ne mogu da se ne osvrnem na situaciju ispoljavanja straha i, shodno njemu, hejta izazvanog tematikom prisustva islamske kulture u sred srede našeg zapadnog, sekularnog i super-civilizovanog društva.
dakle, na trenutak se u našoj zagušljivoj i zagađenoj blogosferi pojavio jedan sasvim prijatan lik, pisac koji je pokrenuo jednu sasvim zanimljivu i važnu temu: temu reagovanja srpske emigracije na zapadu na jedan od ozbiljnijih problema današnjice, islamski fundamentalizam. na toj temi koju je jedan, za blog, retko prijatan lik pokrenuo, znači, postavljeni su kao akteri tri fiktivna karaktera od kojih svaki sobom nosi malu sumu odlika osobenih za našu, srpsku emigraciju. prvi lik, čovek koji je kao mladić zapalio od rata kojeg je srbija pokrenula, sa bosnom i hrvatskom i potom sa kosovskim albancima i bog-te-pitaj kakvim još interesnim grupama i pojedincima; srbija, dakle, rat pokrenula i vodila do besomučne destrukcije i, razume se, dokle god se pojedinci koji su destrukcijom upravljali nisu dovoljno i prihvatljivo obogatili profitirajući od nesreće. prvi lik, taj mladić, pobegao je na zapad od rata. tamo, budući izmešten iz realnosti i slušajući na vestima širom sveta kako su njegovi sunarodnici bad guys, mladić očajava jer ne može ni na koji način da se poistoveti sa zlom što mu javni servisi širom sveta serviraju. mladić, verovatno, luta i utehu - ili barem, zatupljenje ličnog bola - pronalazi u svetu opijata.
drugi lik iz priče je jedna, naizgled, fina, inteligentna i visoko obrazovana, dobrostojeća gospođa. gospođa je takođe pobegla od rata, jer nije mogla duševno da podnese degradaciju svih vrednosti, uništenje sveta i kulturnog miljea kakve je ona poznavala - the end of the world as she knew it. gospođa, kao matematičar i kao mačka koja skače sa vrha zapaljene višespratnice, na zapadu se dočekala na noge. nastavila je da živi kao pripadnik imućnijeg dela srednjeg staleža, ali ni u njenoj duši nije bilo previše spokoja. utehu pronalazi u intenzivnom druženju sa prvim likom, mladićem-vagabondom.
treći fiktivni lik, najinteresantniji za ovu priču, možemo ga i imenovati - gospodin miroljub kontić; klasični je ratni profiter. tokom rata, on je kružio po "filozofskim i umetničkim krugovima" prestonice, boraveći u neposrednom društvu i u okruženju najmračnijih gospodara rata. u to doba, kada je ogromna većina kontićevog naroda patila egzistirajući na rubu bede i dostojanstva, sam gospodin miroljub je uživao po privatnim zabavama novostvorenog srpskog visokog staleža - pirovalo se sa mladim devojkama, kokainom, folk-pevačicama... neposredno pred konflikt na kosovu, gospodin miroljub, sa svojim kontaktima u prestonici, postaje oficir za vezu u trgovini oružjem, heroinom i belim robljem kroz podzemne kanale između ukrajine, moldavije, rumunije, bugarske, turske, srbije, crne gore i albanije. kada u ovu mrežu upadnu strane sile, i kada postaje jasno da će režim na koji se oslanjao biti srušen, gospodin miroljub se sa svim stečenim kapitalom seli u zapadnu evropu. za jedan kratak vremenski period, gospodin miroljub postaje nobody & nothing. međutim, nakon tog perioda dolazi do političkih previranja u srbiji, i na vlast ponovo stupaju kontićevi ljudi. sam gospodin miroljub postaje oficir za agitovanje među našim iseljenicima na zapadu. nedostaje samo kvalitetna ideologija kojom bi se naši vagabondi mogli privući i kojom bi im se moglo zadobiti poverenje. a zatim, kao naručeni, avioni-projektili udaraju u trgovinske centre u njujorku! imamo novu ideologiju! pronašli smo spoljnog neprijatelja! agitovanje kreće sa neupamćenom snagom. sve kockice su sklopljene u celinu: islamizacija, bosna i kosovo kao prve strateške mete, zatim po utvrđenju, islamski teror kreće da širi svoje pipke po evropi! sjajno, likuje gospodin miroljub, dok njegov kapital počinje polako da se obnavlja i ponovo raste. nesrećni mladić-vagabond i njegova prijateljica profesorka matematike su samo jedan mali broj ljudi koji se upecao u mrežu gospodina miroljuba.
ps. za fiktivni kraj priče, izlišno je napomenuti da je gospodin kontić, prekriven okriljem jeze-prožimajuće gluve amsterdamske noći, postavio eksplozivnu napravu na tris spavaće sobe piščeve porodice, porodicu ubijajući a samog pisca fatalno ranjavajući.