Zivela jednom jedna devojka, koja je ceznula za ljubavlju. Njene drugarice su manje ili vise uglavnom bile u srecnim vezama, samo je ona nekako osecala da nikada nece naci onog pravog, a onih par momaka sa kojima se ozbiljnije ili manje ozbiljno zabavljala su u glavnom bili neuspeli pokusaji pronalaska sopstvene srece.Bila je prema svima nezna, puna razumevanja, rame za plakanje, i sve ono sto radi svaka zaljubljena devojka, pa cak i vise, ali joj nikada nije bilo uzvraceno.Dobijala je mrvicezadovojstva, po neku noc ili malo vise, a nekad i nista.
Odluci nasa junakinja da se okrene sebi i svojoj karijeri u kojoj je nasla satisfakciju za svoju srecu. Iz dana u dan je napredovala, trudila se i naporno radila a ljudi iz njenog okruzenja su je cenili i voleli.Sve cesce je putovala, posecivala razne predele, upoznavala nove momke, ali i dalje nije nasla ono sto je trazila. U stvari, ona je samo zelela da voli i da joj ljubav bude istom merom uzvracena.
Ipak, kako je posao poceo ispunjavati, i kako je njeno samopouzdanje koje je i ranije bilo veliko, ucvrstilo se a devojka je bila srecna, ona je polako prestajala da cezne za svojim dozivotnim partnerom. Okrenula se sebi, trazila samo za sebe mesto pod suncem i sve vise ga je pronalazila.
Jednoga dana, decko sa kojim se ona zabavljala dok je jos bila ucenica, sa kim je imala i najduzu vezu od vise meseci, i koga je tada poprilicno volela, ali on nije bio cvrst u ljubavi prema njoj, i koji je nakon tih par meseci i jedne zestoke svadje otisao, cuo je kako je nasa mala junakinja postala veoma uspesna i cenjena zena i shvatio je da bi voleo da joj se vrati. To joj je i rekao. Devojka je razmisljala sta joj je ciniti, a onda je odlucila da pokusa pa sta bude, mada je odlucila da ne otvori svoje srce odmah do kraja da ne bi opet bila povredjena. Nije mogla bezrezervno da mu veruje. Pocinjali su ponovo, korak po korak, manje vise po njenoj proceni poprilicno neuspesno.
Medjutim, devojka je shvatila da ga vise ni ne moze voleti istim zarom, cak sta vise, da ni jednog muskarca u svom okruzenju ne moze prihvatiti iskreno i do kraja. Razmislila je i videla da se jako promenila. Da je na neki nacin sazrela, i postala poprilicno emotivno otupela. Pomalo se uplasila tog saznanja ali je u isti tren i obradovalo.
Decku je rekla da u koliko nije siguran u svoju ljubav da slobodno ode svojim putem, ali u koliko je voli onako kako i govori, da ne ocekuje da ce mu odmah uzvratiti istom merom i da ce tako lako zadobiti njeno poverenje. Jednostavno je osetila da to nije TO ono pravo.
Na kraju, odlucila je da pokusa, pa ako i ne uspe ici ce dalje sama kao i do sada, ili do trenutka kada ce naci onog koga ce voleti istom merom kao i on nju, i sa kim ce biti srecna do kraja zivota...