Knjige su skupe, ali nisu glupe - čuh jednom - knjiga je čovekov najverniji prijatelj / pored psa /- ona pruža nova saznanja, otvara oči , vodi te kroz život... drži se knjige i biće ti sva vrata otvorena , savetovali su stariji.Kada sam započeo " žešće" da čitam i družim se sa knjigom / Dostojevski , Frojd , Miljković , Šeli, Kami, Stendal, Andrić, Crnjanski... /i danima se ne odvajam od njih, stizale su primedbe kako ne bih trebao da čitam " svašta " , knjige znaju i da pokvare čoveka, da ga zavedu , drugačije da misli / nego što se onda mislilio!/. Primao sam i to k znanju i nastavio da čitam.
Knjiga je danas potcenjena, bačena na trotoar. Njome se bave ljudi, čast izuzecima, iz čisto ekonomskih razloga i ličnog probitka, nesotvarenih želja... postala je predmet trgovine, kao mesne prerađevine, donji veš , polovni automobili , pijačni artikal - upakujte mi , pola kilograma "Bećkovića " , četvrt " Kuelja ", kilogarm " Velikića "... Početkom ovog veka , zahvaljujući tome što kupujem redovno jednu dnevnu novinu , " obogatio " sam lični knjižni fond za stotinak naslova domaće i strane književnosti. Većinu sam pročitao, neke neću ni otvoriti , ali neka ih, ne smetaju , čita će ih pokolenja.Nadam se.
Ali , nisam hteo o tome. Pre nešto manje od godinu dana , mojoj ženi studentkinji / hvalio sam se time u jednom komentaru / hitno bi potrebna " Pepeljuga " Šarla Peroa. Pošto joj svi u porodici pružamo moralnu i tehničku podršku , kćerka ode do centralne bibiloteke koja, zajedno sa ograncima u dva manja opštinska mesta , ima oko 5o hiljada knjiga da potraži prvu " Pepeljugu ".
- Dobar dan. Da li imate " Pepeljugu " Šarla Peroa ?
- Molim !?- iznenađeno će bibilotekarka.
- Treba mi " Pepeljuga " Šarla Peroa .
Nakon konsultacija sa koleginicama, bibilotekarka saopštava da tu " Pepeljugu " nemaju.
- A , da li imate Braću Grim ?- nepotpuno upita kćerka.
- A , koje napisao Braću Grim !? - odvažno će i zvanično bibilotekarka.
Kćerka osta nema , i stidno sa osmehom , jer ne zna odgovor na to pitanje , napusti centralnu bibiloteku. Ko će zapamtiti 5o hiljada naslova ili " peške " proveriti registarske kartone. Nije ova bibliotekarka usamljen slučaj. U Upravnom odboru ove ustanove sedeli su ljudi koji nisu pročitali ni jednu knjigu, bežali od nje kao od zaraze , a odlučivali koliko i koji naslovi će biti kupljeni.
Ne odustajemo od potrage za Peroom. Odema lično u grad na Sajam knjiga i od štanda do štanda nastupam sa istim pitanjem : da li imate " Pepeljugu " Šarla Peroa ?Mladi prodavači sležu ramenima , ali nude istu bajku od Braće Grim. Napredak ! Svratim do jedne poznate knjižare i tu već nalećem na pravog znalca, nije siguran pa proverava u računaru da li trenutno imaju traženog pisca, sa žaljenjem konstatuje da ga nemaju, naručiće ga i ljubazno me pozva da navratim za koji dan.
Knjiga je veran čovekov prijatelj , samo ne bi trebala da prijateljuje sa svima.