Ne znam kako vi ali ja primecujem jednu zgodnu stvarcicu u vezi sa nasim drzavnim institucijama. Mozda ce vam se isprva ciniti cudno ali jeste li primetili kako kod nas ogromna vecina institucija koje nominalno vaze za "servise gradjana", ma sta to na ovu SEKU znacilo, ima projektovano, primera radi 5 saltera, od kojih uvek rade samo dva. Od opstine, poste, PIO Fonda i sl. vecno nailazite na predivnu shalter salu sa prehiljadu saltera od kojih rade - dva.
Nista strasno, recicete, i stati u red koji izgleda kao da se dele mukte Iphones.
Slicna situacija postoji i sa ulazima u javne institucije. Ne znam jeste li primetili, ali ma koliko da je projektovano, radi uvek samo jedan. Uci, recimo u Palatu pravde u Beogradu uzasno je zabavan okazion, koji podosta slici spomeniku Darvinovoj teoriji prezivljavanja, odnosno ulaska, najjacih.
Vratimo se shalterima.
Ne bih da prezivam sad ovde vec stereotipizirane i urbanolegendizirane predstave o salterskim sluzbenicima. Dosadno je. Svi sve znamo. Ako nam se ista u ovoj drzavi dogadja u zivotu - e dogadjaju nam se shalteri.
Tek, svako malo desi se ipak nesto sto vas zabrine nad nivom opsteg nezarezivanja i nipodastavanja onih koji su dosli pred salter, od strane onih koji sede iza njih.
Meni je, moram to da naglasim, uzasno zao sto gospodja ili gospodin iza shaltera nisu zavrsili astronomiju i sto ne sede u Kosta Rici nagnuti nad teleskom otkrivajuci zvezde i nebule ili sto nisu profesinalni surferi ili sta takvo zanimljivo i avanturisticki i egzoticno. Isto tako mi je jako i iskreno zao sto im u opisu posla nije da chuvaju ono koralno ostrvo u Australiji, nego pak da opsluzuju nekakve ljude koji mozda jesu, ali mozda i sigurno nisu upuceni u predivan svet postanskih procedura koje postoje verujem jos iz vremena ulaska OZNA u Beograd 1944. godine. Zao mi je sto im je radno mesto salter, a ne kokpit Spejsatla sto sto posto zasluzuju svojim nebrojenim ljudskim kvalitetima (koje tako uspesno kriju od nas stranaka).
Razumem tu i sva finansijska ogranicenja koja sa sobom u zivot unosi rad iza saltera PTT Srbije i sve eventualne frustracije koje mogu proisteci iz toga.
Tek "Dobar dan" nije narocito tesko reci, slozicemo se. Ako ni zbog cega drugog onda radi davanja naseg malog doprinosa otporu totalnoj varvarizaciji drustva.
Dobar dan! Podjednako je zabavna i upotreba reci "Molim". Molim, sledeci, kud i kamo je lepse cuti od "Dalje!". Kapiram ja da zivot nista ne dobija na materijalnom kvalitetu izgovaranjem reci "Molim" ili "Sledeci molim". Sve je to uredu. Da se ne radi o Javnom preduzecu.
Naime, u Posti u Zmaj Jovinoj ulici, ovde u Beogradu, cenjene musterije se na dva saltera koja rade, (od 6 koliko ih je naivni projektant smislio) stoka prikuplja upravom povikom "dalje".
- Dobar dan. Avionom, molim!
- Sta ima u koverti. (uz sve dizanje koverte kao Biblije pred nedeljno citanje evandjelja - a u fazonu: ova koverta, nemoj mi se bravis tu mutav i blesav kad te pitam).
Neka digne dva prsta ko misli da bi u Javnom preduzecu ovo pitanje IPAK trebalo da glasi, recimo:
- Oprosite sta sadrzi koverta? ili
- Izvinite kakav je sadrzaj koverte.
Ili bilo koja druga recenica koja pocinje sa "Oprostite", "Izvinite", "Ako bi ste bili ljubazni"
Umesto toga, usledilo je ispipavanje i napipavanje koverte, lomljenje koverte u svim pravcima.
Koverta obicna braon sa onim vazdusnim jastucicima, slozicete se, deluje jako sumnjivo.
- Otvorite kovertu na uvid.
Opet, dva prstica svako ko misli da bi mozda trebalo pokusati sa:
- Da li bi ste bili ljubazni da otvorite kovertu?
ili
- Izvinite, po vazecim carinskim propisima duzna sam da pogledam sadrzaj Vase koverte kako bih se uverila ...
Otvaram kovertu.
Drugarica vadi i poruku koja prati kovertu i cita bez pola blama. Na opasku, sada vec iznerviranu, da bi mogla da se uzdrzi od citanja privatnih poruka, dobijam pitanje:
- sta je ovo?
Uprkos cinjenici da je mozda moglo da se pita i recimo:
- Izvinite sta je ovo?
odgovaram - to je kutija za vizit karte.
- Kome to saljete? (izvinite da li ovo saljete pravnom ili fizickom licu je zanimljiva alternativa)
- Sto je to vas problem?
- E ! To podleze carinskom uvidu.
Opet - Mozda se moglo probati sa:
Oprostite niste u mogucnosti da ovo posaljete pismom (i ako se radi o parcetu pleha) jer po vazecim propisima plehane stvari podlezu carini.
Ma dajte.
- Neko ime, hoces molim te!
Pozvana je sefica. Sefica dolazi.
Mozda ne bi bilo lose da se predstavila. Mozda. Ili mozda da je rekla dobar dan. Samo mozda! Ipak je ona sefica postanskih saltera, a ja mali seljak, goljo.
- Ovo podleze carini jel da? (pita ljubazna executive shalter menadzerka)
- Da, da ! (odgovara lakonski key account shalter menadzerka)
- Znate , mozda ima magnet! (ovo je upuceno meni)
- Ali nema, magnet!
- Pa, mozda ima!
Logika kojoj zaista ne mozes doskociti. Sve jeste, a mozda i nije i svega nema a mozda i ima. Sartr da je ziv umro bi od muke.
Tetka je tu, ipak, u pravu - danas prave ovolishne telefone, fotoaparate, vidjala ona u ratu penkala i upaljace koja su ljudima raznosila ruke, vidi ona da je to digitron! Aman, ne moze!
Gura onu kutiju kroz shalter, uposlenica mi gura otvorenu kovertu.
DALJE!
Pretvoren u znak pitanja bivam i bukvalno odjuren sa saltera Javnog preduzeca.
Sad bih ja pitao PTT Srbiju sledeca pitanja:
- Zasto im je nemoguce da nauce svoje uposlenike da govore: "Dobar dan" , "molim", "izvinite" i slicne gradjanske plezentarije, ako ne medjusobno jedni drugima, onda barem strankama?
- Zasto je nemoguce da se strankama saopsti recimo sta znaci fraza "To podleze carini". kakve proceduralne implikacije to "podlezanje" nosi sa sobom, te na kom DALJE salteru to moze da se obavi?
- Zasto je apsolutno neophodno da svako od nas zna sve postanske propise i sta je PTT uradio da nas upozna sa propisima da se plehana kutija dimenzija vizitkarte ne moze poslati pismom jer MOZDA ima magnet?
- Na koji nacin bi magnet, sve i da se nalazi na plehanoj kutiji, mogao biti u mogucnosti da ugrozi bezbednost sistema PTT Srbija, bezbednost uposlenika ovog javnog preduzeca, ustavni integritet i celovitost Republike Srbije, doprinosti nestabilnosti u svetu i zahteva da se podlozi na uvid carini?
- Gde nalazi tako zivopisan staff, te kojim ga HR metodama regrutuje?
Odgovor, da se ne lazemo, ne ocekujem, a i sto bih!
Voleo bih da se pojavi neko ko ce recimo ukloniti stakla sa shaltera i time potrebu da se salteru pristupa, boze me oprosti, kao ikoni Bogorodice Trojerucice. To bi bas bilo lepo i user friendly.
Voleo bih da posta saopsti sva svoja pravila, a ne da ih nasumice primenjuje od slucaja do slucaja.
I voleo bih da vaspita svoje uposlenike kako bi nam se obracali sa duznim postovanjem, kao spram nekog ko ih fakat izdrzava placajuci porez. (nasmejmo mi se u lice)
Ali , sto kaze Zmaj Jova - sto ne moz` biti, o tom nemoj govoriti!
DALJE!