Samo želim da znaš...

dosadnjakovicka RSS / 24.01.2009. u 01:07

’’Nestrpljivo čekam svaki naš susret. Unapred mu se izradujem, u glavi već stvorim svaku sliku, svaku reč. Čini mi se da i napamet znam sve te rečenice koliko ih u sebi ponavljam...
A onda kad se sretnemo, ćutimo...
Svaki taj trenutak kad nismo zajedno dug je kao godina. Pišem ti poruke pa ih izbrišem. Pomislim: sve to je lepše kad se kaže, nego na poruci...
A onda kad se sretnemo, ćutimo...
Ti trenuci ćutanja koje delimo su nešto najdivnije...
Volim samo da te gledam, da te gledam i da ćutimo...
*
Često sklopim oči... i ćutim.
Vidim tvoj lik, osmehuješ mi se. Gledaš me, nežno, milo, govoriš nešto... Vidim, usne ti se miču. Te usne koje sam...
Tu pod sklopljenim kapcima, u šarenilu mojih misli, ljubim te.
Zato često, sklopim oči i ... ćutim.
*
Šta smo mi? Prijatelji? Poznanici? Dvoje koji igru reči igraju i u toj igri skrivaju prave misli nekim drugim rečima, a opet sve karte otvaraju? Ili prolaznici, koji u hodu na ulici okrznu jedno drugo i shvate da su se godinama tražili?
Šta smo mi? Putnici života sa dobro upakovanim koferima u rukama i dobro skrivenim čežnjama u očima, ili slučajni prolaznici koji se uvek sretnu na mnogim peronima života? Pozdrave se, kao da se godinama znaju, ispričaju…do polaska autobusa, i opet kroz vreme i prostore razdvoje. Do nekog novog slučajnog susreta...


Reči mi tvoje golicaju dušu... Onako fino zamotane u celofan.. A samo ja znam šta se ispod celofana krije. I ćutim te u sebi.
Sada znam: mi smo kao dve ruke, leva i desna... Zajedno mogu sve. Jedna bez druge, mogu... Mogu, ali nekako.

Uvek fali ona druga, da pomogne, da pridrži, da dohvati, da namesti… Uvek fali! ’’

Atačmenti



Komentari (6)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

trener92 trener92 04:31 24.01.2009

I boli i prelepo je...

Često sklopim oči... i ćutim...
...

Help Me Make It Through The Night
maya.sangoma maya.sangoma 18:10 24.01.2009

samo pisi, Do

Do, dobar tekst , i ovako istrgnut iz ( nadam se ) vece celine .
Forma cvrsta, artikulisane misli ,osecanja prate formu i misli ne preplavljuju je ( kao sto ti se desi ) . Do, draga ,
pisi zagledana u svoje misli i samo osluskuj srce i mesto te ceka u literaturi Srbije . Ja sam tvoj najveci ( i trener , ne mogu da kazem )navijac ovde na blogu .

Do pisi po pljusku ,
po hladnom vetru
po sitnom kamenju
po zutom zrnevlju

Do ,sakrij reci u lisce
u tecnu medovinu
u sasusenu travu
i zatrpaj ih
da proklijaju
topcat topcat 18:50 24.01.2009

Sinoc,

sam pogledala sta ima kod tebe preko onog starog bloga sa Signalima...
Nadam se da ce te netko ugostiti i na naslovnici (ako to ncece biti the blog itself)
provincijalac provincijalac 15:06 26.01.2009

hey,stranger

...u prolazu sam bio ovde ono veče samo par minuta nakon što si napisala ovaj blog,mislim da sam ga prvi pročitao...zato nisam znao šta da kažem,nisam hteo prvi da ostavljam komentar...zapravo,znao sam sve šta bih ti rekao,samo nisam smeo.


Centralni deo ti ovde baš dominira pitanjima,nisam siguran da li su retorička,ili ne. Mislim da svako,a ti pogotovo,zna odgovor u svojoj stvarnosti,samo je teško odlučiti se kad se tudje stvarnosti preklope sa našim,pa se onda pitamo ispočetka. U svakom slučaju,ako mogu da biram od ponudjenih,ja kažem : ...slučajni prolaznici koji se uvek sretnu na mnogim peronima života. Mislim da jeste.
elvir_music elvir_music 23:59 26.01.2009

Ponekad

Sada znam: mi smo kao dve ruke, leva i desna... Zajedno mogu sve. Jedna bez druge, mogu... Mogu, ali nekako.

Uvek fali ona druga, da pomogne, da pridrži, da dohvati, da namesti… Uvek fali! ’’


Ima jedna odlicna pesma koju nikako ne uspevam da nadjem, evo samo texta. peva je marina perazic.

Ponekad

Ti si kao ja, a to nam ne valja
kada tugujes, tad tuzna sam i ja
kad si nervozan, ja tada ujedam
k'o u vodi se u tebi ogledam

Isti smo mi, a to nas razara
pod znakom pitanja
da li smo isti mi kao dva i dva

REF. 2x
Ponekad ja bih namjerno
malo pobjegla
i grijeh neki smislila
malo te lagala, u jambu varala

Ja sam kao ti, a to zna boljeti
mozda tesko ces sve to razumjeti
svaku tvoju bol sam prelezala ja
manu, grijeh i laz za tren oprostila

Isti smo mi, a to nas razara
pod znakom pitanja
da li smo isti mi kao dva i dva

REF. 2x
Ponekad ja bih namjerno
malo pobjegla
i grijeh neki smislila
malo te lagala, u jambu varala

Isti smo mi, a to nas razara
pod znakom pitanja
da li smo isti mi kao dva i dva

ps. mozda ti uspes da je nadjes negde?

miniko63 miniko63 00:37 27.01.2009

Re: Ponekad

Ja mnogo volim da postavljam pitanja. Volim to od malena. Kada postavljaš pitanja brže ćeš i da dobiješ odgovor.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana