Milan Popović je priču za vebsajt www.MajkaHrabrost.com poslao ubrzo nakon što je isti postavljen na internet, i ona je objavljena pod šifrom Kengur 086:
Anđelka Trifunović Popović, 31 godina, iz Čukojevca kod Kraljeva je imala svog ginekologa koji joj je vodio trudnoću. Anđa se redovno kontrolisala i od strane ginekologa dobijala uveravanja da i ova, treća trudnoća, teče u najboljem redu. Anđa se radovala trećem detetu i borila se protiv bele kuge. Trebalo je da se porodi krajem oktobra. 25. septembra 2008. zabolela je glava i ostala je na odeljenju u ZC Studenica u Kraljevu sa visokim pritiskom. Posle dva dana, 27.9.2008. Anđa je sa visokim rizikom, previsok pritisak, prebačena u KBC Kragujevac. U podne je urađen carski rez, beba je rođena živa i zdrava, Anđa je pre ponoći umrla. Bez obzira što je troje dece ostalo bez majke, bez obzira što je Anđa bila odgovorna prema svom zdravlju i redovno se kontrolisala, niko se od odgovornih nije oglasio, niko nije javno rekao ko je odgovoran za smrt mlade žene. Niko nije objasnio kako su kraljevački lekari trudnicu sa ekstremno visokim pritiskom držali u Kraljevu dva dana, a onda je bez pratnje lekara poslali za Kragujevac, što je protivzakonito. Da li je moguće da za smrt mlade i zdrave žene koja je život izgubila zbog lekarske neodgovornosti niko ne odgovara? Troje Anđine dece je zaslužilo odgovore na ova pitanja.
Ubrzo potom smo se i upoznali. Došao je u pratnji Anđine najbolje prijateljice i njenog muža. Doneli su sa sobom medicinsku dokumentaciju, otpusnu listu, obdukcioni nalaz, u koju smo svi redom blejali ko telad u šarena vrata. Mislim, šta mi znamo da li je to što tu piše u redu ili nije? Pa, nismo mi studirali medicinu! S Milanom nikad niko od lekara koji su brinuli o njegovoj ženi u porodilištu nije seo da mu objasni šta se desilo. Milanu su samo tutnuti papiri u ruke, što na latinskom, što na lekarskom srpskom. Bez ikakvog objašnjenja.
Sledeći korak nam je bio da pronađemo lekara koji bi pogledao papire, i rekao nam šta u njima, pobogu, uopšte piše. I nađosmo ga. I pogleda papire. I reče nam da je bilo očiglednih, očiglednih propusta.
I sad gledam ovaj prilog s B92, gledam direktora ZC Studenica (koji, uzgred, ne nosi identifikacioni bedž s imenom, prezimenom i funkcijom), kako objašnjava da je interna unutrašnja stručna komisija došla do zaključka da nije bilo propusta u tretmanu Anđelke Popović, pa se energično zalaže da sve sudske medicinske komisije svih medicinskih fakulteta u zemlji ispitaju slučaj i daju svoje mišljenje... gledam, i mislim se:
Dragi Bezimeni Direktore Ustanove Koji Ne Nosite Identifikacioni Bedž S Imenom, Prezimenom I Funkcijom, A Koji Bi Trebalo Da Podređene Na Isto Naterate, da li bi možda mogli s jednako velikim žarom i energijom tražiti, insistirati i zahtevati da neko od lekara iz ZC Studenica sedne s Milanom i objasni mu šta se desilo? Ili, makar, šta se kaobajagi desilo? Nebitno. Samo da sedne, porazgovara s udovcem, odgovori na njegova pitanja.
Ili to ne spada u opis posla lekara?