Na ovaj post me je naterala vest da je Predsednik, The Serbski Boris Tadić lično em personalno "zatražio od nadležnih organa da provere informacije o ometanju emisije Peščanik i demoliranju automobila Svetlane Lukić."
I lepo je što je "gornji naslov" zabrinut zbog tog slučaja nasilja nad elementarnim ljudskim pravom, osnovnim načelima liberalizma i demokratije. Da ne bude zabune: "Peščanik" je po mom ukusu & mišljenu dno dna kvazi-kosmopolitizma i isfolirane borbe za gradjansko društvo. Ipak, bez obzira na to što mislim, nasilje nad fizički nejakim, nedovoljno zaštićenim te samim tim i jako ranjivim Cecama nikako ne mogu da prihvatim kao način suprotstavljanja.
Ali ne mogu da prihvatim ni elitizam druga Tadića, The Serbskog po kojem su neki jednakiji u ovoj nejednakoj zemlji po sve četiri prostor-vremenske ose, u kojoj fundamentalni sistemski problemi niču iz dana u dana kao pirinač na Filipinima. Ne čuh reakciju niti traženje informacija od druga Tadića o npr. brutalnoj blamaži onoga što zvanično (a ja doživljavam i podrugljivo, už. Mung.) nazivaju Skupštinom, The Narodnom da ne mogu da saberu tuce predstavnika za Savet Evrope zbog medjusobnih prepucavanja & podmetačina klo(v)nova u funkciji Deputata, The Šatro-Narodnih; da se Vlast, The Čija Li Je žestoko izblamirala glede novog Zakona o akcizama; da skoro 30 godina trune u zatvoru čovek politički osudjen još kod "onih", a da je drug Tadić, The PreCednik Šatro-Zajednički izignorisao njegov verovatno ginisovski po redu vapaj za pomilovanjem... Pre nego što me ostali blogeri podsetite šta je još promaklo pomenutom drugu, zapitaću se ovako, na sav glas: Čiji ste Vi zapravo predsednik i ko Vam je dao pravo dai zloupotrebite moj glas koji sam Vam, sigurno, dao poslednji put?
Mungos, The (Ne)jednak