Valjda je mesec januar, mesec kada najviše vremena provedem pored TV-a. Prosto ima previše praznika, previše komotnog vremena koje nekako treba uludo baciti...Uprkos činjenici da i u tim okolnostima ne smatram sebe pasioniranim tv gledaocem,ipak evo nekoliko možda pogrešnih zaključaka:
Reprizine reprize čine najveći deo programa.
To kako se mnoge emisije okreću po nekoliko puta, je samo dokaz da naše televizije manje više ne ispunjavaju ni minimum onih uslova zbog kojih su dobile nacionalnu ili kakvu drugu frekvenciju. Reprize se vrte, danu – noću, popodne i u noćnim satima, pa kad se one potroše, onda se emituju serijali, kako se nešto snimalo, film o filmu, koji se reže, secka, emituje i reemituje, sve dok se „traka ne izliže“. A nakon svega toga nas još i obraduju sa varijantom da će od serije napraviti film koji će ići u redovni bioskopski repertoar ili će od filma napraviti seriju koju ćemo gledati na TV-u! Da ne govorim o reprizama mnogih serija od pre 20-30-tak godina, koje inače izgledaju bolje nego mnoge današnje. No reprizira se sve i svašta, u tzv. nekomercijanim terminima, ali npr. TV Avala, nedeljom popodne, u udarnom terminu, već mesecima vrti reprizne boks mečeve. Tako da sam čak i ja, kao laik za boks, zapamtio da neki Ajala (ako se tako zove prebijeni bokser) redovno svake nedelje dobija batine od nekog Abrahama, pa sam se jedno vreme čudio zbog čega on pristaje da ga pomenuti Abraham redovno prebija, dok nisam shvatio da je to sve repriza....Onda sam nekoliko puta proverio u odredjenom terminu...i evo ih opet, Abraham bije nesrecnog Ajalu po stoti put na tv-u! Mashala! A tek stručni komentari tog, a i ostalih mečeva...!!! Užas! Verujem da su ti ljudi od struke, koja se zove boks, pre nego što su postali komentatori više puta glumili na ringu pomenutog „Ajalu“...
Da ne izvlačim iz konteksta samo pomenutu televiziju, jer ni na drugima nije bolje....Recimo „Operacija Trijumf“ koja se emituje u svim mogućim „Kamasutra i sutra pozama“, preko , „Sela koje gori, dok baba češlja vunicu....“.na RTS-u itd.
Naše serije su već same za sebe posebna priča.
Čitava poplava domaće produkcije urbano - seosko – humorističkih prikaza naših života, sa lascivnim podsećanjima na razne krize u kojima smo bili ili u kojima se još uvek nalazimo. „Kamiondžije“, koje nisam gledao kad su bile emitovane, sad mi dodju kao melem na ranu, kao vrh profesionalizma, ako zanemarimo tehničko - tehnološku zastarelost. „Paja i Jare“, alias Pavle Vujisić i Miodrag Petrović Čkalja su za većinu jos uvek nedostižni nivo glume i profesionalizma.
Sva istraživanja gledanosti upućuju nas da je najgledanija serija „Selo gori, a baba se češlja“, serija nastala u kućnoj radionici porodice Bajić. Napisana kako je napisana, kao neko ko je video njen manji deo, imam utisak da je glumača ekipa, pre svega, uspela da od jednog relativno banalnog teksta, napravi gledanu seriju. Jedan od razloga bi se mogao nalaziti i u činjenici da u seriji ne igraju „prežvakani“ Bgd glumci, koji su u svakoj čorbi mirodjija, već neka relativno sveža lica, od kojih se izdvojio i odskočio Nenad Okanović, kao sin Dragan. Njemu se, na moje iznenadenje, pridružio Manda, koji se uspešno izborio sa tanušno napisanim likom njegovog oca, dok je kragujevački glumac Mirko Babić, kao Dragojlo, sa poštapalicom „nemo se ljutiš“ osvojio simpatije tv publike. Uprkos naglašenim izlivima nostalgičnog lokal i patriotizma arhetipa, začinjenog specifičnim, često prekarikiranim moravskim akcentom, serija nije skliznula u ordinarni kič. Izuzetno dobra kamera, scenografija i montaža, doprineli su da se ipak može reći da je serija „skockana“ poput onih starih, tog tipa, „Ljubav na seoski način“ i sl. Zbog svega, što se mene tiče, ona dobija prelaznu ocenu, naspram „Rodjaka sa sela“, „Ranjenog orla“ ili „Gorki plodovi“........ ! Siniša Kovačević je poput Radoša Bajića u seriji „Gorki plodovi“ primenio princip porodične manifakture, ali je za razliku od Bajića, koji je bio dovoljno mudar da svoju familiju skloni, manje - više, iz vidokruga kamere, on učinio suprotno, pa je i rezultat obrnuto proporcionalan količini porodičnog angažmana!
Od svih ne-pomenutih serija „Rode u magli“ se izdvajaju, pre svega, kao moderno i urbano koncipirana i realizovana serija, u kojoj je čitav kreativni deo tima uradio posao krajnje profesionalno, od prepoznatljivog rediteljskog rukopisa, preko scenografije, montaže...i glume, sve je manje više funkcionisalo kako treba i bilo na svom mestu. U tom timu skoro da nije bilo slabog mesta, pa su „Rode...“ što se mene tiče, na apsolutno prvom mestu!
Ima li smisla govoriti o reklamama ili marketingu na TV stanicama, koji uz sva uvažavanja o njegovoj neophodnosti, već prelazi u pravu moru. Prekidaju se utakmice, serije, filmovi, info programi......kad ko i koliko hoće u beskraj. To NAM radi i takozvani Javni servis RTS, koji je i dalje budžetski korisnik, uprkos ubiranju pretplate, pa što ne bi onda to radile i privatne tv stanice? Bacite li pogled, ponekad na kablovsku mrežu i strane TV stanice, primetićete drastičnu razliku, ali to je već problem RRA (Radio difuzne agencije) koja se bavi stručno i profesionalno (tako bi trebalo da bude!!!) analitikom i sadržajem programa...ali i primenom zakona, pravila....!!!
I na kraju, mali osvrt na poplavu kvizova od „ Milionera...“ pa redom, koji nas u ovom ili onom obliku, poput reklama, čekaju iza svakog ćoška. Takmiče se pojedinci i familije, delkaju se raznorazne nagrade, novčane, robne, putovanja...tako da sam siguran da će svako od nas stići na red, te se iz tog razloga ne moramo plašiti svetske finansijske krize. Tu su kvizovi i sms-ovi...!
Ipak ne spomenuti i izdvojiti „Genijalni šou“ sa nadahnutim Borisom Komnenićem i ostalima iz ekipe, kao svojevrsnu parodiju na poplavu kič-kvizova, bilo bi nepravedno. Ko ih nije gledao preporučujem taj utorak, na TV Avala, od 21, 30. Deluje lekovito, pa se može gledati i repriza!!!
Naravno da se ovaj tekst ne može tretirati kao stručna kritika, jer sam na početku napomenuo da nisam baš prečesto ispred „malog ekrana tv prijemnika“,a i sva sreća da nas lagano prolaze ovi razni praznični dani, pa će se moći i o nečem drugom. Ipak, koliko sam mogao da primetim, možda netačno, smanjen je broj tzv. emisija sa političarima, valjda niko ozbiljno ne najavljuje izbore, pa o čemu bi oni onda pričali: o svetskoj finansijskoj krizi i putevima izlaska iz krize, o nestanku i poskupljenju gasa, o evropskim integracijama (dje se dede onaj Boža Djelić....nema ga nešto?), o privredi, hoće li FIAT pokrenuti proizvodnju....???
Ipak naziv serije „Selo gori, a baba se češlja....“ i dalje najbolje anticipira situaciju u kojoj se nalazimo.
Još da nam se vrate gatare i onaj što mu se „ javlja..javlja mi se...čujete me...“ pa će biti kao u „stara dobra, Miloševićeva vremena“.