Zaštitinik građana/građanki je nezavisna institucija (često se zove i "ombudsman") čije su nadležnosti određene odgovarajućim zakonom, a osnovni cilj mu je zaštita građana (građanki, dece, poreskih obveznika, svih) od loše državne uprave.Ova institucija postoji u 130 zemalja sveta, a njihova funkcija je da ispituju "da li je državni organ ili organizacija koja vrši javna ovlašćenja zakonito i pravilno rešavala o nekom pravu ili interesu građana", a ako nije, onda on/ona zahteva da se greška ispravi i predlaže način za to. Zaštitnik kontroliše ne samo formalno poštovanje zakona već i etičnost, nepristrasnost i korektnost u radu kao i poštovanje dostojanstva pojedinca/pojedinke u kontaktu sa javnom administracijom.Mora da reaguje uvek kada su prava građana/ki uskraćena zbog samovolje, nemara, birokratske arogancije, opstrukcije, diskriminacije, korupcije ili drugih nesavesnosti i nezakonitosti.
U Srbiji do maja 2006.g. deset opština i gradova su ustanovili ombudsmana (Zrenjanin, Bačka Topola, Sombor,Šabac,Kragujevac, Vlasotince, Vladičin Han,Niš, Grocka i Rakovica). U Leskovcu i Beogradu je usvojena ’’Odluka o građanskom braniocu’’, dok je u opštinama Bač, Bački Petrovac, Batočina, Bela Palanka, Bosilegrad, Bujanovac, Golubac, Kikinda, Kraljevo, Kruševac, Lebane, Majdanpek, Malo Crniće, Mionica, Odžaci, Opovo, Petrovac, Priboj, Raška, Ruma, Senta, Trgovište, Valjevo, Varvarin, Veliko Gradište, Vlasotince, Vranje, Žabalj, Zaječar, institucija ombudsmana samo odobrena opštinskim statutom.
UNMIK (Privremena uprava misije UN na Kosovu ) je Uredbom br. 2000/38 osnovala instituciju ombudsmana za teritoriju Kosova koja pored centralne kancelarije u Prištini (Kosovski okrug ), ima svoje regionalne kancelarije u Peći (Pećki okrug ), Prizrenu (Prizrenski okrug ) i Gnjilanu (Kosovsko-pomoravski okrug ).
Na teritoriji Autonomne pokrajine Vojvodine, Skupština AP Vojvodine je 23.12.2002.g. donela ’’Odluku o pokrajinskom ombudsmanu’’, u Subotici i Pančevu, pored Novog Sada su otvorene njegove kancelarije, a u 14 opština svih 7 okruga u Vojvodini stvorene su zakonske ili statutarne pretpostavke za uspostavljanje institucije ombudsmana.
Narodna skupština donela je 14.09.2005. Zakon o zaštitniku građana (a kasnije i Izmene i dopune), tako da je za očekivati da ćemo, nakon organizovanja njegove kancelarije svedočiti o pravoj kontroli javne administracije, a na korist građana/ki.Pretpostavka je da će u Srbiji biti 10 000 - 12 000 pritužbi godišnje, a posebna snaga zaštitnika je i u očekivanoj podršci medija.Zaštitnik, u zavisnosti od toga kako je nastala povreda, može preporučiti izmene zakona, discilinski postupak protiv zaposlenih, razrešenje funkcionera ili podneti krivičnu prijavu.
Nadam se da će mu podršku dati i blogeri/ke.Jedna od najboljih argumentacija o potrebi za njegovim akcijama (osim teorijskih i iz iskustva drugih zemalja) jetekst novinara-blogera o ljudima i šalterima. Za pretpostaviti je da ogroman broj nas ima "gorka" iskustva sa javnom administracijom, od "vađenja" dokumenata i plaćanja računa, do problema sa inspekcijama, sudovima, lokalnim samoupravama, poreskim službama, školskom ili zdravstvenom administracijom. Da ne spominjem građevinske dozvole, katastar, uverenja svih vrsta o svemu i svačemu.Ili "overe" u sudovima. Sami nastavite niz svojih loših iskustava.Ili - dobrih tamo gde i ako ih ima.
U svojoj knjizi ’’Ombudsman – zaštitnik građana’’, prof.dr. Bogoljub Milosavljević na dva mesta navodi sledeće: ’’Ombudsman se u značajnoj meri potvrdio kao jedno od efikasnih sredstava za zaštitu prava građana, za vansudsku kontrolu uprave i nosilaca javnih funkcija i, takođe, kao proaktivno sredstvo u jačanju demokratskih procesa’’ i ‘’Uloga, pa otud ni značaj ombudsmana u savremenim demokratskim društvima, ne mogu se ispravno razumeti bez ukazivanja na činjenicu da upravo ova institucija uspešno odražava potrebu da se pojedinac efikasnije zaštiti od potencijalnih zloupotreba vršilaca vlasti. Tih je zloupotreba bilo oduvek i one su u samoj prirodi vršenja vlasti.’’.
Osim nade u podršku medija (i blogerske zajednice) budućem radu zaštitnika, nadam se i inicijativi građana/ki za obraćanje ovoj instituciji sa zahtevom za svojim garantovanim pravima. Tek tako možemo praviti procene da će, recimo, izveštaj OSCE za 2007 o Srbiji biti napravljen bez primedbi iznetih u Izveštaju misije OSCE u Beogradu za 2006., marta ove godine u Beču.
Donošenje propisa, organizacija kancelarija zaštitnika građana (lokalnih ili pokrajinskog ombudsmana) je početak početka kojim krećemo od države koja ugrožava, do države koja služi, od pripadnika javne administracije koji vode računa o sebi do istih tih koji vode računa o drugima, O onima koji su im pravi poslodavac, jer ih plaćaju svojim poreskim novcem - o građanima za koje ustvari treba da rade, olakšavajući im,a ne otežavajući im svakodnevicu.
I ima jedna situacija u kojoj nam nijedan ombudsman ne može pomoći, a mogla bih da garantujem da smo je svi bar jednom iskusili - čekanje u redovima, onako kako je ilustrovano ovim duhovitim videom:
Jedan od razloga zašto volim internet je (između ostalih) i činjenica da možeš da dođeš do informacije koja ti treba, a ne moraš da čekaš u redu.Osim ako nemaš "provajdera" koji naplaćuje, a ne pruža kvalitetnu uslugu "povezivanja" na mrežu. Onda moraš da čekaš.Ali ako je "provajder" deo javne administracije - zaštitinik građana/ki čak i tada može pomoći.