako nas ne "izvade" kratke suknje. :)))

Pa, vi "prizivajte", a mi cemo da se radujemo:))))))))))
Unfuckable Unfuckable 19:13 11.01.2009

Re: Divan tekst,

i meni je Bg odmah pao na pamet

Zamislimo da, umesto ekološkog sistema u kome broj vrsta raste, razmatramo povećanje broja stanovnika u nekom ljudskom naselju. U početku, kada je populacija naselja sasvim mala, svako može da gradi kuće i stavlja ograde gde želi, ali, kako se broj stanovnika povećava, neophodno je uvesti restrikcije u načinu i veličini gradnje - što, u suštini, znači da treba regulisati koliko stanovnici jedni s drugima interaguju ili imaju prava jedni druge da ometaju. Inače, divlja naselja će početi da rastu svugde, ljudi će neregulisanom gradnjom dovesti do kolapsa energetskog sistema, sistema snabdevanja i transporta, i tako uništiti normalno funkcionisanje grada


nsarski, "oslikao" si tekst, alal vera !
nsarski nsarski 19:18 11.01.2009

Re: Divan tekst,

i meni je Bg odmah pao na pamet

Pa, bio je taj blog o Beogradu i navikama stanovanja....
myredneckself myredneckself 18:38 11.01.2009

Narušena ravnoteža


sviđa mi se vaš tekst, nsarski, pa za početak pozdrav uz malo tex-mexa, nadam se da volite Ry Coodera (ne mogu prvi put u kuću praznih ruku)
u vezi finansijskog sloma...očigledno je (čak i meni koja slabo poznajem ovo dosadno gradivo), da sve neobično liči na Titanik, i da sve tone , sve brže i brže..ali nam je isto tako jasno ko će najpre da nađe mesto u čamcima za spasavanje. "pumpe", doduše još rade da ovo čudo još malo pluta po površini i obezbede privid da se stvari drže pod kontrolom, ali jasno je, ništa više nije ok. ravnoteža je opasno narušena..oni koji su pustili ovaj brod u ove vode, a sve vreme bili na gornjoj palubi i oko komandnog mosta, znali su da je brod truo do "koske", i pre nego što je krenuo da tone.
nsarski nsarski 18:44 11.01.2009

Re: Narušena ravnoteža

sviđa mi se vaš tekst, nsarski, pa za početak pozdrav uz malo tex-mexa, nadam se da volite Ry Coodera (ne mogu prvi put u kuću praznih ruku)

Coodera volim, naravno. Nego jel' sam to ja neki mutant pa su ljudi poceli da mi persiraju na ovom mestu gde se ne persira? :))))

Hvala na poklonu.

Inace: mi casa, su casa.
Unfuckable Unfuckable 19:15 11.01.2009

pitanje :

doktore, šta će biti sa mnom - pošto odbijam da se registrujem na Fejsbuk ?
Trebalo bi da mi - u neko dogledno vreme (2-3-5 god) - komunikacija sa svetom bude potpuno ruinirana ili sam ja samo genije koji kapira da je ta "orkestracija" prolazni hir "prirode" ?
nsarski nsarski 19:20 11.01.2009

Re: pitanje :

Unfuckable
doktore, šta će biti sa mnom - pošto odbijam da se registrujem na Fejsbuk ?
Trebalo bi da mi - u neko dogledno vreme (2-3-5 god) - komunikacija sa svetom bude potpuno ruinirana ili sam ja samo genije koji kapira da je ta "orkestracija" prolazni hir "prirode" ?

Ti si genije, to stoji. A mozda tako mislim zato sto uopste ne kapiram pitanje:)))
Sto bi komunikacija bila ruinirana? Meni se pre cini da ce fizicko prisustvo (zbog skupoce putovanja) biti drasticnije ograniceno. Pa ce letovanje na Havajima da ti prenose preko TV-a, umesto da tamo odes....
Unfuckable Unfuckable 19:27 11.01.2009

Re: pitanje :

poenta pitanja je u tome što (shodno iznetom) vidim sebe kao jedinku koja se ne prilagođava tom Fejsbuk trendu, dakle kao onu vinsku mušicu kojoj ne izrastaju dodatne dlake...(ali joj možda hitin deblja a da to ni ne zna (?)..te se moje (loše koncipirano) pitanje odnosilo na internet komunikaciju i social relations

Zamislimo sada da imam 14 godina.
Cijenim da - ako ne bih bio na Fejsbuku - mogao bih se izbrisati "sa stanja" no matter što sam najbolji đak ili košarkaš u školskom timu, i u proseku imam najmanje bubuljica...međutim, nekako cijenim da mi sa 44 šanse za opstanak ipak malo bolje stoje
complex complex 20:03 11.01.2009

Re: pitanje :

Pa nisi u Fejsbuk trendu, ali si opet deo jedne e-socijalne zajednice, ovog bloga (i to vrlo aktivan clan). Iako koncepcijski razliciti Fejsbuk, blogovi kao i ostali slicni sajtovi spadaju u grupu e-socijalnih mreza, vrlo dinamicnih kompleksnih sistema. Verujem da je vecina korisnika interneta deo bar jedne od ovih zajednica. Dok god si "umrezen" nema straha da ce tvoja komunikacija sa svetom biti "potpuno ruinirana".
Unfuckable Unfuckable 20:04 11.01.2009

Re: pitanje :

e sad mi lakše
hvala
mada...šta bi bilo da mi je 14 ?
complex complex 20:25 11.01.2009

Re: pitanje :

Hm....

Da se preselis u Tursku, tamo je Fejsbuk zabranjen
Unfuckable Unfuckable 20:29 11.01.2009

Re: pitanje :

complex
Hm....

Da se preselis u Tursku, tamo je Fejsbuk zabranjen

pazi, to mi ne gine ako Budimac nastavi da piše one njegove lepe postove
Ali - eto rešenjnjnja : postoji, dakle sistem (država) koji se opire promenama u nekom okolnom sistemu !
Samo mi se čini da mladi Turci i to - kao i fatvu na Jutjub - nekako ipak zaobilaze - zabranjeno voće je najslađe
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 20:29 11.01.2009

Re: pitanje :

Unfuckable
e sad mi lakše
hvala
mada...šta bi bilo da mi je 14 ?

Зар ти стварно немаш 14 година?
Unfuckable Unfuckable 20:36 11.01.2009

Re: pitanje :

samo ponekad (dođe to, u talasima)
upravo tada me i hvata sva ta Fejsbuk sošlkonekšn - duduekšn - paranoja
loader loader 20:23 11.01.2009

Sistemi koji trepere

Završili ste, dakle, tekst koji ste pominjali u jednom od komentara iz prethodnih dana. Odlično i veoma jasno napisano, iako u okviru jedne teme koja nije baš ni malo podesna za "rečenično pripitomljavanje". Tu su najmanje dva velika dobitka za čitaoca koga sve to zanima.

Prvo, samo podsećanje na postojanje i prirodu kompleksnih sistema. Iako deluje da se svest o njima podrazumeva, nije baš tako, jer čini mi se da se na svet i pojave u njemu češće gleda nesistematski i poluhaotično. Sa ovakvim tekstovima se poboljšava jedna vrsta discipline posmatranja i rezonovanja o stvarnosti, makar parcijalno, ali i to parcijalno je mnogo bolje nego bezredno i zamagljeno.

Drugo, naglašavanje i pojašnjenje P.E. Ni sam ne znam koliko sam puta čuo sporenja u smislu da "to i to nije dokazano, jer, uostalom, nije pronađen ni jedan jedini prelazni oblik" itd. P.E. nije lek samo za umanjivanje zbunjivanja u okviru stalnih rasprava o teoriji evolucije, već i mnogo šire (kako i vi kažete). U krajnoj liniji, tekst navodi na svest o tome da bilo koji poznat proces sadrži mnogo više zakonitosti i daleko raznovrsniju dinamiku nego što se to na prvi pogled čini, ili je to momentalno opšteprihvaćeno.

Sam blog je odlična polazna osnova za kretanje ka pokušajima odgovora na pitanja koja u samom blogu nisu eksplicitno načeta, ali se već od prve faze teksta nameću.

Mala zamerka se možda može staviti na to što je tekst, imam utisak, nešto kraći nego što bi morao da bude, s obzirom na zahtevnost teme. No, svakako ste imali u vidu strpljenje čitaoca, a možda i bojazan da je i ovo predugačko. Dalje, govori se o ponašanju raznih kompleksnih sistema, od najsitnijih, do onih koji su veoma velikih dimenzija, ali je nekako nedovoljno uvažena činjenica da te kompleksne sisteme, ma koliko da su različite veličine ili prirode, međusobno veže određen broj zajedničkih elemenata i da su to onda samo uslovno rečeno zasebni sistemi, tj. da postoje brojni podsistemi, zatim udvojeni, utrojeni zajednički sistemi, ili kompleksni skupovi sistema - što bi onda moglo da ostavi otvorenijom mogućnost za usložnjavanje i istovremeno pojednostavljenje pretpostavki i zaključaka. Doduše, to bi u jednom smislu blog možda odvuklo u sopstveni troll.

Slična vrsta čvrstog ostajanja samo u ravni unutar koje se momentalno govori nazire se i kod rečenice - "Treba upamtiti, naravno, da su promene slučajne (priroda je Blind Watchmaker) i u celom procesu ne postoji nikakva viša ''namera'' ili dizajn. " Nameće se pitanje, da li je to unapred data negacija nepokolebljivim kreacionistima, ili je to zaključak izveden iz duge i kompleksne analize procesa koji se odvijaju unutar nama dohvatljivog sveta. Nije isto da li je ono prvo, ili je ovo drugo. Time ste otvorili i odgovorom odmah zatvorili jedno veliko i stalno pitanje. Naravno, sama ta tema je za neku drugu zgodu. U svakom slučaju, za mene je vaš blog izvanredno podsticajan i u to ime vam zahvaljujem i pozdravljam vas :)


marco_de.manccini marco_de.manccini 21:02 11.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

neka vrsta, izložena pritisku da se promeni, dugo opstaje u ''starom'' genetskom aranžmanu (ovaj period genetske stabilnosti se zove stasis),

e sad ovo se mozhe protumachiti, ko voli, na ralizhite nachine.

na primer, izgleda da je stasis koristan period zato shto "proverava" da nije sve lazhna uzbuna i da ce mozhda otopliti posle dve tri loshe zime pa nema potrebe menjati broj dlachica. dakle mozhe se chitati kao mudra evolutivna strategija koja priprema promene ali ih joosh uvek ne implementira.

bash me interesuje shta se dogagja ako se eksperiment sa mushicama (ili chak i numerichki eksperimenti sa onim jednachinama) sprovede tako shto se bash pred kritichan skok uslovi dovedu nazad u normalu?
Milan Novković Milan Novković 21:37 11.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

izgleda da je stasis koristan period zato shto "proverava" da nije sve lazhna uzbuna

Da nije NŠarski naveo konkretan laboratorijski eksperimenat bar bi meni, laiku, sve bilo "jasno" :)

Mene fenotipske "eksplozije" u evoluciji uopšte ne bune :) (naglo grananje u mnoštvo novih vrsta). Prosto, jako često, ako ne najčešće, potrebne su višestruke "nevidljive" mutacije da bi se krenulo u novu vrstu.

Nevidljiva mutacija :) Npr bolje default skladišenje glikogena u mišićima. Zamislimo to se desilo pre deset hiljada godina u grupi ljudi pa su oni, prosečno, mogli duže neprekidno da trče.

To je velika prednost u sredini gde se svi ubijaju, ali mi tu tranziciju ne možemo arheoločki da potvrdimo (DNK analiza vrsta i mnogo bolje razumevanje šta pojedini geni rade u organizmu će jednog dana doneti objašnjenja ove vrste uz sve manje iskopavanja) yato što su ti ljudi iygledali isto kao i oni bez mutacije.

A "vidljive" mutacije:

- Zamislimo pre 10K godina pojedincu izrasla krila na leđima. Telo preteško pa ne moze da poleti, a s krilima je trapav i brzo podlegao neprijatelju. Kakve su sanse da mi danas u iskopinama naletimo baš na taj primerak. Jako male, nikakve. A pošto je mutacija bila nezgrapna nije pustila korenje u tadašnjem društvu.

' Pa zamislimo da se desila mutacija gde su jednom popjedincu kosti šuplje i mnogo lakše. Nije prednost nego mana pošto koske lakše pucaju pa se ni ta mutaicija ne zapati.

Šanse za obe mutacije su mnogo manje. A i to da se desi bez promene u biohemiji mutacije bi bile beskorisne ' imali bismo energije da letimo par desetina metara, ko kokoške, pre nego što se spustimo od iscrpljenosti ' opet lak plen (a svo vreme smo nespretni, treba zamisliti krila na leđima)

Ali, i to mene zbunuje, šanse da se u eksperimentu koji je opisan u blogu dese višestruke korisne mutacije su nula (malo mušica, kratak period). Pa se tako sećam nedavnog članka o ubrzanoj evoluciji.

Tamo se iznosi teorija gde mi već imamo potrebne gene, ali da promena u sredini majke donosi male promene u biohemiji majke za vreme trudnoće pa se tako neki geni aktiviraju nekim novim redosledom pa:
' Neki drugi geni koji su do tad bili aktivirani ostaju uspavani
' A neki uspavani se aktiviraju

Kao u raznim kompjuterskim programima - različito ponašanje za različite ulazne podatke :)
marco_de.manccini marco_de.manccini 22:31 11.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

ma i ja se mesham u prichu chisto kao laik, ali radozao laik. zato sam i pitao shta se dogadja kad se bash negde pred faznu promenu uslovi vrate na staro?
Predrag Brajovic Predrag Brajovic 22:44 11.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

marco_de.manccini
ma i ja se mesham u prichu chisto kao laik, ali radozao laik. zato sam i pitao shta se dogadja kad se bash negde pred faznu promenu uslovi vrate na staro?

И ја, као лаик, одговарам: не видим зашто би то мењало установљену матрицу... И да се "фазни прелаз" по некаквој инерцији одигра, убрзо би био принуђен да устукне. Тешко да је замислива ситуација где ће се систем затећи на "ничијој земљи", немоћан да се опорави: он увек у резерви држи "играче на клупи", попут оних Миланових још научно непотврђених људских примерака са крилима;-) Узгред буди речено, једном приликом неко је у доколици прорачунао колика би требало да буду анђелова крила како би он могао да лети, и дошао је, чини ми се, до бројке од седам метара. Прилично непрактично, зар не? Ето зашто нема птице од седамдесетак килограма: тешко да би имала где да се паркира :))
loader loader 23:52 11.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

увек у резерви држи "играче на клупи", попут оних Миланових још научно непотврђених људских примерака са крилима;-)
: ))
nsarski nsarski 00:07 12.01.2009

Re: Sistemi koji trepere

Узгред буди речено, једном приликом неко је у доколици прорачунао колика би требало да буду анђелова крила како би он могао да лети, и дошао је, чини ми се, до бројке од седам метара.

Ah vi slabe vere! Materijalisti!
Prema svetom Augustinu, andjeli nemaju takva svojstva, niti se krecu na materijalni nacin kroz prostor i vreme.
Oni samo najave svoje postojanje na drugom mestu.
nekad-bio-kuki nekad-bio-kuki 21:07 11.01.2009

pardon

Njegov odgovor je da stabilnost zajednice može da se održi samo ako se postave oštri uslovi na veličinu i način interakcije medju vrstama. Inače će se sistem raspasti.

bez ikakve namere da polemisem sa autoritetima, primetio bih: ocena da se kompleksan sistem "raspao" izvodi se na osnovu premisa utvrdjenih prilikom inicijalne procene/ocene sistema i na osnovu kojih je utvrdjen "merni sistem".

Previdja se da se promenom kompleksnog sistema moraju menjati i parametri za ocenu stabilnosti jer ako ostanu prvobitne, zakljucak je neminovan - sistem se raspao. U realnosti sitem i dalje postoji samo funkcionise po nekim drugim pravilima po kojima je, gle apsurda, stabilan.
Covek u belom Covek u belom 22:07 11.01.2009

Sistemske greske

Lep tekst, al ne mogu da odolim trolu. nsarski svaki put si u tekstu sistem napisao kao system, o kakvoj je "systemskoj" gresci rec da mi je samo znati?
nsarski nsarski 22:54 11.01.2009

Re: Sistemske greske

Covek u belom
Lep tekst, al ne mogu da odolim trolu. nsarski svaki put si u tekstu sistem napisao kao system, o kakvoj je "systemskoj" gresci rec da mi je samo znati?

Sistemska greska je u tome sto mi softver sam "koriguje" rec sistem u system. Ja to nekad uhvatim, a nekad ne. Kao sto veznik "i" prebacuje u zamenicu "I". Posle se ne setim da promenim:)))
49 41 49 41 23:27 11.01.2009

Re: Sistemske greske


Sistemska greska je u tome sto mi softver sam "koriguje" rec sistem u system. Ja to nekad uhvatim, a nekad ne. Kao sto veznik "i" prebacuje u zamenicu "I". Posle se ne setim da promenim:)))


Isti problem i sa razmakom i mnogo cim.
Moje ime obavezno menja jedno slovo.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana