Opera "Knez Igor" Aleksandra Borodina sastoji se iz četiri čina i prologa. Libreto je pisan na osnovu istočno-slovenskog, odnosno ruskog epa "Slovo o polku Igorovu" iz 12.veka, o ruskom knezu Igoru Svjatoslaviču i njegovom pohodu i borbama sa osvajačkim plemenima Kuna, koje su Rusi nazivali Poloveckim. Opera je prvi put izvedena tri godine nakon smrti Borodina, 4.11. 1890 u Marinski-Kirov teatru. Svoju USA premijeru , doživela je 3o.12.1915. u Metropoliten operi, NYC. (Ovo kažem zato što je već 3o.12.1890. bila izvođena u Zagrebu!)
Ova opera Aleksandra Borodina imala je nesrećnu sudbinu da ostane nedovršena, nakon njegove smrti 1890. god. Dovršili su je Nikolaj Rimski-Korsakov i Aleksandar Glazunov. Rimski-Korsakov je dovršio orkestraciju za Prolog i 1,2 i 4 čin, te Polovecki marš, koji otvara 3 čin. Glazunov je upotrebio sav pisani materijal i dovršio komponovanje, i orkestraciju 3 čina. Postoji legenda da je Glazunov rekonstruisao i orkestrirao uvertiru, na osnovu sećanja, jer je nekoliko puta bio u prilici da čuje autora kako je svira na klaviru, premda je bliže istini Glazunovljevo priznanje da je on sve završio bazirano na Borodinove teme.
Bilo kako bilo, overture za "Kneza Igora" i "Polovecke igre"(iz II čina) su postali dobro poznati koncertni standardi. Zajedno sa "Poloveckim maršom", oni čine "suite"- tako dobru koncertnu garnituru, rado izvođenu širom sveta. Kada je negde sredinom 70-tih, "Knjaz Igor" izvođen u SNP u Novom Sadu, još u staroj zgradi pozorišta, naravno da smo kao ekipa gledali sve predstave sa repertoara, i posle išli u pozorišnjak, da prepričavamo utiske, i da se družimo. Kad god je bila repriza "Kneza Igora", a mi sedeli u pozorišnjaku...ja sam se ne govoreći nikom ništa, gubila i nestajala u mračnom prolazu za staf onli, do sale, i sedela na stepenicama za vreme drugog čina kad su "Polovecke igre" počinjale, i to je za mene bio zakon. Posle su me provalili, svi od društva do konobara, i opominjali me kad bih se našla u nekoj žustroj diskusiji, da ne propustim "Polovecke igre" slučajno..Tako je ta ljubav ostala za mene magična do danas, a želja mi je... i jedno od onoga have to do, da dođem nekad do St. Petersburga u "Marinski(Kirov) Teatar-Opera i Balet"i pogledam bilo koju postavu "Kneza Igora" na licu mesta. Izvodljivo je, nije da nije, iako su karte skoro uvek rasprodate.