kuda otici kada istrosite zivce na svakodnevne probleme,nesuglasice i racune?
na more?ne hvala!vec mi se stvaraju slike u glavi...krenes na put polako,paklena vrucina,pa kvalitetni putevi,
dete sa zadnjeg sedista na svakih 12 sekundi pita da li smo stigli,i ako nismo kad cemo.
nekoliko kazni za prebrzu voznju,prljave tablice,i ko zna sta jos,cisto radi odrzavanja dinamike!
onda stignes na more.preskocicu deo kada ti pukne guma 300 km od najblizeg mesta,i kada te u zaustavljenom sanitetu,pored poluzive zene,odvezu do vulkanizera,i koji ti za zamenu ventila naplati dvadeset eura!
pokusavas da se provuces autom kroz ulice koje su pravljene za prevoz magaraca,i koje su siroke kao isti,i nadas se da ces stici do smestaja(namerno necu da kazem stale) u jednom delu,
bez puno ogrebotina,i sa vrlo malo psovanja.onda udjes malo u sobu da se opustis od puta,i onda shvatis da mozes da legnes samo vertikalno na krevet koji je zakucan na zid,
jer je soba toliko mala da ne moze da stane na pod,i kosta svega 30 eura dnevno!posle odmora krenes do plazesa sobom nosis bazene,camce suncobrane,torbe,peskire,kreme,
dete koje mrzi da hoda jer je paklena vrucina.i posle svega 12 kilometra pesacenja neverovatnom nizbrdicom,po jos neverovatnije klizavom kamenu(uz stotinjak padova)stizemo na plazu.
al ne lezi vraze!koliko god da se trudim nigde da vidim pesak!gde da stavim peskir?negde u daljini ugledam jedno 10-ak kvadratnih centimetara slobodnog prostora,nekako se probijem do njih,
i taman kada krenem da spustim peskir,dodje preplanuli moron,i kaze mi kako je to privatna plaza,i ako hocu tu da legnem,moram da platim nekoliko eura!opet!
onda se ja tu svadjam jedno pola sata,opet radi dinamike,svi gledaju u mene,moji umiru od blama...ajde sad malo da odemo do vode!
voda je exstra!ima bar tri stepena u plusu!jedno 400 minuta stojim u vodi do gleznjeva u nadi da nece da naidje neki talas,jer imam osecaj,da kada bi mi presla vise,umro bih istog trena od tuberkuloze!
onda se moja supruga cvrlji jedno 18 sati bez prestanka na suncu,a ja pokusavam da shvatim zasto smo uopste dosli ovde?necu da pomenem to da smo u medjuvremenu potrosili 150 evra na krofne i sokove!
ajde sad polako nazad u sobu...mozemo mi to!vidjao sam i vece uzbrdice u zivotu!npr,zgrada u kojoj je zivela moja zena je strmija!i kada stignemo u sobu,onako poluzivi,i res peceni,ne mogu a da se ne zapitam opet,sta ja radim ovde?!?!
i tako...bojim se da cu i ove godine ostati kod kuce...nekako je opustenija atmosfera...