B92 vam s ponosom predstavlja dokumentarni film iz dva dela “Sajmište, istorija jednog logora”. U samom centru grada, mesto pored koga svakodnevno prolazimo jeste mesto gde je ubijeno na hiljade Jevreja i Srba, mesto užasnih patnji, smrti i uspomena. Prvi put na B92, istorija jednog od najozloglašenijih logora tokom Drugog svetskog rata. Uz sasvim nove podatke i tumačenja, eksluzivna svedočenja preživelih svedoka, i do sada nikad viđene arhivske materijale.
Ovo je priča o jednom sasvim drugačijem vremenu, priča o ljudima kojih više nema, priča o jednom zaboravljenom stratištu.
Režija: Marko Popović / Srđan Mitrović
Scenario: Boban Jevtić
Direktor fotografije: Filip Jasnić
Muzika: Ivana Ognjanović
Montaža: Srđan Mitrović / Nikola Bižić
Sound design: Robert Klajn
Narator: Pavle Pekić
SAJMIŠTE, ISTORIJA JEDNOG LOGORA,
prvi deo, subota 24, januar u 20.00
drugi deo, nedelja 25. januar u 20.00
Prvi deo filma govori o dva logora za Jevreje u Beogradu i o holokaustu
koji su Jevreji doživeli za vreme Drugog svetskog rata u Srbiji. Nažalost, Srbija je druga zemlja u Evropi u kojoj su pobijeni svi Jevreji koji su bili zatvoreni, oko 83% čitave populacije Jevreja koja je živela u našoj zemlji pre Drugog svetskog rata. Jedan logor bile su Topovske šupe na Autokomandi, a drugi Staro sajmište. Topovske šupe su prvi logor koji su nacisti uspostavili u Srbiji, a ime je dobio po mestu na kome su bila stacionirana artiljerijska oruđa Kraljevine Jugoslavije. Postojao je od kraja avgusta do oktobra 1941. godine. Iako su zvanični podaci uništeni, procene govore da je kroz njega prošlo oko 5.000 ljudi. U njega su dovođeni Jevreji i Romi iz Beograda i Banata, odakle su vođeni na streljanje u Kumodraž, Bežaniju, Jajince i na Sajmište. U Topovskim šupama na Autokomandi pobijeni su svi muškarci Jevrejii…
Logor na Starom sajmištu decembra 1941. godine takođe su osnovali nacisti. Smešten na levoj obali Save, prekoputa "starog" Beograda, jevrejski logor na Sajmištu (takode poznat kao jevrejski logor Zemun- Judenlager Semlin) bio je jedan od prvih koncentracionih logora u Evropi, namenski izgrađen za internaciju Jevreja. Od marta do maja 1942. oko 7 000 Jevreja, uglavnom žena, dece i starih (što je približno polovina jevrejske populacije u okupiranoj Srbiji), tu je sistematski ubijano u pokretnoj gasnoj komori dopremljenoj iz Nemačke
Film se sastoji od svedočenja pukim slučajem preživelih očevidaca, bivših
logoraša i logorašica, posebno za potrebe filma snimljenih igranih delova i od arhivske građe među kojom ima materijala koji do sada nikada nije viđen.
Drugi deo filma govori o logoru na Sajmištu posle ubijanja Jevereja. Nakon što su jevrejski zatočenici ubijeni, Sajmište je pretvoreno u Anhaltelager, prihvatni logor za političke zatvorenike, zarobljene partizane i prinudne radnike, koji su, većinom, dalje transportovani u radne logore širom Trećeg rajha. Od maja 1942. do jula 1944. 32 000 logoraša (najvećim brojem Srba) prošlo je kroz ovaj logor od čega je 10 600 ili ubijeno ili umrlo od gladi, izrabljivanja i bolesti. Uslovi u logoru bili su jezivi, nije bilo hrane, logoraši su bili primoravani da obavljaju teške i besmislene poslove, čuvari su ih tukli i maltretirali. Svaki treći logoraš koji je ušao u logor nije iz njega izašao. Ubrzo posle savezničkog bombardovanja Beograda 1944. godine, u kom je i ovaj logor teško oštećen a veliki broj logoraša poginuo, logor je rasformiran. Sajmište je bilo najveći koncetracioni logor u okupiranoj Srbiji. I drugi deo filma se sastoji od svedočenja nekadašnjih logoraša, namenski snimanih igranih delova te arhivskog materijala.