Ili, priča o istinskom heroju.Avioni ponekad padaju. Iz različitih razloga. Ovog puta se radi o priči sa srećnim krajem, što nije naročito česta pojava u svetu aviona koji padaju.
Chesley B. "Sully" Sullenberger III je toga dana trebalo da pilotira na rutinskom letu, avionom Airbus 320, sa njujorškog aerodroma LaGuardia na liniji za Šarlot, Severna Karolina.
Priča je mogla da krene otprilike ovako (detalji se još ne znaju jer je naš junak i dalje pod intezivnom istragom od strane bezbednosnih struktura)...
US Air 1549... runaway 7 left (izmišljam) is clear for takeoff...
- runaway 7 left, clear for takeoff, US Air 1549 is rolling...
(odavde motori grme sa 85% snage, ako se dobro sećam...nastavlja se razgovor između prvog oficira i kapetana...)
...
...
- V1...
- Check!
...
- V2, rotate...
- Check!
...
...
- Positive rate of climb, gear up...
- Check!
...
US Air 1549, contact departure... have a nice day...
- Thank you tower, US Air 1549 contacting departure, see you next time around...Neposredno posle ovoga, let 1549 je po svoj prilici uleteo u jato divljih gusaka. Motori, koji su dizajnirani da savladaju ulet ptice od dva kilograma (što je prilično standardna pojava i problem u avijaciji, širom sveta) su usisali ptičurine od sedam do osam kolograma (videti sliku). Procurele su vesti da su prozori na pilotskoj kabini bili prekriveni perjem i ostatcima ptičijih tela.
Po prijavi urgentne situacije, a na sugestiju kontrole letenja da se vrati na aerodrom polaska, ili da izabere alternativni aerodrom za prinudno sletanje, naš junak zaključuje da je previše rizično leteti preko naselja sa onesposobljenom letilicom i odlučuje da se spusti u obližnju reku. Važno je reći da gospodin Sullenberger nije običan pilot, a mislim da je njegovo iskustvo instruktora -pilota na avionima-bezmotornim jedrilicama (setite se finese krila i planiranja :)) bilo preovlađujuće za veličanstven ishod celog događaja.
Takođe treba reći da Airbus-ovi avioni važe za loše upravljive, zbog sistema fly-by-wire upravljanja kontrolnim površinama krila i repa, u odnosu na hidraulične kontrole većine ostalih proizvođača aviona (Boeing). Bilo, kako bilo, Sully, Sullenberger, the III uspeva da spusti letelicu punu putnika na površinu reke Hudson, toliko mekano da su preživeli putnici (a preživeli su svi) posvedočili da sveukupno iskustvo nije bilo gore od običnog čukanja kolima u saobraćaju.Po prinudnom sletanju, kapetan je i dalje u potpunoj kontroli situacije, čeka da se i poslednji putnik ukrca u trajekte, brodove koji lokalno saobraćaju preko reke, a koji su se u roku od nekoliko minuta našli na mestu nesreće, da pokupe ‘preživele‘, te dva puta prolazi prostorom između sedišta da bi se uverio da su se svi putnici evakuisali, pred nego što će napustiti avion. Po svedočenju putnika. Koji ga već smatraju za idola.
Po prirodi stvari, valjda tako treba, naš junak je izolovan od javnosti. Ispitivan do besvesti od strane gorepomenutih bezbednostnih struktura u svetlu moguće terorističke asocijacije. I pored svih mera bezbednosti, situacija je jasna i Sully dobija telefonske pozive, sa čestitkama, od strane odlazećeg i dolazećeg predsednika USA. Takođe dobija prestižni poziv da prisustvuje predsedničkoj inauguraciji u VIP loži. Najzad, osmog februara ima zakazan prvi intervju na lokalnoj televiziji. Sa celom posadom aviona, jer on, ispravno, veruje da sve što se desilo nije samo njegova zasluga. Sa druge strane, Chesley B. "Sully" Sullenberger, the treći nije uradio ništa što bilo ko od nas ne bi uradio, u okviru svojih mogućnost, i da smo bili u prilici. On je bio u prilici, a mogućnosti mu nije nedostajalo. A ni znanja, a ni iskustva. I zato je baja. A mi? Možda je dovoljno je da nekad pružimo ruku, pa da i mi budemo baje. Sa treće strane, ispada da priče iz španskih serija i nisu baš tako nestvarne...