Zločin bez kazne (3)

ipsi RSS / 21.01.2009. u 23:08

 

"A meni se čini da je strah najveća sramota ovog svijeta, i najveće poniženje čovjekovo. Izmahnut je nad njim, kao bič, uperen u grlo, kao nož. Čovjek je opkoljen
strahom, kao plamenom, potopljen njime, kao vodom. Plaši ga sudbina, plaši ga sutrašnji dan, plaši ga vladajući zakon, plaši ga moćniji čovjek, i on nije ono što bi htio biti, već ono što mora da bude. Umiljava se sudbini, moli se sutrašnjem danu, poslušno ponavlja zakon,ponizno se smiješi mrskom moćnom čovjeku, pomiren da bude nakazna tvorevina sačinjena od straha i postajanja.
" Меша Селимовић "Тврђава"

Na području opštine Bosanski Brod ubijeno je 226 civila, a kroz hrvatsko-muslimanske logore za Srbe, kojih je bilo deset, prošlo je više od 2.000 civila (devojaka, žena, ljudi i staraca).
Od ukupno 226 pobijenih civila, 192 je ubijeno na području bosansko-brodske opštine, 21 civil ubijen je na području opštine Slavonski Brod - Republika Hrvatska, a 11 civila je ubijeno u završnim ratnim .....

...operacijama oslobađanja opštine Bosanski Brod. Dvoje je stradalo tokom oružanih dejstava. Od te 192 žrtve hrvatske okupacije opštine Bosanski Brod, 144 su muškarci, a 48 žene.

Na teritoriji opštine Bosanski Brod od 14. aprila do 2. maja 1992. ubijeno je i 25 regruta bivše JNA i jedan civil (otac jednog regruta). Od njih se 13 još vode kao nestali. Poginula su i tri civila koji su prisilno mobilisana u hrvatsku vojsku, što znači da ukupan broj žrtava na bosansko-brodskoj opštini iznosi 255 lica.
Logoraši su odvođeni u velikim grupama i u logore u Republici Hrvatskoj, uglavnom u tranzitni logor zvani kafana "Bardak" u Slavonskom Brodu. Odatle su deportovani u logore, najvećim delom u logore u opštini Orašje (logor u gradu i u Donjoj Mahali), kao i u druge logore, među kojima i u jedan broj privatnih. Inače, privatni logori i zatvori bili su svakodnevna praksa u Hrvatskoj. Na taj način onemogućen je pristup i registracija logoraša i pritvorenika od Međunarodnog crvenog krsta.

Zatočenici u tim logorima bili su izloženi ubijanju i raznim oblicima mučenja (permanentnom batinjanju, silovanju, ponižavanju, gladovanju, prljavštini i sl). Jedan broj logoraša je nakon tortura odveden i ubijen, drugi su podlegli mučenju; mnogi od njih su umrli odmah posle razmene, pa nisu ni uključeni u gore navedeni broj ubijenih. Mučenja preživelih nisu prestajala ni na putu od logora do mesta za razmenu.

Krvavi bilans hrvatsko-muslimanskog genocida nad Srbima i agresije je još stravičniji ako se uzme u obzir da su na području opštine Bosanski Brod ubijani i Srbi deportovani iz susednih i drugih opština. Tako je od 17. jula 1992. do 4. oktobra 1992. godine samo iz opštine Odžak ubijeno 18 civila, među kojima je najmlađi logoraš imao 20 godina (Milenko Borojević iz Donje Dubice), a najstariji 84 godine (Jovan Kovačević iz Novog Grada). Slika zločina posmatrana prema starosnoj dobi žrtava nepobitno potvrđuje da su državna politika i ratni ciljevi okupacionih hrvatsko-muslimanskih vlasti bili genocidni.

Dosadašnji podaci ukazuju na to da je samo sa područja opštine Bosanski Brod ubijeno 57 muškaraca-civila od 60 do 88 godina. Dakle, žrtve su bili i civili koji po osnovu starosne dobi nisu mogli biti vojni obveznici. Genocidni karakter vojnih i civilnih okupacionih vlasti bio je isti i prema civilima ženskog pola. Ubijene su 42 žene, od čega 32 žene od 50 do 88 godina.

Tokom 1992. godine pa nadalje na teritorijama u to vreme takozvane Bosne i Hercegovine koja se nalazila pod kontrolom muslimanskih i hrvatskih oružanih snaga bio je formiran veliki broj logora i zatvora ....

namjenjenih za smeštaj civila srpske nacionalnosti koji su bili proterani sa svojih ognjišta, a takođe i za smeštaj zarobljenih Srba.

Sledstveno tome i na području Bosanske Posavine bio je formiran sistem od 37 logora ( Brod-10 Brčko-19, Šamac-1, Orašje-4 i Odžak-3) za srpsko civilno stanovništvo. Može se reći da je gotovo cela Bosanska Posavina bila pretvorena u logore za Srbe.
sijekovac_84godisnji_starac.jpg

Konkretno u Brodu su postojali logori:

1. Srednjoškolski centar "Fric Pavlik";
2. Tulek - skladište Robne kuće "Beograd";
3. Magacin građevinskog
materijala preduzeća "GIK";
4. Logor Krndija
(naspram Vatrogasnog doma);
5. Kajak klub (pored reke Save);
6. Hala čarapane "Bosna";
7. Zgrada bivše Jugobanke;
8. Gradski stadion FK Polet;
9. Stara zgrada milicije, i
10. Zgrada Skupštine opštine Brod.

Svjedočenja:

Dana 24. juna 1992. godine je oko 01 čas u zgradu "C", u naselju Skela u Bosanskom Brodu došla grupa od pet hrvatskih vojnika u uniformama HVO i počela da lupa na vrata stana br. 14 u kome je stanovao Srbin

STOJAKOVIĆ SLOBODAN

sa suprugom i djetetom starim 11 godina. U strahu, supruga je sa detetom izašla na balkon i skočila sa njim sa balkona III sprata, pri čemu je teže povređena. Čula je krike svoga supruga. Kada se kasnije vratila u stan zatekla je tragove krvi, a sutradan je pozvana da izvrši identifikaciju. Na groblju je prepoznala leš svoga supruga, čiji je vrat bio presečen, a u predelu grudi je imao veliki broj ubodnih rana od noža. Nakon što je platila troškove sahrane kako joj je bilo naređeno, zajedno sa sinom je proterana iz Bosanskog Broda u koji se vratila tek posle oslobođenja.
Izvršilac je:
KLjAJIĆ BLAŽENKO i drugi pripadnici HVO.

DOKAZ: svedok 584/94-19

LOGORI U BRODU (Bosanski Brod)

Muslimansko hrvatske jedinice su prilikom povla čenja, kada je Vojska Republike Srpske oslobodila odžačko područje, deportovale Srbe koji su bili smešteni u logorima u Odžaku u logore u Brodu (Bosanskom Brodu) i to: u Srednjoškolskom centru "Fric Pavlik", zatim u naselju "Tulek" - skladište građevinskog materijala, u logoru "Stadion" i u logoru u prostorijama kajakaškog kluba.


Na ovom mestu treba istaći nekoliko činjenica.

Prvo, neka lica - izvršioci ratnih zločina protiv pripadnika srpske nacionalnosti koji su zločine vršili u logorima u Odžaku, vršili su takve zločine i u Brodu. Tako se, na primer, u iskazima preživelih svedoka - logoraša pominju imena GOLUBOVIĆ ANTE, TOLIĆ JOSIPA, BOŽIĆ JURICE zv. "Bajice" i drugih.

Drugo, što proizilazi iz sadržine prikupljenih dokaza, u logorima u Brodu silovanje logorašica, koje su dospele u logor samo zato što su pripadnice srpske nacionalnosti, bilo je, može se reći, svakodnevna pojava. Pri tome, ovde treba primetiti - a što će se konkretnije sagledati iz sadržine pojedinih dokaza, sila, mučenje, uz i inače uobičajene pretnje - daleko je prevazilazilo granicu koja bi bila neophodna da se sam čin silovanja sprovede. Tu su najbezobzirnija mučenja i iživljavanja bila sama sebi cilj i nezavisno od samog čina silovanja.

Ponižavanja žena - logorašica, Srpkinja, imalo je zaista neshvatljive dimenzije.

Treće, primećeno je da je kao i na području Orašja veliki broj logoraša - Srba izvođen na prve borbene linije i za vreme borbenih dejstava - radi kopanja rovova. Pri tome je veliki broj logoraša - Srba poginuo ili zadobio povrede.

U vezi samih uslova života Srba logoraša u tim logorima, o lošem smeštaju, higijenskim uslovima, lošoj i nedovoljnoj ishrani izjasnio se u svojim iskazima veći broj bivših logoraša u Brodu.


DOKAZ: svedoci: 55/95-2, 55/95-3, 55/95-6, 55/95-7, 55/95-8, 55/95-9, 55/95-10, 55/95-12, 55/95-15, 55/95-16, 55/95-22, 55/95-27, 55/95-28, 55/95-43, 424/95-3, 424/95-5, 424/95-6, 424/95-8, 424/95-9, 424/95-15, 424/95-17, 424/95-26, 424/95-27, 424/95-30, 424/95-33, 424/95-35, 424/95-38, 191/94-11, 584/94-16, 584/94-32, 584/94-1 i dr.

M u č e nj a - t je l e s n o p o v r e đ i v a nj e l o g o r a š a

  • U logoru u Brodu je, na zahtev Terzić Albine zvane "Nina" pripadnice vojne policije HVO, Čulap Mirko, takođe pripadnik vojne policije HVO, prvo cigaretom opržio lice logoraša - Srbina, svedoka 593/94-31 iz Donje Dubice, zatim ugasio cigaretu na njegovom licu, a potom zagrizao ovog logoraša za jedno uho, dok ga je istovremeno Lepen Drago, pripadnik 101. bosansko-brodske brigade zagrizao za drugo uho, pa su mu zubima vukli glavu, svako na svoju stranu, sve dok mu Čulap Mirko nije potpuno odgrizao parče uha.


Verodostojnost iskaza koje je dao istražnom sudiji logoraš svedok 593/94-31 kao i pred drugim državnim organima, kao i iskazi brojnih svedoka koji su govorili o stradanju ovog Srbina, potvrđena je i nalazom i mišljenjem komisije lekara veštak, specijalista za sudsku medicinu i neuropsihijatriju.

Konkretno, komisija veštaka - lekara je pregledom svedoka 593/94-31 utvrdila da kod njega nedostaje resica leve ušne školjke, a da je u njenom predelu koža zvezdasto ožiljno izmenjena sivo-beličaste boje. Dato je mišljenje:

"Sadašnjim pregledom ustanovljeni zvezdasti sivo-beličasti ožiljak na donjem delu poluleve ušne školjke mogao je nastati zbog "odgrizanja" njene resice, a zbog koje povrede je, u vreme zadobijanja svedok 593/94-31 trpeo bolove jakog inteziteta. Kao direktna posledica zadobijene povrede i sledstvenog nedostatka resice leve ušne školjke sa stvaranjem nepravilnog zvezdastog ožiljka u svedok 593/94-31 je nastalo unakaženje..."


DOKAZ: svedoci: 55/95-11, 593/94-31 i nalaz i mišljenje komisije lekara - veštaka 365/94-Š-2.


Izvršioci: TERZIĆ ALBINA zv. "Nina", ČULAP MIRKO i LEPAN DRAGO, svi pripadnici vojne policije HVO.

  • U logoru u Brodu tokom 1992. godine Cindrić Damir zv. "Cindra" i "Nindža" u svojstvu vojnog policajca i još jedno lice su udarali logoraša - Srbina, svedoka 55/95-26, iz Gornjeg Svilaja, pesnicama, nogama, na kojima su imali čizme i drvenim predmetima. Cindrić mu je stavljao cev od pištolja u usta, zatim su ga vezali za levu nogu i vešali za konstrukciju koša u sportskoj sali naređujući drugim logorašima da vuku sajlu i tako da ga podižu i spuštaju, dok su ga oni za to vreme tukli. U jednom momentu kada je sajla pukla svedok 55/95-26 je pao glavom nadole i izgubio svest. Ovaj logoraš je, inače, pored drugih povreda za vreme boravka u logorima u Bosanskoj Posavini, imao i nožem urezan krst na leđima.



DOKAZ: svedoci: 191/94-38, 55/95-26 i 267/94-2.

  • Tokom leta 1992. godine u logoru u Bosanskom Brodu Golubović Anto, upravnik logora, Tolić Josip i Božić Jurica zv. "Bajica", inače svi pripadnici vojne policije HVO pri 102. odžačkoj brigadi, izdvojili su, dok su logoraši kopali rovove na prvoj borbenoj liniji za vreme borbenih dejstava, tri brata Pavića iz Novog Grada, od kojih je jedan - PAVIĆ JADRANKO bio ranjen, pa su naredili drugoj dvojici braće Pavić - RADETU i STEVI - da drže svoga ranjenog brata, a za to vreme oni su ga tukli palicama, kundacima oružja i rukama - sve dok ovaj nije izgubio svest.



DOKAZ: svedok 191/94-13.


Izvršioci zločina: GOLUBOVIĆ ANTO, TOLIĆ JOSIP i BOŽIĆ JURICA.

  • U mesecu junu 1992. godine u Brodu - logoru čiji je zapovednik u to vreme bio Jozić Luka, takozvani "Lukica", pitao je svedoka 584/94-16 (rođenog 1955. godine), ko je i šta je, pa kada mu je on odgovorio da je Srbin rekao mu je: "takvi nam trebaju", a zatim pozvao Dragu Lepana, Petra Lepana, Matu Condrića i Zdenka Miljaka koji su svi bili u uniformama HVO, pa im je Jozić pojedinačno izdao naredbe ko će i sa čime da ga tuče - Miljaku da ga udara po licu, Lepan Dragi da ga udara pesnicama, a kada padne na pod da ga udara Lepan Petar. Oni su počeli da izvršavaju naređenja sve dok se nije onesvestio. Pre toga, zapovednik Jozić ga je toliko tukao nogama i rukama da se sav oznojio. Kada je svedok došao svesti, Jozić je pozvao Vrbanjan Indiru koja je bila zaposlena kao pravnica u opštini u Brodu i rekao joj: "sada ti znaš šta dalje treba da radiš". Ona mu je naredila da skine odeću sa sebe, udarala ga je po golom telu nogama, rukama i palicom sve dok nije pao, a tada ga je udarala nogama u predelu polnog organa. Kasnije mu je naredila da ljubi šahovnicu koja je bila na zidu i da viče: "Živeo Ante Pavelić". I tokom narednih dana bio je tučen.


Svedok 584/94-16 saslušan pred istražnim sudijom, naveo je prizor koji je ugledao u logoru neposredno posle navedenog mučenja.

Svedok izjavljuje:

"...Tuča je trajala sve do 21 čas, a tada me je po naredbi Luke Jozića Drago Lepan odveo u podrumsku prostoriju u kojoj je bilo oko 15 zatvorenih Srba. Svi ti ljudi bili su tako izubijani da su grozno izgledali. Bili su krvavi, modri i otečeni. Među tim Srbima poznavao sam Dragu Trifkovića iz Broda, Branislava i Peru Dujanića iz Broda, Andriju Džudžanović iz Barice, Jovu Sekulića iz Barice, Ranka Džabića iz sela Vinska, Brod, Sreta Pavlovića iz sela Vinska. U toj prostoriji na dve cigle stavili su po jednu usku dasku i na toj dasci smo ležali bez ikakvog prostirača i pokrivača. Na patosu u tom podrumu bila je voda, tako da smo mi ujutro ustajali potpuno mokri..."

Izvršioci: JOZIĆ LUKA, zv. "Lukica", LEPAN DRAGO, LEPAN PETAR, VRBANjAC INDIRA, CONDRIĆ MATO.

  • 3.6.1.7. U periodu između aprila i juna 1992. godine u Brodu, Štuc Ante i Lepan Drago, obojica vojni policajci mučili su u zatvoru u zgradi vojne policije Srbina - svedoka 584/94-12 (rođenog 1927. godine) na razne načine. Vodili su ga u prostoriju u kojoj je bilo nekoliko zaoštrenih kočeva, klješta, igli i palica, pitali ga čemu te stvari služe, pa kada im je on odgovorio da ne zna, naredili su mu da skine odeće pa su mu vrh zaoštrenog kolca gurnuli u čmar, a zatim su mu klještima čupali zube, hvatali za uši, udarali rukama i nogama. Štuc Ante mu je klještima počupao gornje zube Ostao mu je samo jedan zub koji je i u vreme davanja iskaza bio "razljuljan ".


Svedok posebno govori o stradanju Srba - logoraša u logoru na stadionu u Brodu, gde je on bio samo nekoliko dana. Svedok izjavljuje:

"...U taj logor je došao Anto Štuc koji je bio glavni mučitelj. Izvodio je ljude, udarao ih nogama u predelu polnog organa, naređivao da se skinu, tukao gole i terao ih da se tuširaju u hladnoj vodi svake noći u 24 časa. Posle tuširanja vraćani su u sobe i oni su sutradan svi dobijali temperaturu i padali u agoniju. Peru Trivića su tukli njegovim štapom jer je on bio invalid i nosio je štap sve dok sav štap nisu izlomili o njegovo telo. Štap je bačen kada je polomljen na delove od 20 - 30 sm ..."




Izvršioci zločina: ŠTUC ANTE i LEPAN DRAGO



Komentari (0)

Bloger je isključio mogućnost postavljanja komentara za ovaj tekst

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana