Izmenila sam svoj profil. Dodala sam svoju fotografiju. Ukoliko već stoji na Facebook-u zašto ne bi stajala i ovde?
Izlazim iz anonimnosti. Krajnje je vreme. Radim na poslu na kome ne mogu da budem anonimna, i imam svoju privatnu radnju-na flajeru stoji moja mail adresa.
Puno ime ne volim, mislim da je mnogo staromodno. Staviću svoj nadimak- Rada.
Rada Čeh. Prezime je neobično. Moji čukun-čukun-čukun preci bili su slovački grofovi, bogati. Kada je bogatstvo nestalo, porodica se rasturila. Neki su otišli u Nemačku, neki u Ameriku, u Hrvatsku, Mađarsku, Austriju, a deo te velike porodice došao je u Srbiju. U Beograd i Pančevo.
Grana moje porodice -moji preci su bili trgovci i kafedžije. Imali su dućan i kafanu. Jedan od predaka bio je i rentijer. Moji direktni preci su rođeni Beograđani.
Sve su izgubili dolaskom komunista na vlast.
*************
Radim u jednoj beogradskoj opštini. Imam od nedavno i prodavnicu specijalizovanu za prodaju ruskih preparata, poreklom iz ekološki čistih oblasti Sibira.
Volim decu svoje sestre, svoju porodicu, prijatelje.
Nemam puno pravih prijatelja, ali volim da stičem i nova poznanstva, da negujem prijateljstva.
Nisam udata, nemam decu.
Porok su mi cigarete. Zavisna sam od pisanja, od Interneta, politike i nes kafe.
Ne volim ogovaranja i zimu.
Ne volim dramu i patetiku.
Emotivna sam, to mi je možda mana. Kao i preterana iskrenost i otvorenost.
Cenim tradicionalne vrednosti svoje zemlje.
Volim iskrene i poštene ljude.
Mnogo čitam. Mnogo sanjam.
Verujem u Boga, i žao mi je što nisam završila Bogoslovski fakultet.
Volim i filmove.
Slušam muziku iz pedesetih-šezdesetih-sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog veka - balade. I slušam Mladena Vojičića -Tifu.
Eto, to sam ja.
Slobodno postavljajte pitanja, rado ću odgovoriti na sva pitanja.