Profesor i njegovi Taoci

oort RSS / 22.01.2009. u 22:12

Kako da ne mislim na sive eminencije
Nevidljive ubojice efikasnih ruku
Kako da ne čujem njihove usne dok mi šapuću
Ti si moj ti si moj ti si moj

(Azra, Vrata podzemnih voda)


U Beograd putujte tzv vozom. Izađite prljavi i umorni, i peške krenite Nemanjinom ulicom ka Slaviji. Osvrnite se na kratko da vidite zgradu železničke stanice - zastaće vam dah od sukoba monumentalnosti zgrade i oscilatornog smradeža vagona-i-po koji vas je tu doveo. Krenite dalje uzbrdo, pored podsećanja na ukus ljudskog života, omiljene hrane vazda gladne Sujete, pa dalje do kružnog skvera. Čuđenje odseca noge: da, to je spomenik poštenom čoveku, i da, moraćete da rizikujete život da mu priđete i poklonite se - za razliku od bradatih političara, bivših svinjara i kojekakvih po rođenju titulara. Odsustvo svedoči koliko i prisustvo: pogledom uzaludno potražite Sunčani Časovnik, dok oči zaslepljuje zgrada Narodne banke Srbije. Krenite dalje, pored ulične prodavnice čarapa do parka gde možete da sednete i posmatrate meteorologe kako očitavaju hidrometeorološke parametre.


Zahtevajte od sebe skrušenost - nalazite se na Svetoj Zemlji Medicinskih Radnika Srbije dvadeset prvog veka. Ako pažljivije pogledate, videćete nežne prozračne aveti. Ne plašite se. To su Sumnje, Kritike, Druga Mišljenja - naši dragi prijatelji u večitoj poteri za lakonogom Istinom. Njima je ulaz zabranjen. Ako ih neko i prokrijumčari, sa sobom ponese, znači da je neobavešten. Lekcija se brzo nauči, a greška ne ponavlja. Neka vam pogled bude krotak, jezik brz, ali ponizan. Doktor je uvek u pravu - on je vaš Blagi Osmeh i vaš Strašni Sud.


Desno od Meteorologa vremena Prošlih videćete zgradu u čijem dvorištu prepoznajete statuu majke koja drži dete. Otkud znate da je majka? Instinkt vas ne vara - u toj zgradi da nije majki niko se deci ne bi ni okrenuo. Zgrada vama najbliža, pa zatvorite oči. Neka vaša misao krene u to dvorište, pravo do ulaza, pored portira sivih zabrinutih očiju zagledanih u pasijans, uz uske stepenice - neka vam se misao skloni sa puta uplakanim majkama i užurbanim sestrama. Ako vam misao vidi ljude sa slušalicama u uhu, opet neka se skloni - to je samozvana princeza došla u godišnje šepurenje. Ko zna, ako ima sreće možda i vaša misao bude počašćena kesom za zamrzivač polupraznom bombona, vezanom gumicom skinutom sa tegle ajvara. Stepenice idu uzbrdo, sami odaberite koliko vam je dosta. Leva, desna ili vrata pravo, sa pokvarenom bravom, stakla mutna kao nagoveštaj. Stigli ste na Odeljenje, Profesorovu tamnicu - zahuktalu radionicu zanimljive istorije. Šta vam sadašnjost tu donese, jednog dana će biti razlog za priču, dramsku naraciju, poneku suzu ili osmeh ako ste mazohista.


Otvorili biste vrata? Učinite to - na vratima ne piše da se ući ne sme. Možda sve bude u redu, možda se mirno prošetate hodnikom - posebno u popodnevnim satima dežurne sestre imaju pune ruke posla. Tako mnogo odeljenja , tako mnogo sveže kafe i novih ogovaranja, a samo jedna usta. A možda vučjaci zalaju: „Kuda?". Jer smo na početku zaboravili da vas obavestimo: na Svetu Zemlju ne smete kročiti ako ne znate Pravila. A kako da saznate Pravila? Tako što ćete ući na Svetu Zemlju. I šta sad? Kako šta, neka vam Pravila kaže neko ko je tu već bio. Kao što ćete vi naučiti one posle vas koje muka nanese. I tako unazad, sve do Prvog Pacijenta, nesrećnog čoveka koji nije imao prethodnika. Slava mu. Jer pacijente ne možemo informisati. Pacijenti se imaju izvoleti samoinformisati. Ali nemojte misliti da su Pravila tu da se poštuju. Ona su tu da se krše. Ne trebaju vam Pravila da saznate šta ne možete, već šta biste sve mogli na Svetoj Zemlji ako.


Dakle, vaša misao je lagano otvorila vrata i kročila u, sada već znamo, kako kome i kako kada Zabranjeni Prostor. Neka tu i ostane. Sa desne ili leve strane su zatvorena vrata na kojima piše Šef odeljenja Profesor. Srećom vaša misao ima rentgenski vid, pa uočava slike na zidu koje pokazuju ljudske organe, predmet rada Profesora, znakove koje opominju i onog ko tu sedi i one koji tu ulaze zašto su tu. Ali da li je baš tako? Bilo bi bolje da vaša misao nabavi rentgenske naočare za pomoć njenom rentgenskom vidu, jer je oči varaju, na zidovima zapravo vise slike sa kriptičnim natpisima: Kosovo je Srbija. I baš tu svoje radno vreme treba da provodi jedna siva eminencija. Treba, ali ne provodi. Profesor nije Profesor zato što sedi na odeljenju i radi posao za koji je plaćen. Profesor je Profesor jer je on uvek Negde Drugde. Vi kao običan smrtnik ne možete videti to mesto, jer je ono Tajna, iako je jako veliko: svi Profesori sve vreme provode baš Negde Drugde. To je njihova Kuća, tu je njihova sreća. Ako Profesora i vidite, ne možete znati da li vaš mozak halucinira ili je On samo na proputovanju, u tramvaju zvanom Žurba koji uvek vodi Negde Drugde.


Vaša misao ima više sreće nego pameti (između ostalog pošto je istu iskusno pred zgradom ostavila), jer je Profesor ipak unutra, u svojoj kancelariji, za svojim stolom, u svojoj fotelji, na svom radnom mestu. Koščata figura je zamišljena.


„Tolike godina borbe, dokazivanja, učenja, rada. I uspeha. Da, uspeo sam. Ko danas sme da kaže reč koja se mojoj suprotstavlja? Ko može da stigne da pročita mojih 1000 Google rezultata, a kamoli da ih doživi? Ali evo priznajem: Star sam ,jedan od najstarijih na Svetoj Zemlji. I umoran sam, jesam. Jer sam neshvaćen. Koliko sam govana u životu video. Koliko je ljudi ružno o meni mislilo. Sve te ženturače sa mobilnim telefonima i bednim problemima - dete mi ne napreduje, povraća, kad ćemo kući. E pa nećete! Ja sam Profesor. Šta me briga za vašu štenad, njihove treće krajnike i kilograme. Ja lečim Probleme, stojim na vratima Života i Smrta. Došli ste kod Mene, i ako Problem nemate, ja ću ga vama stvoriti. Jer ja sam strpljiv, a telo je trošno. Vaše, ne moje. Vaše male vaši vas brinu? Ha, to je samo izvidnica moje armije zala. Da, moje armije. Ja ih kontrolišem, ja ću vam Problem doneti, i ja ću vam ga odneti kada poželim. Ja sam kreativan. Svi ovi lekarčići, sa njihovim procedurama, vizitama na vreme, testovima, terapijama, otpuštanjima... Barabe, pojma nemaju. Neguju pacijente, ha! Ja biram i negujem moje male zombije, doktore bez mozga i hrabrosti, moje verne pse. Bacim kosku ponekad, i oni su srećni. Oni misle to je Timski Rad. Nije nego! Znam jako dobro kako sam svog prethodnika odbacio kao prljavu krpu, ali ne pre nego što sam mu sve prišio - od pronevere do sumnjivih seksualnih sklonosti. Pa šta, nisam ni prvi ni zadnji koji se baš tako peo. Preko gubavih leševa. I zato pazim - to se meni desiti neće. Ovo je moja Sveta Zemlja. Moja! A pacijenti su male kutije za čuvanje bolesti, mojih ljubimaca. Ah, sva njihova ispoljavanja, pa zajedničko delovanje... Često ih pustim da me iznenade, šereti mali, da ja Dijagnozu napravim. Ali moja borba nije shvaćena. Sva ta farmakoindustrija, sa njihovim proizvodima i niskim cenama - svako sada može da pomisli da može bez mene. Pokupuju ta mleka, anihilatore, aspiratore, respiratore, lekove, čajeve, pa se leče po kućama. Teško ih je namamiti da mi dođu. Neka, strpljiv sam ja. Stojim na vratima Života i Smrta. Ja sam koji jesam."


Otvorite oči. Misao vam se vratila, prečišćena i jasna. Sada znate: puno je istorije oko nas. A istorija kao i sve ljudsko ne postoji ako je sadašnjost ne ostvari. Čuvajte se zanimljive istorije. Jer ona je zaboravljena bolesna sadašnjost. Da pamtimo možemo, da ne pamtimo ne smemo. Mi smo Homo Sapiens i kao sve drugo na Zemlji predmet smo Darvinove opomene: šta imaš a ne koristiš, izgubićeš.



Komentari (4)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

madam_mym madam_mym 16:58 23.01.2009

gorka istina

razumem i osećam, jer sam hodala tim stepenicama. U znak moje podrške poklanjam ti ovo

U onoj Zgradi ne poznajem nikoga, inače bih tražila pomoć.
Istraj, drži se prijatelju, dolazi BoljeSutra, kad će biti potrebna sva tvoja snaga i pamet i ljubav, NjemuKojiJeTvojŽivot
oort oort 23:21 23.01.2009

Re: gorka istina

šta da ti kažem, madam do... od srca hvala.
rastinjak rastinjak 22:20 23.01.2009

Dobro došao

Čestitam na prvom tekstu. ( to mu dodje valjda kao neki ''blogorođendan'' ) Tekst ti je zanimljiv, za stil preporuka nNje mi baš potpuno jasna poruka teksta, vidim da tu nešto ima u pozadini a bez toga je teško shvatiti
oort oort 23:20 23.01.2009

Re: Dobro došao

hvala šta da ti kažem za poruku. ja tačno znam šta sam hteo da kažem, a ti si hebiga čitalac, pa se sam snađi

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana