Ne znam da li ste primetili, oni koji se voze gradskim prevozom u BG, da sve ređe možete da naiđete na aparat za poništavanje karata u vozilu, a i kad ih ima, retko koji radi.
Takođe, vrlo je česta pojava da vozač nema kartu da vam proda, a ta karta je skuplja od one u trafici. Postoje stanice gde nemate gde da kupite kartu, pa morate u prevozu. I šta se događa kada vam uđe kontrola (koje takođe nema već neko vreme)? Nemate kartu jer niste imali gde da je kupite a i vozač je nema, ili imate kartu ali nemate gde da je poništite. Ko je onda kriv? Da li kontrolora nema jer Znaju Situaciju?
U Budimpešti su gradske vlasti (ili već neki njen deo) otkrile pre par godina, da mnoooogi građani ne plaćaju kartu. Da bi uterali-građane-u-red, uveli su konduktere i kontrolore koji su ulazili i po nekoliko puta u toku vožnje. Nas su nakon Promena takođe vrlo intenzivno uterivali-u-red kondukterima u prevozu, i čini mi se da je ljudima prešlo u naviku da kupuju kartu. Kao što su neko vreme vezivali pojaseve u kolima.
Kod braće mađara se kao i kod nas dešava da ni jedan aparat koji prodaje karte na stanici ne radi (uglavnom proguta novac a ne izbaci kartu) i kada pokušaš da objasniš kontroloru situaciju, samo te izignoriše i naplati kaznu. U metro ne možeš da uđeš ako prethodno ne pokažeš kartu.
Kome treba takva situacija u GSP Beograd? Kome treba da Gradski saobraćaj u Beogradu propadne? Mislim, neko plaća plate tim vozačima, zar ne? Pa plaćaju rezervne delove, pa majstore koji popravljaju ta vozla, pa i te karte neko štampa, pa ulje za motor, antifriz i koješta nešto još, gorivo! Jasno je meni da to sve ne može da se podmiri samo redovnim plaćanjem karte, ali opet.
Pada mi napamet da se sprema možda neka privatizacija za nekog od Naših (ili Njihovih? sasvim je svejedno) te je lakše kupiti osiromašenu firmu nego dobrostojeću, ali isti problemi su i u privatim autobusima. Tek mi to nije jasno. O čemu se radi?
Jasno je meni da, bar na prvi pogled, korisnici usluga gradskog prevoza dobro prolaze, jer se voze frei, ljudski je, ali čemu onda štampati karte koje ničemu ne služe?
Ako privatni prevoznici imaju deal sa Gradom da ih plaćaju po vožnji i ako oni ništa nemaju od toga koliko će karata biti kupljeno/poništeno u njihovim vozilima, onda te karte teba ukinuti.
U isto vreme, bar na linijama koje ja koristim često (89, 56, 23, 17), vozači su mnogo ljubazniji, iskulirani, imaju one ekrane koji vam live pokazuju gde se autobus u kojem se vozite tačno nalazi na mapi u-trenuku-vožnje, u nekima čak gledate i filmove a imate i bluetooth. Ako ima muzike, najčešće je tiha i neka zabavna. Voze i dalje kao F1, ne očekujem miracle...well...So, neki autobusi imaju svu tu savremenu tehnologiju amusing-a putnika, i nikoga nije briga da li putnici plaćaju kartu ili ne?!
WTF?!?
Takođe, zašto bi karta od centra do Bežanije koštala isto koliko i karta od Sava Centra do Arene? Šta god se u budućnosti desilo sa gradskim prevozom u Beogradu, želim da Što Pre uvedu dnevne karte! Kupiš jednu i voziš se ceo dan!
PS. U Hamburgu je moguće kupiti kartu kod vozača i samo mi se jednom za tri godine desilo da nije radio aparat. Posle 9pm svi ulaze na prednja vrata i listom pokazuju kartu vozaču. Ko neće da pokaže, biva izbačen ili vozač neće da vozi dalje dok glavonja ne pokaže/kupi kartu, ili izađe napolje. Slično je i u Berlinu, Londonu...
U eriji oko Washington DC-a postoji varijanta transfer-karte. Ona košta 1.35$ i važi dva sata. Za tih dva sata možete da menjate koliko hoćete autobusa i da idete gde god hoćete. Posle 6pm, takva karta važi do zadnjeg dnevnog busa. Cena metro karte, opet, zavisi od toga koliko ćete da putujete, ali poenta je ista: nema vožnje bez karte.